REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-547/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovina člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, Taborska 31, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, Radnička cesta 54, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tuženica podnijela protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1092/2025-3 od 22. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5961/2022-37 od 22. srpnja 2025., u sjednici održanoj 1. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
1.2. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
4. U pogledu prvog pravnog pitanja, koje se odnosi na mogućnost primjene utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih prava i interesa u ovome sporu, je za navesti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci podudarno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
5. U drugom naznačenom pravnom pitanju tuženica problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd 911/2022 -2 od 16. ožujka 2022.). Pobijana je presuda usklađena sa tim pravnim shvaćanjem.
6. U pogledu trećeg naznačenog pravnog pitanja, koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt 249/2014. od 9. travnja 2015.
7. I u pogledu četvrtog pravnog pitanja, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno i sa objedinjenim pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022., broj: Su - IV-33/2022-2 – a to u dijelu koji se odnosi na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji se zasniva na prethodnoj ocjeni ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
7.1. U pogledu četvrtog pravnog pitanja, a vezano za dio pobijane odluke koji se odnosi na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji se zasniva na prethodnoj ocjeni ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, za uputiti je na obrazloženje iz toč. 10. ovoga obrazloženja (nije dokazan razlog važnosti tog pitanja u dijelu koji se odnosi na taj dio tuženog zahtjeva).
8. U pogledu petog pravnog pitanja, kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
9. U odnosu na šesto pravno pitanje, koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
10. U odnosu na sedmo pravno pitanje za navesti je da se pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci o neosnovanosti prigovora zastare dijela tužbenog zahtjeva koji se temelji na prethodnoj ocjeni ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zasniva na činjeničnim utvrđenjima (i na tim utvrđenjima utemeljenom pravnom shvaćanju) koja nisu uzeta u obzir tim naznačenim pravnim pitanjem (v . toč. 33. obrazloženja drugostupanjske odluke), a niti u odlukama na koje se tuženica poziva kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava. Time se u tom dijelu pitanje, koje se odnosi na taj dio tužbenog zahtjeva, ukazuje nedostatno određenim, a, osim toga, tim poredbenim odlukama (a ni na ikoji i drugi način) nije dokazan razlog važnosti tog pravnog pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
12. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije koji se referira na povredu prava na pravično suđenje se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
13. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
14. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tuženica nije imala pravično suđenje.
15. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se njime poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. II.).
Zagreb, 1. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec
