Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-461/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FL, zbog dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. i u svezi čl. 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog FL protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-277/2026-9 od 21. kolovoza 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog FL odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. u svezi sa čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog FL produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. i u svezi čl. 51. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni FL po braniteljici odvjetnici Ani Čopor, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik pobija rješenje s navođenjem da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da eventualna iteracijska opasnost postoji samo u slučaju izostanka apstinencije od alkohola, a s obzirom da je u dosadašnjem tijeku postupka pokazao iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela priznavši njegovo počinjenje, s time da se spreman podvrgnuti liječenju od ovisnosti o alkoholu odmah po izlasku iz istražnog zatvora, smatra da ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, odnosno od počinjenja kaznenog djela kojim je prijetio, s time da ako sud smatra da takva opasnost i nadalje egzistira, da se ista može prevenirati mjerama opreza i to redovitog javljanja nadležnoj zdravstvenoj ustanovi – dnevnoj bolnici radi liječenja od ovisnosti uz obvezu pridržavanja programa liječenja. Nadalje, okrivljenik ističe da je do sada kazneno i prekršajno neosuđivan, da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega preventivno utjecao, da se po izlasku iz istražnog zatvora vraća na svoj posao kako bi mogao osigurati svoju egzistenciju i uzdržavati maloljetno dijete, te da je sud prije donošenja rješenja trebao kontaktirati žrtve tj. roditelje u svezi potrebe za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora tim više što su koristili blagodat nesvjedočenja.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i s valjanim razlozima obrazložio da i nadalje egzistira iteracijska opasnost, tj. istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je protiv okrivljenika istražni zatvor određen i pobijanim rješenjem drugi puta produljen. Naime, bez obzira što okrivljenik do sada nije kazneno i prekršajno osuđivan, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, te činjenice da okrivljenik sa žrtvama tj. roditeljima živi u zajedničkom kućanstvu s kojima učestalo dolazi do nesuglasica proizlazi realna bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti kaznena djela, odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Naime, kao što se navodi u pobijanom rješenju, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da okrivljenik boluje od ovisnosti o alkoholu, da ima poremećaj ličnosti i poremećaj raspoloženja s mogućim bipolarnim poremećajem, da je zbog navedenih okolnosti u vrijeme počinjenje djela za koje se tereti bio bitno smanjeno ubrojiv, da postoji opasnost da bi zbog ovisnosti o alkoholu i navedenih psihičkih poremećaja mogao ponoviti kazneno djelo odnosno počiniti teže kazneno djelo zbog čega je predloženo izricanje sigurnosnih mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i obveznog psihijatrijskog liječenja. Nadalje, sam okrivljenik priznaje učestale nesuglasice s roditeljima, koji smatraju da bi trebao češće posjećivati liječnika, a što on ne prihvaća, zatim priznaje da koristi lijekove za depresiju od koje boluje osam godina, zbog čega alkohol loše utječe na njega, s time da je inkriminiranog dana popio četiri do pet piva. Prema rezultatima alkotestiranja okrivljenika proizlazi da je slijedećeg dana, u večernjim satima, okrivljenik imao koncentraciju alkohola u krvi od 1,39 g/kg, što samo potvrđuje rezultate psihijatrijskog vještačenja u svezi ovisnosti o alkoholu. Kad se svim navedenim okolnostima dodaju okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je osnovano sumnjiv – prijetnje roditeljima popraćene agresivnim ponašanjem, vikom, galamom, lupanjem po kući, bacanjem stvari po cesti, što je idućeg dana i prijavljeno policiji od strane NN muške osobe, proizlazi da postoji realna i konkretna bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti kaznena djela, odnosno počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Na pravilnost navedenog utvrđenja ničim ne utječe činjenica da su žrtve koristile blagodat nesvjedočenja, s time da, suprotno žalbenim navodima, nije postojala nikakva potreba za saslušanjem žrtava na okolnost postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

7. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, zatim činjenicu da okrivljenik nema mogućnosti da živi na nekoj drugoj adresi, dakle, ne sa roditeljima, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići zakonom predviđenim mjerama opreza, pri čemu žalitelju valja ukazati da mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 3. ZKP/08, koja se predlaže u žalbi, ne obuhvaća obvezu okrivljenika da se podvrgne liječenju pa predložena mjera opreza ni na koji način ne bi otklonila opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu okrivljenikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru od 22. lipnja 2026. te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko bude proglašen krivim.

8. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 2. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček