REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5592/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv 1. tuženika FHĆ, osobno i kao nasljednik ZH, 2. tuženice ZHĆ, [adresa], 3. tuženika UHĆ, [adresa], 4. tuženice OHĆ, 5. tuženika JHĆ, 6. tuženika NHĆ, tuženici pod 1., 4., 5. i 6. zastupani po privremenom zastupniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, u pravnoj stvari tužiteljice iz tužbe glavnog miješanja ČHĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Heleni Zudenigo, odvjetnici u Zadru, protiv 1. tuženika FHĆ, osobno i kao nasljednik ZH, 2. tuženice ZHĆ, [adresa], 3. tuženika UHĆ, [adresa], 4. tuženice OHĆ, 5. tuženika JHĆ, 6. tuženika NHĆ, a tuženici pod 1., 4., 5. i 6. zastupani po privremenom zastupniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u Zadru i 7. tuženice FH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i u pravnoj stvari tužiteljice iz tužbe glavnog miješanja UH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, protiv 1. tuženika FHĆ, osobno i kao nasljednik ZH, 2. tužnice ZHĆ, [adresa], 3. tuženika UHĆ, [adresa], 4. tuženice OHĆ, 5. tuženika JHĆ, 6. tuženika NHĆ, a tuženici pod 1., 4., 5. i 6. zastupani po privremenom zastupniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u Zadru i 7. tuženice FH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđivanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice iz tužbe glavnog miješanja UH protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-441/2024-3 od 23. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-900/2022-14 od 15. veljače 2023., u sjednici održanoj 1. rujna 2026.
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužiteljici iz tužbe glavnog miješanja UH podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-441/2024-3 od 23. prosinca 2024., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-900/2022-14 od 15. veljače 2023. pod točkom IV. izreke, u odnosu na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.
Obrazloženje
1. Tužiteljica iz tužbe glavnog miješanja UH (dalje u tekstu: tužiteljica) je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-441/2024-3 od 23. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-900/2022-14 od 15. veljače 2023.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Tužiteljica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije iz razloga određenog u čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14
- Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) te postavlja tri pitanja, ali i ističe da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravičan postupak zajamčeno odredbom Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98-službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01-službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01-službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10-službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine
- Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje u tekstu: Konvencija), jer da pobijanoj odluci nedostaje obrazloženje vezano uz stjecanje prava vlasništva dosjelošću te da je došlo do osobito teške povrede odredaba parničnog postupka od strane drugostupanjskog suda, kao i do pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da je tužiteljica učinila vjerojatnim da joj je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi č l. 375. st. 1. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (pravo na obrazloženu i razumljivu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije, a sve iz razloga kako slijedi.
5. Naime, predmet spora po tužbi glavnog miješanja je zahtjev tužiteljice UH protiv tuženika i tužiteljice FH - kao tuženice, za utvrđenje da je nasljeđivanjem prednika i diobom sa sunasljednicama stekla pravo vlasništva nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa 1982 m2 i da su tuženici dužni trpjeti da se u zemljišnim knjigama uknjiži pravo vlasništva na navedenoj nekretnini u njezinu korist, pri čemu UH svoj zahtjev temelji na navodima da je ona izvanknjižna vlasnica i posjednica čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kao posjednica te čestice upisana u posjedovni list broj 712, da je pravo vlasništva na toj čestici stekla nasljeđivanjem iza majke OH ud. F i diobom sa sunasljednicima, da je tu česticu prethodno njezina majka stekla nasljeđivanjem iza njezinog oca JH i diobom sa sestrama i bratom, da se tužiteljica u kvalificiranom posjedu predmetne čestice sa svojim prednicima nalazi više od 100 godina, te da su tuženici i tužiteljica NH evidentirani u knjizi optanata pod rednim brojevima 1425-1439 i da su optiranjem u talijansko državljanstvo izgubili pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
6. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasništvo tuženika i njihovih prednika i to na temelju odluke gradske Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 18. svibnja 1947., a nakon toga, obzirom su zemljišno knjižni vlasnici upisani kao optanti na temelju Sporazuma od 3. srpnja 1965. o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954., kao nekretnine koje talijanski optant do tada nije prodao a nisu obuhvaćene niti prilogom "A" tog Sporazuma, postale društveno vlasništvo i obzirom su predmetne nekretnine postale društveno vlasništvo istima više nije bilo moguće zemljišno knjižnim suvlasnicima raspolagati, ali isto tako u odnosu na te nekretnine nije bilo moguće tijekom 1948. raspolagati na način da se odlukom Gradske komisije za arondaciju od 15. lipnja 1948. na tim nekretninama priznaje pravo vlasništva prednicima tužiteljica AHĆ i UH, to zbog toga što su u to vrijeme predmetne nekretnine još bile vlasništvo upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika jer je upravo njima na temelju odluke gradske Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 18. svibnja 1947. (koja je kasnije provedena u zemljišnim knjigama), priznato pravo vlasništva na tim nekretninama.
6.1. Dakle, 15. lipnja 1948. Gradska komisija za arondaciju nije mogla donijeti odluku o tome da priznaje prednicima UH (i ČHĆ) pravo vlasništva na tim nekretninama jer u tom trenutku predmetne nekretnine još nisu bile društveno vlasništvo veću su bile vlasništvo tuženika. Prednik tužiteljice UH posjedovao je predmetne nekretnine na temelju punomoći izdane mu 31. siječnja 1951. od strane F i ČH u kojoj je izričito navedeno da ga tom punomoći ovlašćuju da se brine oko obrađivanja i kultiviranja zemlje (predmetne čestice), a ne da bi mu prenijeli pravo vlasništva. Stoga drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica UH, iako je kao i njeni prednici bila u posjedu predmetnih nekretnina, nije dokazala da je stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama odnosno da nije dokazala valjani pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine.
7. Međutim, iako je tužiteljica UH u žalbi tvrdila da je osobno i putem svojih prednika pravo vlasništva stekla dosjelošću jer je u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine s prednicima više od 100 godina (a što je navodila i u tužbi glavnog miješanja - kako to proizlazi iz točke 3. obrazloženja prvostupanjske presude), drugostupanjski sud taj žalbeni navod nije uopće ocijenio, čime je počinio osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP i time povrijedio temeljno pravo (pravo na obrazloženu i razumljivu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije, a što upućuje na arbitrarno odlučivanje.
8. Obzirom su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.
9. U odnosu na postavljena pravna pitanja uzima se da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b. st. 3. ZPP).
Zagreb, 1. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
