REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Pn-9/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , zastupan po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku iz Imotskog, protiv Hrvatskog ureda za osiguranje , OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupan po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku iz Splita, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika u Imotskom, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 01. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje platiti tužitelju VB iznos od 4.113,50 eura sa zateznom kamatom počevši od 20. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 657,81 euro, a sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VB u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 2.435,70 eura sa zateznom kamatom i to na iznos od 46,50 eura počevši od 20. kolovoza 2021., a na iznos od 2.389,20 eura počevši od 20. siječnja 2022., te se odbija i preostali dio zahtjeva tužitelja VB za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 2.268,29 eura.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je njegovo vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. kolovoza 2021. tako što je nesreću skrivio vozač vozila inozemnih registarskih oznaka upravljajući neprilagođenom brzinom. Naime, tužitelj ukazuje da se putem obrta bavi, između ostalog, davanjem vozila u najam i da je u konkretnom slučaju vozilo iznajmio Oryx asistenciji ("Zubak grupa"), a da je krajnji korisnik bio OB koji je neovlašteno vukao tužiteljevo vozilo na neprikladnom vozilu za vuču, te je zbog nepropisne i neprilagođene brzine vučnog vozila (vozila inozemne registarske oznake kojim je upravljao OB) došlo do prevrtanja i oštećenja tužiteljeva vozila.

1.1. Slijedom navedenog, kako smatra da za štetu odgovara upravo tuženik, tužitelj tužbenim zahtjevom traži naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 6.549,20 sa pripadajućom zateznom kamatom, od čega se 4.160,00 eura odnosi na naknadu imovinske štete zbog štete na vozilu, a preostali iznos od 2.389,00 eura na naknadu imovinske štete zbog izmakle koristi uslijed toga što predmetno vozilo nije mogao iznajmljivati određeno vremensko razdoblje nakon nezgode, a uz to sve traži i naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, ističe da je tužitelj prepustio vuču vozila na neprikladan način i da je time pristao na vlastitu štetu. Osim toga, navodi da prema zakonu osiguranje ne pokriva štetu na stvarima koju je vlasnik vozila kojim je prouzročena šteta preuzeo radi prijevoza, a nalazile su se na vozilu kojim je prouzročena šteta. Pošto je u konkretnom slučaju na autocesti ležao uginuli pas zbog čega je i došlo do nezgode, osporava i odgovornost vozača vozila inozemnih registarskih oznaka i ukazuje na odgovornost pravne osobe koja je dužan održavati predmetnu cestu. U pogledu zahtjeva za naknadu štete zbog izmakle koristi, ističe prigovor zastare, kao i da tužitelj dokazao postojanje te štete, a osporava visinu tražbine u pogledu oba osnova zahtjeva.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku Potvrde o prometnoj nesreći od 21. rujna 2021., presliku nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Karina, presliku podataka o vozilu i fotografija oštećena istog, podatke Zubak grupe d.o.o. vezano za najam predmetnog vozila u konkretnom slučaju, a osim navedenog izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Jozi Šitumu te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka ŽB, te je izvršen uvid u prekršajni spis Općinskog suda u Gospiću pod poslovnim brojem PP- 1856/2021.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporna činjenica da se tužitelj putem svog obrta bavi, između ostalog, djelatnošću najma vozila, kao i da je u konkretnom slučaju oštećeno vozilo bilo u najmu, a nije sporan niti nastanak štetnog događaja.

6. Međutim, između stranaka je sporna pasivna legitimacija tuženika, sporno je je li tužitelj pristao na vuču vozila neprikladnim načinom i vozilom pa je li time pristao na vlastitu štetu, a sporna je i odgovornost vozila OB za nastanak štetnog događaja, te je li tužitelju nastala izmakla korist zbog štetnog događaja, a sporna je i visina tražbine po obje osnove.

7. Prije svega, a vezano za prigovor tuženika kako nije odgovoran za štetu nastalu na stvarima koju je vlasnik vozila kojim se prouzrokovala štete preuzeo radi prijevoza, a nalazile su se na vozilu kojim je prouzročena šteta, za ukazati je da se radi suštinski o prigovoru promašene pasivne legitimacije.

7.1. Taj prigovor tuženika nije osnovan.

7.2. Naime, odredbom čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, nadalje ZOOP) jasno je regulirana odgovornost upravo ovdje tuženika za naknadu štete prouzročene vozilom inozemne registracije za kojeg postoji valjan dokaz o postojanju valjane međunarodne isprave o osiguranju ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti, a nije sporno da vozilo inozemnih registarskih oznaka [registarska oznaka] ima ugovoreno osiguranje od automobilske odgovornosti, što je i razvidno iz Potvrde PP Otočac od 21. rujna 2021. (list 5 spisa).

7.3. U tom smislu, neosnovano se tuženik poziva na odredbu koja propisuje da osiguranje ne pokriva štetu na stvarima koju je vlasnik vozila kojim je prouzročena šteta preuzeo radi prijevoza, a nalazile su se na vozilu kojim je prouzročena šteta. Naime, doista je isto propisano odredbom čl. 22. st. 5. ZOOP-a, ali to ne regulira situaciju kada se vozilo prevozi vučnom službom budući da je već idućim stavkom regulirana upravo ta situacija i propisano da osiguranje pokriva štetu od vučnog vozila kao i štetu nastalu priključnog vozila, pa prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Joze Šituma, glede dinamike štetnog događaja utvrđeno je da je ŽB upravljao vozilom marke Audi koje je vuklo priključno vozilo Eduard na kojem se nalazilo vozilo tužitelja marke Škoda, tako da se radi o skupu vozila. Nadalje, utvrđeno je da se skup vozila kretao iz smjera Zagreba prema Splitu autocestom A1, te da je naišao na uginulog psa na cesti zbog čega je došlo do dinamičke destabilizacije skupa vozila i zanošenja u desno, a da je uslijed tog zanošenja došlo do odvajanja priključnog vozila V, a poslije toga do rotacije i prevrtanja priključnog vozila zajedno sa osobnim vozilom Škoda pri čemu su oba vozila klizila po kolniku i prevrnula se. Što se tiče same preglednosti ceste i mogućnosti uočavanja, utvrđeno je iz ovog nalaza i mišljenja da je u vrijeme nezgode bila noć, kolnik suh, cesta izgrađena u blagom preglednom zavoju udesno, kao i da je duljina puta horizontalne preglednosti iznosila najmanje 200 - 250 metara. Slijedom toga, utvrđeno je da je vozač skupa vozila (ŽB) imao mogućnost uočiti vozila na cesti i druge prepreke ispred i iza sebe na navedenim udaljenostima, time da je kolnik bio osvijetljen rasvjetom ceste u zoni prilaza odmorištu Jezerane gdje se dogodila prometna nezgoda. Vještak je dodatno pojasnio i da se s obzirom na duljinu preglednosti od 200-250 m, a i s obzirom na brzinu kretanja od oko 80 km na sat, vozilo moglo zaustaviti prije eventualnog naleta na psa jer bi u normalnim prometnim uvjetima kakvi su bili kritične zgode uz poduzimanje forsiranog kočenja pri brzini od 80 km na sat, zaustavni put iznosio 50-56 metara.

9. Slijedom navedenog, razvidno je da je vozač skupa vozila ŽB mogao izbjeći nalet na psa da je pravovremeno reagirao i da je prilagodio svoje kretanje s obzirom na pojavu opasnosti na cesti, pa je time i odgovoran za nastanak štetnog događaja u smislu odredbe čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO), time da je za štetu odgovoran tuženik sukladno odredbi čl. 34. ZOOP-a, a u vezi s odredbom čl. 22. st. 5. ZOOP-a.

9.1. U pogledu tvrdnji tuženika da bi za nezgodu bila odgovorna pravna osoba koja održava cestu jer je učinila propust s obzirom na uginulu životinju na autocesti, ovaj sud ukazuje da eventualna odgovornost održavatelje ceste ne znači da nije odgovoran i vozač skupa vozila, odnosno tuženik, pored održavatelja ceste odnosno solidarno s njim, a kako je naprijed već objašnjeno.

9.2. U kontekstu odgovornosti vozača skupa vozila nije u ovom konkretnom slučaju bitan sadržaj priklopljenog prekršajnog spisa Općinskog suda u Gospiću jer se odluka tog suda u tom postupku ne tiče same dinamike nastanka šetnog događaja pa sud odluku iz tog postupka stoga nije posebno ni razmatrao.

10. Sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno budući da je vještak sudu objasnio sve elemente dinamike nastanka štetnog događaja koje su sudu pomogle prilikom ocjene odgovornosti za nastanak štetnog događaja, a vještak se usmeno iscrpno očitovao o prigovorima tuženika.

11. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka ŽB kao vjerodostojan u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da nije mogao izbjeći nalet na životinju na cesti budući da je taj dio iskaza u izravnoj suprotnosti sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prometne struke budući da iz tog nalaz i mišljenja jasno i izričito proizlazi da je navedeni svjedok kao vozač skupa vozila imao više nego dovoljno vremena i prostora da sigurno izbjegne nalet na predmetnu životinju, što je već pojašnjeno u prethodnim točkama obrazloženja.

11.1. S obzirom da je tuženik putem punomoćnika uredno pozvan na ročište radi zamolbenog saslušana navedenog svjedoka ŽB pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, navodi tuženika kako svjedoku nisu bila postavljena odgovarajuća pitanja koje on smatra potrebnim postaviti, nisu osnovani. Naime, isti je imao mogućnost pristupiti na ročište i postaviti svjedoku pitanja koja smatra potrebnim, ali tu mogućnost nije iskoristio.

12. Isto tako, sud ne smatra osnovanim tvrdnju tuženika da je tužitelj pristao na vlastitu štetu jer je pristao da mu se vozilo vuče neodgovarajućim vučnim vozilom i prikolicom. Naime, na tuženiku je teret dokaza da dokaže da je tužitelj znao za to i pristao na isto, budući da nije u obvezi tužitelj dokazivati negativnu činjenicu, dakle, da on nije znao za to i nije pristao na isto.

12.1. Tuženik, međutim, ne dokazuje niti jednim dokazom (personalnim ili ispravama) da bi tužitelj uopće bio obaviješten o način na koji mu se vozilo prevozi i da je na isto pristao, već štoviše, iz iskaza tužitelja, kojeg sud prihvaća kao vjerodostojan jer je logičan i životan i u skladu s ispravama koje prileže spisu (list 147-150), ne proizlazi da je isti uopće imao saznanja na koji način mu se prevozi vozilo, pa je slijedom toga i ovaj prigovor tuženika neosnovan.

13. Slijedom svega navedenog, a kako je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Joze Šituma utvrđeno da visina štete na vozilu tužitelja iznosi 4.113,50 eura sud je sukladno odredbi članka 1085. i 1090. ZOO-a i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u tom iznosu, a odbio s preostalih 46,50 eura po ovoj osnovi.

14. Međutim, u cijelosti je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na naknadu štete zbog izmakle koristi u iznosu od 2.389,00 eura. Naime, tužitelj tvrdi da mu je izmakla korist u tom iznosu jer u određenom razdoblju nakon predmetnog štetnog događaj nije mogao davati u najam oštećeno vozilo.

14.1. U smislu odredbe čl. 1089. ZOO-a prilikom procjene ove vrste štete sud polazi od činjenice što bi se realno moglo očekivati prema redovitom tijeku stvari da vozilo tužitelja nije bilo oštećeno, odnosno, bi li ga isti davao u najam i zaradio iznos koji po ovoj osnovi traži.

14.2. Tužitelj, međutim, ničim ne dokazuje navedenu tvrdnju u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, pa čak niti u svom iskazu spominje predmetnu izmaklu korist u kontekstu detalja. U ovom konkretnom slučaju, a da bi tužitelj uspio u ovom dijelu zahtjeva, trebao bi predložiti dokaze u vidu usporedivog razdoblja proteklih godina, svog prometa na ime najma, kao eventualno i dokaz vještačenjem financijske struke, a to je sve izostalo, pa je zaključak suda temeljem tereta dokaza da mu niti nije izmakla korist kako to isti tvrdi, te je ovaj dio zahtjeva valjalo u cijelosti odbiti.

14.3. Pri tome je potrebno ukazati da sud nije razmatrao istaknuti prigovor zastare tuženika na ovaj dio zahtjeva jer tužitelj nije dokazao niti osnov ni visinu, ali za ukazati je da tuženik pogrešno tumači da je ovaj zahtjev tužitelj postavio tek podneskom od 29. lipnja 2026. već je ovaj zahtjev samo ispravljen i dopunjen tim podneskom, a postoji još od tužbe.

15. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je prihvaćen u pogledu iznosa od 4.113,50 eura, a odbijen u pogledu iznosa od 2.435,70 eura, pa je i odlučeno kao u izreci presude pod točkom I i II.

16. Što se tiče početka tijeka zatezne kamate za ukazati je na odredbu članka 1086. ZOO-a prema kojoj obveza naknade štete dospijeva trenutkom nastanka iste, pa kako je tužitelju došlo do umanjenja imovine oštećenjem vozila, dakle, štetim događajem od 20. kolovoza 2021., tada mu je i nastala šteta, od tada mu je i dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos štete, pri čemu je stopa zatezne kamate dosuđeno sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

17. S obzirom da je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a uspjeh tužitelja u sporu veći od uspjeha tuženika (62,80 % naspram 37,20 %), naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka. Tako je tužitelju dosuđeno po 200,00 eura za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima od 19.12.2024., 21.02.2025., 28.11.2025, 28.01.2026., 06.03.2026., te 04.05.2026., kao i 100,00 eura za zastupanje na ročištu od 05.06.2025. i 50,00 eura za zastupanje na ročištu od 12.09.2025. što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 1.937,50 eura, a na što je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 44,03 eura, te na presudu u iznosu od 88,05 eura, te trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 eura, što sveukupno iznosi 2.569,58 eura. Kada se navedeni iznos pomnoži s postotkom razlike između uspjeha stranaka sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a (2.569,58 x 25,60%) dolazi se do iznos od 657,81 euro, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

18. Sud tužitelju nije dosudio trošak u zatraženom iznosu za zastupanje na ročištima od 05.06.2025. i 12.09.2025. jer se na prvom navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a drugo navedeno ročište je odgođeno prije početka raspravljanja, a sve sukladno Tbr. 9. Tarife. Pored navedenog, nije tužitelju za sudsku pristojbu na tužbu dosuđen zatraženi iznos već iznos od 44,03 eura jer je sukladno nalogu suda taj iznos i platio po ovoj osnovi, pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom II.

19. U cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadnom troška parničnog postupa jer je uspjeh tužitelj u sporu veći od uspjeha tuženika, a sve sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Imotskom, 01. rujna 2026.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.