REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-974/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Smoljanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MEGAKOP-PARKETNI CENTAR d.o.o., Zagreb, Florijana Andrašeca 8, OIB: 45806463074, zastupanog po punomoćnicima Ivi Pletikosi i Nikoli Božić, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, dana 1. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 11. ožujka 2026. godine tuženika MEGAKOP-PARKETNI CENTAR d.o.o. iz Zagreb, Florijana Andrašeca 8, OIB: 45806463074, te da radni odnos tužiteljice SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika MEGAKOP-PARKETNI CENTAR d.o.o. iz Zagreb, Florijana Andrašeca 8, OIB: 45806463074, nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku MEGAKOP-PARKETNI CENTAR d.o.o. iz Zagreb, Florijana Andrašeca 8, OIB: 45806463074, da u roku od 15 dana, vrati tužiteljicu SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 26. svibnja 2025. godine i Aneksu ugovora o radu od 1. prosinca 2025. godine, tako da joj ponovno povjeri poslove radnog mjesta ASISTENT U NABAVI I LOGISTICI u MEGAKOP-PARKETNI CENTAR d.o.o., s tim da se za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 26. svibnja 2025. i Aneksu ugovora o radu od 1. prosinca 2025. na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, kao i stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je tužiteljica bila raspoređen prije donošenja pobijane odluke o otkazu.
3. Nalaže se tuženiku MEGAKOP-PARKETNI CENTAR d.o.o. iz Zagreb, Florijana Andrašeca 8, OIB: 45806463074, da tužiteljici SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2026. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila radnica tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. svibnja 2025., izmijenjenog Aneksom ugovora o radu od 1. prosinca 2025. na radnom mjestu Asistenta u Nabavi i logistici. Dana 11. ožujka 2026. tužiteljica je zaprimila Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojom joj se otkazuje Ugovor o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem posla tužiteljice kod tuženika iz organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Tužiteljica je u zakonskom roku podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojim u cijelosti pobija Odluku o otkazu, a koji Zahtjev je tuženik Dopisom od 7. travnja 2026. odbio. Tužiteljica smatra da je pobijana Odluka o otkazu nezakonita jer u njoj nisu navedeni razlozi zbog kojih joj je otkazan Ugovor o radu odnosno navedeni su netočno i paušalno, bez navođenja bilo kakvih konkretnih i odlučnih činjenica, pa Odluka o otkazu Ugovora o radu nije zakonita, a ima i nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu tuženik nije točno naveo kriterije koji su bili presudni i odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz. Konkretno, navodi da tuženik uopće nije vodio računa o tome koliko je trajao radni odnos tužiteljice s tuženikom, o njezinoj starosnoj dobi te obvezi uzdržavanja jer u protivnom da je vodio računa o navedenim kriterijima zasigurno ne bi dao otkaz tužiteljici. Tužiteljica navodi da je takvom nepoštenom Odlukom tuženika kao poslodavca, u istoj ili barem usporedivoj situaciji stavljena u nepovoljniji položaj od drugog tuženikovog djelatnika koji je kod tuženika zaposlen na isto radno mjesto neposredno prije davanja otkaza tužiteljici s probnim rokom koji nije istekao u trenutku davanja otkaza tužiteljici. Naime, tuženik nije uzeo u obzir da tužiteljica ima postojeću kreditnu obvezu za koju je znao. Nadalje, na poslovima koje je obavljala tužiteljica i dalje rade djelatnici koji su mlađi i bez postojeće obveze uzdržavanja, sa manjim radnim stažem od tužiteljice koja je u radnom odnosu kod tuženika nešto manje od jedne godine dana, iako je tuženik u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu naveo da je izvršio reorganizaciju na način da će poslove koje je obavljala tužiteljica, ubuduće obavljati samo jedan radnik. Tužiteljica navodi da je tuženik u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu i Očitovanju samo formalno naveo da je temeljito razmotrio te kriterije, ali nije proveo nikakav stvarni test razmjernosti niti je obrazložio:
- zašto je prednost dana novozaposlenoj radnici na probnom roku (koja ima kraći radni staž i manje iskustvo) u odnosu na tužiteljicu koja je poslove obavljala dulje vrijeme i koja je novu radnicu obučavala;
- je li uopće uzeo u obzir starost tužiteljice, njezin radni staž kod tuženika te eventualne obveze uzdržavanja;
- na temelju koje konkretne Odluke o reorganizaciji (broj, datum, evidencija) je donio odluku o smanjenju broja izvršitelja (Odluka o reorganizaciji tužiteljici nije dostavljena niti je navedena u Odluci o otkazu).
Osim toga, tužiteljica ističe da tuženik nije izmijenio opći akt o sistematizaciji radnih mjesta prije donošenja Odluke o otkazu, što je prema sudskoj praksi nužan uvjet za zakonitost poslovno uvjetovanog otkaza. Zaključuje da tuženik prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu nije uzeo u obzir tri najvažnija spomenuta elementa zbog čijeg zanemarivanja sama Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ne može biti zakonita. Smatra da takav postupak predstavlja zlouporabu prava i šikaniranje radnice, a ne legitimnu organizacijsku mjeru te da tuženik nije dokazao da je reorganizacija stvarna, nužna i provedena na način koji nije proizvoljan. Ističe da se tuženik u veljači 2026. oglašavao na web portalu https://mojposao.hr/ kojim je tražio radnika za radno mjesto asistenta u nabavi i logistici te da je 23. ožujka 2026. zaposlio novu radnicu na radnom mjestu asistenta u nabavi i logistici čime je prekršio odredbu čl. 115. st. 5. i st. 6. Zakona o radu. Konačno, navodi da je kod tuženika postojala i mogućnost premještaja tužiteljice na druge odgovarajuće poslove, te da je tuženik bio u mogućnosti tužiteljici ponuditi sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je Odluka o otkazu nedopuštena, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, da naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove radnog mjesta prema Ugovoru o radu, a ako to nije moguće, na odgovarajuće radno mjesto.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako je tužbu i rješenje suda uredno primio.
3. Budući da su zadovoljeni uvjeti iz čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - u daljnjem tekstu: ZPP), valjalo je donijeti presudu zbog ogluhe.
4. Tužiteljici je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
5. Tužiteljici je temeljem Tbr. 7/2 priznata jednokratna nagrada za zastupanje u radnim sporovima u visini od 500,00 EUR (Tbr. 7/1), što uz 25% PDV-a (125,00 EUR) ukupno iznosi 625,00 EUR.
6. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a ("Narodne novine" br. 35/05).
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 1. rujna 2026.
Sutkinja:
Lucija Miše
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Punomoćniku tuženika
