REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-223/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor, nakon glavne javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika MU i državno odvjetničke savjetnice FU, po objavi 2. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju BU na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 3.757,17 EUR (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset sedam eura i sedamnaest centi) zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 2,15 EUR od 15.01.2020. godine

- na iznos od 1.361,60 EUR od 15.01.2022. godine

- na iznos od 1.267,01 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 1.086,15 EUR od 15.09.2022. godine

- na iznos od 32,95 EUR od 15.12.2022. godine

- na iznos od 5,25 EUR od 15.01.2023. godine

- na iznos od 0,89 EUR od 15.02.2023. godine

- na iznos od 1,05 EUR od 15.03.2023. godine

- na iznos od 0,12 EUR od 15.04.2023. godine pa sve do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.425,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 2. rujna 2026. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su zaposlenici kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska , sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

2. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima , posebice odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (“Narodne novine“ broj 38/18) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14, 70/18) a kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, zbog čega im je isplaćeni iznos naknade za godišnje odmore bio znatno manji od iznosa koji im pripada. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

- uvid u sve isplatne liste tužitelja za utuženo razdoblje - tražiti od tuženika !

- izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor - tražiti od Financijske službe tuženika !

- financijsko-knjigovodstveno vještačenje, podredno (po potrebi)

3. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelji su se bili obratili tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali je tuženik to odbio učiniti.

DOKAZ : - uvid u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja

4. Obzirom na prezentirano činjenično stanje, a budući da tužitelji u ovom trenutku ne mogu utvrditi točnu visinu razlike naknade za godišnje odmore dok im tuženik ne dostavi podatke o njihovom radu u utuženom razdoblju, njihove sve obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor, a kojima raspolaže tuženik, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelji ,sukladno čl. 186. b. ZPP -a, podnose stupnjevitu tužbu te predlažu da sud donese sljedeće:

R J E Š E N J E

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da dostavi : 1.podatke o radu tužitelja u utuženom razdoblju, njihove obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor utuženom razdoblju od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godine

2.izračun iznosa bruto razlike naknade za godišnje odmore koji bi tužitelji primili da im je tuženik pravovremeno i ispravno isplaćivao naknadu za godišnje odmore u utuženom razdoblju od 25.01.2019. godine pa do 25.01.2024.godine“

i P R E S U D U

„Nalaže se Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da svakome od tužitelja isplati , na ime razlike naknade za godišnje odmore ,za utuženo razdoblje od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godinene neutvrđeni bruto iznos (prema pribavljenim podacima i izračunu iz toč 1.i 2.gornjeg rješenja), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 16. 4. 2025. tako da glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju BU na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 3.757,17 EUR (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset sedam eura i sedamnaest centi) zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 2,15 EUR od 15.01.2020. godine

- na iznos od 1.361,60 EUR od 15.01.2022. godine

- na iznos od 1.267,01 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 1.086,15 EUR od 15.09.2022. godine

- na iznos od 32,95 EUR od 15.12.2022. godine

- na iznos od 5,25 EUR od 15.01.2023. godine

- na iznos od 0,89 EUR od 15.02.2023. godine

- na iznos od 1,05 EUR od 15.03.2023. godine

- na iznos od 0,12 EUR od 15.04.2023. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to isplatom na žiro - račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.“

6. U odgovoru na tužbu tuženik se očituje o tužbi na način da osporava osnovanost osnove i visine tužbenih zahtjeva.

7. Tužitelji su kao djelatne vojne osobe, tijekom utuženog razdoblja bili zaposleni u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, u Oružanim snagama te raspoređeni u ustrojstvenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, time da su neki od tužitelja u dijelu utuženog razdoblja bili raspoređeni i u druge ustrojstvene jedinice (Zapovjedništvo za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan), odnosno upućeni na dodanu dužnost (operacije potpore miru KFOR na Kosovu, školovanje, aktivnosti NATO-a u Republici Poljskoj), što proizlazi iz odluka o rasporedu.

Dokaz: uvid u odluke o rasporedu.

8. Tužitelji su podnijeli stupnjevitu tužbu sukladno članku 186.b ZPP, tvrdeći da im tuženik tijekom utuženog razdoblja nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba).

Protivno navodima tužbe, tuženik smatra da je tužiteljima pravilno isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima koji su se tijekom utuženog razdoblja primjenjivali na tužitelje, a ukoliko je došlo do pogrešnog obračuna naknade plaće za pojedini mjesec ili razdoblje, tuženik je naknadno isplatio retro-razliku naknade plaće. U odnosu na eventualno više isplaćenu naknadu plaće u razdoblju od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. tuženik ističe prigovor radi prebijanja, koji će precizirati nakon što se izračunom nadležne financijske službe ili financijskog vještačenja takva isplata utvrdi.

Dokaz: karton primanja, isplatne liste, izračun nadležne financijske službe tuženika ili podredno vještačenje.

9. Tuženik ističe da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13. koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., odnosno odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 75/15., 50/16., 30/18.) – dalje u tekstu: ZSOS) s obzirom na vrijeme stupanja na snagu prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja.

Ovakvo pravno stajalište zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, prema kojem propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. – dalje u tekstu ZSOS/02) imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore zaključene u skladu s općim propisima o radu.

Također tuženik napominje da je člankom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23. – dalje u tekstu: ZR) propisano da se tim Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. Prema tome, odredbe ZR primjenjuju se supsidijarno.

Člankom 142. ZSOS propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Isto tako, na temelju ZSOS donesen je, Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., koji je u članku 4. stavku 2. propisivao da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

Člankom 4. stavkom 3. Pravilnika propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

Nakon što je 9. kolovoza 2018. stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 70/18.) tuženik je sukladno članku 1. Pravilnika (kojim je dopunjen članak 4. stavak 2. Pravilnika/14) tužiteljima kao djelatnim vojnim osobama obračunavao i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da su radili u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njihove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Dokaz: uvid u odluke o korištenju godišnjeg odmora, evidencije korištenja godišnjeg odmora, evidencije radnog vremena, naloge o korištenju slobodnih dana, odluke o plaćenom dopustu, odluku o nagradnom dopustu, karton primanja, isplatne liste, dopise i očitovanja nadležnih službi tuženika, izračun financijske službe tuženika.

10. Tuženik potvrđuje da su prethodno podnošenju predmetne tužbe, sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) tužitelji podnijeli Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zahtjev za mirno rješenje spora, zaprimljen 29. siječnja 2024. pod brojem predmeta N-DO-20/2024, a koji zahtjev nije prihvaćen.

Dokaz: uvid u zahtjev.

11. Ovo državno odvjetništvo dostavit će dokaze o činjenicama iz odgovora na tužbu te se obvezuje dostaviti dokumentaciju o radu tužitelja sukladno rješenju suda. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud tužbu i tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane te naloži tužiteljima da nadoknade tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

12. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

13. Predmet tužbe je potraživanje tužitelja s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024.

14. Naime, odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (NN 149/09) odnosno čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dakle, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti propisana samo povoljnija naknada plaće za godišnji odmor od one propisane Zakonom o radu, a ukoliko su doneseni akti čije su odredbe nepovoljnije po radnika, primjenjuje se izravno Zakon o radu jer se navedeno pravo može uređivati i mijenjati samo u korist radnika, ali ne i na njihovu štetu. I odredbom čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dakle uz razvidnu primjenu donjeg limita naknade plaće kao kogentne odredbe općeg propisa.

15. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Na osnovu opisanog nalaza u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 3.757,17 EUR (zbroj kunskih konvertiranih iznosa i iznosa u valuti EUR). Pojedini iznosi razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza, s datumima dospijeća u stupcu ‘s’ Tabele 1 iz nalaza.

Napomena: Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

16. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao sukladno izračunu sudskog vještaka, dočim u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka tuženik navodi da istome prigovara iz razloga navedenih u dopisima Ministarstva obrane od 8. i 13. svibnja 2025. pa predlaže da se isti dopisi dostave vještaku radi očitovanja na iznesene prigovore.

17. U pisanom očitovanju na prigovore tuženika sudski vještak navodi: U skladu s postavljenim zadatkom te prema utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i ovog dopunskog nalaza, ako sud utvrdi da se prilikom izračuna prosječne bruto plaće u prethodnim mjesecima (koji prosjek služi za izračun naknade za godišnji odmor) ne treba u obzir uzeti onaj dio bruto plaće koji se odnosi na terenske dodatke u inozemstvu, tada proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (bez uračunavanja terenskog dodatka u međunarodnim misijama) iznosi ukupno 4,63 EUR (zbroj kunskih konvertiranih iznosa i iznosa u valuti EUR). Pojedini iznosi razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1a iz ovog dopunskog nalaza, s datumima dospijeća u stupcu ‘s’ Tabele 1a iz ovog dopunskog nalaza.

18. Sud je nalaz i mišljenje, kao i dopunu nalaza prihvatio u cijelosti, kao jasan, određen i detaljno obrazložen. Tuženik se očitovao da su prigovori tuženika pravne prirode stoga na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka.

19. Osnovano se tužitelj protivi prigovorima tuženika da terenski dodatak za rad u inozemstvu ne predstavlja naknadu za rad te nema karakter plaće stoga se isti ne može uzeti u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor.Naime, odredbama članka 162. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN br. 73/2013, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 158/23, 155/23, 14/24) propisano je da: (1) Osobe iz članka 161. ovoga Zakona za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu ostvaruju pravo na osnovnu plaću koju su ostvarivali na dužnosti s koje su upućeni.

(2) Ministar obrane odlukom propisuje dnevnicu za rad na terenu u inozemstvu osobama iz stavka 1. ovoga članka za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu zbog otežanih i rizičnih sigurnosnih, zemljopisnih i klimatskih uvjeta opasnih za život i zdravlje.

Isto tako, odredbama članka 21. st. 1. Pravilnika o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu (NN 86/17, 2/21) propisano je da „Sudionici za vrijeme sudjelovanja u operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu ostvaruju pravo na osnovnu plaću koju su ostvarivali na dužnosti s koje su upućeni.“. Osim toga „Sudionici za vrijeme sudjelovanja u operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, zbog otežanih i rizičnih sigurnosnih, zemljopisnih i klimatskih uvjeta opasnih za život i zdravlje ostvaruju pravo na dnevnicu za rad na terenu u inozemstvu, koju posebnom odlukom propisuje ministar obrane.“

Slijedom navedenog, razvidno je da se i dnevnice za rad na terenu u inozemstvu, kao oblici naknade za rad, moraju uvrstiti u obračun naknade plaće za godišnji odmor i predstavljaju sui generis redovnih (a ne povremenih ili uz obavljeni rad nepovezanih) primitaka na plaću izravno povezanih za konkretno obavljeni rad. Slijedom navedenom, potpuno je promašen i neutemeljen prigovor tuženika da se terenski dodatak za rad u inozemstvu ne uzima u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor iz razloga što isti nema karakter plaće kao naknade za rad, već služi za pokriće troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u inozemstvu iz razloga što je upravo propisima kojima se regulira rad djelatnih vojnih osoba propisano kako terenski dodatak to jest dnevnica za rad na terenu u inozemstvu tužitelju pripada zbog otežanih i rizičnih sigurnosnih, zemljopisnih i klimatskih uvjeta opasnih za život i zdravlje, a ne za pokriće bilo kakvih troškova.

Dakle, nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadama materijalnih troškova vezanih uz rad tužitelja poput troškova prijevoza, naknade za odvojeni život, naknade za stanovanje i sličnog koje, u pravilu, ne ulaze u osnovicu za obračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora (niti je u ovom postupku u odnosu na takva primanja to i traženo), nego je riječ o primanjima koja predstavljaju naknadu za rad u smislu plaće i kao takva ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor. Osim toga, ostvareni terenski dodatak za rad u inozemstvu u međunarodnoj misiji se obračunavan u bruto iznosu pa je stoga navedeni dodatak uključen u ukupni iznos bruto plaće u mjesecima u kojima je ostvaren. Također, pod isplaćeni iznos bruto plaće podrazumijeva se plaća koju je tužitelj ostvario u određenom poreznom razdoblju, a na temelju koje se obračunavaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u kojem smislu bruto plaću čine svi oporezivi primici po osnovi nesamostalnog rada.

U prilog osnovanosti svojih navoda tužitelj opravdano upućuje na recentnu sudsku praksu u predmetima iste činjenične i pravne osnove i to na presude:

-Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-116/20 od 10.01.2023. godine.

-Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-1453/21 od 08.03.2023. godine, Gž R-227/22 od 06.03.2025. godine i Gž R-316/21 od 29.01.2025. godine

20. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude, pri čemu je zatezna kamata na iznos bruto razlike naknade plaće dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa naknade razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima , to zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa i poreza na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP).

22. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 6. 6. 2024., sastavljanje podneska od 15. 11. 2024., sastavljanje podneska od 18. 4. 2025., sastavljanje podneska od 14. 11. 2025., zastupanje na ročištu 21. 11. 2024. i zastupanje na ročištu 19. 5. 2026. za svaku radnju iznos od 250,00 eura sa PDV-om, te za pristup na ročište za objavu iznos od 125,00 eura sa PDV-om, što sve zbrojeno iznosi 2.125,00 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.425,00 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 5. 3. 2026. jer u njemu ponavlja navode iz podneska od 14. 11. 2025. za koji mu je trošak dosuđen u punom iznosu od 100 bodova. Tužitelju nije dosuđen ni trošak za sastavljanje podneska od 16. 1. 2025. – obavijest o uplati predujma za vještačenje jer su podaci o uplati predujma za vještačenje vidljivi u e-Spisu. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 2. rujna 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel