REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1949/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., OIB 61238079664, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2423/2023-13 od 1. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2423/2023-13 od 1. travnja 2025. u točkama I., II. i III. njezine izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra: 611565, klasa: 363-02/2014-016/121, ur.broj: 251-13-33-5-14-2, od 29.9.2014., zaključen između tužitelja, kao korisnika, i tuženika, kao Grada, pa stoga taj ugovor ne proizvodi nikakve pravne učine za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 (OIB: 61817894937), isplatiti tužitelju ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1 (OIB: 61238079664), iznos od 22.270,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od 01. Kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu sa za prvo polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a teku:

- na iznos od 2.738,82 eura od 14. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 493,14 eur od 14. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 99,33 eur od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 9,55 eur od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 9.082,08 eur od 16. siječnja 2021. do sipate,

- na iznos od 2.387,58 eur od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 68,06 eur od 6. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 121,17 eur od 6. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 187,02 eur od 10. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 2,18 eur od 10. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 0,93 eur od 19. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 173,72 eur od 9. travna 2021. do isplate,

- na iznos od 15,42 eur od 9. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 173,29 eur od 8. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 15,97 eur od 8. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 171,01 eur od 10. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 18,25 eur od 10. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 173,12 eur od 9. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 16,10 eur od 9. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 171,06 eur od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 18,12 eur od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 2.856,13 eur od 24. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 25,03 eur od 24. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 189,21 eur od 9. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 189,21 eur od 5. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 189,21 eur od 8. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 189,21 eur od 6. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 189,21 eur od 10. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 217,26 eur od 5. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 1.485,63 eur od 30. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 37,10 eur od 30. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 189,21 eur od 7. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 189,21 eur od 11. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 189,21 eur od 11. veljače 2023. do isplate,

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.831,66 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.04.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 269,16 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđen je ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra: 611565, klasa: 363-02/2014-016/121, ur.broj: 251-13-33- 5-14-2, od 29.9.2014., sklopljen između tužitelja, kao korisnika, i tuženika, kao Grada, pa stoga taj ugovor ne proizvodi nikakve pravne učine za ugovorne strane (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 22.270,75 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.831,66 EUR s kamatama (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose iz točke II. i III. izreke presude preko dosuđene stope zatezne kamate (točka IV. izreke).

2. Protiv točke I., II. i III. izreke presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 269,16 EUR na ime sudske pristojbe na žalbu. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, da je dio obrazloženja pobijane presude sasvim provizoran i sud se ni jednom riječju nije očitovao na dokaze koje je tuženik ponudio i dostavio u sudski spis tijekom postupka, da se sud ni jednom riječju u obrazloženju presude nije referirao na revizijsku odluku poslovni broj Rev-2390/19 od 22. ožujka 2022. kojom je odgovoreno na pitanje ovlaštenja jedinice lokalne samouprave za naplatu ove naknade, da je pitanje ništetnosti ugovora o plaćanju naknade za reklame postavljene na površini u privatnom vlasništvu već riješeno u identičnoj pravnoj stvari u predmetu poslovni broj P-2880/16 u kojem je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen, a odluke sudova prvog i drugog stupnja potvrđene su i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2390/2019 od 22. ožujka 2022. kojom je odbijena revizija tužitelja, da iz navedene odluke Vrhovnog suda proizlazi da da je Grad Zagreb bio ovlašten naplaćivati naknadu za postavljanje reklame na tuđoj nekretnini, iako nije ni vlasnik, a niti nositelj bilo kakvog stvarnog prava na toj nekretnini, te da ugovor o plaćanju naknade sklopljen temeljem takvog ovlaštenja nije protivan Ustavu Republike Hrvatske kao niti prisilnim propisima kojim se uređuje pitanje vlasništva i drugih stvarnih prava kao i pitanje prihoda i financiranja jedinica lokalne i područne samouprave - dovodeći predmetno ovlaštenje direktno u vezu sa odredbama prisilnog propisa kojima se uređuje komunalno gospodarstvo i samoupravni djelokrug jedinica lokalne i područne samouprave. Dalje navodi da ne postoji niti jedna zakonska odredba, odnosno ne postoji zakonska podloga iz koje bi proizlazilo ovlaštenje redovnog suda prvog stupnja za ispitivanje i ocjenu zakonitosti općeg akta koji je prestao važiti te da je dio utuženih iznosa naplaćen na temelju pravomoćnih presuda.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana te predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 625,00 EUR.

4. Tuženikova žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, ovaj sud nalazi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalnog pravo te je donio pogrešnu odluku o tužbenom zahtjevu.

6. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju i tuženik upire u žalbi budući da pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za utvrđenje ništetnosti Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra: 611565, klasa: 363 - 02/2014-016/121, ur.broj: 251-13-33-5-14-2, od 29. rujna 2014. (dalje: Ugovor) kojeg su sklopili tužitelj, kao korisnik i tuženik kao Grad i da taj Ugovor ne proizvodi nikakve pravne učine za ugovorne strane te za isplatu iznosa od 22.270,75 EUR koliko je tužitelj platio tuženiku na temelju toga Ugovora s pripadajućim zateznim kamatama.

7.1. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno da su sklopile predmetni ugovor, da je na osnovu tog ugovora tužitelj tuženiku isplatio utuženi iznos te da predmetni ugovor nije raskinut i da je i sada na snazi te proizvodi pravne učinke među strankama.

7.2. Tužitelj tvrdi da je Ugovor od 29. rujna 2014. ništetan jer je protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s obzirom na to da je njime utvrđena tužiteljeva obveza plaćanja naknade za postavljanje reklama na nekretnini koja nije vlasništvo tuženika odnosno da nije napravljena razlika između situacije kada se reklama postavlja na zemljištu tuženika od situacije kada se postavlja na zemljištu u vlasništvu druge osobe te da je odredba čl. 31. Odluke o komunalnom redu/2014 neustavna i nezakonita odnosno protivna odredbama tri zakona - Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

7.3. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, tvrdi da je postojeća sudska praksa odavno riješila sličnu pravnu situaciju ukazujući da sud nije ovlašten ispitivati niti utvrđivati ustavnost i zakonitost određenog podzakonskog akta, da sud u ovom postupku nije ovlašten ispitivati ni utvrđivati ustavnost i zakonitost Odluke o komunalnom redu niti pojedinih odredaba te Odluke, a posljedično tome niti izvoditi zaključak o navodnoj ništetnosti ugovora koji je sklopljen među strankama i koji, budući da je u cijelosti utemeljen na tada važećim pravnim propisima, nije ništetan niti može biti utvrđen ništetnim, da je odredba čl. 31. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 3/14 i 16/14), prestala važiti stupanjem na snagu nove Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 14/19, 24/19, 22/20 i 16/22), slijedom čega, a sukladno čl. 88. st 2. Zakona o upravnim sporovima, u konkretnom slučaju ne postoje ni pretpostavke za vođenje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i Zakonom.

8. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev te utvrdio ništetnim predmetni Ugovor od 29. rujna 2014. i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 22.270,75 EUR s kamatama koji iznos je tužitelj tuženiku platio na temelju tog Ugovora.

8.1. Prvostupanjski sud je navedenu odluku donio na temelju utvrđenja da jedinica lokalne samouprave nije ovlaštena općim aktom urediti pitanje naplate naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na nekretninama u privatnom vlasništvu, odnosno na nejavnim površinama, da je u odnosu na ovlaštenje tuženika za plaćanje takve naknade i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem pod poslovni brojem Revd-2054/2020 od 15. rujna 2020. dopustio podnošenje revizije, da je Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 39. (ispravno treba stajati čl. 31.) kojom je propisana obveza plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na zemljište i objekte (koji nisu javni) u suprotnosti sa zakonom, da to utvrđenje nije suprotno niti utvrđenjima i ocjeni Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je odlučivao o zakonitosti općih akata drugih jedinica lokalne samouprave, a koji su po svom sadržaju bitno slični ovdje spornom općem aktu (odluke broj Usoz-8/2016 od 13. lipnja 2016., Usoz-118/2020 od 25. travnja 2022.), da je sud kao prethodno pitanje utvrdio da je nezakonita Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 39. (ispravno treba stajati čl. 31.), koja odredba, iako je prestala važiti, i dalje proizvodi pravne učinke među strankama jer je i dalje na snazi (budući da nije raskinut ili otkazan) jer kako proizlazi iz spisa ugovor koji su sklopile temeljem te Odluke radi postavljanja reklamnog panoa na zemljištu u Zagrebu koje je u vlasništvu drugih. Odluka je donesena na temelju odredbe čl. 322. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO) te odredaba čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

9. Pogrešna su utvrđenja prvostupanjskog suda, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Odluke o komunalnom redu, Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te je pogrešno odlučio o tužbenom zahtjevu kada je tužbeni zahtjev prihvatio i utvrdio ništetnim predmetni Ugovor te naložio tuženiku isplatu tužitelju iznosa od 22.270,75 EUR koji iznos je tužitelj tuženiku platio na temelju predmetnog Ugovora.

10. Naime, odredbom čl. 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) propisano je da je u Republici Hrvatskoj državna vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

11. Odredbom čl. 18. Zakona o područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 123/17; dalje: ZLPS) propisano je da su općina, grad i županija samostalne u odlučivanju u poslovima iz svoga samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i tim Zakonom.

12. Odredbom čl. 35. t. 2. ZLPS-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne, samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, uz ostalo, donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

13. Odredbama čl. 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18; dalje: ZKG) propisano je da je u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (st. 1.) te da se odlukom o komunalnom redu iz st. 1. toga članka propisuju odredbe o uređenju naselja, održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, korištenju javnih površina, skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanju snijega i leda, uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, mjere za provođenje komunalnog reda i kaznene odredbe.

14. Odredbom čl. 31. Odluke o komunalnom redu, koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba (2014.), važećom u vrijeme sklapanja Ugovora, bilo je propisano da se za postavljanje ploča s natpisom, plakata, jarbola, reklama i reklamnih panoa na javne površine, zemljišta i objekte u vlasništvu drugih, plaća naknada koju pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove (st. 1.) te da vlasnik, odnosno korisnik predmeta iz stavka 1. ovoga članka, i gradonačelnik, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade (st. 2.), ugovor iz stavka 2. sklapa se prije izdavanja rješenja o njihovu postavljanju (st. 3.).

15. Iz stanja spisa proizlazi da su stranke u konkretnom slučaju, sukladno navedenoj Odluci o komunalnom redu, sklopile Ugovor od 29. rujna 2014., nakon čega je tuženik izdao tužitelju rješenje o postavljanju reklamnog panoa na zemljištu Republike Hrvatske.

16. Odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZOV) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

17. Ovdje valja reći da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2390/19 od 22. ožujka 2022. već odgovoreno na pitanje ovlaštenja jedinice lokalne samouprave za naplatu ove vrste naknade.

18. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan budući da je tužitelj dužan plaćati tuženiku naknadu za postavljanje reklama iako tuženik nije vlasnik, a niti nositelj bilo kakvoga stvarnog prava na toj nekretnini. Ugovor od 29.rujna 2014. nije protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima ZV odnosno nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a niti po nekoj drugoj osnovi iz toga Zakona, već se u konkretnom slučaju prema utvrđenju ovoga suda radi o jednoj vrsti ograničenja vlasnikovih prava koja se temelji na zakonu.

19. Zaključno valja dodati da je ovaj sud nije ovlašten ispitivati zakonitost općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave jer je to predmet upravnoga spora, a osim toga se niti tužitelj u postupku nije pozvao na činjenicu da bi navedena Odluka o komunalnom redu na bilo koji način bila stavljena izvan snage.

20. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 373. ZPP -a preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame od 29. rujna 2014. te na isplatu iznosa od 22.270,75 EUR s kamatama.

21. Odluka iz točke II. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović