REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Pn-1595/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tanji Boti, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Rinaldo Mešin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 8.lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 1.rujna 2026. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 15 dana isplati iznos od 1.189,31 EUR na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege te troškova liječenja) sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
-na iznos od 830,00 EUR od 4.lipnja 2024. do isplate,
-na iznos od 359,31 EUR od 2.travnja 2026. do isplate,
s tim da zatezne kamate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati:
a)iznos od 160,69 EUR sa zateznim kamatama od 4.lipnja 2024. do isplate, b)zatezne kamate na dosuđeni iznos od 359,31 EUR za razdoblje od 4.lipnja 2024. do 1.travnja 2026.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 1.841,73 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1.rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 12.11.2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.330,00 EUR (na ime neimovinske štete, troškova liječenja te tuđe njege i pomoći). Tužba se činjenično temelji na tome da je tužitelj 23.10.2022. ozlijeđen u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika i da mu je zbog toga nastala šteta koju štetu tuženik u mirnom postupku isplatom iznosa od 1.491,37 EUR nije u cijelosti naknadio.
1.1.Podneskom od 10.2.2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 830,00 EUR, s obzirom na to da mu je tuženik u međuvremenu, dana 29.1.2025., isplatio daljnji nesporni iznos od 500,00 EUR na ime neimovinske štete.
Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 1.4.2026. preinačio tužbu na ukupni traženi iznos od 1.350,00 EUR. Sud je dopustio preinaku tužbe rješenjem od 8.6.2026., s obzirom na to da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.
2.Tuženik se u odgovoru na tužbu, kao i u kasnijim podnescima, protivio tužbi i u bitnom naveo: da je pasivno legitimiran i da priznaje odgovornost za nezgodu; da osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata; da je tužitelju u mirnom postupku isplatio ukupno 1.491,37 EUR (1.450,00 EUR na ime neimovinske štete i 41,37 EUR na ime troškova liječenja) čime je u cijelosti podmirio svoju obvezu; da osporava primjenu cjenika Doma za starije i nemoćne osobe Lovret na ime tuđe pomoći i njege, budući da tužitelj usluge tog doma nije koristio, te u svrhu ekonomičnosti postupka čini nespornom cijenu pružanja tuđe pomoći i njege od 4,50 EUR po satu, uz kamate od dana presuđenja; da se protivi preinaci tužbe, a podredno i zatraženom tijeku kamata na preinačeni dio zahtjeva; da ukazuje na tužiteljeve ranije zdravstvene tegobe nevezane uz predmetnu nezgodu.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja te vještačenjem po vještacima ortopedu dr. Danči Tripalo i psihijatru dr. Nikoli Sikirici. Ostali dokazni prijedlozi stranaka (saslušanje svjedokinje NZ, financijsko vještačenje) nisu prihvaćeni jer je sud ocijenio da su odlučne činjenice dostatno utvrđene izvedenim dokazima, a stranke nisu ustrajale u izvođenju tih dokaza.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Među strankama nije sporno da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju u prometnoj nezgodi od 23.10.2022.
4.1.Među strankama je sporno je li plaćanjem u mirnom izvansudskom postupku i tijekom postupka tuženik u cijelosti podmirio svoje dugovanje, odnosno koja visina naknade tužitelju pripada te od kada teku zatezne kamate.
4.2.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Kao posljedica ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi (ozljeda vrata i lijeve nadlaktice bez znakova koštane traume vratne kralježnice, uz terminalno ograničenje pokreta vrata i potrebu nošenja Schanzova ovratnika) kod tužitelja su, prema mišljenjima vještaka dr. Tripalo i dr. Sikirice te medicinskoj dokumentaciji u spisu, nastali:
a)bolovi jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana te slabog intenziteta 1 mjesec;
b)trajno umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 2%, zbog kojeg će tužitelj ubuduće ulagati pojačane napore kod težih fizičkih poslova te poslova koji zahtijevaju dulje držanje pognute ili zabačene glave i veću rotaciju vrata, osobito u prometu; c)potreba za tuđom njegom i pomoći u trajanju od ukupno 28 sati (14 dana po 2 sata dnevno), radi pomoći kod osobne higijene za vrijeme nošenja ovratnika;
d)primarni strah u trajanju od 10-ak sekundi, sekundarni strah jakog intenziteta 1 do 2 dana, srednjeg intenziteta 10 do 14 dana te blažeg intenziteta 42 dana (6 tjedana), bez trajnih posljedica na duševno zdravlje tužitelja;
e)neugodnosti tijekom liječenja poput zbrinjavanja na Hitnom prijemu, RTG snimanja, nošenja ovratnika te provođenja fizikalne terapije, a liječenje je trajalo prva tri mjeseca nakon ozljeđivanja i moglo se u cijelosti ostvariti preko HZZO-a.
5.1.Na mišljenja vještaka primjedbu je imao jedino tuženik, i to u pogledu ocjene trajnosti umanjenja životnih aktivnosti (pozivajući se na kontrolni nalaz od 3.5.2024. prema kojem se tužitelj od trzajne ozljede vrata dobro oporavio) te u pogledu utjecaja tužiteljevih ranijih zdravstvenih tegoba (astma, tendinitis Ahilove tetive i skraćenje desne noge zbog prijeloma iz 2008.).
Vještakinja Tripalo je, međutim, u svom nalazu izrijekom navela da je pregledala cjelokupnu zdravstvenu dokumentaciju tužitelja od 2016. do 2025., uključujući i navedeni kontrolni nalaz, te je unatoč tome zaključila da je kod tužitelja ostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti od 2%, dok je pritom jasno razgraničila da navedene ranije tegobe ne utječu na vratnu kralježnicu niti su u uzročnoj vezi s predmetnom nezgodom. Tuženik navedeni nalaz i mišljenje nije doveo u pitanje nijednim protudokazom, niti je zatražio dopunsko saslušanje vještakinje, premda mu je takva mogućnost bila dana i premda je najavio da će se o tome očitovati nakon pribave cjelovitog zdravstvenog kartona koji karton se nije mogao pribaviti o čemu je tuženik izviješten dostavom dopisa tužiteljevog liječnika.
Vezano za tuženikov prigovor, koji se tiče nepostojanja psihijatrijskog nalaza u spisu, za istaknuti je da je vještak psihijatar dr. Sikirica u svom nalazu izrijekom obrazložio da je normalno i psihološki razumljivo da će osoba trpjeti određene neugodne emocionalne reakcije (strah) u slučaju ovakvog traumatskog događaja pa utoliko ovaj sud zaključuje kako nije nužno postojanje psihijatrijskog nalaza. Ni ovaj nalaz i mišljenje vještaka nije doveden u pitanje nikakvim protudokazom.
Stoga, imajući u vidu da nalazi vještaka djeluju stručno, cjelovito i logično, ovaj sud poklanja vjeru mišljenjima vještaka dr. Tripalo i dr. Sikirice te ih smatra vjerodostojnim dokazima.
5.2.Tužitelj je u iskazu naveo: da su mu tuđu pomoć i njegu tijekom oporavka pružali ukućani, i to besplatno; da je najviše trpio bolove u stražnjem dijelu glave i u ozlijeđenoj ruci; da je sudar bio žestok, uslijed čega je vozilo u kojem se nalazio bilo odbačeno oko 10 metara; da nakon ozljeđivanja osjeća bolove i nelagodu pri promjeni vremena, pri duljem sjedenju ili gledanju prema dolje, kao i povremeno podrhtavanje lijeve ruke, te da je u prometu i danas oprezniji glede mogućih sudara odostraga; da radi u istoj tvrtki i na istom radnom mjestu kao i prije nezgode, te da prije nezgode nije imao nikakvih tegoba.
Sud prihvaća kao vjerodostojan dio iskaza kojim tužitelj navodi da mu je pomoć besplatno pružala obitelj jer je u tom dijelu iskaz logičan i životan. Dio iskaza koji se odnosi na subjektivan doživljaj posljedica ozljeđivanja (bolovi, strah, tegobe) sud je cijenio u svjetlu i u granicama nalaza i mišljenja vještaka koji su te okolnosti stručno procijenili, dok navod o promjeni radnih zaduženja kod poslodavca, koji nije potkrijepljen nikakvom ispravom niti proizlazi iz nalaza vještaka, sud nije uzeo u obzir prilikom odmjeravanja naknade, s obzirom na to da se radi o navodu stranke koji nije potvrđen objektivnim dokazima.
6.S obzirom na navedeno pod točkom 5. o svim posljedicama predmetnog ozljeđivanja tužitelja, ispunjeni su uvjeti iz odredbe čl.1100.ZOO-a te bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 2.800,00 EUR zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom određivanja ove naknade uzeti su u obzir jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, trajno umanjenje životnih aktivnosti od 2%, neugodnosti tijekom liječenja te sve ostale okolnosti slučaja, kao i Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH od 29.11.2002., njihova izmjena od 15.6.2020., te također i inflatorna kretanja koja su uslijedila nakon te izmjene, koja i po ocjeni ovog suda opravdavaju korekciju iznosa iz Orijentacijskih kriterija naviše. No, s obzirom na to da je tužitelju iz ove osnove već isplaćen, što je među strankama nesporno, iznos od 1.950,00 EUR, to mu iz osnove neimovinske štete pripada još 850,00 EUR.
6.1.Što se tiče tuđe njege i pomoći, tužitelju je ista sveukupno bila potrebna 28 sati. S obzirom na to da je sudska praksa (VSRH, Rev-2122/10) prihvaćala cijenu od 35,00 kuna za sat pružanja tuđe pomoći i njege (prema potvrdama Doma za starije i nemoćne osobe Lovret), a u međuvremenu je cijena te usluge narasla na 12,00 EUR po satu (potvrda na listu 133), to se dobije iznos od 336,00 EUR. Kako tuženik prije utuženja i tijekom parnice iz ove osnove nije platio ništa (a što proizlazi iz odgovora na tužbu), to je iznos od 336,00 EUR temeljem čl.1095.st.1.ZOO dosuđen tužitelju.
6.2.Glede troškova liječenja, tuženik je u tijeku postupka naveo, a tužitelj tome nije proturječio, da je tužitelju u mirnom postupku u cijelosti isplaćen iznos od 41,37 EUR. Iz računa priloženih spisu (list 20-24 spisa) proizlazi da je tužitelj na ime raznih medicinskih usluga imao troškove od 44,68 EUR što bi značilo da tuženik nije podmirio dug s ove osnove u iznosu od 3,31 EUR. Nakon zaprimanja odgovora na tužbu, tužitelj izuzev citiranja sudske prakse (koja se odnosi na naknadu troškova liječenja) nije pružio nikakve dokaze koji bi dokazali da su mu nastali troškovi liječenja u iznosu višem od 44,68 EUR. Štoviše, nije čak niti iznosio tvrdnje o toj vrsti štete koja premašuje taj iznos.
Stoga je temeljem čl.1095.st.1.ZOO ovaj sud tužitelju iz ove osnove dosudio iznos od 3,31 EUR.
6.3.U odnosu na zatezne kamate, treba reći sljedeće. Odredbe propisa o tijeku zateznih kamata u situaciji kad tijekom postupka dođe do preinake tužbe potraživanjem višeg iznosa od prvotno utuženog sudska praksa (VSRH: Rev- 1387/2024) tumači tako da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.
U konkretnom predmetu, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na isplatu 1.330,00 EUR, zatim ga nakon djelomičnog podmirenja smanjio na 830,00 EUR i potom ponovno povisio na 1.350,00 EUR.
Od dosuđenog iznosa od 1.189,31 EUR (850,00 EUR na ime neimovinske štete, 336,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege i 3,31 EUR na ime troškova liječenja), iznos od 830,00 EUR odgovara visini tužbenog zahtjeva koji je tužitelj, nakon smanjenja 10.2.2025., neprekidno potraživao sve do preinake tužbe, dok se preostalih 359,31 EUR odnosi na dio koji je tužitelj prvi puta postavio tek preinakom tužbe podneskom od 1.4.2026., kojom je tužbeni zahtjev povisio za 520,00 EUR (na 1.350,00 EUR), od kojeg je povišenja dokazanim i osnovanim utvrđeno 359,31 EUR.
Zatezne kamate na iznos od 830,00 EUR su dosuđene od 4.6.2024. do isplate sukladno čl.29.st.1. u vezi s čl.1103.ZOO-a. Naime, s obzirom da je liječenje tužitelja završeno 3 mjeseci od ozljeđivanja tj. 23.1.2023. (prema mišljenju vještaka), a tužitelj je odštetni zahtjev (list 36) postavio 3.6.2024., to je tuženik u zakašnjenju s plaćanjem pravične novčane naknade od 4.6.2024.
Na preostali dosuđeni iznos od 359,31 EUR, koji je zatražen tek preinakom tužbe, zatezne kamate dosuđene su od 2.4.2026., prvog dana nakon dana kad je taj dio zahtjeva prvi puta postavljen, pa do isplate, a sve sukladno gore navedenom shvaćanju VSRH kako treba tumačiti propise o tijeku zateznih kamata kod preinake tužbe.
6.4.S obzirom na iznose koji tužitelju pripadaju i konačno postavljeni tužbeni zahtjev (1.350,00 EUR), tužbeni zahtjev je odbijen u pogledu iznosa od 160,69 EUR sa zateznim kamatama od 4.6.2024. do isplate te u pogledu kamata na iznos od 359,31 EUR za razdoblje od 4.6.2024. do 1.4.2026.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2. i 5.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
Uspjeh tužitelja u parnici, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, iznosi 88%, a tuženika 12%. Sud pritom napominje da bi omjer uspjeha bio bitno jednak i da je izmjeren prema izvorno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe (1.330,00 EUR), tako da, za razliku od slučajeva u kojima bi razmjer uspjeha bio bitno različit mjeren prema izvornom, odnosno konačnom tužbenom zahtjevu, u ovom predmetu nije bilo razloga za odstupanje od redovnog pravila o razmjernom snošenju troška iz čl.154.st.2.ZPP te bi tuženik trebao tužitelju naknaditi 76% nastalog troška.
7.1.Tužitelju je, primjenom odredbi OT-a i vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje, priznato: po 100 bodova za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe i podnesaka od 10.1.2025. i 1.4.2026., te za ročište od 8.6.2026., po 75 bodova za ročišta od 12.11.2025. i 18.3.2026., po 18,75 bodova za podneske od 10.2.2025., 24.11.2025., 11.12.2025., 50 bodova za ročište za objavu, što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.890,63 EUR. Kad se doda traženih 26,55 EUR pristojbe tužbe i 26,55 EUR pristojbe presude, dobije se iznos od 1.943,73 EUR, a 76% od tog iznosa je 1.477,23 EUR. Tom iznosu treba dodati i 364,50 EUR plaćenih na ime troškova vještačenja pa se dobije iznos od 1.841,73 EUR.
7.2.Zatezne kamate na troškove postupka teku temeljem čl.151.st.3.ZPP od presuđenja do isplate.
U Splitu, 1.rujna 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
