1

Poslovni broj: 2 P-328/22-23

                  

          Republika Hrvatska

   Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci                                                  Poslovni broj: 2 P-328/22-23

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja R. Č. iz I., V. 1, OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetnici iz V., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., M. c. 6., OIB:…, zastupanog po punomoćniku OD M. & L. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 18. siječnja 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja I. J., odvjetnici iz V., i punomoćnika tuženika D. P., odvjetnika u OD M. & L. d.o.o. iz O., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 22. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I./ Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-3863176 sklopljenog dana 3. siječnja 2007. između tužitelja R. Č. iz I., V. 1, OIB: …, i tuženika R. A. d.d. iz Z., M. c. 6., OIB:…,, a koji Ugovor je potvrđen dana 5. siječnja 2007. kod javnog bilježnika L. P. iz O. pod brojem: OU-21/07 u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijenosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

 

              II./ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., M. c. 6., OIB:…,, isplatiti tužitelju R. Č. iz I., V. 1, OIB: …, na ime više plaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu iznos od 2.898,86 eura (slovima: dvije tisuće osamsto devedeset osam eura i osamdeset šest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 1,30 EUR od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 10,68 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 0,84 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 13,35 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 15,27 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 16,14 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 13,99 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 14,45 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 10,73 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 7,98 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 8,71 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 10,15 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 10,03 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 8,57 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 13,52 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 16,65 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 15,93 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 20,18 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 19,37 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 20,94 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 34,53 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 31,74 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 40,29 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 37,33 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 32,58 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 42,60 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 55,35 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 46,33 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 49,50 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 45,47 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 46,19 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 63,29 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 64,95 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 78,99 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 71,67 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 63,65 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 62,25 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 61,65 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 65,43 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 68,73 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 69,17 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 66,89 EUR od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 68,43 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 69,49 EUR od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 67,71 EUR od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 68,18 EUR od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 66,85 EUR od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 63,97 EUR od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 67,04 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 68,51 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 67,48 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 61,70 EUR od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 66,61 EUR od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 67,04 EUR od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 65,11 EUR od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 59,13 EUR od 31.05.2013. do isplate,

- na iznos od 58,97 EUR od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 60,44 EUR od 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 62,80 EUR od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 66,07 EUR od 30.09.2013. do isplate,

- na iznos od 64,38 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 65,58 EUR od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 66,93 EUR od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 67,77 EUR od 31.01.2014. do isplate,

i to za razdoblje od 31.03.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

              III./ Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 528-50-3863176 sklopljenog dana 3. siječnja 2007. između tužitelja R. Č. iz I., V. 1, OIB: …, i tuženika R. A. d.d. iz Z., M. c. 6., OIB:…,,, a koji Ugovor je potvrđen dana 5. siječnja 2007. kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem: OU-21/07 kojom je ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita, a naplaćuje se jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.

 

              IV./ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., M. c. 6., OIB:…, isplatiti tužitelju R. Č. iz I., V. 1, OIB: …, na ime tzv. ulazne naknade iznos od 405,71 eura (slovima: četiristo pet eura i sedamdeset jedan cent) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja navedene naknade tj. od 09.01.2007. do isplate po stopi od 15% do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

              V./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.041,99 eura (slovima: dvije tisuće četrdeset jedan euro i devedeset devet centi) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od presuđenja tj. 22. veljače 2024. do isplate.

 

i

r i j e š i o   j e

 

              Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te se u tom dijelu postupak obustavlja.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je po punomoćniku 26. kolovoza 2022. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

              1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 3. siječnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-3863176, a koji ugovor je potvrđen dana 5. siječnja 2007. kod javnog bilježnika L. P. iz O. pod brojem: OU-21/07, a kojim Ugovorom je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit iskazan kao iznos od 20.226,14 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, uz dogovoreni rok otplate od 84 mjeseca. Predmetni kredit je u cijelosti otplaćen.

              1.2. Tužitelj navodi da je ovakav ugovor bio obrazac, unaprijed formuliran i standardiziran i sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika, a koja kamata je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,55% promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i odredbu kojom se otplata kredita veže uz valutnu klauzulu u CHF, te se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Predmetni Ugovor o kreditu sadrži i odredbu o ulaznoj naknadi u iznosu 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna/izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom trajanja ugovorne obveze tužena banka je u više navrata jednostrano mijenjala ugovorenu kamatnu stopu odnosno značajno je povećavala bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste.

              1.3. Nadalje, tužitelj navodi da su predmetni Ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu, te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014., a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03.09.2019., tako da je sada pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe, koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, te naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

              1.4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku isplatu po osnovu povrata preplaćenog iznosa otplate kredite temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i ulaznu naknadu uz pripadajuće zakonske zatezne kamata i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

 

              2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je sa tužiteljem zaključio navedeni Ugovor o kreditu kojim je tužitelju stavio na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 20.226,14 s redovnom kamatom od 5,55% godišnje, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama i kamatom po dospjeću koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 15% godišnje, a koja je bila također promjenjiva. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare navodeći da je zastarni rok za restitucijske zahtjeve s osnova promjenjive kamatne stope počeo teći dana 13.06.2014. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da obzirom je tužitelj podnio tužbu tek 26.08.2022., razvidno je da je od pravomoćnosti odluke na koju se poziva tužitelj proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

              2.1. Tuženik se protivi tvrdnjama tužitelja da je ništetna i odredba čl. 3. Ugovora o naknadi za korištenje kredita jer je tuženik kao kreditor i vjerovnik svoje pravo na obračun jednokratne naknade za korištenje kredita crpio iz Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite, a tužitelj je potpisom Ugovora pristao na sve odredbe i uvjete Ugovora. Tužitelj je u zastari i s potraživanjem s osnova naknade za korištenje kredita. Takva odredba ugovora o kreditu nije u kolektivnom sporu na koji se poziva tužitelj utvrđena ništetnom.

              2.2. Tuženik nadalje tvrdi da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Smatra da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te se ističe da je tužitelj u zahtjevu za kredit samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF (između više ponuđenih: EUR, CHF, USD, kunski kredit). Pružanje mogućnosti tužitelju kao korisniku kredita da vlastoručno odabere valutnu klauzulu kredita predstavlja pojedinačno pregovaranje, te je također obavješten o kretanju valuta na tržištu. Smatra da svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe prigovor zastare i u odnosu na povrat utuženog iznosa na ime ništetne valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tužitelj je tužbu podnio 26.08.2022. Radi svega izloženog smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

3. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju od 12. siječnja 2023. tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i istaknutom prigovoru zastare smatrajući ih neosnovanim. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule. Nadalje, tužitelj u podnesku od 16. veljače 2023. povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te je po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužitelj uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 3. siječnja 2024. na način da potražuje isplatu iznosa od 2.898,86 eura uslijed promjene tečaja tijekom trajanja otplate kredita, kao i isplatu novčanog iznosa od 405,71 eura koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, sve uz pripadajuće kamate i naknadu prouzročenih troškova.

 

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem preslike Ugovora o kreditu broj: 528-50-3863176 (list 8-12), zahtjeva za mirno rješenje spora (list 13-15), obavijest banke o promjenjivoj kamatnoj stopi (list 30), zahtjeva za kredit (list 36), otplatnog plana (list 75-76), prijepisa knjigovodstvene kartice (list 77-81), kontrolnog ispisa unosa korištenja (list 82), otplatnog plana (list 83-86), kontrolnog ispisa unosa kredita (list 87), provedeno je vještačenje po vještaku T. B. dipl.oec. iz V. od 26.09.2023. (list 121-125), te čitanjem očitovanja vještaka od 13.12.2023. (list 150).

 

5. Analizom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice u točki I. i III. ove presude u cijelosti osnovan.

 

              6. Naime, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

 

              7. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

 

              8. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018..

 

              9. Čl. 138.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP) propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

 

              10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

              11. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz čl. 323., čl. 1011., čl. 1015., te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

 

              12. Prema odredbi čl. 5. Direktive EEZ 93/13 u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

 

              13. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

              14. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

 

              15. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetan, jer su isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO).

 

              16. Glede visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku T. B., dipl.oec. iz V.

              16.1. Uvidom u nalaz vještaka od 26. rujna 2023. sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečajnu razliku, tako da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan odobrenja kredita 09.01.2007. za 1 CHF = 4,579777 kn, utvrđen u visini od 2.898,86 eur.

              16.2. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan odobrenja kredita 09.01.2007. za 1 CHF = 4,579777 kn utvrđen je u visini od – 88,76 eur.

              16.3. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 528-50-3863176 utvrđen je u visini od 2.810,14 eur.

              16.4. Ukupan iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva utvrđen je u visini od 3,30% iznosa odobrenog kredita, što iznosi 667,46 CHF (20.226,14 CHF x 3,30%) protuvrijednosti 405,71 eur.

 

              17. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbe, ali u odnosu na iskazanu tzv. negativnu razliku tužitelj ističe da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje više plaćenih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno ugovorene, a eventualnim plaćanjem anuiteta nižih od početno ugovorenih tužitelj ništa nije primio niti stekao bez osnove, jer je čitavu uplatu primio tuženik, stoga ne postoji niti tužiteljeva obveza vraćanja nečega što nije primio (iskazana negativna razlika). Također nije utvrđeno da tuženik ima prema tužitelju nepodmireno potraživanje po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, a eventualno potraživanje tuženika je u zastari, jer isti nema svojstvo potrošača i na njega se ne primjenjuje zaštita koja je pružena potrošačima u kolektivnom sporu. Tužitelj nadalje navodi kako vještak u svom nalazu nije naveo datum plaćanja tzv. ulazne naknade, te predlaže da se vještak očituje o datumu kada je tuženik neosnovano naplatio tužitelju tu naknadu, a sve kako bi mogao točno postaviti tijek zateznih kamata na plaćeni iznos te naknade.

              17.1. Nakon što je vještak podneskom od 13. prosinca 2023. obrazložio da je u odnosu na primjedbu glede iskazivanja datuma plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva u nalazu i mišljenju primijenio važeći tečaj na dan korištenja – odobrenja kredita odnosno 9. siječnja 2007. za 1 CHF = 4,579777 kn, to je tužitelj podneskom od 3. siječnja 2024. konačno uredio i specificirao svoj tužbeni zahtjev.

 

              18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka T. B. kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 2.898,86 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 3. siječnja 2024.

              18.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.898,86 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u II. izreke ove presude, a što je u skladu s najnovijom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. siječnja 2024.

 

              19. Nadalje, tužitelj svojim tužbenim zahtjevom od 3. siječnja 2024. potražuje povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita u iznosu od 405,71 eura. Sud je utvrdio da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarala o ugovornoj odredbi iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj 528-50-3863176 od 3. siječnja 2007. budući da je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, te kroz to povredu odredaba Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Naime, ugovorna odredba po kojoj je predviđena ulazna naknada za obradu kredita je nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo i tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništetna u smislu odredbe čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, radi čega je sud odlučio kao u točki IV. izreke presude, a slijedom čega je u cijelosti dosudio zatraženi iznos tužitelja.

 

              20. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

              21. Kako je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti o promjenjivoj kamatnoj stopi, to je sud na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a postupak u tom dijelu obustavio.

             

              22. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 26. kolovoza 2022. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

             

23. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska i to od 12.01.2023., 16.02.2023., 09.05.2023. i 24.10.2023. svaki u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 03.01.2024. u iznosu od 50,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 16.02.2023., 04.05.2023. i 18.01.2024. svako u iznosu od 200,00 eura, za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.750,00 eura.

23.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.041,99 eura.

 

U Vinkovcima, 22. veljače 2024.

                   Sudac:             

                                                                                                 Snježana Kozina, v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

             

              DNA:

1. Odvjetnica I. J., V. – punomoćnik tužitelja
2. OD M. & L. d.o.o., Z. – punomoćnik tuženika, na znak: …