Poslovni broj: P-4190/2019-42

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Maja Tudor u pravnoj stvari tužitelja GD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku MD, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ĆD, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane dana 09. travnja 2026. godine u nazočnosti pun, tužitelja i zamj. pun. tuženika RD, vježbenika kod odvj. Domagoja Olujića, na ročištu za objavu presude dana 01. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništavim odredbe sadržane u članku 1. i članku 2. Ugovora o kreditu broj: 418-50-4408538, solemniziranom dana 21.9.2007. godine kod javnog bilježnika Domagoja Matejčića pod brojem OV-11958/07, pa stoga ovi članci predmetnog ugovora ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane i za sudužnike, založne dužnike i jamce platce.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime pretplate zbog primjene valutne klauzule u CHF po kreditu iz točke I. iznos od ukupno 1.505,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., a koje kamate teku:

-Na iznos od 0,26 EUR od dana 30.11.2007.god. do isplate,

-Na iznos od 1,15 EUR od dana 31.1.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 1,83 EUR od dana 29.02.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 3,00 EUR od dana 31.03.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 1,24 EUR od dana 30.4.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 0,57 EUR od dana 31.5.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 1,47 EUR od dana 30.6.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 0,15 EUR od dana 31.7.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 0,22 EUR od dana 31.8.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 1,00 EUR od dana 30.9.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 6,89 EUR od dana 31.10.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 2,94 EUR od dana 30.11.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 7,96 EUR od dana 31.12.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 8,73 EUR od dana 31.1.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 9,08 EUR od dana 28.2.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 8,20 EUR od dana 31.3.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 8,39 EUR od dana 30.4.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 6,90 EUR od dana 31.5.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,81 EUR od dana 30.6.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 6,10 EUR od dana 31.7.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 6,68 EUR od dana 31.8.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 6,63 EUR od dana 30.9.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 6,04 EUR od dana 31.10.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 7,14 EUR od dana 30.11.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 8,01 EUR od dana 31.12.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 9,26 EUR od dana 31.1.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 8,97 EUR od dana 28.2.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 10,66 EUR od dana 31.3.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 10,34 EUR od dana 30.4.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 10,97 EUR od dana 31.5.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 14,82 EUR od dana 30.6.2010.god. do isplate.

-Na iznos od 1,55 EUR od dana 6.7.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 15,26 EUR od dana 31.7.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 18,67 EUR od dana 31.8.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 14,49 EUR od dana 30.9.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 15,60 EUR od dana 31.10.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 19,59 EUR od dana 30.11.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 24,67 EUR od dana 31.12.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 21,07 EUR od dana 31.1.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 22,33 EUR od dana 28.2.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 20,45 EUR od dana 31.3.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 21,02 EUR od dana 30.4.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 27,82 EUR od dana 31.5.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 28,49 EUR od dana 30.6.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 34,04 EUR od dana 31.7.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 31,13 EUR od dana 31.8.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 27,40 EUR od dana 30.9.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 27,30 EUR od dana 31.10.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 27,05 EUR od dana 30.11.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 28,56 EUR od dana 31.12.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 29,87 EUR od dana 31.1.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 30,04 EUR od dana 29.2.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 29,13 EUR od dana 31.3.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 29,75 EUR od dana 30.4.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 30,16 EUR od dana 31.5.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 29,46 EUR od dana 30.6.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 29,65 EUR od dana 31.7.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 29,12 EUR od dana 31.8.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 656,87 EUR od dana 10.9.2012.god. do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime iznosa više plaćenih kamata zbog promjene kamatne stope po kreditu iz točke I. iznos od ukupno 209,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., a koje kamate teku:

-Na iznos od 5,10 EUR od dana 31.5.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 5,05 EUR od dana 30.6.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 4,99 EUR od dana 31.7.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 4,94 EUR od dana 31.8.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 4,89 EUR od dana 30.9.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 4,84 EUR od dana 31.10.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 4,78 EUR od dana 30.11.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 4,73 EUR od dana 31.12.2008.god. do isplate,

-Na iznos od 4,68 EUR od dana 31.1.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 4,62 EUR od dana 28.2.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,87 EUR od dana 31.3.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,80 EUR od dana 30.4.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,73 EUR od dana 31.5.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,66 EUR od dana 30.6.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,58 EUR od dana 31.7.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,51 EUR od dana 31.8.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,44 EUR od dana 30.9.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,37 EUR od dana 31.10.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,29 EUR od dana 30.11.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,22 EUR od dana 31.12.2009.god. do isplate,

-Na iznos od 5,14 EUR od dana 31.1.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 5,07 EUR od dana 28.2.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,99 EUR od dana 31.3.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,92 EUR od dana 30.4.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,84 EUR od dana 31.5.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,76 EUR od dana 30.6.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,69 EUR od dana 31.7.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,61 EUR od dana 31.8.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,53 EUR od dana 30.9.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,45 EUR od dana 31.10.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,37 EUR od dana 30.11.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,29 EUR od dana 31.12.2010.god. do isplate,

-Na iznos od 4,21 EUR od dana 31.1.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 4,13 EUR od dana 28.2.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 4,05 EUR od dana 31.3.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 3,97 EUR od dana 30.4.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 3,88 EUR od dana 31.5.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 3,80 EUR od dana 30.6.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 3,20 EUR od dana 31.7.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 3,13 EUR od dana 31.8.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 3,06 EUR od dana 30.9.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 1,54 EUR od dana 31.10.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 1,50 EUR od dana 30.11.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 1,46 EUR od dana 31.12.2011.god. do isplate,

-Na iznos od 1,42 EUR od dana 31.1.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 1,38 EUR od dana 29.2.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 1,34 EUR od dana 31.3.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 1,30 EUR od dana 30.4.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 1,26 EUR od dana 31.5.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 1,22 EUR od dana 30.6.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 1,18 EUR od dana 31.7.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 1,14 EUR od dana 31.8.2012.god. do isplate,

-Na iznos od 0,37 EUR od dana 10.9.2012.god. do isplate

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od presuđenja, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 EUR-a uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu broj: 418-50-4408538 (dalje: Ugovor) sa tuženikom, a temeljem kojeg Ugovora je tuženik tužitelju na raspolaganje stavio kredit iskazan u CFH. Navodi da je Ugovor ništetan u pogledu odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja da se mijenja na osnovi jednostrane odluke banke, te da su ti uglavci Ugovora protivni kogentnim propisima čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN br. 79/07, 125/07 i 79/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora. Poziva se i na presude donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača i to na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem P- 1401/12 od dana 04.07.2013.

1.1. Podneskom od 13.06.2023. god tužitelj je pored ništetnosti odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi zatražio da se utvrdi ništetnim i odredbe o valutnoj klauzuli s tim da će potraživani iznos iz ove osnove kao i iz osnove promjenljive kamatne stope naznačiti nakon provedenog financijskog vještva.

1.1.2. Tužbeni zahtjev preciziran je nakon izrađenog financijskog vještva podneskom od 08. 01.2026. na način kao u izreci presude

2. Tuženik s protivi tužbi i osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem P-1401/12 od dana 04.07.2013. u cijelosti promašeno jer je ista je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača…", dok je na svakom pojedinom potrošaču da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedenu presudu nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u danom trenutku bilo poznato. Ističe da tužitelj mora dokazati da j imao status potrošača u vrijeme sklapanja Ugovora. Također tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja.

3. Tužben i zahtjev preciziran je u pogledu isplate iznosa kojeg tužitelj traži nakon izrađenog financijskog vještva, podneskom od 08. 01.2026., a tuženik se usprotivio preinaci, povećanjem tužbenog zahtjeva, smatrajući da je zahtjev povećan isticanjem drugog zahtjeva (u pogledu valutne klauzule i isplate iz tog osnova) uz postojeći (promjenljiva kamatna stopa), ali pri tom gubeći iz vida da je tužitelj još podneskom od 13.06.2023. uz zahtjev za ništetnost ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i restitucijskog zahtjeva iz tog osnova istaknuo i zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, s tim da će isplatu iznosa i iz te osnove precizirati nakon financijskog vještva. Nakon toga je po nalogu suda iz rješenja od 29.08.2023. god., da postavi jasan i provodiv tužbeni zahtjev i uredi svoju stupnjevitu tužbu, isto učinio podneskom od 05.09.2023., a sve je to bilo prije zaključenja prethodnog postupka. Svakako, sud je rješenjem od 02.07.2026. sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPPa dopustio preinaku isticanjem novog tužbenog zahtjeva uz postojeći, a kako je to tužitelj učinio podnescima od 13.06.2023. i 05.09.2025. ,a koji je zahtejv na kraju preciziran podneskom od 08.01.2026. .

4. U provedenom dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje, kao i dopuna istog, te je saslušan tužitelj.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan

6. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala na temelju jednostrane odluke banke po kojem osnovu tužitelj traži isplatu iznosa od 209,29 Euro sa kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, te na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli po kojem osnovu traži isplatu iznosa od 1.505,77 Eura, također sa kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

7. Utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013. u sporu koji se vodio povodom kolektivne tužbe korisnika kredita protiv banaka, koja se odnose na pitanja vezano uz ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, primjenjuju u ovom predmetu. Navedena presuda potvrđena je u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13.6.2014., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt- 249/14 od 9.4.2015., te u dijelu takve povrede za ugovorenu valutu presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., koje odluke se protežu i na sporove individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama.

8. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Kako je tuženik bio obuhvaćen navedenim presudama, predmetni kolektivni spor protiv banaka odnosi se i na njega.

9. Naprijed navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

11. Slijedom navedenog, temeljem citiranih zakonskih odredbi i kako pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženik odnosno restitucijskih zahtjeva sa osnove ništetnih odredbi, utvrđenja iz kolektivnog spora se primjenjuju i na ovaj postupak.

12. Prigovor zastare nije osnovan.

13. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. slijedi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno shvaćanje doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev-2245/2017). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnom istovjetnim ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

13.2. Dakle, zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, dok restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Dakle, kako zastara počinje teći od dana donošenja navedene presude, a tužba je podnesena 12.06.2019. to nije nastupila zastara, a prigovor tuženika je neosnovan.

13.3. Također, Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. m je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta odluka je postala pravomoćna s 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. ( a ona potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9.4.2015.).

13.4. Ukratko, zastara za više isplaćene iznose po osnovu promjenljive kamate počela bi teći od 13. lipnja 2014. i istekla bi 13. lipnja 2019., dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023. Kako je tužba podnesena 12.lipnja 2019. (dan predaje pošti preporučene pošiljke) to nije nastupila zastara potraživanja niti po jednom osnovu.

14. Iako ništetnost proizlazi iz naprijed citiranih odredbi, Ipak, na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o spornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, provedeno i saslušanje tužitelja.

15. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. zauzeo je pravni stav da tuženiku treba omogućiti dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obaviješten, prije zaključenja ugovora, o značenju promjenljive kamatne stope, i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja. Dakle, ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u ovom postupku dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, odnosno na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Tuženik je predložio izvesti dokaz saslušanjem djelatnika tuženika, no naposljetku je od istog odustao.

16. U svom iskazu tužitelj navodi da je 2007. godine podigao kredit za kupnju skutera i to za iznos koliko je koštao skuter, 32.000,00 kn, podigao ga je u švicarcima jer se tada općenito govorilo da su švicarci najstabilnija valuta. Navodi da je bio klijent Raiffeisen banke pa je stoga kredit uzeo kod njih. U razgovoru sa službenicom prije podizanja kredita bilo je govora o promjenjivoj kamatnoj stopi ali u smislu nekih minimalnih pomaka iste, najviše 20kn do 30kn, da je znao da će biti drugačije ne bi se odlučio na kredit. Navodi da je u banci dobio "šprancu" dakle već napisan ugovor kojeg je pročitao i potpisao, nije bilo opcije da oko nečega pregovara ili mijenja. U početku anuitet je bio 530,00kn da bi kasnije došao čak na nekih 980,00kn možda čak i više od toga. Skuter da je kupovao za sebe osobno i svoje potrebe, nije imao otvorenu svoju firmu ili obrt.

16.1. Iskaz tužitelja logičan je i uvjerljiv. Neupitno je da kao laik po pitanju financijskih i bankarskih poslova ne zna i ne mora znati značenje pojedinih bankarskih izraza i odredbi, da ne mora biti upoznat sa kamatama, niti znati što je to valutna klauzula i kako se odražava na iznos mjesečne rate. Na djelatnicima banke koji sudjeluju u sklapanju ugovora o kreditu je obveza da klijentu pojasne sve odredbe, značenje svih odredbi, izraza, upoznaju ga detaljno sa sadržajem ugovora na način koji laik može shvatiti.

16.2. Iz iskaza tužitelja, kao i priložene dokumentacija u spisu proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, da se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužitelj osporava u ovom postupku, te posebno da tužitelju u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu nije pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja valutne klauzule, a niti rasta kamata.

16.3. Svakako iz iskaza tužitelja, te ostale dokumentacije u spisu, proizlazi da je tužitelj nastupao kao potrošač, da je kredit podigao namjenski za kupnju osobnog automobila, da nije imao na svoje ime otvoren obrt niti bio član trgovačkog društva koje bi možebitno bilo nositelj otplate kredita odnosno za koje bi bio kupljen skuter dobivenim sredstvima.

17. Visina tužiteljevog restitucijskog zahtjeva utvrđena je vještvom vještaka za računovodstvo i financije Ante Beusa. Tuženik je u podnesku od 13.05.2025. tek paušalno istaknuo primjedbu na vještvo referirajući se da je sam ugovor sklopljen sa valutnom klauzulom pa da je razumno i logično očekivati određena kretanja tečaja što vještvo čini u tom smislu bespredmetnim.

18. Slijedom svega navedenog, te sukladno vještvu sud tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan, pa je odlučeno kao u izreci presude.

19. Pri tome, tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Ovo stoga što je tuženik profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i popisu troška pun tuženika.

19.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku -odvjetniku i to : za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podnesaka od 05.10.2021.,13.06.2023., 05.09.2023.i 31.03.2026. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 05.10.2021., 24.10.2024., 06.11.2025., 09.04.2026. i 02.07.2026. po 100 bodova, ukupno 1000 bodova, pomnoženo sa 2,00 Eura koliko iznosi vrijednost boda daje 2.000,00 EUR-a, uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR daje 2.400,00 EUR-a, pa je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 01. rujna 2026. godine

SUTKINJA

Maja Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.