REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-390/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po pun. Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 7. srpnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 1. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.6.2019.godine do 29.2.2024.godine u ukupnom iznosu od 1.370,08 EUR neto sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koja na iznos od:

-16,19 EUR teče od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,

-79,68 EUR teče od 15. rujna 2019. godine do isplate,

-43,52 EUR teče od 15. listopada 2019. godine do isplate,

-48,50 EUR teče od 15. studenog 2019. godine do isplate,

-38,54 EUR teče od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

-33,56 EUR teče od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

-38,54 EUR teče od 15. veljače 2020. godine do isplate,

-38,54 EUR teče od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

-48,50 EUR teče od 15. travnja 2020. godine do isplate,

-19,88 EUR teče od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

-22,93 EUR teče od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

-23,72 EUR teče od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

-33,56 EUR teče od 15. kolovoza 2020. godine do isplate,

-38,54 EUR teče od 15. rujna 2020. godine do isplate,

-28,58 EUR teče od 15. listopada 2020. godine do isplate,

-48,50 EUR teče od 15. studenog 2020. godine do isplate,

-38,54 EUR teče od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

-48,50 EUR teče od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

-21,41 EUR teče od 15. veljače 2021. godine do isplate,

-7,64 EUR teče od 15. ožujka 2021. godine do isplate,

-12,23 EUR teče od 15. travnja 2021. godine do isplate,

-43,52 EUR teče od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

-43,52 EUR teče od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

-15,29 EUR teče od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

-25,99 EUR teče od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,

-38,54 EUR teče od 15. rujna 2021. godine do isplate,

-48,50 EUR teče od 15. listopada 2021. godine do isplate,

-43,52 EUR teče od 15. studenog 2021. godine do isplate,

-38,54 EUR teče od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

-16,43 EUR teče od 15. siječnja 2022. godine do isplate,

-38,54 EUR teče od 15. veljače 2022. godine do isplate,

-28,58 EUR teče od 15. ožujka 2022. godine do isplate,

-22,93 EUR teče od 15. travnja 2022. godine do isplate,

-12,23 EUR teče od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

-80,12 EUR teče od 15. lipnja 2022. godine do isplate,

-35,99 EUR teče od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

-39,87 EUR teče od 15. kolovoza 2022. godine do isplate,

-30,94 EUR teče od 15. rujna 2022. godine do isplate,

-37,43 EUR teče od 15. listopada 2022. godine do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.140,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ovaj dosuđeni parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 1.srpnja 2024.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika, te da ima prebivalište na adresi [adresa] koja je sukladno odluci tuženika udaljena 18,76 km od mjesta rada Šoltanska 1, Split – Križine. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada III.tarifnoj zoni. Tužitelj da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza, da ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. . Obzirom na činjenicu da Općina Dugi Rat (kojoj pripada mjesto prebivališta tužitelja) nije potpisala ugovor s javnim prijevoznikom, trgovačkim društvom PROMET d.o.o. Split, autobusna linija br.60 da se u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. nije zaustavljala na autobusnim stajalištima na području Općine Dugi Rat, slijedom čega da tužitelj nije imao organizirani međumjesni prijevoz, pa da je bio prisiljen koristiti osobni automobil, te sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, da ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenom kilometru. Tužitelj napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tuženik da je pogrešno vršio umanjivanje naknade troškova prijevoza; naime, tuženik da je trošak naknade prijevoza dodatno umanjivao pogrešnom primjenom odredbe iz TKU-a ne vodeći računa da su troškovi mjesečne karte mogli biti umanjeni zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik, te da trošak mjesečne karte nije mogao biti umanjen za dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (napr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Isto tako, trošak naknade po prijeđenom kilometru da je mogao biti umanjen samo u slučaju ako se radi o nedolasku više od dva radna dana na radno mjesto, odnosno trošak da se ne može umanjiti za svaki dan nedolaska na radno mjesto. Dakle, tuženik da je protivno odredbama TKU-a, tumačenjima TKU-a i sudskoj praksi pogrešno obračunavao i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza, a koja razlike predstavljaju predmet ovog postupka. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno citiranim odredbama TKU-a, smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g., a u ostalom razdoblju u visini mjesečne pokazne karte. Tužitelj postavlja tužbeni zahtjev, u tužbi, potražuje ukupan iznos od 1.300,49 EUR neto sa kamatama, na ime razlike naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.lipnja 2019.godine do 29.veljače 2024.godine. Tužitelj traži naknadu parničnog troška od tuženika, taj zahtjev precizira svojim podneskom od 2.kolovoza 2024.godine.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Svojim podneskom od dana 27.kolovoza 2025.godine tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Marijana Jovića, potražuje iznos od 1.370,08 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama, na ime razlike naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.lipnja 2019.godine do 29.veljače 2024.godine. Za navesti je da se tuženik usprotivio povećanju tužbenog zahtjeva nakon vještačenja odnosno preinačenju tužbe povećanjem zahtjeva. Sud je stava da protivljenje tuženika preinačenju tužbe povećanjem zahtjeva nije osnovano, naime, sud je stava, a to je već razmotrio i o tome zauzeo stav Vrhovni sud Republike Hrvatske, da je tužitelj ovlašten nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem povećati zahtjev sukladno vještvu i da se takvoj preinaci tuženik ne može sa uspjehom protiviti, pa i da je podnesen prigovor zastare vezano za povećani dio zahtjeva, smatra se da je i taj dio zahtjeva postavljen već u tužbi. Dakle, sud je odlučio o zahtjevu tužitelja iz podneska tužitelja od 27.kolovoza 2025.godine.

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika, spram tuženika kao poslodavca, za isplatu razlike troškova prijevoza za razdoblje od 1.lipnja 2019.goidne do 29.veljače 2024.godine u iznosu od 1.370,08 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom ugovora o radu zaključenog između stranaka dana 28.ožujka 1996.godine; odluke tuženika od 22.rujna 2022.godine i 3.listopada 2018.godine; podataka HAK-a (list 15 spisa) o udaljenosti od prebivališta tužitelja do mjesta rada u Splitu; ostale radnopravne dokumentacije za tužitelja; obavijesti društva PROMET d.o.o. Split od 6.kolovoza 2019.godine te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Marijanu Joviću.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Pregledom odluke tuženika za tužiteljicu od 3.listopada 2018.godine utvrđeno je da je tuženik tužiteljici kao svojoj radnici na radnom mjestu medicinske sestre/tehhničara na Klinici za unutarnje bolesti tuženika, priznao pravo na naknadu za trošak prijevoza od adrese prebivališta u [adresa] do mjesta rada u Splitu, Spinčićeva 1, sukladno broju dolazaka na posao i cijeni pokazne karte za III. zonu javnog prijevoznika PROMET d.o.o. Split. Ova odluka se primjenjuje od 1.listopada 2018.godine. Odlukom tuženika od 22.rujna 2022.godine ukinuta je odluka tuženika od 18.kolovoza 2022.godine. Radnicima tuženika kojima je odlukom poslodavca priznato pravo na naknadu za trošak prijevoza od adrese prebivališta do mjesta rada u visini mjesečne pokazne karte tvrtke PROMET d.o.o. Split, a kojima se prebivalište nalazi na području općine [adresa], počevši od 1.rujna 2022.godine naknada za trošak prijevoza isplaćivat će se u visini mjesečne pokazne karte navedene tvrtke za relaciju od prebivališta radnika do mjesta rada.

9. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

10. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

11. Dakle, prema stavu ovog suda, temeljem svih izvedenih dokaza, tuženik je bio u obvezi tužitelju na ime troška prijevoza isplatiti za svaki mjesec puni iznos mjesečne pokazne karte III. tarifne zone prijevoznika Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik je tužitelju za period od 8.kolovoza 2019.godine do 31.kolovoza 2022.godine kada se autobusna linija broj 60 prijevoznika PROMET d.o.o. Split nije zaustavljala na autobusnim stajalištima u Općini Dugi Rat (kojoj pripada tužitelj po prebivalištu), zbog općepoznatih problema između te jedinice lokalne samouprave i navedenog prijevoznika, općepoznato, trebao platiti trošak prijevoza po kilometru od kuće do mjesta rada i natrag (kako je vještak i izračunao u svom nalazu i mišljenju). Dakle, u tom periodu tužitelj uopće nije imao mogućnost prijevoza autobusom, kao niti za vrijeme lockdowna u pandemiji uzrokovanoj virusom Covid 19, dakle, u periodu od 21.ožujka 2020.godine i 11.svibnja 2020.godine.

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, sud je izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc Marijanu Joviću. Sudski vještak Jović u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Zadaća vještaka je izračunati neisplaćenu razliku naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. lipnja 2019. do 29.02.2024 sukladno tužbenom zahtjevu i to u dijelu perioda prema cijeni karte za treću zonu Promet d.o.o. Slit i u dijelu perioda za korištenje osobnog automobila u odnosu na isplaćene naknade.

Tužitelj je 01.07.2024. g. podnio tužbu zbog pogrešno isplaćene naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.06.2019. do 29.02.2024. Tužitelj smatra kako je imao pravo primiti naknadu prijevoza po cijeni mjesečne karte za III tarifnu zonu prijevoznika Promet Split u periodima od 01.06.2019. do 07.08.2019. i od 01.09.2022. do 29.02.2024.g., te u periodu od 08.08.2019. do 31.08.2022. po prijeđenom kilometru, dok mu je tuženik istu isplaćivao u manjem iznosu. U svrhu izrade mišljenja je bilo potrebno izvršiti uvid u evidenciju rada tužitelja kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju u spisu evidentno je da je tuženik tužitelju isplaćivao mjesečnu naknadu prijevoza za III tarifnu zonu, a naknadu je umanjivao za pojedine mjesece u kojima tužitelj dijelom mjeseca nije dolazio na posao. Za period od 08.08.2019. do 31.08.2022.g. naknadu je trebalo utvrditi po prijeđenom kilometru s napomenom kako bi tužiteljici u kolovozu 2019 pripadala i mjesečna karta jer nije mogla unaprijed znati za obustavu usluge prijevoza u navedenom mjesecu. Tužiteljica je udaljena 18,76 kilometra od radnog mjesta u Splitu. U svom sam izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 37,52 kilometara pomnoženo s naknadom po kilometru. Tužiteljica je od listopada 2022. g. nadalje bila na dugotrajnom bolovanju. U tablici koja prileži L

je prikazan iznos isplaćene naknade prijevoza, izračun zaslužene naknade po traženju tužitelja, te razlika između istih. Evidentno je kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u gotovo svim mjesecima. Iznosi manje isplaćenih naknada po mjesecima su prikazani u nastavku.

M I Š LJ E NJ E

Vještvo je napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od od 05. lipnja 2025. godine, u predmetu koji se vodi pod brojem Pr-390/2024.

Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

U periodu obračuna plaća od 01.06.2019. g. do 29.02.2024. g. Tuženik kao poslodavac je Tužiteljici sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza prema tužbenom zahtjevu za:

=1.370,08 Eur

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.“

13. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka Jovića, vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i nije preostalo pitanja na koja vještak nije odgovorio, vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja. Za navesti je da je u postupku, temeljem svih izvedenih dokaza, primjenom citiranih odredbi, utvrđeno kako je u utuženom periodu tuženik tužitelju pogrešno obračunao i slijedom toga manje isplatio iznos od upravo 1.370,08 EUR neto i ovaj iznos mu je dužan isplatiti, na ime realnog troška prijevoza u ovom periodu. Bez obzira na postojanje ili nepostojanje pisanog prigovora tužitelja, odnosno zahtjeva za zaštitu prava, sud drži da je tuženik kao poslodavac, spram tužitelja kao radnika, na nepravilan način odlučio o naknadi troškova prijevoza koji pripadaju tužitelju, s obzirom na mjesto prebivališta i mjesto rada, a sve vezano za pogrešnu primjenu propisa koji regulira ovo pravo tužitelja kao radnika i obvezu tuženika kao poslodavca, odnosno primjenu na realno i utvrđeno činjenično stanje. Dakle, sporan je način obračuna i plaćanja putnog troška tužitelju, realnog odnosno stvarnog troška, vezano za mjesto prebivališta i mjesto rada. Tužitelju za utuženi period pripada pravo na puni iznos mjesečne karte PROMET d.o.o. Split za III. zonu, bez umanjenja ove mjesečne karte vezano za broj dolazaka na posao u tom mjesecu (osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora) te (sukladno nazočnosti na radu) trošak po kilometru od kuće do mjesta rada i natrag (u razdobljima kada autobusnog prijevoza nije bilo), a što je sve utvrđeno tijekom postupka, temeljem izvedenih dokaza.

14. Na svaki pojedini iznos razlike troška koji zbrojeni tvore glavnicu potraživanja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom dana 5.lipnja 2025.godine od po 75 bodova; te sastava podneska od 27.kolovoza 2025.godine i zastupanja na ročištu održanom dana 7.srpnja 2026.godine od po 100 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 700,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 175,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; tako da je konačno na ime ukupnog parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.140,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 1. rujna 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika