REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-42/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Tihane Bokan kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠĐ, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 18. rujna 2025. broj Kovm-73/2025-6 o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjere opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ŠĐ, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), okrivljeniku je ukinut istražni zatvor, koji mu je tekao od uhićenja 20. srpnja 2025.
1.1. Pod točkom II. izreke je određeno da se okrivljenik ima odmah pustiti na slobodu.
1.2. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točkama 4., 5., 9. i 10. ZKP/08., okrivljeniku su određene mjere opreza zabrane približavanja žrtvama OĐ i maloljetnima ZĐ i AĐ na udaljenost manju od 100 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s istim žrtvama, zabrane uhođenja ili uznemiravanja istih žrtava te udaljenje iz doma na adresi prebivališta u [adresa].
1.3. Pod točkom IV. izreke, na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. te članaka 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09., 66/14. i 73/21.), mjere opreza izvršavaju službenici nadležne policijske postaje, koji su dužni, sukladno članku 101. stavku 1. ZKP/08., dostaviti sudu pisano izvješće o tomu pridržava li se okrivljenik izrečenih mjera opreza.
1.4. Pod točkom V. izreke, okrivljenik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku odrediti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 .
3. Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je okrivljenom ŠĐ i njegovom branitelju , odvjetniku u Samoboru, koji je dostavio očitovanje na žalbu državnog odvjetnika.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba nije osnovana.
6. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se svrha istražnog zatvora protiv okrivljenog ŠĐ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primijenjenim mjerama opreza.
6.1. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju navodima žalitelja koji smatra kako je isključivo mjerom istražnog zatvora moguće prevenirati iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.
6.2. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. te restriktivnosti primjene mjere istražnog zatvora, kao što je očito imao u vidu i odredbu članka 4. ZKP/08., kada je zaključio da primijenjene mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju za prevenciju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika. Sud prvog stupnja je pravilno vrednovao činjenicu dosadašnje okrivljenikove kaznene neosuđivanosti i prekršajne nekažnjavanosti, koje okolnosti žalitelj ispušta iz vida. Pri tomu, prema dostupnim podacima je vidljivo da se protiv okrivljenika nije vodio niti se vodi drugi kazneni postupak. Žalitelj ove okolnosti neosnovano zanemaruje, premda su one od utjecaja na ocjenu okrivljenikovog načina života u pogledu usklađenosti sa zakonskim normama. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o izjavi žrtve i zakonske zastupnice maloljetnih žrtava, OĐ, kojoj je prihvatljivo određivanje mjera opreza okrivljeniku, pri čemu je i sam okrivljenik iskazao preseljenja kod brata u [adresa].
6.3. Značaj svih ovih pravilno utvrđenih okolnosti žalitelj neopravdano zanemaruje kada naglašava da su u ranijem dijelu postupka protiv okrivljenika bile izrečene mjere opreza, zbog čijeg kršenja je protiv okrivljenika bio određen istražni zatvor, ujedno upirući na okrivljenikove probleme s konzumacijom alkohola. Naime, ovi žalbeni prigovori evidentno se odnose na utvrđivanje postojanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, ali istodobno, sami po sebi, ne znače nesvrhovitost primjene blažih mjera. Pored toga je razvidno da je okrivljenik zbog ranijeg kršenja mjera opreza bio "sankcioniran" njihovom zamjenom istražnim zatvorom, pri čemu osobito treba imati u vidu vrijeme okrivljenikovog boravka u istražnom zatvoru, u kojem je okrivljenik proveo gotovo dva mjeseca, koju okolnost je prvostupanjski sud također pravilno respektirao. S tim u vezi je i dužnost suda iz odredbe članka 4. ZKP/08., kojom je propisano kako svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na ZKP/08. mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, te da sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, a njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme.
6.4. Isto tako, razvidno je da, prema podacima u spisu predmeta, od časa donošenja pobijanog rješenja, kojim je okrivljeniku ukinut istražni zatvor, a radi se o razdoblju od nepunih godinu dana, okrivljenik nije prekršio naložene mjere opreza, što samo potvrđuje da one predstavljaju dovoljnu garanciju otklanjanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika i ostvaruju svoju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
7. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Velika Gorica, 1. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Bokan
