REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1000/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi povrede prava osobnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-436/2025- 8 od 1. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-488/10 od 15. travnja 2011., u sjednici održanoj 1. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-436/2025-8 od 1. srpnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke u dijelu odluke kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja u iznosu od 6.963,37 eura sa zateznim kamatama na taj iznos i točkom III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 60.000,00 kuna s osnova nematerijalne štete radi povrede prava osobnosti sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 8.050,00 kuna.
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je uvažena žalba tuženika te je u toč. I. izreke preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja u iznosu od 6.963,37 eura sa zateznim kamatama na taj iznos, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate na preostali iznos od 1.000,00 eura za razdoblje od 6. veljače 2008. do 13. siječnja 2010. (toč. I.), dok je u preostalom dijelu žalba tuženika odbijena kao neosnovana i u toč. I. izreke potvrđena presuda u dijelu kojim je dosuđen iznos od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2010. do isplate (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 138,84 eura u roku od 15 dana (toč. III.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-5310/2025-2 od 4. veljače 2026. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude pod toč. I. izreke u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na dostatno obrazloženu odluku drugostupanjskog suda.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka uslijed koje je došlo do povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i jednakost pred zakonom zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koju je štetu tužitelj pretrpio uslijed objave članka u dnevnom listu čiji je nakladnik tuženik.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je 11. prosinca 2009. u „Jutarnjem listu“ objavljen članak s naslovom „Sudac izdao loš nalog“ u kojem se navodi da je tužitelja radi izdavanja nelegalnih navoda za prisluškivanje optužio odvjetnik Zoran Mimica,
- da prilikom objave spornog natpisa tužitelj nije bio konzultiran niti su od njega traženi bilo kakvi podaci, te je isti podnio nakladniku i glavnom uredniku zahtjeve za ispravkom i isprikom glede spornog teksta,
- da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak ili ispriku prije pokretanja ove parnice,
- da iz spisa Županijskog suda u Splitu br. KIR-US-8/04 proizlazi da sporni nalog nije potpisao tužitelj, nego drugi sudac,
- da iz nalaza i mišljenja prof. dr.sc. NG iz Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Split proizlazi da je od ožujka 2009. sve do dana izdavanja nalaza i mišljenja, u više navrata, jednom mjesečno, obavljao psihijatrijsko-psihoterapijske razgovore s tužiteljem, a zbog psihičkih smetnji na koje se tužio nakon što je u javnim glasilima objavljen članak kojim se dovodi u pitanje njegova profesionalnost.
10. Prvostupanjski sud je pri donošenju odluke o visini naknade predmetne štete cijenio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra zaključujući da je objavljivanje spornog članka, uz fotografiju tužitelja, imalo za posljedicu povredu tužiteljeve privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, da mu je kao imenovanom šefu Istražnog centra Županijskog suda u Splitu povrijeđen profesionalni ugled jer ga se predstavlja kao osobu upitnog stručnog statusa, da je članak objavljen u najčitanijem dnevnom listu radi čega je tužitelj u svakodnevnom životu, a pogotovo na poslu, trpio duševne boli takvog intenziteta i trajanja radi čega se kao pravična naknada nematerijalne štete ukazuje naknada iznosom koji je dosuđen (60.000, 00 kuna).
11. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na dosuđeni iznos naknade štete ocjenjujući da je iznos od 1.000,00 eura primjeren šteti koju tužitelj trpi uzimajući u obzir da je tužitelj, kao osoba koja obnaša sudačku dužnost izložen većem interesu javnosti, što uključuje i objave kritika medija, te da je visina naknade štete u skladu s naravi i duševnom svrhom zbog koje se pravična novčana naknada dosuđuje.
12. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i sadržaja temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, treba navesti da je pravo na pravično suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava, odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije.
13. Pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom, skup je institucionalnih i postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka u cjelini. To pravo, među ostalim aspektima, obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku, kao i postupovno jamstvo zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti) u postupanju i odlučivanju sudova. Zaključku da je određena odluka suda proizvoljna ponajviše doprinosi nedosljednost sudova u odlučivanju i nedostatnost razloga iznesenih u obrazloženju sudske odluke (tako i u odlukama Ustavnog suda broj U-III-4670/2018 od 11. rujna 2019., točka 13.1. i broj U-III-5871/2021 od 19. listopada 2022. točka 9.1.). Zabrana arbitrarnosti usko je povezana s pravom na obrazloženu sudsku odluku kao zasebnim postupovnim jamstvom prava na pravično suđenje, koje zahtijeva da sudovi za svoje odluke daju dostatne i relevantne razloge. Navedeno ne znači dužnost detaljnog odgovora na svaki navod stranke, već je obveza suda navesti dostatne i jasne razloge o elementima spora koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost suda primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi, te okolnostima svakog predmeta (tako i u presudi Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., točka 91., I protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presudi Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., točka 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).
14. Slijedom navedenog prema ocjeni vijeća u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nisu izneseni dostatni, jasni i razumljivi razlozi o pravilnom načinu utvrđivanja visine naknade za dosuđenu neimovinsku štetu.
15. Iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da drugostupanjski sud prilikom načina utvrđivanja visine iznosa dosuđene štete nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje psihijatra te posljedično utječe li isti i na koji način na utvrđivanje visine štete.
16. Osim toga, ostaje nejasan zaključak drugostupanjskog da u situaciji kada je tuženik iznio netočne činjenice koje tužitelja predstavljaju kao osobu upitnog stručnog statusa i pri čemu autor članka nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti te kada je tužitelj fotografiran bez njegovog znanja i pristanka, pretpostavlja tužiteljevu, kao osobi koja obnaša sudačku dužnost, veću izloženost objava kritika u medijima.
17. Tužitelj kao osoba koja obavlja sudačku dužnost mora imati veći stupanj tolerancije na preispitivanje i kritiku svog rada od običnog građanina, međutim u okolnostima konkretnog slučaja nije riječ o iznošenju vrijednosnog suda, već o objavi neistinitih činjenica.
18. Slijedom navedenog opisanim postupanjem drugostupanjskog suda počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. ZPP te je time tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.
19. Radi nepravilnosti odluke drugostupanjskog suda u dijelu tužbenog zahtjeva, kao nepravilna ukazuje se i odluka drugostupanjskog suda o naknadi parničnog troška.
20. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima te u tim dijelovima predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
21. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud ponovno će odlučiti o žalbi protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke navedene u ovom rješenju i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
22. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 1. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
