RREEPPUUBBLLIIKKAA HHRRVVAATTSSKKAA
VVRRHHOOVVNNII SSUUDD RREEPPUUBBLLIIKKEE HHRRVVAATTSSKKEE
ZZ AA GG RR EE BB
Broj: Revd-3477/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice IAU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],7 i IV-tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnice Ana Štrbac Agić i Andrea Alemani, odvjetnice u Makarskoj, protiv tuženice ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Ujević, odvjetnik u Imotskom, radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije I-IV-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-257/2026-3 od 20. ožujka 2026., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-552/2025-5 od 17. prosinca 2025., u sjednici održanoj 1. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog I-IV-tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-257/2026-3 od 20. ožujka 2026., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-552/2025-5 od 17. prosinca 2025. te postavili pravna pitanja koje smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:
„1. Je li za postojanje izvanrednih okolnosti iz čl. 37. st. 1. Zakona o nasljeđivanju nužno utvrditi apsolutnu fizičku ili pravnu nemogućnost sastavljanja bilo kojeg drugog oblika oporuke, ili je dovoljno da okolnosti bolesti, neposredne životne ugroze, fizičke slabosti, izolacijskih i pandemijskih ograničenja, promatranih konkretno i ukupno, objektivno učine oporučivanje u drugom valjanom obliku nerealnim, nerazumnim ili faktično nedostupnim u trenutku očitovanja posljednje volje? 2. Može li se valjanost usmene oporuke iz čl. 37. Zakona o nasljeđivanju odbiti na temelju opće i naknadne pretpostavke da su oporučitelj ili članovi njegove obitelji mogli angažirati javnog bilježnika, sud ili odvjetnika radi sastavljanja redovitog oblika oporuke, ako sud nije konkretno utvrdio da je takva stručna osoba u relevantnom trenutku i u konkretnim pandemijskim i zdravstvenim okolnostima stvarno bila dostupna te da bi oporučitelj realno mogao sudjelovati u sastavljanju takve oporuke?
3. Smije li drugostupanjski sud, primjenom čl. 373.a ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu nakon što izrijekom utvrdi da nema bitnih povreda postupka i da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, ali zatim prihvati žaliteljevu drukčiju analizu istih dokaza i izvede suprotan odlučni zaključak o postojanju izvanrednih okolnosti?
4. Je li presuda drugostupanjskog suda obrazložena na način koji zadovoljava standard prava na pravično suđenje kada u istoj odluci navodi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da ga žalba ne dovodi u sumnju, a neposredno zatim prihvaća žalbene navode kao osnovane i na toj osnovi preinačuje presudu?
5. Može li ranije ili višekratno izražavana volja oporučitelja da imovinu ostavi određenoj osobi biti razlog valjanosti kasnije usmene oporuke, ili naprotiv predstavlja relevantnu potvrdu ozbiljnosti, određenosti i autentičnosti posljednje volje izjavljene pred dva svjedoka?“.
2. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelji su podnijeli i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) smatrajući da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
5. Postupajući po odredbi čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.
6. U odnosu na postavljena pitanja tužitelji su u prijedlogu propustili određeno navesti razloge zbog kojih smatraju da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, u prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom, a zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i to pravo na pravično suđenje.
9. Odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način.
10. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudom (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelji u biti izražavaju nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je preinačena prvostupanjska presuda. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
11. Slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, radi čega je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
