REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-595/2017-102

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jeličić & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. svibnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 1. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je tužitelju dr. CO povrijeđeno osobno i profesionalno dostojanstvo neželjenim i uznemiravajućim postupcima od strane zaposlenika tuženika Kliničkog bolničkog centra u Splitu doc.dr.sc. HO te da je tuženik u odnosu prema tužitelju počinio diskriminaciju temeljem njegovog zdravstvenog stanja, koja se sastoji u zahtjevu tuženikovog zaposlenika doc.dr.sc. HO da njemu osobno tužitelj dostavlja medicinsku dokumentaciju o sposobnosti za rad ili da mu dostavi pisano očitovanje želi li raditi ili ne, u vrijeđanju tužitelja na osobnoj i profesionalnoj razini tvrdnjama da je bijednik, jadnik, licemjer koji prijavljuje kolege, u tome što ga se sramoti i naziva licemjerom koji prijavljuje kolege, uzurpatorom kolegija i što mu se uskraćuje pravo da iznese određene probleme koji su vezani za organizaciju i način rada na odjelu koji su uzrokovani prijetnjom za život i zdravlje njega i njegove obitelji, pa se na taj način vrši povreda prava jednakosti, u tome što se povodom njegove molbe da određeno vrijeme, dok se ne razriješe sporni odnosi i nesporazumi u odnosu s vms BO, posao organizira na način da on s njom privremeno ne radi podnose prijave radi disciplinskih povreda bez valjanog razloga i to po nalogu doc.dr.sc. HO, te se na ovaj način vrši viktimizacija zbog pokrenutih postupaka protiv tuženika i njegovih zaposlenika, čime je tužitelju povrijeđeno pravo na uvjete rada u kojima ne bi bio izložen uznemiravanju te pravo na poštovanje integriteta i dostojanstva osobe, pravo autonomije profesionalnog djelovanja, jednakosti i pravednosti.

II/ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju CO naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 10.000,00 EUR sa zakonskom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koja teče od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 10. srpnja 2017.g. do isplate.

III/ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju CO naknadi imovinsku štetu u iznosu od 79.716,53 EUR-a / 600.624,08 kuna sa zakonskom kamatom do 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja na pojedine mjesečne iznose teče kako slijedi:

− na iznos od 1.622,00 EUR / 12.220,94 kn od 12.08.2017.g. pa do isplate

− na iznos od 2.477,83 EUR / 18.669,21 kn od 14.09.2017.g. pa do isplate

− na iznos od 2.209,41 EUR / 16.646,77 kn od 13.10.2017.g. pa do isplate

− na iznos od 2.695,17 EUR / 20.306,75 kn od 15.11.2017.g. pa do isplate

− na iznos od 2.595,85 EUR / 19.558,41 kn od 14.12.2017.g. pa do isplate

− na iznos od 3.156,65 EUR / 23.783,77 kn od 13.01.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 3.354,63 EUR / 25.275,43 kn od 15.02.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 2.941,28 EUR / 22.161,09 kn od 15.03.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 2.949,07 EUR / 22.219,80 kn od 14.04.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 3.338,98 EUR / 25.157,57 kn od 15.05.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 3.244,95 EUR / 24.449,11 kn od 15.06.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 3.675,90 EUR / 27.696,03 kn od 14.07.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 3.404,05 EUR / 25.647,81 kn od 14.08.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 3.492,52 EUR / 26.314,38 kn od 15.09.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 3.140,73 EUR / 23.663,81 kn od 13.10.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 2.898,40 EUR / 21.838,01 kn od 15.11.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 2.855,34 EUR / 21.513,55 kn od 18.12.2018.g. pa do isplate

− na iznos od 3.314,24 EUR / 24.971,16 kn od 15.01.2019.g. pa do isplate

− na iznos od 3.468,09 EUR / 26.130,31 kn od 15.02.2019.g. pa do isplate

− na iznos od 3.380,56 EUR / 25.470,80 kn od 14.03.2019.g. pa do isplate

− na iznos od 3.104,15 EUR / 23.388,22 kn od 13.04.2019.g. pa do isplate

− na iznos od 3.135,20 EUR / 23.622,15 kn od 14.05.2019.g. pa do isplate

− na iznos od 2.488,07 EUR / 18.746,39 kn od 14.06.2019.g. pa do isplate

− na iznos od 3.687,75 EUR / 27.785,32 kn od 13.07.2019.g. pa do isplate

− na iznos od 3.639,72 EUR / 27.423,47 kn od 14.08.2019.g. pa do isplate

− na iznos od 3.445,99 EUR / 25.963,80 kn od 13.09.2019.g. pa do isplate.

IV/ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju CO naknadi parnični trošak sa zakonskom kamatom koja teče od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate.“

Obrazloženje

1. Dana 9.kolovoza 2017.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista za invazivnu i intervencijsku kardiologiju u Klinici za bolesti srca i krvnih žila, Odjelu za ishemijsku bolest srca i koronarnu skrb, Laboratoriju za intervencijsku kardiologiju. Od 29.svibnja 2013.g., nakon tužiteljevog povratka s bolovanja, temeljem njegovog zdravstvenog stanja, putem zaposlenika tuženika prim.dr.sc. GO, da se permanentno provodi postupak povrede osobnog i profesionalnog dostojanstva tužitelja neželjenim i uznemiravajućim postupcima, što da je rezultiralo sudskim postupcima, postupcima inspekcijskog nadzora i prekršajnim postupkom te disciplinskim postupkom, sve u cilju prestanka neželjenog ponašanja i u cilju zaštite povrijeđenih prava tužitelja. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr- 538/13 od 27.veljače 2015.g., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž R-62/15 od 20.svibnja 2015.g. da je kako je poslodavac dovođenjem radnika u ponižavajući položaj vrijeđanjem i omalovažavanjem te odlučivanjem da radi uz nadzor drugih kolega povrijedio njegovo pravo na jednako postupanje, odnosno da je nad njim počinjena diskriminacija temeljem njegovo zdravstvenog stanja. U prekršajnom postupku protiv poslodavca, koji je pokrenut po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Prekršajni sud u Splitu da je donio pravomoćnu presudu 33 Pp G- 1036/15 od 08.ožujka 2016.g. kojom je poslodavca proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 76., a kažnjivog po članku 293.stav.1 toč.19 Zakona o radu jer poslodavac nije radnika nakon privremene nesposobnosti za rad vratio na njegovo radno mjesto, budući da su to prim.dr.sc. GO i prim.doc.dr.sc. EO, usprkos nalogu njima nadređenih osoba, odbili provesti. Pred Hrvatskom liječničkom komorom, Časnim sudom komore da je u tijeku disciplinski postupak u predmetu broj Klasa: 052- 02/16-03/50 povodom tužiteljevog zahtjeva protiv zaposlenika tuženika prim.dr.sc. GO i prim.doc.dr.sc. EO radi disciplinskih povreda iz Kodeksa medicinske etike i deontologije. U postupcima da je utvrđeno kako je poslodavac putem svog zaposlenika dr. GO izravno te propuštanjem i odbijanjem provođenja odluka koje su donosili rukovoditelji poslodavca od strane dr. OO, kao i zbog izostanka neučinkovitih postupaka i mjera radi sprječavanja diskriminacije, tužitelja doveo u ponižavajući položaj vrijeđanjem i omalovažavanjem te onemogućavanjem rada na njegovom radnom mjestu. Osim toga, zbog sustavnog omalovažavanja i diskriminacije, koja traje sve od zaposlenikovog povratka s bolovanja do sada kroz razne oblike diskriminacije, tužitelj da je doveden u neodrživu situaciju koja rezultira, ne samo povredom osobnog i profesionalnog dostojanstva, nego i ozbiljnim posljedicama za život i zdravlje tužitelja, uslijed čega da je tužitelj nakon posljednjih događaja na bolovanju. Kroz cijelo razdoblje od tužiteljevog povratka sa bolovanja, pa i nakon donošenja prethodno citiranih presuda, da traje postupak neželjenog ponašanja, uznemiravanja i diskriminacije koje je kulminiralo nakon što je pred Časnim sudom Hrvatske liječničke komore održano prvo ročište dana 05.lipnja 2017.g., do te mjere da je uslijed uznemiravanja došlo do bitnog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja uslijed čega je on na bolovanju. Tužitelj navodi da je dana 23.lipnja 2017.g. za vrijeme jutarnjeg sastanka na Klinici za bolesti srca i krvnih žila, kojeg je vodio tuženikov zaposlenik doc.dr.sc. GO, on tužitelju na vrlo grub i osoran način postavio zahtjev da njemu osobno dostavi zdravstveno izvješće kako bi ga uključio u pripravnost, u protivnom da će ga prijaviti pravnoj službi KBC-a i da će ga sankcionirati. Tužitelj da je postavio pitanje o njegovoj nadležnosti za postavljanje takvog zahtjeva te nadležnosti za nalaganje pokretanja postupka i davanja naloga pravnoj službi. Na taj upit da je uslijedio ispad grubim uvredama te na način da je prim.dr.sc. GO tužitelja nazvao jadnikom i licemjerom koji prijavljuje kolege i tvrdnjama da je dr. CO arogantan te da mu se pisanim putem izjasni želi li raditi ili ne želi raditi. Tužitelj da je upozorio na činjenicu diskriminacije i uznemiravanja te pravomoćne sudske odluke s tim u vezi, nakon čega da je uslijedila lavina neprimjerenih riječi i uvreda kroz ponovljene tvrdnje da je tužitelj jadnik koji, bez obzira na presude njemu ne može ništa, da on može što hoće, da je tužitelj licemjer i sl. te da su uslijedile prijetnje pravnom službom i sankcijama od pretpostavljenih, uz tvrdnje da u odnosu na njega nije donesena nikakva odluka i da ga se presude u odnosu na bolnicu ne tiču. Ovaj događaj da se zbio nakon 24-satnog dežurstva tužitelja na dužnosti dežurnog kardiologa na lokalitetu Križine, koje je započelo 22.lipnja 2017.g. od 7:30 sati. Drugi napad da se zbio 27. lipnja 2017.g. za vrijeme jutarnjeg sastanka u 07:45 sati u prisutnosti liječnika i medicinskih sestara. Na tom sastanku da je tužitelj pokušao kolegij izvijestiti o prijavi ravnatelju KBC-a i ostalim službama koja je podnesena protiv njega. Na taj pokušaj tužitelju da se obratio dr. GO tvrdeći da je licemjer koji prijavljuje kolege, da je uzurpator kolegija, da je nikakav čovjek i sl. te da je naredio kolegama da ga nemaju razloga slušati i da su to njegovi privatni problemi te naredio da se raziđu jer je službeni dio sastanka završen. Pri izlasku dr. GO da je nastavio s uvredama i ponižavanjem tužitelja i to na način da ga je ponižavao i vrijeđao na osobnoj i profesionalnoj razini, kao čovjeka i kao liječnika. Tužitelj da je smatrao da izvješće o prijavi, koje je podneseno protiv njega 06.lipnja 2017.g., nije samo njegova privatna stvar nego je i stvar odjela kako bi se o svemu kolege informirale i kako bi se s tim u vezi mogao organizirati rad i izvršavanje obveza u interesu pacijenata i izbjegavanja nesporazuma među kolegama. Budući da su ovu prijavu potpisali doc.dr.sc. ŽO, dr.sc. ŠO i vms. FO, tužitelj da je tražio objašnjenje zbog čega i po čijem nalogu je ta prijava podnesena i zbog čega on o tome nije obaviješten. Dr.sc. ŠO da je informirao tužitelja da je ta prijava napisana na izričit nalog doc.dr.sc. GO, koji je na sam dan sporne inkriminacije, 02.lipnja 2017.g., kada se događaj povodom ove prijave zbio, bio odsutan i nije radio u bolnici. Sve ovo da ukazuje na to da iz osobnih razloga doc.dr.sc. GO, zlorabeći svoj položaj i ovlasti, na radnom mjestu uzurpira prava koja mu ne pripadaju te vrši izravnu i neizravnu diskriminaciju tužitelja kršenjem osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, te na taj način vrši povredu prava radnika zagarantiranih Zakonom o radu i Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Dana 16. svibnja 2017.g. tužitelj da je tuženiku prezentirao prijavu prijetnje po život u predmetu Klasa: 500-01/17-01/173 zbog telefonske prijetnje od 12. svibnja 2017.g. koju je počinio IO, suprug zaposlenice tuženika vms BO. Osim toga tužitelj da je dana 12.svibnja 2017.g. Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, 2. policijskoj postaji podnio prijavu radi prijetnji protiv IO, supruga vms BO, tuženikove zaposlenice. Dana 06.lipnja 2017.g. zaposlenici tuženika doc.dr.sc. ŽO, dr.sc. ŠO i vms FO da su podnijeli prijavu u predmetu Klasa: 500-01/17-01/201 radi događaja od 02.lipnja 2017.g. zbog toga što je tužitelj odbio, prema dnevnom rasporedu Laboratorija za intervencijsku i invazivnu kardiologiju za taj dan, napraviti koronarografiju u jer je pri toj radnji po redoslijedu rada medicinskih sestara Laboratorija za intervencijsku kardiologiju u postupku trebala sudjelovati vms BO. Kao što je prethodno navedeno, sukladno izričitoj izjavi dr.sc. ŠO, nalog za podnošenje ove prijave te nalog da ona bude upravo ovakvog sadržaja, da je dao doc.dr.sc. GO, koji 02.lipnja 2017.g. uopće nije radio. Za podnošenje ovakve prijave da nije postojao niti jedan valjan razlog i ona da je podnesena u postupku viktimizacije tužitelja. Naime, tužitelj da nije odbio obaviti koronarografiju sukladno rasporedu nego da je samo zamolio da se napravi zamjena i da ne radi sa vms BO zbog neriješene situacije oko prijetnje i razloga za nesporazume jer da u takvoj situaciji nije ugodno niti sigurno obavljati ovakav postupak. Navodi da je zatražena zamjena, koja se uobičajeno vrši, na način da se osigura prisustvo druge medicinske sestre ili da, ako to nije moguće, drugi liječnik obavi ovu radnju, a da tužitelj obavi neku drugu proceduru sukladno dogovoru. Da se nije radilo o nikakvoj povredi radne obveze da dokazuje činjenica što je ova prijava podnesena četiri dana nakon događaja, po izričitom nalogu zaposlenika tuženika koji zlostavlja tužitelja. U protivnom da bi ta prijava bila podnesena isti dan. Povodom ove prijave, u tuženikovom predmetu Klasa: 114-01/17-01/92 da je pokrenut disciplinski postupak protiv tužitelja. Pored toga, zaposlenik tuženika doc.dr.sc. GO da je, u cilju uznemiravanja, diskriminacije i viktimizacije tužitelja ravnatelju tuženika i drugim nadređenim osobama podnio zahtjev od 19.lipnja 2017.g. u predmetu Klasa:

110-01/17-01/935 u kojem optužuje tužitelja, bez ikakvog razloga i bez valjane osnove, protivno pravilima struke i protivno Kodeksu liječničke etike i deontologije, za postupanja koja predstavljaju pogrešku umijeća. Čak niti iz sadržaja te prijave da ne proizlazi nikakva pogreška. Naprotiv, iz same prijave da proizlazi da nije bilo nikakvih pogrešaka u postupanju. Jedan od načina nejednakog postupanja, u cilju uznemiravanja tužitelja da je i način izrade programa kateterizacije srca, PCI i implantacije elektrostimulatora. Naime, potpisujući se kao voditelj Laboratorija za invazivnu i intervencijsku kardiologiju, iako po saznanju tužitelja odluka tuženika o postavljanju na to mjesto nikad nije donesena, prim.doc.dr. GO da donosi ovakve programe u kojima se ne ispunjava rubrika procedura - operater, za razliku od dosadašnje prakse kada je to uvijek bio slučaj, i to s ciljem da se tužitelju onemogući informacija o tome kada će i kojeg pacijenta obrađivati te da mu se na taj način uskraćuje i mogućnost i pravo pripreme za određeni postupak. S druge strane, nadređenima da se omogućava arbitrarnost i samovolja kod odlučivanja kada će i kojeg pacijenta tužitelj obrađivati. Intencija ovakvog neosnovanog prijavljivanja da je viktimizacija tužitelja zbog sudskih i inspekcijskih postupaka te disciplinskih postupaka koje inicira i vodi u postupku zaštite svojih prava, u situaciji kada tuženik ne poduzima ništa da bi ta prava zaštitio i spriječio uznemiravanje i diskriminaciju. Tuženik u odnosu na tužitelja da postupa nejednako u odnosu na druge zaposlenike. U situaciji kada ravnatelj (sanacijski upravitelj) naloži doc.dr.sc. OO i doc.dr.sc. GO da tužitelja vrate na njegovo radno mjesto nakon bolovanja, a oni se tome usprotive pa još doc.dr.sc. GO grubo izvrijeđa tužitelja, da se ne događa ništa i da se ne pokreće se nikakav postupak. U situaciji kada i voditelj odjela to isto naloži, a odgovorni to ne provedu nego i dalje zlostavljaju tužitelje, tuženik da ne pokreće nikakav postupak. Kada uprava donese odluku da se tužitelja premjesti u drugi laboratorij, a odgovorni opet to ne provedu, tuženik da ne pokreće nikakav postupak. No, kada tužitelj zamoli zamjenu medicinske sestre kod određenog zahvata u situaciji kad još nije raščišćena situacija oko prijetnje od strane njenog supruga ili kad zatraži svoju zamjenu uz obrazloženje da u takvom okruženju na siguran način ne može obaviti posao, da onda tuženik pokreće disciplinski postupak. Ovakvo postupanje da je protupravno i neshvatljivo, osim na način da uprava tuženika podržava ovu diskriminaciju i da je svjesno potiče. Radi toga da je tužitelj zahtjevom i pritužbom od 10.srpnja 2017.g. od tuženika zatražio zaštitu prava uslijed uznemiravanja i povrede dostojanstva te radi diskriminacije. Tuženik da je tužitelju dostavio dopis broj Klasa:

114-01/17-01/94 od 17.srpnja 2017.g. kojim ga obavještava da zbog složenosti predmeta i potreba da se ispitaju svi navodi iz pritužbe, u cilju potpunog i istinitog utvrđivanja činjeničnog stanja, neće moći u roku od 8 dana ispuniti obvezu i donijeti odluku. Na takav odgovor, tužitelj da je tuženiku uputio podnesak od 20.srpnja 2017.g. u kojem je predložio, temeljem Pravilnika o radu poslodavca, da poduzme sve potrebne mjere primjerene konkretnom slučaju radi sprječavanja nastanka uznemiravanja, osobito u provedbi odredbe čl. 19. st. 2. Pravilnika o radu poslodavca da primjeni odredbu čl. 21. st. 1. toč. 1. kojom je propisano da je povjerenik ovlašten prije donošenja odluke u postupku zaštite dostojanstva radnika donijeti posebnu odluku o određivanju privremene mjere radi zaštite podnositelja pritužbe. No ni nakon tog prijedloga od 20.srpnja 2017.g. do današnjeg dana tužitelju da nije dostavljeno nikakvo očitovanje, a posebno da nije donesena odluka o njegovim prijedlozima. Zahtjevom za zaštitu prava od 10.srpnja 2017.g., pozivom na odredbe čl. 7. st.4. Zakona o radu u vezi s odredbom čl. 133. Zakona o radu, tužitelj da je zatražio zaštitu od uznemiravanja te je prema tome ispunio zakonom propisane pretpostavke za podnošenje tužbe. Osim toga, budući tuženik putem svog zaposlenika i dalje diskriminira tužitelja temeljem njegovog zdravstvenog stanja, tužitelj da je temeljem odredbe čl. 9., na osnovi čl. 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije istakao i drugu osnovu za zaštitu prava suzbijanjem diskriminacije. Prema odredbi čl. 7 st. 4. Zakona o radu, da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada. Poslodavac da je dužan, sukladno odredbi članka 7. st. 5. Zakona o radu, zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa Zakonom o radu i posebnim zakonima. Zakonom o suzbijanju diskriminacije da se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije. U konkretnom slučaju da se vrši izravna diskriminacija, često i neizravna diskriminacija, a uznemiravanje radnika da je sustavno i dugotrajno te takvo ponašanje za cilj da ima povredu dostojanstva osobe te rezultira strahom, pogoršanjem zdravstvenog stanja, neprijateljstvom, ponižavajućim i uvredljivim okruženjem te stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe. Obzirom na duljinu trajanja te obzirom na pravomoćne odluke kojima je utvrđena diskriminacija, ovakvo ponašanje da se karakterizira težim oblikom diskriminacije sukladno odredbi čl. 6. citiranog zakona. Zakon o suzbijanju diskriminacije da pruža i zaštitu od viktimizacije. Očito, zbog postupka pred Časnim sudom Komore, kao i parničnog i prekršajnog postupka, tuženik putem drugog zaposlenika viktimizira tužitelja u cilju pritisaka na odustajanje od postupaka ili radi osvete zbog postupaka. Poslodavac da je dužan u roku utvrđenim kolektivnim ugovorom ili drugim podzakonskim aktom, а najkasnije u roku od 8 dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja, pod prijetnjom zakonskih posljedica. Isto tako, temeljem odredbe iz čl. 133. u vezi s čl. 7 st. 4. i 5. Zakona o radu, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa da može u zakonskom roku od 15 dana zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ovdje da se radi o faktičnoj povredi radnikovih prava uznemiravanjem, te bez obzira što nije uslijedila nikakva pisana odluka, prema mjerodavnoj normi radnog prava, radnik da ima pravo na ovu vrstu zaštite podnošenjem zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava, a potom i na tužbu pred nadležnim sudom. Tužitelj navodi da je, uslijed sustavnog i vrlo teškog uznemiravanja došlo do povrede prava osobnosti tužitelja uslijed teških povreda osobnog i profesionalnog dostojanstva neželjenim i uznemiravajućim postupcima tuženika i njegovih zaposlenika koji se sastoji u uvredama, objedama, neosnovanim prijavama, onemogućavanju rada na radnom mjestu kao i drugim zaposlenicima istog statusa. Nepoduzimanjem nikakvih mjera zbog postupanja protivno izričitim nalozima uprave, tuženik da propušta provesti učinkovite mjere radi sprječavanja diskriminacije. S druge strane, u odnosu prema tužitelju da pokreće disciplinske postupke za stvari za koje nema osnovane sumnje za počinjenje bilo kakvog prijestupa. Uslijed ovakvog uznemiravanja da je došlo i do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja uvjetovanog ovim neželjenim ponašanjima. Zbog toga tužitelj da ima pravo na naknadu štete, te iz ove osnove ističe zahtjev za isplatu iznosa od 500.000,00 kuna. Iako je tuženik već bio obvezan na plaćanje naknade štete od 20.000,00 kuna zbog diskriminacije i uznemiravanja tužitelja, da nije poduzeo ništa da bi daljnje uznemiravanje spriječio, pa da tako protiv odgovornih zaposlenika nije pokrenut nikakav postupak. Istodobno, po opetovanom uznemiravanju i tužiteljevoj pritužbi i zahtjevu za zaštitu prava, tuženik da nije donio nikakvu odluku u zakonskom roku niti je poduzeo bilo kakve mjere da bi otklonio i spriječio daljnje uznemiravanje. Ni na ponovljeni prijedlog da se sukladno Pravilniku o radu donese privremena mjera kojom će se tužitelja zaštititi od uznemiravanja, tuženik da u primjerenom roku nije reagirao na nikakav način. Sve ovo da ukazuje na tuženikovo nesavjesno i protupravno ponašanje, pa da je ovako istaknuti zahtjev opravdan te ima za cilj restituciju, ali i poticajnu svrhu kako bi se tuženika prisililo da poduzme učinkovite mjere radi sprječavanja protupravnog ponašanja. Nadalje, zbog neželjenog i protupravnog ponašanja zaposlenika tuženika tužitelj da je doživio reakciju na stres uslijed zlostavljanja i mobinga te je radi toga na bolovanju od 28.lipnja 2017.g. Pored zahtjeva za neimovinsku štetu, tužitelj da je pretrpio i imovinsku štetu uslijed protupravnog ponašanja tuženika koja se ogleda u razlici između naknade za plaću, dežurstva i pripravnost koja prosječno iznosi oko 16.000,00 kuna mjesečno i naknade koju će ostvariti za vrijeme bolovanja koja će otprilike iznositi oko 6.000,00 kuna, pa da je očekivani gubitak ili šteta iz ove osnove cca 10.000,00 kuna. Radi toga, tužitelj iz ove osnove postavlja zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno u razdoblju od otvaranja bolovanja do povratka na posao. Radi svega navedenog, tužitelj u tužbi postavlja tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je tužitelju dr. CO povrijeđeno osobno i profesionalno dostojanstvo neželjenim i uznemiravajućim postupcima od strane zaposlenika tuženika Kliničkog bolničkog centra u Splitu doc.dr.sc. HO te da je tuženik u odnosu prema tužitelju počinio diskriminaciju temeljem njegovog zdravstvenog stanja, koja se sastoji u zahtjevu tuženikovog zaposlenika doc.dr.sc. HO da njemu osobno tužitelj dostavlja medicinsku dokumentaciju o sposobnosti za rad ili da mu dostavi pisano očitovanje želi li raditi ili ne, u vrijeđanju tužitelja na osobnoj i profesionalnoj razini tvrdnjama da je bijednik, jadnik, licemjer koji prijavljuje kolege, u tome što ga se sramoti i naziva licemjerom koji prijavljuje kolege, uzurpatorom kolegija i što mu se uskraćuje pravo da iznese određene probleme koji su vezani za organizaciju i način rada na odjelu koji su uzrokovani prijetnjom za život i zdravlje njega i njegove obitelji, pa se na taj način vrši povreda prava jednakosti, u tome što se povodom njegove molbe da određeno vrijeme, dok se ne razriješe sporni odnosi i nesporazumi u odnosu s vms BO, posao organizira na način da on s njom privremeno ne radi podnose prijave radi disciplinskih povreda bez valjanog razloga i to po nalogu doc.dr.sc. HO, te se na ovaj način vrši viktimizacija zbog pokrenutih postupaka protiv tuženika i njegovih zaposlenika, čime je tužitelju povrijeđeno pravo na uvjete rada u kojima ne bi bio izložen uznemiravanju te pravo na poštovanje integriteta i dostojanstva osobe, pravo autonomije profesionalnog djelovanja, jednakosti i pravednosti.

II/ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split da zabrani zaposleniku doc.dr.sc. HO poduzimanje daljnjih neželjenih postupanja koji se sastoji u sprečavanju tužitelja da sudjeluje u radu na njegovom radnom mjestu sukladno načinu i organizaciji rada kao i drugim liječnicima njegovog statusa i mjesta zaposlenja te da mu zabrani vrijeđanje, omalovažavanje i uznemiravanje tužitelja te sličnih radnji u odnosu prema tužitelju, kao i da odredi mjere i provede učinkovite postupke radi zabrane uznemiravanja tužitelja i radi suzbijanja diskriminacije tužitelja, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III/ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju dr. CO naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 500.00,00 kuna sa zakonskom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koja teče od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 10.srpnja 2017.g. do isplate.

IV/ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju dr. CO naknadi imovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kuna sa zakonskom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koja na taj iznos teče od dana 28. srpnja 2017.g. do isplate, te mu ubuduće počevši od 29.srpnja 2017.g. do povratka s bolovanja isplaćivati mjesečne iznose od 10.000,00 kuna sa zakonskom kamatom koja na te iznose teče od dospijeća do isplate.

V/ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju dr. CO naknadi parnični trošak sa zakonskom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana 7 A polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koja teče od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate.“

2. Tužitelj u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj da tvrdi kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-595/17 utvrđeno kako ga tuženik kontinuirano zbog zdravstvenog stanja diskriminira, vrijeđa i ponižava, kako to ponižavanje i diskriminiranje zbog zdravstvenog stanja traje neprestano od 2013. godine do danas, posebno kako ga je tuženik u dvije prigode na sastancima održanim 23. i 27. 2017. godine uznemiravao i diskriminirao zbog zdravstvenog stanja preko dr. GO, kako liječnici i medicinske sestre tuženika po direktivi tuženika (preko direktiva dr. GO) pišu lažne prijave protiv tužitelja, kako tuženik vodi disciplinski postupak protiv tužitelja samo sa svrhom ponižavanja i diskriminiranja tužitelja zbog zdravstvenog stanja te kako tuženik ne odlučuje o zahtjevima za zaštitu prava tužitelja opet u svrhu njegova ponižavanja i diskriminiranja zbog zdravstvenog stanja. Glede diskriminacije zbog zdravstvenog stanja za koju tužitelj tvrdi da se događa, tužitelj da uopće ne navodi u odnosu prema kojim radnicima je diskriminiran tj. stavljen u nejednak položaj i na koji način. Dakle, osim paušalnih tvrdnji, tužitelj da u tužbi baš ničim nije dokazao da ga se diskriminira baš zbog njegova zdravstvenog stanja. Tužitelj da nije niti opisao kako ga se to diskriminira. Tužitelj da se poziva na presudu Općinskog suda u Splitu broj Pr- 595/17. Međutim, u toj presudi da je utvrđen propust tuženika koji je u trenutku donošenja te presude bio prošlo svršeno vrijeme, naime, tom presudom utvrđeno da je kako je tužitelj stavljen u nejednak položaj samo u periodu od mjeseca travnja do mjeseca rujna 2013. godine i to time što tuženik u tom periodu jedino tužitelju nije dopustio da samostalno operira bez položenog subspecijalističkog ispita, dok je ostalim liječnicima koji nisu imali položen taj ispit dopustio da samostalno operiraju. Nakon rujna 2013. godine sud da je utvrdio kako nejednakog postupanja više nema jer su svi liječnici, koji nemaju položen subspecijalistički ispit, zajedno sa tužiteljem, stavljeni u isti položaj. Zbog toga da je u navedenoj presudi i odbijen onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se tražilo da se tuženiku naloži KBC SPLIT, Vjekoslava Spinčića 1, 21 000 Split 1 da odmah prestane sa nejednakom postupanjem, naravno, kad je sud utvrdio da je takvo postupanje prestalo u rujnu 2013. godine. Dakle, nakon rujna 2013. godine da nema više „diskriminacije" tužitelja, dakle, da su neosnovani njegovi navodi kako navedena presuda općinskog suda u Splitu potvrđuje njegovo kontinuirano diskriminiranje, omalovažavanje i vrijeđanje. Glede uznemiravanja, ponižavanja i vrijeđanja koje tužitelj opisuje u tužbi tuženik navodi kako tužitelj ima potpuno iskrivljeno viđenje stvarnosti koje je u suprotnosti sa viđenjem svih svjedoka očevidaca koji prisustvuju istim događajima kojima prisustvuje i tužitelj. Tuženik navodi kako su netočni navodi tužitelja da je tuženik tužitelja u dvije prigode - u dane 23. i 27.lipnja 2017. godine uznemiravao preko dr. GO. Dana 13.07.2017. godine tužitelj da je tuženiku podnio zahtjev za zaštitu dostojanstva tvrdeći, između ostalog, da ga je dr. GO u dvije prigode na sastancima održanim dana 23. i 27. lipnja 2017. godine uznemiravao lavinom neprimjerenih riječi i uvreda. Tuženikov službenik za rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika da je proveo postupak, utvrdio činjenično stanje, saslušao svjedoke, liječnike i medicinske sestre koji su sudjelovali na spornim sastancima, te zaključio kako nisu ostvarena obilježja uznemiravanja od strane radnika doc. prim.dr.sc. GO koje bi imalo za posljedicu diskriminaciju, narušavanje i ugrožavanje osobnog dostojanstva radnika dr. med.spec. CO sukladno zakonskim određenjima zaštite dostojanstva radnika. Šest svjedoka očevidaca dr. sc. ŠO, dr. med. spec. KO, vms FO, dr. sc. ĐO, prof. dr. sc. JO i prim. doc. dr. sc. ZO da su iskazali kako nije bilo „lavine neprimjerenih riječi i uvreda." U postupku da nije samo utvrđeno kako na navedenim sastancima nije bilo uznemiravanja tužitelja već da nije utvrđeno da bi inače dr. GO uznemiravao tužitelja na bilo koji način. Dakle, na sastancima održanim dana 23. i 27. lipnja 2017. godine da nije bilo nikakvog uznemiravanja i ponižavanja tužitelja niti bilo tko od radnika tuženika, pa da tako niti dr. GO, uznemirava, omalovažava ili diskriminira tužitelja bilo kada. Tuženik navodi kako su netočni navodi tužitelja kako liječnici i medicinske sestre tuženika po direktivi dr. GO pišu lažne prijave protiv njega i kako tuženik vodi disciplinski postupak protiv tužitelja samo sa svrhom ponižavanja tužitelja. Tužitelj ovakvim navodima da vrijeđa svoje radne kolege,, smatrajući ih očito ljudima bez vlastita mišljenja, poltronima spremnim čak i podnositi lažne prijave. Doc.dr.sc. ŽO, dr.sc. ŠO i medicinska sestra FO da su podnijeli dana 06.06.2017. godine zajedničku prijavu protiv tužitelja slobodnom voljom, očito smatrajući kako je tužiteljevo postupanje neprimjereno i kako ruši funkcioniranje odjela, da ih nitko na to nije nagovarao, a što da su i sami potvrdili u iskazima. Dr EO da je prijavio tužitelja jer mu je ovaj „psovao mrtvu majku.“, da je tužitelj očito prešao neku granicu koju ni inače prema tužitelju vrlo tolerantni dr. EO nije mogao istrpjeti. Tuženik da takve prijave mora razmotriti jer se radi o sumnjama na povrede radne obveze koje ometaju rad Klinike za bolesti srca i krvnih šila i tuženik da ima pravo, te dužnost i obvezu spriječiti svako ponašanje koje može dovesti u pitanje pružanje 24 satne zdravstvene zaštite. Tuženik da je, in favorem tužitelja, štedeći ga po tko zna koji put, nadajući se da će se tužitelj početi razumno ponašati, obje prijave spojio u jedan disciplinski postupak iako je mogao voditi dva odvojena disciplinska postupka i eventualno izreći dvije mjere, ukoliko bi se pokazalo da za to ima osnova. Tuženik da je u disciplinskom postupku pozvao tužitelja da iznese svoju obranu, međutim, tužitelj da je otvorio bolovanje (koje inače otvara i zatvara kako mu odgovara) zbog čega predmetni disciplinski postupak da još nije okončan jer tuženik čeka da tužitelj iznese svoju obranu iako po zakonu to i nije dužan čekati. Tijekom dosadašnjeg dijela disciplinskog postupka da su saslušani svjedoci koji su potvrdili tužiteljevo samovoljno postupanje, odbijanje radnog zadatka bez javljanja neposrednom rukovoditelju, ometanje procesa i organizacije rada te vulgarno obraćanje kolegi i rukovoditelju. Tuženik navodi da upravo tužitelj uznemirava sve oko sebe. Tuženik navodi kako je netočan navod tužitelja da tuženik ne odlučuje o zahtjevima za zaštitu prava tužitelja opet u svrhu njegova ponižavanja i diskriminiranja. Tužitelj da je dana 12.05.2017. godine došao u ravnateljstvo tuženika, kod ravnatelja dr. DO, žaleći se da mu je putem telefona, izvan radnog mjesta i izvan radnog vremena tj. u privatno vrijeme prijetila osoba koja nije zaposlenik tuženika. Pošto je tužitelj bio vidno uzrujan, da mu je pružena riječ utjehe, objašnjeno mu da se ne radi o stvari iz nadležnosti tuženika već policije te da je tužitelj u prostorijama tuženika, zajedno sa djelatnikom tuženika, sačekao policiju. Dakle, da je učinjeno sve u nadležnosti i moći tuženika da se tužitelju pomogne, međutim, tuženik da ne može sankcionirati niti uopće pozivati na odgovornost građane koji nisu njegovi zaposlenici za događaje izvan kruga bolnice. Naime, osoba koja je po kazivanju tužitelja njemu prijetila da nije djelatnik KBC-a Split, prijetnja da se nije dogodila na radnom mjestu i za vrijeme obavljanja rada tužitelja pa da tuženik nije pronašao osnove za bilo kakvo daljnje postupanje u predmetnom slučaju. Tuženik da ne može niti smije ulaziti u međuljudske odnose između kolega i njihovih bračnih drugova. Nakon toga tužitelj da je dana 16.05. 2017. godine od tuženika pisanim putem tražio da „učini sve i naše odgovornu osobu koja je izmanipulirala gosp. BO sa lažima, objedama, insinuacijama da postupi kako je postupio, te otkloni bilo kakve nesporazume, neugodne situacije ili događaje." Na ovo da se tuženik očitovao i o tome obavijestio tužiteljevog odvjetnika. Nadalje, tužitelj da je dana 13.07.2017.g., preko odvjetnika, podnio zahtjev za zaštitu dostojanstva. Tuženik da je odlučio o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu dostojanstva te da je dana 29.08.2017.g.. tužiteljevom odvjetniku i dostavljen je Zaključak, međutim, zbog složenosti materije tuženik da nije o tome mogao odlučiti u roku od 8 dana o čemu je dopisom od 14.07.2017.g. izvijestio tužitelja. Nadalje, tuženik navodi kako je tužitelj odbio raditi koronografiju, koja se navodi u historijatu tužbe, da tužitelj ništa i nikoga nije zamolio, a uopće da ga nije bilo briga koja će medicinska sestra biti više ozračena zbog toga što on ne želi poštivati raspored medicinskih sestara, a raspored da se određuje unaprijed upravo da bi sve medicinske sestre bile jednako ozračene. Tužitelja da nije bilo niti briga što će biti sa pacijentom koji je već bio pripremljen na stolu, tužitelj da se nije javio rukovoditelju, da nije niti osobno pitao kolegu dr. ŠO može li ga zamijeniti, jednostavno da je odbio i prepustio glavnoj sestri FO da se snalazi kako zna. Tužitelj da je ispred zdravlja pacijenta i svoje profesionalne dužnosti stavio animozitet prema medicinskoj sestri BO, s kojom je kasnije, nakon spornog događaja, bez problema radio, sve dok nije otvorio bolovanje kada je protiv njega pokrenut disciplinski postupak. Dakle, tužitelj da nije niti uznemiravan niti diskriminiran. Upravo da tužitelj uznemirava cijeli svoj odjel i ravnateljstvo bolnice podnoseći neosnovane prijave i prisiljavajući svoje kolege, liječnike i sestre, da stalno daju iskaze na sudu, u disciplinskim postupcima, pred komorama itd. Tuženik da je u periodu od 2013. godine do danas, dana 10.09.2015. godine zaposlio tužiteljevog sina dr. NO i omogućio mu specijalizaciju, sve i pored okolnosti što je tužitelj protiv tuženika pokrenuo niz sudskih postupaka, prijava inspekcijama, raznim komorama ... Tuženik da je uvažio molbu tužiteljeva sina da mu tuženik plati školarinu poslijediplomskog specijalističkog studija. Sve ovo govori u prilog tome da tuženik zaista nije kontinuirano diskriminirao, vrijeđao i ponižavao tužitelja. Tuženik da je preko svoga radnika dr. EO (za kojeg tužitelj poimenice navodi kako ga ponižava i kojem psuje mrtvu majku) urgiranjem u Ministarstvu zdravstva omogućio tužitelju da polaže subspecijalistički ispit iz kardiologije iako je tužitelj propustio sve rokove za polaganje tog ispita, da nije bilo dr. EO tužitelj da nikada ne bi položio subspecijalistički ispit iz kardiologije. Konačno, tuženik osporava da je uzrok tužiteljeva bolovanja oštećenje zdravlja uzrokovano postupanjem tuženika. Tuženik osporava i postavljenu visinu naknade neimovinske štete, ista je u suprotnosti s sudskom praksom i Zakonom obveznim odnosima. Sukladno iznijetom da je očito kako je tužbeni zahtjev neosnovan pa se predlaže naslovljenom sudu isti odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Svojim podneskom od 13.listopada 2017.godine, tuženik, između ostalog navodi kako je presudom u predmetu ovog suda broj Pr-595/17, utvrđeno kako je tužitelj stavljen u nejednak položaj samo u periodu od mjeseca travnja do mjeseca rujna 2013. godine, da je također pravomoćno utvrđeno kako počev od rujna 2013. godine pa do dana objave te presude, dana 27.veljače 2015.godine nema nikakvog stavljanja tužitelja u nejednak položaj niti njegove diskriminacije. Kako je u sudskom postupku broj Pr-595/17 već pravomoćno presuđeno da u periodu od rujna 2013. godine pa do dana objave te presude — 27.02.2015. godine nije bilo nikakvog uznemiravanja i diskriminiranja tužitelja to da je tužiteljevo pozivanje na dokumente datirane od 2009. do 2015. godine bespredmetno jer su svi oni već uzeti u obzir kod donošenja presude broj Pr-595/17. U tom smislu da je nejasan i tužbeni zahtjev, naime, tužitelj da u uvodnom dijelu tužbe navodi kako ga tuženik diskriminira i permanentno uznemirava počev od 29.05.2013. godine dok u prijedlogu izreke presude ne navodi za koje razdoblje traži da se utvrdi diskriminiranje i permanentno uznemiravanje. Stoga tuženik, opreza radi, ističe i prigovor presuđene stvari za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na diskriminiranje i uznemiravanje počev od 29.05.2013. godine pa do dana objave presude broj Pr-595/17 — 27.02.2015. godine jer da je u postupku broj Pr-595/17 o tome već pravomoćno odlučeno.

4. U svom podnesku od 18.svibnja 2023.godine, tužitelj navodi da je u međuvremenu došlo do određenih statusnih promjena koje utječu na prava tužitelja u ovoj parnici, te na pravni interes tužitelja u vezi istaknutih zahtjeva. Budući da je za tužitelja rad kod tuženika postao nemoguć zbog razloga koji su predmet ove parnice, prvenstveno radi zaštite zdravlja i s ciljem izbjegavanja daljnje štete uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelj je od tuženika molbom zatražio sporazumni raskid ugovora o radu te da su stranke zaključile Sporazum o prestanku radnog odnosa Klasa: 11001/19-01/1110 od 20. kolovoza 2019.g., kojim je utvrđeno da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao s danom 30. kolovoza 2019.godine. Prema Obavijesti o prestanku ugovora o radu KBC Split Klasa: 112-03/21-01/99 od 25. veljače 2022.g. zaposleniku tuženika doc.prim.dr.sc. GO, dr.med. da je prestao ugovor o radu s danom 30. kolovoza 2021.godine. Prethodne činjenice da ukazuju na to da u odnosu na istaknuti zahtjev pod točkom II. tužbe tužitelj više nema pravnog interesa za zahtjev kojim bi se tuženiku naložilo da svome zaposleniku zabrani diskriminatorno postupanje jer ni tužitelj ni taj zaposlenik više nisu zaposlenici tuženika, pa u tom dijelu (točka II. izreke tužbe) tužitelj povlači tužbu.

5. Dakle, danas niti tužitelj niti dr. GO nisu više zaposlenici tuženika, a to nije ni dr EO.

6. Podneskom od dana 12.ožujka 2025.godine tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev, tako da isti glasi:

„I/ Utvrđuje se da je tužitelju dr. CO povrijeđeno osobno i profesionalno dostojanstvo neželjenim i uznemiravajućim postupcima od strane zaposlenika tuženika Kliničkog bolničkog centra u Splitu doc.dr.sc. HO te da je tuženik u odnosu prema tužitelju počinio diskriminaciju temeljem njegovog zdravstvenog stanja, koja se sastoji u zahtjevu tuženikovog zaposlenika doc.dr.sc. HO da njemu osobno tužitelj dostavlja medicinsku dokumentaciju o sposobnosti za rad ili da mu dostavi pisano očitovanje želi li raditi ili ne, u vrijeđanju tužitelja na osobnoj i profesionalnoj razini tvrdnjama da je bijednik, jadnik, licemjer koji prijavljuje kolege, u tome što ga se sramoti i naziva licemjerom koji prijavljuje kolege, uzurpatorom kolegija i što mu se uskraćuje pravo da iznese određene probleme koji su vezani za organizaciju i način rada na odjelu koji su uzrokovani prijetnjom za život i zdravlje njega i njegove obitelji, pa se na taj način vrši povreda prava jednakosti, u tome što se povodom njegove molbe da određeno vrijeme, dok se ne razriješe sporni odnosi i nesporazumi u odnosu s vms BO, posao organizira na način da on s njom privremeno ne radi podnose prijave radi disciplinskih povreda bez valjanog razloga i to po nalogu doc.dr.sc. HO, te se na ovaj način vrši viktimizacija zbog pokrenutih postupaka protiv tuženika i njegovih zaposlenika, čime je tužitelju povrijeđeno pravo na uvjete rada u kojima ne bi bio izložen uznemiravanju te pravo na poštovanje integriteta i dostojanstva osobe, pravo autonomije profesionalnog djelovanja, jednakosti i pravednosti.

II/ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju CO naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 10.000,00 EUR sa zakonskom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koja teče od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 10. srpnja 2017.g. do isplate.

III/ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju CO naknadi imovinsku štetu u iznosu od 79.716,53 EUR-a / 600.624,08 kuna sa zakonskom kamatom...“ Tužitelj specificira zakonske zatezne kamate na iznose koji zbrojeni tvore ovu glavnicu potraživanja, potražuje iste od dospijeća do isplate. Potražuje i naknadu parničnog troška od tuženika.

7. Tuženik se usprotivio i ovako uređenom zahtjevu tužitelja, predlaže da sud isti u cijelosti odbije kao neosnovan, istaknuo je i prigovor zastare.

8. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelju povrijeđeno osobno i profesionalno dostojanstvo neželjenim i uznemiravajućim postupcima zaposlenika tuženika, da je tuženik prema tužitelju počinio diskriminaciju temeljem njegovog zdravstvenog stanja... Nadalje, tužitelj postavlja zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koja bi mu nastala radi navedenih neželjenih i nedopuštenih postupaka tuženika i njegovih zaposlenika na štetu tužitelja.

9. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda Pr-538/13; zahtjeva i pritužbe tužitelja od 10. srpnja 2017. godine; programa zahvata od 26. lipnja 2017. godine; zahtjeva tužitelja od 20. srpnja 2017. godine; potvrde PU Splitsko- dalmatinske, II. Policijske postaje Split broj: 511-12-24-B-750/17 od 19. srpnja 2017. godine; dopisa tuženika pun. tužitelja od 17. srpnja 2017. godine te 6. srpnja 2017. godine; naloga za pokretanje disciplinskog postupka tuženika od 5. srpnja 2017. godine; prijave dr. ŽO, dr. ŠO i FO od 6. lipnja 2017. godine; prijave dr. EO od 8. lipnja 2017. godine; medicinske dokumentacije za tužitelja; poziva tuženika tužitelju od 28. lipnja 2017. godine te naloga tuženika od 27. lipnja 2017. godine (list 19 spisa); dopisa dr. GO tuženiku od 19. lipnja 2017. godine s prilozima; izjave dr. ŠO tuženiku od 8. kolovoza 2017. godine, izjave dr. KO tuženiku od 9. kolovoza 2017. godine; izjave FO tuženiku od **.**.2017. te dr. VO tuženiku od 11. kolovoza 2017. godine; izjave dr. JO tuženiku od 11. kolovoza 2017. godine; izjave dr. ĆO tuženiku od 21. kolovoza 2017. godine; dopisa dr. GO tuženiku od 20. srpnja 2017. godine; zaključka tuženika Klasa: 114-01/17-01/94, Ur. broj: 2181-147-02/KLM-17-11 od 21. kolovoza 2017. godine; izjave TO tuženiku od 31. srpnja 2017. godine; izjave ČO tuženiku od 6. rujna 2017. godine; izjave BO tuženiku od 28. srpnja 2017. godine; izjave dr. ŽO tuženiku od 28. srpnja 2017. godine; izjave dr. ŠO tuženiku od 28. srpnja 2017. godine; izjave FO tuženiku od 25. kolovoza 2017. godine; službene bilješke tuženika od 12. svibnja 2017. godine; dopisa tužitelja tuženiku od 15. svibnja 2017. godine; zahtjeva tužitelja tuženiku od 9. kolovoza 2017. godine sa potvrdom o slanju; uvjerenja Ministarstva zdravstva za tužitelja od 29. prosinca 2014. godine; zamolbe tužitelja tuženiku od 17. svibnja 2015. godine; Ugovora o radu zaključenog dana 10. rujna 2015. godine između stranaka; prijedloga tuženika Ministarstvu zdravlja od 24. rujna 2015. godine; rješenja Ministarstva zdravlja Klasa: UP/I-131-02/15- 01/612, Ur. broj: 534-04-1-2/2-15-2 od 10. studenog 2015. godine; zamolbe za plaćanje troškova školarine specijalističkog poslijediplomskog studija za NO od 25. svibnja 2017. godine; potvrde tuženika Ur. broj: 2181-147-02/ZD-17- 1 od 30. svibnja 2017. godine; odluke tuženika Klasa: 130-01/05-01/42, Ur. broj: 2181- 147-05-02 od 26. rujna 2005. godine te dopisa tuženika Kliničkoj bolnici Dubrava od 1. prosinca 2005. godine; uputnice tuženika za utvrđivanje radne sposobnosti tužitelja od 18. svibnja 2007. godine; svjedodžbe ordinacije medicine rada za tužitelja od 29. srpnja 2009. godine, 23. rujna 2010. godine i 22. veljače 2012. godine; rješenja tuženika za tužitelja od 28. ožujka 2013. godine i 29. ožujka 2013. godine te 27. lipnja 2014. godine; uvjerenja ordinacije medicine rada za tužitelja od 26. rujna 2013. godine; uputnice tuženika za utvrđivanje radne sposobnosti tužitelja (list 102 spisa); prijave tužitelja od 3. lipnja 2013. godine sa daljnjom dokumentacijom iz 2013. godine (predmet ovog suda Pr-538/13); rasporeda rada za period unutar 2016. i 2017. godine; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke; saslušanjem svjedoka: dr. GO, FO, dr. ĆO, dr. JO, TO, dr. ŠO, COŽ, dr. EO, BO, dr. RO, UO (te pregledom bilješke iz notesa ovog svjedoka-policijskog službenika – list 213 spisa); prijava i potpune dokumentacije u postupcima pred Časnim sudom Hrvatske liječničke komore (za tužitelja, dr. GO i dr. EO); upozorenja AO izrečenog od strane tuženika dana 30. prosinca 2013. godine Klasa: 114-01/13- 01/119, Ur. broj: 2181-147-02; odluke tuženika Ur. broj: 2181-147-01/JM-18-1 od 15. rujna 2018. godine; Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizacije radnih mjesta u KBC Split od 29. svibnja 2014. godine i 16. srpnja 2018. godine; upozorenja tužitelju izrečenog od strane tuženika Klasa: 114-01/09-01/52, Ur. broj: 2181-147-09-02/MK-5 od 2. studenog 2009. godine; prijave dr. PO protiv tužitelja od 23. lipnja 2009. godine te izjave dr. SO od 2. studenog 2009. godine (list 281 spisa); vještačenjem po vještacima medicinske struke određenima od strane Medicinskog fakulteta Osijek – dr. MO i dr. LO te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec. psihijatru dr. Sanji Batina; obavijesti o prestanku ugovora o radu dane od strane tuženika za dr. GO dana 25. veljače 2022. godine te obavijesti tuženika o prestanku ugovora o radu za dr. EO od 25. ožujka 2019. godine; sporazuma o prestanku radnog odnosa zaključenog između tužitelja i tuženika dana 20. kolovoza 2019. godine; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl. oecc. CG; potvrde HZMO-a za tužitelja (list 434 spisa); presude i rješenja Upravnog suda u Splitu broj 7 Usl-1542/22 od 23. svibnja 2023. godine; presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2946/23 od 23. travnja 2025. godine.

10. Tužitelj je popisao parnični trošak.

11. Zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Prvenstveno valja navesti da je sud izvršio uvid u predmet ovog suda, po tužbi istog tužitelja protiv tuženika, predmet broj Pr-538/13. U tom predmetu, a tužba je podnesena dana 2.listopada 2013.godine (vezano za radnje prije tog dana), donesena je dana 27.veljače 2015.godine prvostupanjska presuda, izreka iste glasi:

„I.Utvrđuje se da je onemogućavanjem tužitelju da radi na radno mjestu na kojem je radio prije bolovanja, dovođenjem tužitelja u ponižavajući položaj vrijeđanjem i omalovažavanjem i odlučivanjem da radi uz nadzor drugih kolega tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje, odnosno da je nad tužiteljem počinjena diskriminacija, dok se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži utvrđenje da je onemogućavanjem da radi s ležećim bolesnicima tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje, odnosno da je nad tužiteljem počinjena diskriminacija, kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana iz osnove naknade neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn sa zakonskom kamatom po stopi zateznih kamata koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%tnih poena koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, dok se sa više zatraženim iznosom od 80.000,00 kuna ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„2. Nalaže se tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti tužitelja, te da se suzdrži od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužitelja, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Utvrđuje se da tužitelj ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita od uznemiravanja, odnosno dok tuženik ne omogući tužitelju rad na njegovom radnom mjestu doktora medicine specijalista u Klinici za unutarnje bolesti na kliničkom odjelu za bolesti srca i krvnih žila kao invazivnom kardiologu na kojem je radio prije početka uznemiravanja.

4. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, počev od trenutka prekida rada isplaćivati tužitelju plaću kao da radni na svom radnom mjestu za cijelo vrijeme prekida rada uslijed neosiguravanja zaštite od diskriminacije.“ kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak od 3.313,25 kuna sa zakonskom kamatom po stopi zateznih kamata koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%ih poena teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, dok je sa više zatraženim iznosom od 13.249,25 kuna ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.“

13. Protiv ove presude stranke su podnijele žalbe, dana 26.svibnja 2015.godine donesena je presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-62/15, kojom su odbijene žalbe stranaka i potvrđena je navedena prvostupanjska presuda u cijelosti.

14. Dakle, u tom postupku, koji je vođen između istih stranaka i koji je pravomoćno okončan, sud je, kao nesporno utvrdio slijedeće:

„-da je tužitelj dr. med. spec. CO na temelju Ugovora o radu potpisanog sa tuženikom dana 1. srpnja 1997.g. obavljao poslove na Klinici za unutarnje bolesti i to poslove liječnika specijalista, da je Aneksom ugovora o radu od 17. 6.2005.g. čl. 1. isti obavljao poslove radnog mjesta dr. med. specijaliste na klinici za unutarnje bolesti, kako to proizlazi iz Iz Ugovora o radu zaključenog između parničnih stranaka dana 1. srpnja 1997.g. i Aneksa istog ugovora od 17. lipnja 2005.g. iz kojega je razvidno da će tužitelj kod tuženika kao službenik-radno mjesto prve vrste obavljati poslove radnog mjesta doktora medicine specijaliste na Klinici za unutarnje bolesti kako to proizlazi iz čl. 1. aneksa ugovora, time da iz čl. 5. ugovora o radu od 1. srpnja 1997.g., proizlazi da će tužitelj kao zaposlenik raditi u punom radnom vremenu prema rasporedu procesa i utvrđenoj potrebi rada na Klinici za unutarnje bolesti ili na drugoj klinici-zavodu-odjelu, odn. izvan sjedišta poslodavca sukladno čl. 2. ovoga ugovora,

- da je tužitelj na temelju tog Ugovora o radu i Aneksa ugovora sve do 24. kolovoza 2013.g. obavljao poslove invazivnog kardiologa u laboratoriju u laboratoriju za invazivnu kardiološku dijagnostiku KBC Split, kako to proizlazi iz uvida u Uputnice za utvrđivanje radne sposobnosti tužitelju sa obvezom zdravstveni pregled obaviti do 28. rujna 2014.g. razvidno je da je u istoj navedeno zanimanje tužitelja kao doktor medicine specijalista, a poslove za koje se treba utvrditi zdravstvena sposobnost jeste doktor medicine specijalist na radnom mjestu intervencijskog kardiologa, te iz uvida u odluke KBC Split od 26. rujna 2005.g., od 1. prosinca 2005.g., uputnice za utvrđivanje radne sposobnosti radnika od 18. svibnja 2007.g., od 29. srpnja 2009.g., od 23. rujna 2010.g., od 22. veljače 2012.g., rješenja KBC Split o utvrđivanju koeficijenta za obračun plaće od 28. ožujka 2013.g., 27. lipnja 2014.g., razvidno je da je tuženik kao poslodavac u svim navedenim dokumentima naveo kako tužitelj obavlja poslove liječnika specijaliste interne medicine-intervencijskog kardiologa,

- da tužitelj CO ima odobrenje sa samostalan rad kao spec. interne medicine izdane od strane RH Hrvatske liječničke komore,

- da tužitelj nakon povratka sa bolovanja na kojem je bio 4 mjeseca, a nakon što je odsjek zaštite na radu KBC Split dostavio klinici za unutarnje bolesti dopisom od 3. travnja 2013.g. uvjerenje ordinacije med. rada od 30. ožujka 2013.g. u kojem je utvrđeno da je tužitelj sposoban za rad na radnom mjestu intervencijskog kardiologa u laboratoriju za intervencijsku kardiologiju, nije vraćen na rad u navedeni laboratorij,

- da je **.**.2013. dr. GO uputio očitovanje o prijavi dr. CO Pročelniku kliničkog odjela za bolesti srca i krvnih žila dr. EO stana od 35. do 37. spisa,

- da je 1. srpnja 2013.g. Pročelnik Kliničkog odjela dr. EO dao očitovanje na prijavu dr. CO Predstojniku klinike dr. SO, strana 33. spisa,

- da je predstojnik klinike za unutarnje bolesti prof. dr. sc. SO **.**.2013.g. dao nalog pročelniku odjela za bolesti srca i krvnih žila dr. sc. EO, dao nalog da tužitelju omogući neometan rad u laboratoriju za intervencijsku kardiologiju dvije smjene jer je sposoban za rad uz privremeno isključenje rada noću,

- da je primarius dr. EO i primarius dr. GO dostavili predstojniku klinike za unutarnje bolesti 8.7.2013.g. pojašnjenje odluke o radu dr. med. CO predstojniku klinike za unutarnje bolesti prof. dr. SO,

- da se primarius dr. GO očitovao pročelniku odjela kardiologije, predstojniku interne klinike i ravnatelju sanacijskom upravitelju dopisima od 8.7.2013.g., i od 12.6.2013.g.,

- da je dana 8.7.2013.g. zamj. sanacijskog upravitelja naložio pročelniku kliničkog odjela za bolesti srca i krvnih žila rasporediti tužitelja odn. postupiti prema uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti istoga od 30. ožujka 2013.g.,

- da je tužitelj podnio pritužbu dana 10. srpnja 2013.g.,

- da je Pročelnik kliničkog odjela za bolesti srca i krvnih žila dr. EO dana

10.7.2013.g. donio obavijest o rasporedu djelatnika-tužitelja,

- da je zamj. sanacijskog upravitelja zatražio od predsjednika odbora za nadzor nad organizacijskim jedinicama i zdravstvenim radnicima obavljanje nadzora povodom te predstavke dana 17. srpnja 2013.g.,

- da je predsjednik odbora za nadzor nad radom organizacijskih jedinica i zdravstvenih radnika KBC Split, prof. dr. sc. SO podnio izvješće o postupku nadzora povodom predstavke tužitelja od 10.7.2013.g., kao i izvješće o provedenom postupku nadzora nad laboratorijem za intervencijsku kardiologiju-Križine oba od 9.9.2013.g., upućen sanacijskom upravitelju KBC Split,

- da je Predstojnik klinike za unutarnje bolesti prof. dr. SO zajedno sa glavnom med. sestrom klinike HG dana 5.9.2013.g. donio odluku o rasporedu rada u odnosu na vms Ladu Giunio,

- da je Predstojnik klinike za unutarnje bolesti prof. dr. SO dana 4.9.2013.g. donio odluku o rasporedu dr. CO koji se izmješta sa lokalitet Križine na lokalitet Firule u odjel za bolesti srca i krvnih žila,

- da je ovlaštena osoba za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika u KBC Split BG dostavila sanacijskom upravitelju očitovanje na pritužbu dr. CO od 10.7.2013.g., dana 14. listopada 2013.g.,

- da tužitelj od ožujka 2013.g. pa do dana utuženja radi na klinici za unutarnje bolesti Križine na poslovima spec. interne medicine te za te poslove prima plaću,

- da je protiv ms AO proveden disciplinski postupak te ista izmještena sa lokaliteta Križine na lokalitet Firule,

- da je protiv primariusa GO pokrenut postupak pred povjerenstvom za medicinsku etiku i deontologiju,

- da je pred Državnim inspektoratom PJ Split odsjek za nadzor u području radnih odnosa vršene od inspekciji nadzor nad KBC Split,

- da je pokrenut prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Splitu pod br. Pp- 19G 2874/13 koji postupak nije dovršen,

- da je 3. listopada 2013.g. tužitelj podnio prijedlog za pokretanje inspekcijskog nadzora pred Državnim inspektoratom PJ Split.“

15. Prvostupanjski sud u tom postupku, kod donošenja odluke, zauzeo je stav, temeljem svih izvedenih dokaza, a to je potvrdio i drugostupanjski sud, da, po povratku tužitelja sa bolovanja koje je uslijedilo u travnja 2013.godine pa sve do rujna 2013.godine, tužitelju nije omogućeno raditi kao intervencijski kardiolog, da je došlo do diskriminacije, pa da je na tako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno dosudio naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, sud je zauzeo stav da je konkretno ponašanje tuženika kao poslodavca, dakle, nepostupanje u smislu vraćanja tužitelja na radno mjesto na kojem je isti radio prije odlaska na bolovanje, bilo neželjeno od strane tužitelja; da je tako ponašanje djelatnika tuženika bilo uvjetovano njegovim zdravstvenim stanjem kako to proizlazi iz iskaza dr. GO i dr. EO, a što nije smjelo biti obzirom na izdano Uvjerenje po kojem je tužitelj od stane spec. med. rada bio sposoban za rad na poslovima specijaliste interne medicine intervencijskog kardiologa; da je tako ponašanje tuženika, dakle, nevraćanje tužitelja na njegove ranije poslove imalo za učinak povredu dostojanstva tužitelja te ono kod njega uzrokovalo ponižavajuće tj. uvredljivo poniženje a koje je kasnije kulminiralo u poremećaj međuljudskih odnosa koji je počelo između tužitelja i supružnika GO, a koje se prelilo u cijelosti, ne samo Laboratorij za intervencijsku kardiologiju, već i na kompletnu Kliniku za unutarnje bolesti, a koje je rezultiralo razmještanjem vms Lade Giunio te pokušaj izmještanja tužitelja u intervencijski laboratorij na lokaciju Firule. U svakom slučaju, sud je držao da je tužitelj diskriminiran i uznemiravan od strane tuženika tj njegovih djelatnika a sve u vezi sa njegovim zdravstvenim stanjem od strane tuženika jer mu isti nije omogućio vraćanje na rad što je bio dužan sukladno odredbi čl. 76. Zakona o radu, time da su djelatnici tuženika ne poštujući odluke uprave tuženika, a pojedini čak i pismenim putem diskreditirali tužitelja i njegov rad kao što je to učinio dr. GO, iako u postupku isti naveo kako je razlog njegova protivljenja vraćanja tužitelja na rad u Laboratorij upravo zdrav. stanje a ne njegova nesposobnost za obavljanje poslova intervencijskog kardiologa, i to sve u razdoblju od dostavljanja Uvjerenja o sposobnosti za rad dr. CO Predstojniku klinike za unutarnje bolesti dr. SO od 3. travnja 2013.g., pa sve do rujna 2013.g. kada se mijenja način rada u laboratoriju kako je to već ranije navedeno.

16. Sve navedeno proizlazi iz pregledanog predmeta ovog suda, u kojem je presuda donesena temeljem svih izvedenih dokaza, upravo dana 27.veljače 2015.godine. Nakon donošenja ove odluke, a drugostupanjska odluka kojom je potvrđena prvostupanjska presuda donesena je dana 25.svibnja 2025.godine, tužitelj je uredno raspoređen na svoje radno mjesto i tužitelj nakon više od dvije godine, dana 9.kolovoza 2017.godine podnio je ovu tužbu, radi utvrđenja, zabrane uznemiravanja i naknade štete, iz historijata tužbe proizlazi da tužitelj tuženiku stavlja na teret događaje i postupanja iz 2017.godine, nakon 12.svibnja 2017.godine pa nadalje. Dakle, u ovom slučaju ne radi se o presuđenoj stvari, nema dvostruke litispendencije, jer je ova tužba podnesena radi postupaka tuženika i njegovih zaposlenika (poglavito dr GO i dr EO) tek od svibnja/lipnja 2017.godine pa nadalje. Sud drži da je postupanje tuženika radi čega je donesena ranija pravomoćna presuda u predmetu ovog suda broj Pr-538/13, vezano za 2013. godinu pa do zaključenja glavne rasprave i donošenja prvostupanjske presude, regulirano upravo tom presudom i da ista uredno proizvodi pravne učinke. Jasno je naveden stav suda i pravomoćno presuđenje po pitanju diskriminacije na štetu tužitelja, te 2013.godine, za ponoviti je da sud u tom postupku donosi odluku temeljem stanja u spisu na dan zaključenja glavne rasprave u tom postupku. Za samog tužitelja kao radnika se, naravno, radi o dugotrajnim problemima na radnom mjestu, mogućem nastavku problema, ali, ovaj sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva i vezano za podnesenu tužbu od dana 9.kolovoza 2017.godine, sve vezano za postupanja tuženika radi kojih je ova tužba podnesena. Dakle, naravno da se postupanje tuženika od ranije, radi čega je vođen raniji radni spor u kojem je tužitelj djelomično uspio, prelijevalo na tužiteljevo zdravstveno stanje, nitko ne može ostati imun na probleme na radnom mjestu, ali je, svakako trebalo utvrditi odgovornost tuženika za postupanje radnika tuženika i samog tuženika za period od 2017.godine, dakle, neposredno prije podnošenja ove tužbe, te zauzeti stav predstavljaju li upravo ti postupci zlostavljanja odnosno diskriminaciju tužitelja na radnom mjestu (temeljem njegovog zdravstvenog stanja).

17. Prije podnošenja tužbe, tužitelj je tuženiku dana 10.srpnja 2017.godine uputio zahtjev za zaštitu prava uslijed diskriminacije i povrede dostojanstva, pa je svakako u ovom postupku, parničnom postupku, a tužba je podnesena 9.kolovoza 2017.godine, valjalo utvrditi je li diskriminacije i povrede dostojanstva, mobinga tužitelja zaista bilo, a radi čega bi tuženik kao poslodavac bio odgovoran. Sam tužitelj navodi da su se „stvari u određenoj mjeri, nakon pravomoćnosti citiranih odluka, pomalo bile i smirile“, ali da su kulminirale nakon što je pred Časnim sudom Hrvatske liječničke komore održano prvo ročište dana 5.lipnja 2017.godine. Tako tužitelj, kao i u tužbi, navodi događaje od 23.lipnja 2017.godine te 27.lipnja 2017.godine te iste potanko opisuje, a radi se o postupanju dr GO, tužitelj istom stavlja na teret da je iz osobnih razloga, zlorabeći svoj položaj i ovlasti, na radnom mjestu uzurpirao prava koja mu ne pripadaju te vršio izravnu i neizravnu diskriminaciju tužitelja kršenjem osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, te na ovaj način vršio i vrši povredu prava radnika garantiranih Zakonom o radu i Zakonom o suzbijanju diskriminacije.

18. Dakle, na ove okolnosti, događaja i incidenata radi kojih je tužitelj podnio ovu tužbu, sud je izveo niz dokaza, izveo je dokaz saslušanjem upravo tužitelja i saslušanjem svjedoka dr GO, kao i saslušanjem njima nadređenog – svjedoka dr EO.

19. Tužitelj, liječnik internist, kardiolog, rođen 1960.godine, u svom iskazu navodi da je godinu i pol dana prije događaja od 2.lipnja 2017.godine vms BO da je radila na lokaciji Križine, dana 2.lipnja 2017.goidne, po rasporedu koji radi glavna sestra GG, ista da je došla raditi u laboratorij na Križine. ovo da je bitno, jer da je u svibnju 2017.godine primio putem telefona prijetnju za sebe i obitelj, od IO, supruga BO. Navodi da je njegov odnos sa BO, dok je ista radila na Križinama, kao i on, bio krajnje profesionalan. Ove prijetnje da je shvatio ozbiljno te da je o tome izvijestio i ravnatelja i upravu KBC kao i policiju, a o čemu da postoji dokumentacija u spisu. Toga dana, 2.6.2017. godine da je obavio dvije intervencije u laboratoriju, time da je pri prvoj intervenciji vms BO bila tzv. nesterilna sestra koja mu nije intervenirala pri intervenciji dok je pri drugoj intervenciji ista trebala biti sterilna i asistirati. Kada je vidio da će vms BO asistirati pri toj intervenciji, da je tražio od glavne sestre FO da istu promijeni, da pošalje neku drugu sestru ili pak da ona asistira meni, što da je ista odbila. Naime, pri intervencijama da se, kako njemu, tako i drugim kolegama, kada bi se radilo o opravdanim razlozima, izlazilo u susret, te da su se medicinske sestre pri intervenciji mijenjale. U takvoj situaciji, prijetnje od supruga BO, nespreman u nazočnosti vms BO izvršiti intervenciju, da je pozvao dr. C koji je zamj. voditelja GO, te ga zamolio ili da promijeni sestru ili da on obavi taj zahvat umjesto tužitelja, što da je isti prihvatio i to u konačnici učinio, da nije imao ništa protiv jer da su to kao kolege između sebe radili i da je to bilo uobičajeno. U odnosu na zbivanja za vrijeme jutarnjih sastanaka 23.6. i 27.6.2017., u cijelosti da ponavlja ono što je navedeno u samoj tužbi. Odnos između njega i dr GO da se može okaraktirizirati poremećenim ljudskim odnosom, naime, dr GO da se ponaša autokratski, samovoljno a sve uz znanje, suglasnost i dopuštenje uprave tuženika. Za prijavu dr. GO od 19.6.2017.godine u kojoj isti navodi dva pacijenta i navodno loše liječenje tužitelja, da je doznao u razdoblju 23- 27.6.2017. Prijavu protiv tužitelja, dr C, ŽO i vms FO da su sačinili po nalogu i uputi dr. GO. Na sastanku **.**.2017. godine, dr. GO da se ponaša kao šef i arogantno. U odnosu na jutarnje sastanke da može kazati kako dr. GO i to prvenstveno on određuje koji će liječnik raditi kojeg pacijenta, da je moguće da isti dan prije ostavi medicinsku dokumentaciju za pojedinog pacijenta pojedinom liječniku operateru. Inače, voditelj laboratorija za invazivnu kardiologiju za Križine i Firule da je dr. doc. EO, a ne dr. GO. Na poseban upit pun. tuženika, je li mu poznato postoji li kakvo ograničenje rada med. sestara kao sterilnih u ovom laboratoriju, da može kazati da mu to nije poznato, ali da bi to zasigurno trebala znati glavna med. sestra GG. Navodi da mu nije poznato poštuju li drugi doktori u laboratoriju na Križanama odluke dr. GO. Na sastanke koje saziva dr. GO, da ga isti ne poziva. Na jutarnjim sastancima da su svi djelatnici odnosno liječnici klinike za srce i krvne žile na sastanku, a poradi predaje smjene. Dr. GO da donosi raspored rada u laboratoriju na Križinama. Navodi kako pretpostavlja da druge kolege poštuju raspored rada dr. GO. Nakon 2.6.2017. godine da je radio sa vms BO, i to baš u razdoblju nakon prijave od 6.6.2017. godine, time da od 2. do 6.6. nije radio sa vms BO. Njegove primjedbe na odnos dr. EO prema njemu da su one koje su navedene u tužbi. U odnosu na dr. H da nema nikakve primjedbe glede njegovog odnosa prema njemu. U vrijeme davanja iskazu sudu, da se nalazi na bolovanju, osobe koje ga uznemiravaju i vrše mobing nad njim da su navedene u tužbi, a vms Puljas da nad njim ne vrši mobing. Odnosno svih radnih kolega prema njemu, u razdoblju nakon polaganja subspecijalističkog ispita dakle, unazad 2 godine da je kolegijalan i korektan osim odnosa dr. GO prema njemu, a koji se manifestira na način kako je opisano u tužbi. Na poseban upit pun. tuženika, nakon što je dobio prijeteći telefonski poziv od supruga vms BO, da je nazvao dr. EO, dr. H i ravnatelja KBC-a i izvijestio ih o nemilom događaju, negira da bi dr. EO psovao mrtvu majku.

20. Svjedok dr GO, liječnik, specijalist, nesrodan sa tužiteljem, rođen 1956.godine, u svom iskazu navodi da je kroz 2017. godinu, za koju se vežu određeni događaji navedeni u tužbi tužitelja, uostalom kao i u prethodnom razdoblju, obavljao poslove voditelja laboratorija za invazivnu kardiologiju – Križine, da je bio zamj. predstojnika klinike za bolesti srca i krvnih žila. Raspored osobe koje će raditi na pojedinim odjelima klinika kao i laboratoriju da određuje predstojnik klinike odnosno ravnatelj ustanove, a raspored rada toga osoblja, konkretno u laboratoriju kojeg je voditelj, da određuje on. Uobičajeno da je kod tuženika da raspored osoblja pa tako i liječnika obavlja upravo voditelj, u konkretnom slučaju upravo svjedok, iako da to nigdje nije decidirano navedeno. Poslovi voditelja da su u bitnome poslovi koji bi trebali osiguravati normalno, kvalitetno funkcioniranje laboratorija u cjelovitom smislu kako tehnički tako i kvalitetom i osobljem. Predstojnik klinike kako je to kod tuženika uobičajeno, da upravo taj djelokrug posla prepušta voditelju, u konkretnom slučaju laboratoriju. Navodi da je tužitelj 2015. ili 2016. godine, završio edukaciju te položio subspecijalistički ispit, te da je od tada u cijelosti odgovoran za svoj rad. Temeljem odluke predstojnika isti da je raspoređen na rad u laboratorij. Od momenta njegovog osposobljavanja i polaganja ispita te početka radu u laboratoriju, isti da je odgovoran za svoj rad i da ga obavlja samostalno. Tijekom razdoblja početka njegovog samostalnog rada pa do sredine 2017. g. odnosno, zbivanja na kojem se temelji tužba, tužitelj da je prema rasporedu koji je svjedok napravio, obavljao svoj posao po raspredu rada koji je sačinio, a tijekom toga rada da je radio i sa medicinskom sestrom BO. Na pitanje je li svjedoku poznato da bi kolege dr. ŽO i C te vms FO podnijeli prijavu protiv tužitelja jer bi on odbio prema dnevnom raspredu 2.6.2017. napraviti koronografiju uz sudjelovanje vms BO, da može kazati da je upoznat sa tom prijavom, ali samo upoznat, da nije u tome sudjelovao niti davao bilo kakve komentare glede iste. Nadalje, da je dana 23. 6.2017. godine, na jutarnjem sastanku na Klinici za bolesti srca i krvnih žila, a u svrhu sastavljanja rasporeda rada kao i pripravnosti tijekom ljetnih mjeseci, pitao tužitelja iz kojeg razloga ne radi pripravnost kraj činjenice da radi u noćnom radu, je li to iz zdravstvenih razloga, a ako jeste da bi bilo dobro da prezentira dokumentaciju tj. određeno uvjerenje koje mu to omogućava, na što da je tužitelj odgovorio da će to prezentirati pretpostavljenima a ne svjedoku. Svjedok decidirano izjavljuje da tužitelja nije niti vrijeđao niti nazvao jadnikom i licemjerom, da mu nije uputio bilo kakve neprimjerene riječi. Što se pak tiče sastanka koji je bio 27.6.2017. a na kojem sastanku je tužitelj kolegij izvijestio o prijavi ravnatelju KBC koja je podnesena protiv njega, prijavi od 6.6.2017. koja se odnosi na odbijanje tužiteljeva rada o dnevnom raspredu za dan 2.6.2017. koji su podnijeli dr. ŽO i C te vms B, na tužiteljev komentar da je to licemjerno da ga prijavljuju kolege, svjedok da je komentirao, a misleći pritom na tužitelja, kako ima i drugih licemjera jer je isti svjedoka i kolegu doc. EO prijavio liječničkoj komori. Tužitelj da se sada nalazi na bolovanju, koliko mu je poznato. Svjedok navodi da bi odnos između njega i tužitelja, u profesionalnom smislu, ocijenio korektnim i profesionalnim i ništa više, ovo da je njegovo mišljenje kroz cijelo razdoblje, kako sporno tako i unatrag 5-6 godina. Koliko mu je poznato, u pripravnosti da ne radi samo tužitelj a ostali zaposlenici odnosno liječnici da rade. Po toj pripravnosti da se podrazumijeva rad popodne i noću za hitne slučajeve, po pozivu, time da rad u pripravnosti ne pretpostavlja da je zaposlenik u bolnici već da se nalazi na raspolaganju poslodavcu na način da je u mogućnosti doći do bolnice i pružiti medicinsku intervenciju u roku 20-30 min. Na poseban upit pun. tužitelja, svjedok navodi da postoji pisana odluka od strane predstojnika klinike za srce i krvne žile da je svjedok postavljen za njegovog zamjenika i da ista datira od jeseni 2017. godine, time da ga je isti u proljeće iste godine usmeno imenovao svojim zamjenikom. Što se pak tiče pisane odluke da bi bio postavljen za voditelja laboratorija, takve pisane odluke da nema, ponavlja da dio poslova koje je obavljao kao voditelj od osnutka laboratorija da bi spadali u opseg koji spada u nadležnost predstojnika klinike koji mu ih je prepustio. Navodi da nema laboratorija kako u RH tako i u svijetu koji nema svog voditelja. Navodi da nije bio upoznat sa prijetnjom supruga vms BO. Također, raspored rada da svjedok radi za liječnike dok glavna medicinska sestra vrši raspored medicinskih sestara koje čine tim za vršenje određenih intervencija. Osim toga, u tom razdoblju i taj dan, svjedok da nije bio na poslu kada je tužitelj odbio raditi sa medicinskom sestrom BO. Raspored rada na način da se imenuje operater posljednje 2-3 godine da se ne radi na takav način već da se uvriježilo kao pravilo i uobičajeno postupanje da će operater biti onaj liječnik koji vodi pacijente na odjelu. Navodi da postoje izuzeci koje dogovaraju na sastancima kroz jutro i pregledavaju raspored intervencija odnosno liječenja za taj dan pa da je u tom momentu moguće da dođe i do promjene rasporeda operatera. Raspored intervencija da se dogovara na jutarnjem sastanku na način da liječnici točno znaju koje će pacijente obrađivati, kako prema tužitelju, tako da se određuje raspored prema svim drugim liječnicima. Mogućnost promjene tima u sastavu operater-medicinska sestra-rendgenski inženjer-druga medicinska sestra, da je moguće promijeniti, ali ne iz samovolje ili po želji već samo ako za to postoji opravdani razlog u smislu zdravstvenih teškoća, bilo psihičke ili fizičke prirode, ili hitnih obveza. Navodi da mu nije poznato na koji način laboratorij na Firulama radi odnosno, kakav je njihov raspored rada te operateri koji su zaduženi za obavljanje određenih intervencija. Navodi nadalje, u odnosu na donesenu presudu Općinskog suda u Splitu te prekršajnog suda u Splitu, a koje se odnose na eventualno svjedokovo činjenje i propuštanje, tuženik da u odnosu na svjedoka nije pokretao nikakav postupak ili donio bilo kakvu sankciju. Nadalje, da se svjedok obratio nadležnima i podnio prijavu na rad tužitelja, u vezi sa dva pacijenta, u kojoj prijavi da je procijenio da je njegov radi bio nedovoljno stručan što da je i obrazložio u toj prijavi. Prijavu da je podnio iako nije bilo pritužbi pacijenata i njihovih obitelji. Na poseban upit pun. tuženika, na inzistiranje i urgenciju djelatnika KBC-a između kojih je bio i dr. EO, tužitelju da se omogućilo polaganje subspecijalističkog ispita nakon isteka zakonskih rokova za polaganje istog. Na daljnji upit, kao voditelj laboratorija da je odgovoran za kvalitetu rada liječnika i to po sl. dužnosti. Po pravilu, da pogleda i supotpiše svaki nalaz na dnevnoj bazi, u slučaju da između nalaza i stvarnog stanja teksta nalaza postoji nelogičnost i veliko odstupanje, tada da smatra da je njegova dužnost o tome izvijestiti nadređene. Osim za dr. CO, za ostale liječnike u laboratoriju da nije imao potrebe pisati bilo kakve prijave i prijavljivati nadređene na određene stručne propuste.

21. Svjedok dr EO, nesrodan sa tužiteljem, rođen 1954.godine, liječnik spec.interne medicine, subspecijalizacija kardiolog, u svom iskazu naveo je okolnosti od 12.svibnja 2017.godine, iskazao je o tome da ga je tada, kada je svjedok zajedno sa glavnom sestrom Klinike EG i glavnom sestrom kardiologije GG, bio u tzv. plavom salonu, telefonom nazvao dr. CO i obavijestio ga o prijetnji koju je dobio od strane supruga sestre BO, i to o prijetnji smrću. O tom događaju da su svjedoka upravo izvijestile sestre EG i GG pa da su se našli da vide kako riješiti ovaj problem i pomoći tužitelju. Navodi da je on tužitelja u razgovoru, koji je bio uznemiren, a razgovor da su mogle čuti nazočne EG i GG, pokušao smiriti, tužitelj da ga je vrijeđao i na kraju razgovora opsovao svjedoku mrtvu majku, a nakon što je svjedok uputio tužitelja kada mu je svjedok savjetovao da o toj prijetnji izvijesti policiju i pravnu službu tuženika, da je zaprijetio svjedoku da će ga uništiti. Svjedok navodi da je radi toga podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja. Nakon toga da je nazvao supruga sestre BO, da mu je isti u telefonskom razgovoru negirao sve što je tužitelj kazao svjedoku o toj prijetnji, da je naveo kako je tužitelja samo pozvao na kavu. Svjedok navodi da on osobno sa tužitelj nije imao nikakav sukob, da ga osobno nikada nije vrijeđao, pa ni tada kada je tužitelj vrijeđao svjedoka, a da su percepcije svjedoka i tužitelja u pogledu istine, medicinske etike i deotologije, oprečne. Svjedok nadalje navodi da je on kroz 2017.godinu obavljao poslove voditelja Odjela za koronarnu skrb i laboratorij intervencijske kardiologije, koje obavlja i dalje te da je zamjenik predstojnika Klinike za bolesti srca i krvnih žila. Navodi da je od trenutka osnivanja intervencijskog laboratorija na lokaciji Križine, i to 2002. godine, a koji laboratorij su osnovali svjedok i dr GO, svjedok bio nadređen dr. GO iz razloga što je svjedok u to vrijeme bio, ne samo pomoćnik ravnatelja bolnice na Križinama već i voditelj odjela za unutarnje bolesti. Navodi da je dr GO imao samostalnost u vođenju tog intervencijskog laboratorija, a o čemu je imao i potrebno rješenje. Godine 2010., svjedok da je obavljao poslove voditelja odjela za intervencijsku kardiologiju, time da je na lokalitetu Firule zasnovan još jedan intervencijski laboratorij. S obzirom da je svjedok bio voditelj odjela za intervencijsku kardiologiju, to da je bio nadređen i dr. GO koji je vodi intervencijski laboratorij na Križinama. O tome gdje će koji djelatnik pa tako i liječnik raditi temeljem zaključenih ugovora o radu, da određuje predstojnik klinike. U vrijeme iz 2013. godine i prethodnog postupka, kada je postojala odluka predstojnika klinike da se dr. CO vrati na rad u intervencijski laboratorij na Križinama, kao što je postojala odluka i ravnatelja KBC-a, svjedok da je donio odluku da se dr. CO vrati na svoje prethodno radno mjesto, ali da mu je na takvu odluku svjedoka dr GO kao voditelj intervencijskog laboratorija na Križinama dostavio dopis u kojem je izvijestio svjedoka o tome da istoga ne može vratiti na rad te je diskreditirao tužiteljevu stručnost. U odnosu na takav izražen i decidiran stav dr. GO, svjedok da se obratio predstojnike Klinike, ponudio svoju ostavku kao i ravnatelju (sanacijskom upravitelju). Predstojnik klinike i ravnatelj da su osobe koje su u tom trenutku mogle sprovesti sudske odluke, mogli su prihvatiti svjedokovu ostavku, mogli su vratiti tužitelja na rad, sve što je u djelokrugu njihovog posla. Nakon pravomoćne i ovršne sudske odluke, tužitelj da se vratio raditi na Križine, zbog potreba posla tužitelj da je radio i na lokalitetu Firule i na Križine, kao što su radili i drugi intervencijski kardiolozi također na lokalitetu Firule i Križine. Decidirano izjavljuje da je na svaki način kolegijalno i ljudski pokušao dr. CO pomoći, međutim, da isti očigledno isti drugu percepciju u pojedinim segmentima života i rada. Tužitelju da je uputio 26.6.2017. dopis da se izjasni želi li sudjelovati u službi pripravnosti, na koji dopis da mu tužitelj mi tužitelj nije odgovorio, isti da prilaže u spis. nadalje, navodi da u pogledu promjene organizaciji rada na način da bi se izbjeglo da u daljnjem radu nakon incidenta, zajedno rade dr. CO i sestra BO, nije ništa napravljeno jer da isto nije bilo moguće napraviti. Naime, da postoje određena pravila unutar intervencije kardiološkog laboratorija, koje treba poštivati, da treba raditi profesionalno a sve u cilju zaštite pacijenata, i da nema prijateljskih odnosa i sukoba unutar laboratorija. Naglašava da rad u timu ne pretpostavlja osobne odnose između članova tima, o ovome incidentu, odbijanju rada dr. CO sa sestrom BO kritične prigode, da ga je isti mogao obavijestiti, a što da nije napravio. Mijenjanje principa rada i organizacije intervencijskih kardioloških laboratorija da ne bi mijenjao pod prijetnjom svoje ostavke. Naglašava da tijekom svog cjelokupnog radnog staža nema saznanja da bi nitko od liječnika napustio pacijenta dok je isti na stolu, da je to nedopustivo i da je to teška povreda medicinske etike i deontologije. Na način na koji je dr. CO postupio, isti da je ignorirao svog pretpostavljenog, da ga je morao o tome izvijestiti. Za vrijeme dok je svjedok bio nadređen dr GO, da je istog ovlastio da u ime svjedoka samostalno vodi intervencijski laboratorij na Križinama jer ne može biti u isto vrijeme i u oba laboratorija, na Križinama i na Firulama. Takvog pisanog rješenja da nema, međutim, prema svojim, ovlastima da na to ima ovlaštenje te da je sukladno tome i donio takvu odluku, a sa kojom su upoznati svi svjedokovi pretpostavljeni. Glavne sestre da su odgovorne za rad i organizaciju rada medicinskih sestara, a iste da su odgovorne svjedoku, da im on prepušta u tom dijelu sva ovlaštenja. Navodi da se ne sjeća da je tužitelj od njega tražio da sa njim i glavnom sestrom riješi problem između tužitelja i sestre BO, a koliko je upoznat, njihov problem da nije nastao na profesionalnoj razini već na privatnoj, verbalnoj. Tužitelj da od svjedoka nije tražio da ga ne stavlja na rad sa sestrom BO. Prije bolovanja koje traje kontinuirano još dalje dr. CO da je imao uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za rad noću, da je dežurao, položio subspecijalistički ispit i imao sve pretpostavke da samostalno radi kao intervencijski kardiolog u pripravnosti. Navodi da uvijek postoji potreba za radom intervencijskog kardiologa. Navodi da mu je poznato da je tužitelj odbijao raditi pripravnosti prije odlaska na bolovanje koje još uvijek traje. Sve druge kolege intervencijski kardiolozi koji imaju sve uvjete kao tužitelj, da rade u pripravnosti. Navodi da je on intervenirao za dr. CO da isti izađe na subspecijalistički ispis poslije proteka zakonskog roka. Tužitelj da je protiv svjedoka pokrenuo postupak pred Hrvatskom liječničkom komorom, a nakon pokretanja postupka pred Hrvatskom liječničkom komorom i nakon razgovora u kojem ga je tužitelj izvrijeđao, tužitelj da je tražio da svjedok pomogne njegovom sinu u edukaciji.

22. Odredbom čl.130. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR), propisano je da se postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je, uz prethodnu pisanu suglasnost osobe za koju predlaže imenovanje, imenovati jednu osobu, a poslodavac koji zapošljava više od 75 radnika dužan je imenovati dvije osobe različitog spola koje su osim njega ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Što se tiče tereta dokazivanja u radnim sporovima, odredba čl.135. ZR-a propisuje da, u slučaju spora oko stavljanja radnika u nepovoljniji položaj od drugih radnika radi

23. Odredbom čl.1.st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08 i 112/12, dalje: ZSD), propisano je da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovinskog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st.1. ovoga članka, kao i osobe povezane sa njom rodbinskim ili drugim vezama. Odredbom čl.2. ovog Zakona propisano je da je izravna diskriminacija postojanje uvjetovano nekim od osnova iz čl.1.st.1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Odredba čl.3. propisuje da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl.1.st.1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Odredba čl.6. propisuje da se težim oblikom diskriminacije u smislu ovoga Zakona smatra diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz čl.1.st.1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije. Sud će voditi računa o okolnostima iz ovog članka (st.1.) pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete te pri odmjeravanju kazne za prekršaje utvrđene ovim Zakonom. Odredbom čl.11. ovog Zakona propisano je da žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose.

24. Nadalje, kazneno djelo zlostavljanja na radu odnosno tzv.mobing, regulirano je Kaznenim zakonom Republike Hrvatske (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, dalje: KZ), odnosi se na ponašanje kojim se na radu ili u vezi s radom druga osoba vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili uznemirava, čime joj se narušava zdravlje ili vrijeđaju njezina prava. Takve radnje moraju dovesti do konkretne posljedice, a ovo kazneno djelo progoni se po prijedlogu, žrtva mora podnijeti prijedlog za kazneni progon. Dakle, čl. 133. KZ-a propisuje da tko na radu ili u vezi s radom drugog vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili na drugi način uznemirava i time naruši njegovo zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine. Kazneno djelo iz st.1.ovoga članka progoni se po prijedlogu. Za navesti je da ovakvog prijedloga ili prijave tužitelja nadležnom tijelu, nema, tužitelj nije posegnuo za ovim pravnim putem zaštite svog zdravlja i svojih prava.

25. Za navesti je da se tužitelj u ovom postupku poziva (a što opsežno obrazlaže) na diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja, ponovljenu više puta, te povredu njegovog osobnog i profesionalnog dostojanstva, mobing na radnom mjestu od strane navedenih radnika tuženika, a precizno i navodi postupke i radnje tuženika vezano za svoj tužbeni zahtjev, a koje tuženiku stavlja na teret, sve počinjeno od strane dr GO i dr EO, odnosno tuženika kao njihovog poslodavca. Svoj zahtjev postavlja upravo temeljem Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO).

26. Dakle, prvenstveno se treba očitovati na okolnost događaja od 23.lipnja 2017.godine i 27.lipnja 2017.godine, vezano za postupanje i komunikaciju dr GO sa tužiteljem. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka precizno iskazao o okolnostima ova dva događaja, za koja drži da se radi o diskriminaciji i povredi njegovog dostojanstva, počinjeno od strane dr GO. Na ove okolnosti izvedeni su brojni dokazi, saslušani su svi bitni, brojni svjedoci.

27. Svjedoci FO (viša medicinska sestra); dr ĆO (liječnica spec.interne medicine, subspec.kardiolog); dr JO (liječnik, spec.interne medicine, subspec.kardiolog); kao i dr ŠO (spec.interne medicine), iskazali su na okolnost komunikacije između tužitelja i nadređenog mu – dr GO, iz njihovih iskaza zaista ne proizlazi da bi se radilo o diskriminaciji od strane dr GO počinjenoj u tim prigodama na štetu tužitelja niti o povredi tužiteljevog osobnog i profesionalnog dostojanstva. Iz iskaza ovih svjedoka, te iskaza svjedoka GO kao i svjedoka EO, te svih izvedenih dokaza, zaista ne proizlazi ono što tužitelj tvrdi za ova dva događaja te tužitelj zaista nije dokazao da bi se radilo o povredi dostojanstva i diskriminaciji temeljem zdravstvenog stanja tužitelja, na štetu tužitelja od strane dr GO, tužitelju zaista ne pripada pravo ni na zatraženu zaštitu, niti na traženo utvrđenje, a niti na naknadu štete. Raniji sukobi i ranija utvrđena diskriminacija očito su ostavili traga na odnosima tužitelja i dr GO, to je životno i nerijetko tako, a kako su i dalje trebali zajedno raditi, to su svakako trebali izbjegavati bilo kakve sukobe i verbalne razmirice. U ovom slučaju, temeljem iskaza svjedoka, kada se isti analiziraju pojedinačno i dovedu u uzajamnu svezu, te u svezu sa svim izvedenim dokazima, sud drži da u ovom slučaju, vezano za ova dva događaja, nema diskriminacije na štetu tužitelja i nema povrede njegovog osobnog dostojanstva. Sam tužitelj bio je aktivni sudionik navedene komunikacije, s obzirom na njegove zdravstvene probleme i moguće pogoršanje zdravstvenog stanja, tužitelj je zaista mogao i morao poduzeti sve da ne dođe do verbalnih razmirica i problema sa nadređenim, a to je dr GO u stvarnosti i bio, kao voditelj navedenog Laboratorija, voljom tuženika. Raniji problemi i odnosi tužitelja i dr GO, pravomoćna presuda u postupku među strankama kojom je utvrđena diskriminacija iz 2013.godine, disciplinski postupci, uzrokovali su zategnute odnose ovih ranijih zaposlenika tuženika, međutim, u ovim događajima, vezano za iskaze svjedoka i sve izvedene dokaze, sud ne drži postojanje navedene diskriminacije na štetu tužitelja i povrede tužiteljevog dostojanstva. Tužitelj svoje poslovno i osobno dostojanstvo ima i to mu ničim nije ugroženo niti narušeno, međutim, s obzirom na ovaj zahtjev tužitelja, za navesti je da u ovim predmetnim događajima iz 2017.godine, izvedeni dokazi, svaki pojedinačno i uzajamno analizirani i dovedeni u svezu, ne dovode do zaključka da je bilo, u ovim slučajevima, diskriminacije tužitelja niti povrede osobnog i profesionalnog dostojanstvo od strane nadređenih, nadređenog i radnika tuženika, konačno tuženika.

28. Što se tiče situacije i događaja, sve vezano za podnesenu prijavu tuženiku od strane dr ŽO, dr ŠO i bacc sestrinstva FO, od 6.lipnja 2017.godine (list 14 spisa), temeljem koje je pokrenut disciplinski postupak protiv tužitelja, sud je također izveo brojne dokaze te saslušao brojne svjedoke. Naime, u ovoj prijavi navedeno je da se radi o neželjenom događaju od 2.lipnja 2017.godine, prema dnevnom rasporedu Laboratorija za intervencijsku i invazivnu kardiologiju, da na 2.lipnja 2017.godine tužitelj da je trebao odraditi koronarografiju prvim dvama bolesnicima. Prvom bolesniku da je odrađena, drugom bolesniku da je trebao odraditi koronarografiju i prema rasporedu da je trebala sudjelovati viša medicinska sestra BO, tužitelj da je izričito odbio mogućnost rada u Laboratoriju ukoliko viša medicinska sestra BO sudjeluje prilikom procedure. Voditeljica Laboratorija FO da nije izvršila zamjenu sestara (naveden je i razlog u prijavi), da je nasposlijetku tužitelj zahtijevao da drugi liječnik obavi proceduru, nakon toga da je voditeljica laboratorija FO obavijestila dr ŠO o nastalom problemu, da je potom dr ŠO obavio proceduru uz asistenciju više medicinske sestre BO.

29. Dakle, u ovom slučaju radi se o događaju od 2.lipnja 2017.godine, problemu u pogledu ranije prijave prijetnje tužitelja počinjene od strane supruga BO, IO, telefonskim putem, tužitelju. Na okolnost ovog poziva IO tužitelju sačinjena je i potvrda II PP Split i saslušan je svjedok UO, policijski službenik, koji je opsežno iskazao o postupanju i bitnim stvarima, njegov iskaz je logičan i uvjerljiv. Tužitelj je ovaj poziv od 12.svibnja 2017.godine, kao prijetnju prijavio policiji, tuženiku, spisu je priložena dokumentacija u pogledu ove prijave i ovog događaja. Na bitne okolnosti u povodu navedenog i kasnijih događaja u pogledu navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, a saslušane su od strane suda: viša medicinska sestra FO, medicinska sestra GG; dr ŠO; kao i svjedoci dr GO, dr EO, dipl.iur i voditeljica odsjeka pravnih poslova tuženika COŽ kao i svjedok BO, medicinska sestra. Sud, temeljem svih izvedenih dokaza, iskaza navedenih svjedoka i iskaza svih ostalih saslušanih svjedoka, kao i samog tužitelja, drži da je očito tužitelj bio uznemiren radi telefonskog poziva supruga BO, što je i životno i logično, tužitelj je to kao prijetnju prijavio i nadređenima kod tuženika i policiji, radi daljnjeg postupanja, međutim, s obzirom na sve okolnosti slučaja, ukoliko nije bio u stanju radi sadržaja i naravi tog poziva, poduzimati zahvate, trebao je potražiti liječničku pomoć i sukladno tome bi bile regulirane njegove radne obveze. Ovako, kako to iskazuje dr ŠO, kao i svjedok FO, tužitelj je jednostavno odbio izvesti zahvat koronarografije na pacijentu koji je bio u cijelosti pripremljen za zahvat uz asistenciju medicinske sestre BO, a radi se o invazivnom zahvatu odnosno metodi (to je bio drugi pacijent tužitelja tog dana). Svjedok ŠO iskazuje da ga je o tome obavijestila FO, po odbijanju tužitelja obaviti taj zahvat uz asistenciju sestre BO i da je taj zahvat obavio dr ŠO, a to je očito i morao napraviti, radi dobrobiti pacijenta. Svi ostali svjedoci iskazali su o ovom problemu i problemima koji su i po pitanju prijave od 6.lipnja 2017.godine nastali nakon ovog događaja. Temeljem svih izvedenih dokaza za zaključiti je da tužitelj zaista nije osnovano odbio izvesti navedeni zahvat uz asistenciju sestre BO, radi njenog supruga. Dakle, tužitelj je trebao obaviti zahvat uz asistenciju raspoređene sestre BO ili je, ukoliko nije bio zdravstveno sposoban za rad, nakon poziva IO i tih problema, potražiti liječniku pomoć i o rezultatima zatražene pomoći obavijestiti poslodavca. To tužitelj nije napravio, a odbijanje ovog zahvata kako je to napravio tužitelj nije niti opravdano niti osnovano. Prijava dr ŽO, vms FO i dr ŠO tuženiku od 6.lipnja 2017.godine je izraz njihove volje, koju isti imaju i ničim nije dokazano da su je podnijeli pod prisilom ili da im je tako nešto naređeno pod prijetnjom sankcija, od strane tuženika. Svjedoci FO i dr ŠO iskazali su o svim okolnostima ovog slučaja i sud zaključuje da su ovu prijavu podnijeli svojom slobodnom voljom kao sudionici ovog događaja. Tužitelj je, ukoliko je mislio drugačije, mogao protiv prijavitelja poduzeti određene korake, pravne korake, koje nije poduzeo. Dakle, prijavitelji ovog događaja tuženiku su postupili svojom voljom, koju su izrazili i to naknadno, u više navrata, i u saslušanju, potvrdili. Za navesti je ponovno da je dr GO zaista bio voditelj predmetnog Laboratorija za intervencijsku i invazivnu kardiologiju – Križine u promatrano vrijeme, te nadređen svim djelatnicima tog Laboratorija, voljom i rasporedom samog tuženika. Tužitelja je radi načina komunikacije i vrijeđanja na dan 12.svibnja 2017.godine nadređenima prijavio dr EO, dana 8.lipnja 2017.godine (list 15 spisa), svjedok EO je o tome iskazao i pred sudom, dakle, naveo je kako je nedužan vrlo grubo verbalno napadnut i vrijeđan od strane tužitelja, izrekao mu prijetnje i psovke. Svjedok GG, medicinska sestra, iskazala je o tom danu, navedenom razgovoru, smirivanju tužitelja od strane dr EO, uznemirenosti tužitelja, a iskazala je i o tome da je dr EO izložen raznoraznim udarcima koje po njenom mišljenju dobro podnosi, a da mu je više bilo krivo što je tužitelj toliko uznemiren te da mu je iz tog razloga tužitelj opsovao pokojnu majku. Dakle, ni u ovom slučaju, vezano za postupanje dr EO, kao voditelja Odjela za intervenciju kardiologiju, nadređenog dr GO, sud ne nalazi elemenata bilo kakve diskriminacije tužitelja, niti počinjenja povrede osobnog i profesionalnog dostojanstva tužitelja, vezano za događaje iz 2017.godine, radi kojih je tužba u ovom postupku i podnesena. Iskaz ovog svjedoka – dr EO je i logičan i uvjerljiv te je potkrijepljen iskazima ostalih svjedoka, a isti navodi to da je na svaki način pokušao pomoći tužitelju, da je istom uputio dopis dana 26.lipnja 2017.godine da se izjasni želi li sudjelovati u pripravnosti, a na koji mu tužitelj nije odgovorio, pa je taj dopis i priložen spisu. Nadalje, da tužitelj od njega nije tražio da ga ne stavlja raditi sa sestrom IO, da je tužitelj imao uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za rad noću, da je dežurao, položio subspecijalistički ispit i imao sve pretpostavke da samostalno radi kao intervencijski kardiolog u pripravnosti, da je tužitelj odbijao raditi u pripravnosti prije odlaska na bolovanje koje još traje, a svi drugi intervencijski kardiolozi koji imaju uvjete kao tužitelj da rade u pripravnosti. Naveo je i to da je on intervenirao za tužitelja da izađe na subspecijalistički ispit poslije proteka zakonskog roka... Dakle, ovaj sud drži da zaista od strane nadređenog tužitelju, dr EO nije bilo postupanja u pogledu bilo kakvog vrijeđanja, povrede ljudskog i profesionalnog dostojanstva i diskriminacije tužitelja, vezano za činjenice iz ovog postupka, po navodima iz tužbe i u promatrano vrijeme. Sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka dr RO, liječnika spec.kardiologa, zaposlenika tuženika, isti nije bio svjedokom niti jednog događaja, a iskazao je opsežno o načinu organizacije rada kod tuženika.

30. Tuženiku su kao poslodavcu, potpisane izjave vezano za sve okolnosti slučaja dali zaposlenici tuženika, iste su priložene sudskom spisu. Dakle, iz izjava dr ŠO, dr KO, FO, dr VO, dr JO, dr ĆO, TO, ČO, BO i dr ŽO točno proizlazi ono što su isti naveli i po pitanju svih okolnosti slučaja se očitovali tuženiku. Iz ovih izjava, kada se iste analiziraju pojedinačno, usporede uzajamno i dovedu u svezu sa svim u ovom postupku izvedenim dokazima, proizlazi da ničim nije dokazan mobing i diskriminacija tuženika i radnika tuženika, spram tužitelja, vezano za događaje od svibnja 2017.godine pa nadalje. Nadalje, iz prijave tužitelja tuženiku od 15.svibnja 2017.godine, prijave telefonskih prijetnji IO tužitelju od 12.svibnja 2017.godine, razvidno je da tužitelj ne navodi molbu i traženje svom poslodavcu da ga u budućnosti oslobodi, rasporedom, rada sa medicinskom sestrom BO, a BO u izjavi tuženiku od 28.srpnja 2017.godine, između ostalog, navodi da nema komunikaciju sa tužiteljem u privatnom smislu, međutim da ona poslovne obveze i poslovnu komunikaciju odrađuje profesionalno prema pravilima struke. Nakon ovog događaja tužitelj da je, nakon što je saznao za prijavu protiv njega, opet trebao raditi sa njom, da je pristao raditi sa njom i da nije radio nikakve probleme. Ovo proizlazi i iz iskaza svjedoka BO pred sudom, dakle, da je tužitelj nakon što je predmetne prigode odbio raditi zahvat na pacijentu sa njom, kasnije radio sa njom bez ikakvih problema, a to proizlazi i iz ostalih izvedenih dokaza. Za navesti je da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da BO, bez obzira na prijavu tužitelja, predmetni problem, ne bi izvršavala svoje radne obveze sukladno pravilima struke, pa tako da „ista nikada nije dovodila u pitanje poslovnu suradnju s dr CO neovisno o tome kakvi su njihovi privatni odnosi“- kako to navodi dr ŠO u svojoj izjavi od 28.srpnja 2017.godine.

31. Okolnosti iz pravomoćno okončanog postupka koji je vođen pred ovim sudom pod brojem Pr-538/13, a prvostupanjska presuda je donesena dana 27.veljače 2015.godine, su jasne i utvrđene, situacija se i prema navodu tužitelja do ovih događaja iz 2017.godine naknadno primirila, tužitelj je raspoređen na svoje radno mjesto kako je i trebao biti raspoređen, a logično je da je sve ono što je bilo predmetom postupka u predmetu ovog suda broj Pr-538/13, ostavilo traga i posljedice na zdravlje samog tužitelja, sve vezano i za njegove zdravstvene probleme, međutim, sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva tužitelja, a zahtjev tužitelja odnosi se na točno određene i navedene događaje od lipnja 2017.godine. Temeljem svih izvedenih dokaza sud drži da, vezano za navode tužbe, činjenični opis postupanja tuženika, iz izvedenih dokaza ne proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja na utvrđenje i naknadu štete, u ovom postupku. Tužitelj zaista nije dobrog zdravstvenog stanja, sud je, radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja (stranke na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga i predložili su zaključenje raspravljanja), izveo i dokaz medicinskim vještačenjem i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Dakle, činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno za slučaj drugačijeg stava višeg suda, međutim, ovaj sud zahtjev tužitelja drži u cijelosti neosnovanim. Tužitelj je, ukoliko je njegovo zdravstveno stanje pogoršano radi okolnosti vezano za koje je vođen postupak pred ovim sudom broj Pr-538/13, postaviti drugačiji zahtjev spram tuženika, što nije napravio, ovako, vezano za događaje iz 2017.godine, radi kojih je podnesena ova tužba, zahtjev tužitelja nije osnovan, nije osnovan niti zahtjev na utvrđenje kako je postavljen, niti posljedično zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete, kako je postavljen, a sve vezano za događaje i postupanja iz 2017.godine. Dakle, temeljem izvedenih dokaza sud drži da ništa od opisanih postupaka tuženika i radnika tuženika (navedenih u tč.I. tužbenog zahtjeva tužitelja) ne predstavlja mobing i diskriminaciju tužitelja i da se ne radi (2017.godine) o neželjenim i uznemiravajućim postupcima radnika tuženika i tuženika na štetu tužitelja, odnosno povrede dostojanstva tužitelja kao radnika neželjenim postupanjem nadređenih odnosno radnika tuženika spram tužitelja, za što bi tuženik odgovarao tužitelju. Kratko rečeno, sud drži da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da počinjena diskriminacija koja je bila predmetom pravomoćnog okončanog postupka (Pr-538/13), nije spram tuženika ponovljena niti ponovno počinjenja 2017.godine, a u postupcima tuženika iz 2017.godine (koji su predmet ovog postupka) nema niti diskriminacije niti mobinga na štetu tuženika odnosno tuženik tužitelju predmetnim postupanjem vezano za događaje iz 2017.godine nije prouzročio nikakvu štetu koju bi mu trebao naknaditi.

32. Pregledom Odluke tuženika Klasa: 114-01/17-01/92, Urbroj: 2181-147-02/IJ- 18-9 od 11.srpnja 2018.godine, utvrđeno je da je tužitelju izrečeno upozorenje zbog toga što je: dana 12.svibnja 2017.godine počinio povredu radne obveze na način da je vrijeđao svoga rukovoditelja i prijetio mu; dana 2.lipnja 2017.goidne počinio tešku povredu radne obveze odbivši izvršiti radni nalog čime je doveo u opasnost život i zdravlje pacijenta. U slučaju da imenovani radnik ponovno počini povredu radne obveze, da će mu se otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja.

33. Dana 11.lipnja 2018.godine donesena je odluka Časnog suda Hrvatske liječničke komore, Klasa: 052-02/16-03/50 u svezi sa 13-111/2014/3, Urbroj: 385-02- 02/04-18-17; utvrđeno je da je prijavljeni dr GO disciplinski odgovoran što je dana 29.svibnja 2013.godine, u prigodi dogovora o rasporedu rada za dr CO, nakon njegovog povratka sa bolovanja, kazao dr CO da ga ne želi vidjeti u svom laboratoriju jer je po njegovu mišljenju on invalid i da zbog toga nije sposoban za nikakav posao... (kao i za daljnje disciplinske povrede, zajedno sa dr EO; koji je također utvrđen disciplinski odgovornim, pa su navedeni njegove disciplinske povrede; sve na štetu tužitelja; a sve vezano za postupanja u 2013.godini. Dakle, ova odluka ne odnosi se na događaje iz 2017.godine, vezano za ovu tužbu i ovaj postupak.

34. Pregledom rješenja Visokog časnog suda Hrvatske liječničke komore Klasa:

052-02/16-03/50, Urbroj: 385-02-02/04-19-38 od 7.veljače 2019.godine, utvrđeno je da je ukinuta prvostupanjska odluka Časnog suda od 13.lipnja 2018.godine, predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Pregledom odluke Časnog suda Hrvatske liječničke komore Klasa: 052-02/18-03/24, Urbroj: 385-02-02/04-19-26 od 24.rujna 2019.godine utvrđeno je da je odbijen zahtjev predlagatelja (tuženika) za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja; predlagatelj je povukao svoj zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv prijavljenog liječnika (tužitelja). Za ponoviti je da su stranke dana 20.kolovoza 2019.godine zaključile Sporazum o prestanku radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

35. Spisu je priložena i odluka Časnog suda Hrvatske liječničke komore Klasa: 052- 02/16-03/50, Urbroj: 385-02-02/04-19-51 od 11.lipnja 2019.godine kojim su dr GO i dr EO proglašeni disciplinskim odgovornima za disciplinske prekršaje, ponovno iz 2013.godine. Rješenjem Visokog Časnog suda Hrvatske liječničke komore Klasa: 052-02/16-03/50, Urbroj: 385-02/05-20/17 od 10.lipnja 2020.godine djelomično su prihvaćene žalbe ovih prijavljenih liječnika pa se ukida prvostupanjska odluka i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred izmijenjeno vijeće, u preostalom dijelu žalbe prijavljenih liječnika i žalba podnositelja zahtjeva utvrđuju se bespredmetnima. Od strane Časnog suda Hrvatske liječničke komore Klasa: 052-02/16-03/50, Urbroj: 385-02/05-21-118, dana 4.svibnja 2021.godine donesena je nova odluka; ponovno su dr GO i dr EO proglašeni krivima radi disciplinskih prekršaja, ponovno onih iz 2013.godine. Ova odluka od 4.svibnja 2021.godine potvrđena je odlukom Visokog časnog suda Hrvatske liječničke komore Klasa: 052-02/16-03/50; Urbroj: 385-02/05-22-132 od 3.ožujka 2022.godine; odbijene su žalbe tužitelja te dr GO i dr EO.

36. Pregledom obavijesti o prestanku Ugovora o radu, izdane od strane tuženika dana 25.veljače 2022.godine, utvrđeno je da je dr GO dana 30.kolovoza 2021.godine prestao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa pripadajućim aneksima. Pregledom Obavijesti tuženika od 25.ožujka 2019.godine utvrđeno je da je dr EO dana 30.lipnja 2019.godine po sili zakona prestao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme iz razloga što navršava 65 godina života.

37. Pregledom presude i rješenja Upravnog suda u Splitu broj 7 Usl-1542/2022-23 od 23.svibnja 2023.godine utvrđeno je da je istom poništeno rješenje Hrvatske liječničke komore, Visokog časnog suda komore od 3.ožujka 2022.godine, kao i odluka Časnog suda Hrvatske liječničke komore od 7.svibnja 2021.godine; obustavljen je postupak pokrenut zahtjevom tužitelja CO za pokretanje disciplinskog postupka protiv dr GO i dr EO. Za navesti je da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2946/2023 od 23.travnja 2025.godine poništena presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu od 23.svibnja 2023.godine, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatske liječničke komore, Visokog časnog suda od 3.ožujka 2022.godine.

38. U svom podnesku od dana 29.rujna 2025.godine tužitelj se pozvao na ovu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2946/23 od 23.travnja 2025.godine. Tužitelj je tu presudu i priložio uz svoj podnesak te je za navesti da se ista koristi u dokazne svrhe, s obzirom na datum donošenja ove odluke, bez obzira na zaključenje prethodnog postupka, jer ranije nije niti bila donesena. Dakle, pregledom ove presude utvrđeno je da se istom poništava presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1542/2022-23 od 23. svibnja 2023; odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatske liječničke komore, Visokog časnog suda Komore, klasa: 052-02/16-03/50, urbroj: 385-02/05-22-132 od 3. ožujka 2022.; Odbija se zahtjev tužitelja GO i EO za naknadu troška upravnog spora i troška žalbenog postupka; nalaže se tužiteljima GO i EO solidarno naknaditi trošak ovog upravnog spora zainteresiranoj osobi CO u iznosu od 1.773,10 eura (slovima: tisuću sedamsto sedamdeset i tri eura i deset centi) u roku od 15 dana od dostave ove presude, dok se zainteresirana osoba CO odbija s ostatkom do zatraženog iznosa troška upravnog spora od 2.270,81 euro (slovima: dvije tisuće dvjesto sedamdeset eura i osamdeset i jedan cent). U obrazloženju ove presude navedeno je kako je presudom Upravnog suda u Splitu broj Us I-1542/2022-23 od 23.svibnja 2023.godine, poništeno rješenje tuženika Hrvatske liječničke komore, Visokog časnog suda Komore, Klasa: 052-02/16-03/50, Urbroj: 385- 02/05-22-132 od 3.ožujka 2022.godine; poništena je odluka Časnog suda Liječničke komore Klasa: 052-02/16-03/50, Urbroj: 385-02/05-21-118 od 7.svibnja 2021.godine, te je obustavljen postupak pokrenut zahtjevom CO za pokretanjem disciplinskog postupka protiv tužitelja GO i EO.

39. Dakle, obzirom na odluku Visokog upravnog suda RH od 23.travnja 2025.godine i utvrđenu disciplinsku odgovornost dr GO i dr EO, radi se o disciplinskoj odgovornosti za period 2013.godine, a što je bilo i predmetom postupka koji se vodio pred ovim sudom pod brojem Pr-538/13, i ponovno je pravomoćno utvrđeno postojanje diskriminacije tužitelja, ali za taj period. Nakon toga je zaista došlo do promjene u načinu rada kod tuženika i ustaljivanju stanja, sve do problema iz 2017.godine, za ponoviti je da sud temeljem svih izvedenih dokaza drži da nije utvrđena diskriminacija tuženika od strane radnika tužitelja niti povreda osobnog i profesionalnog dostojanstva tužitelja u tom periodu, 2017.godine, a do podnošenja tužbe u ovom predmetu. Tužitelj jest osoba narušenog zdravlja, pretrpio je infarkt još 2012.godine, po povratku sa bolovanja je diskriminiran, što je pravomoćno i utvrđeno presudom suda, pa je po odluci suda takvo postupanje prestalo i tužitelju je dosuđena naknada štete u tom postupku. Svakako, tužitelj jest pretrpio i povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje postupcima tuženika iz 2013.godine, logično je da je njegovo fizičko stanje bivalo sve gore, sud je i proveo dokaz medicinskim vještačenjem u ovom postupku. Međutim, valjalo je razgraničiti posljedice pravomoćno utvrđene diskriminacije tužitelja iz 2013.godine, od ovih događaja iz 2017.godine (radi kojih je tužitelj podnio ovu tužbu).

40. Sud je proveo dokaz vještačenjem po određenim vještacima Medicinskog fakulteta u Osijeku; dr MO, spec.interne medicine, subspec.kardiologije, koji u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Nalaz i mišljenje (u dijelu koji se odnosi na internističko-kardiološke dijagnoze tužitelja):

Uvidom u priloženu dokumentaciju koja uključuje i osobni zdravstveni karton tužitelja dr. CO nalazim da tužitelj po pitanju internističkih/kardioloških bolesti boluje od koronarne bolesti srca, stanja nakon infakta miokarda (kolovoz 2012.) uz simptome angine pectoris, hipertenziju i dislipidemiju.

Molim vidjeti priloženo otpusno pismo KBC Sestre Milosrdnice od 26.11.2015. (dg. Angina pectors, Status post infarctum myocardii p. Anteroseptolateralis, Status post PCI LAD (DES) in ph.sc. f. 08/2012, Cor compensatum, Hypertensio arterialis, Dyslipidaemia). Također molim vidjeti KBC Split od 01.02.2016. (dg. Angina pectoris stabilis in obs, St. post infarctum myocardii reg. anterioris a.a. III, St.post PCI LAD cum implantatio DES stent a.a. III).

Radi se o kroničnoj bolesti koja može uzrokovati ponavljanje simptoma ili dugotrajne simptome, a primjerice iz nalaza hitnog prijema - Firule (KBC Split) od 17. veljače 2019. dokumentirani su pacijentovi simptomi u vidu povremenih bolova u prsima, dg. Opresiones thoracales - angina pectoris stabilis, uz drugu priloženu dokumentaciju.

1. uzrok koronarne arterijske bolesti (ali i hipertenzije i dislipidemije) je multifaktorijalan, što znači da postoji mnoštvo unutarnjih (npr. genetskih) i izvanjskih (okolišnih) čimbenika koji mogu dovesti do razvoja ove bolesti ili povisiti vjerojatnost da dođe do razvoja ili pogoršanja bolesti. Okolišni čimbenici, koji uključuju i stres (i stres na radnom mjestu) mogu biti faktori koji povećavaju vjerojatnost da dođe do razvoja koronarne bolesti srca (primjeri istraživanja/znanstvenih radova koji na to upućuju su navedeni u popisu referenci na kraju ovog dokumenta). Međutim, kako je uzrok koronarne bolesti srca (i ostalih somatskih bolesti tužitelja) multifaktorijalan, ne može se za konkretan slučaj tužitelja (dr. CO) utvrditi jasna kauzalnost između nekog specifičnog rizičnog čimbenika (npr. stresa) i razvoja njegovih internističkih/kardioloških bolesti, progresije bolesti ili pogoršanja njihove simptomatologije. Stoga se ne može utvrditi da postoji uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika (KBC Split) kao poslodavca i tužiteljevih internističkih/kardioloških bolesti.

2. tužiteljeve kardiološke bolesti (koronarna bolest srca uz simptome angine pectoris, stanje nakon infarkta miokarda) predstavljaju kronične bolesti čiji simptomi se mogu pojavljivati tijekom prolongiranog vremenskog perioda i/ili se ponavljati, a mogu utjecati na bolesnikovu radnu sposobnost. Radi se o bolestima koje svakako opravdavaju bolovanje u akutnoj fazi, a u kroničnoj fazi (tijekom dugotrajnog liječenja i praćenja) može doći do okolnosti i simptomatologije koja opravdava bolovanje. Tužiteljevo bolovanje se stoga može smatrati opravdanim u periodu i u trajanju koje procjenjuje obiteljski liječnik, po potrebi uz konzultaciju drugih nadležnih specijalista ili službe medicine rada.

U dijelu zdravstvenih problema koji se ne tiču internističkih/kardioloških bolesti tužitelja očekuje se daljnje vještačenje drugog vještaka.“

41. Nadalje, proveden je dokaz po vještaku (Medicinski fakultet u Osijeku) spec.psihijatru dr LO, koji daje nalaz i temeljem nalaza mišljenje u kojem navodi:

„Radi se o osobi kod koje nema podataka o znatnijim duševnim smetnjama prije lipnja 2017. godine iako je u 2-3 navrata (prvi put 2013. godine) postavljena dijagnoza neurotskih smetnji i u 2-3 navrata ordiniran benzodijazepin Normabel (diazepam). Međutim, od lipnja 2017. godine, nakon teže incidentne situacije u radnoj sredini, u redovitom je ambulantnom psihijatrijskom liječenju pod dijagnozama PTSP-a, poremećaja prilagodbe i depresivnog sindroma. Tijekom cjelokupnog liječenja primao je jedino antidepresiv Seroxat (paroksetin) u dozi 20-30 mg, antipsihotik Loquen u dozi do 300 mg/dan, benzodijazepin alprazolam (Xanax) te hipnotik Sanval do 10 mg za noć. Unatoč kliničkim opisima koji su govorili o izraženijem intenzitetu simptoma te stalnim pogoršanjima, praktički nije bilo pokušaja promjene terapije. Opisivane smetnje su uglavnom odgovarale poremećaju prilagodbe i posljedičnom depresivnom sindromu kao izrazu iscrpljenosti prilagodbenih mogućnosti, međutim, niti prema podacima u spisu, niti u kliničkim opisima nema dovoljno argumentacije za postavljanje dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja.

U odnosu na pitanja postavljena od strane Suda, mogu dati slijedeće odgovore:

1. Postoji jasna uzročno posljedična veza između zbivanja u radnoj sredini i tužiteljevog duševnog stanja;

2. S obzirom na kliničke opise i postavljane dijagnoze povratnog depresivnog poremećaja s teškim kliničkim slikama te imajući u vidu kontinuitet tih smetnji, prema postojećoj medicinskoj dokumentaciji bolovanja kod tužitelja su bila opravdana i u vezi sa zbivanjima u radnoj sredini. Još jednom napominjem da težina kliničkih opisa duševnih smetnji kod tužitelja nije u skladu s poduzetim terapijskim postupcima.“

42. Sudski vještak spec.psihijatar dr Požgaj pozvan je radi usmene dopune nalaza i mišljenja, usmenog očitovanja na njegovo vještvo, pa je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 2.ožujka 2023.godine naveo:

„U odnosu na prvo pitanje na osnovu čega je vještak zaključio da je tužiteljevo duševno stanje posljedica zbivanja u radnoj srediti, moj odgovor je ja sam to zaključio iz podataka u sudskom spisu iz psihijatrijske dokumentacije u kojoj se povezuje njegovo duševno stanje sa zbivanjima u radnoj sredini. U odnosu na drugu primjedbu da li osim navoda samog tužitelja postoji li u medicinskoj dokumentaciji ikakav drugi temelj za zaključak kako su zbivanja u radnoj sredini uzrok tužiteljeva duševnog stanja, mogu odgovoriti da prema dostupnim podacima u spisu i medicinskoj dokumentaciji nisam našao drugih okolnosti koje bi se mogle povezati sa njegovim aktualnim duševnim stanjem. U odnosu na točku tri podneska zbog čega je tužitelj liječen pod dijagnozom PTSP, kada sam naveo da u spisu niti u medicinskoj dokumentacii ne nalazim dovoljno dokumentacija za postavljanje ove dijagnoze, smatram da ovo pitanje treba uputiti liječnicima koji su postavljali ovu dijagnozu.

U odnosu na točku 4 vezano za pojašnjenje navoda da težina kliničkih opisa duševnih smetnji kod tužitelja nije u skladu s poduzetim terapijskim postupcima, kao što sam to naveo u nalazu i mišljenju. Dakle, ukoliko se nekoga liječi kroz duže razdoblje istom terapijom i istim dozama, te nema nikakvog terapijskog pomaka opravdano je za pitati se treba li nešto učiniti s tom terapijom ili promjene vrste ili doze lijeka. Dakle to je taj nesklad između kliničkih opisa i stalno iste terapije koja nije mijenjana i po mom mišljenju je bila subdozirana.

Na upit pun. tuženika je li tužitelj ima PTSP, vještak navodi da obzirom na dinamiku zbivanja nema PTSP ali ima druge psihičke poremećaje koji se mogu povezati sa predmetnim događajima. Zapostavljanje dijagnoze PTSP ključni uvjet je postojanje tzv. psihotraumatskog iskustva koje se definira kao izloženost osobe ekstremnom iskustvu koje uključuje ugroženost života same osobe ili drugih osoba, postojanje intenzivnog straha za vrijeme odvijanja takve izloženosti kao i osjećam bespomoćnosti situacije u okviru štetnih događaja, nema elemenata za postavljanja dijagnoze PTSP kao i sami klinički opisi ne predstavljaju sliku PTSP. Na upit može li se vremenski odrediti – godina, kada je došlo do utjecaja radnje sredine na stanje tužitelja, vještak odgovora prema navodima iz spisa ja mogu povezati događaje sa zbivanjima u radnoj srediti, jer ne postoje neke druge okolnosti koje govore o njegovom stanju, znači od dolaska s bolovanje iz 2013. nastala su određena događanja, pritisci, nisam se posebno koncentrirao za te događaje, niti se upuštam u to da bi ti događaji predstavljali neki mobing. Dalje upitan od pun. tuženika kada govori o događajima, je li to saznaje iz priče tužitelja, ili iz stanja spis, vještak navodi iz stanja spisa. Dalje upitan prihvaća li vještak sve navode tužitelja u med. dokumentaciji i tužbi kao neupitnu istinu, vještak odgovara da mi je teško odgovoriti na ovakvo pitanje s obzirom da nisam imao direktan kontakt s tužiteljem, nisam osobno vršio pregleda tužitelja kako bih izvršio zaključak postoji li elemenata agravacije ili simulacije, ukoliko je to u psihijatriji uopće moguće procijeniti. Stoga što mi simulaciju ili agravaciju mi psihijatri doživljavamo kao psihopatologiju. Ja sam prihvatio nalaze dvije kolegice kod kojih je tužitelj bio liječena, kao stručne, u jednom dijelu osim terapijskog dijela, jer nema drugih dokaza da to ne bi bilo tako. One u svojim nalazima nisu navode dakle, da sumnjaju u navode tužitelja, nisu iskazale takve sumnje.“

43. Sud je proveo i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec.psihijatru dr Sanji Batina. Vještak navodi u svom pisanom nalazu i mišljenju da je psihijatrijski pregled tužitelja obavljen dana 22.siječnja 2024.godine, precizno i opsežno se navodi sve što je tužitelj iskazao (a iskazuje uglavnom o događajima do 2017.godine). Navodi da je sporazumno sa tuženikom došlo do raskida ugovora o radu, da je zadnje dvije godine bio kontinuirano na bolovanju, od 2017.godine do 2019.godine, da je bio u strahu da mu ne bi netko nešto podvalio. Navodi da ima licencu, da radi vani, da ima liječničke preglede svaka 3 mjeseca i da radi kao liječnik opće medicine, da nije više želio raditi kao specijalista invazivni kardiolog i da je i dalje u tretmanu psihijatra. Sudski vještak dr Sanja Batina, temeljem iscrpnog nalaza daje mišljenje i navodi:

„Uvidom u sudski spis Naslova kao i obilnu medicinsku dokumentaciju koja priliježe spisu, obavljenim neposrednim pregledom i intervjuom sa tužiteljem OG, može se dati slijedeći nalaz i mišljenje.

Sukladno navedenom, te uvidom u dostupnu i obilnu medicinsku dokumentaciju kao i anamnestičkim podacima koje je vještakinja dobila u neposrednom pregledu i razgovoru sa tužiteljem nedvojbeno zaključujem da su psihičke smetnje a koje su dijagnosticirane u medicinskoj dokumentaciji i u nalazima psihijatra, kao i tijekom neposrednog psihijatrijskog pregleda tužitelja, u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom pravnoj stvari.

Nastavno navodim da iz dostupne medicinske dokumentacije ( uvidom u originalni osobni zdravstveni karton tužitelja kao uvidom u elektronički ispis osobnog zdravstvenog kartona tužitelja) ne nalazim da se psihijatrijski liječio prije ove predmetne pravne stvari.

Međutim od lipnja 2017., a nakon navedenog postupanja prema tužitelju u radnoj sredini u redovitom je ambulantno tretmanu psihijatra pod dijagnozama Reakcija na stres, Sy mobing in obs F 43.8, Poremećaj prilagodbe, Depressio reactiva F 32.2, Sy depressivum - kao posljedica F 43.8, PTSP, Ponavljajući depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška bez psihotičnih simptoma, te su mu propisivani različiti lijekovi, antidepresivi, anksiolitici - lijekovi za liječenje napetosti pa i antipsihotici- lijekovi za liječenje težih duševnih smetnji.

Mišljenja sam da su zbog navedenog postupanja prema tužitelju u radnoj sredini tužitelju povrijeđena prava osobnosti na dostojanstvo, čast, ugled, privatnost osobnog života, kao i zbog povrede prava na duševno zdravlje remećenjem dotadašnjeg duševnog mira. Temeljem gore navedenog može se potvrditi da je tužitelj trpio psihičke posljedice i da je kod tužitelja objektivno ustanovljeno postojanje duševnih boli zbog neosnovane povrede osobnosti.

U opisanoj kliničkoj slici tu bol izražavaju simptomi teške depresije, nesanice, socijalnog povlačenja, izbjegavanja kontakata s okolinom, gubitak sigurnosti u svim interpersonalnim reakcijama. Većina tih osjećanja javili su se po predmetne pravne stvari i te su smetnje uvjetovale da je tužitelj zatražio stručnu psihijatrijsku pomoć. Ta bol se postupno reducirala nakon javljanja psihijatrima kao i provedenog psihofarmakološkog tretmana ali se određenom blažem intenzitetu javlja i dalje jer tužitelj i dalje uzima propisanu terapiju, što navodi anamnestički a razvidno je i iz elektroničkog ispisa osobnog zdravstvenog kartona iz kojeg je vidljivo da su lijekovi propisivani i predizani. Napominje se da je zbog navedenog došlo i do oštećenja kvalitete života tužitelja,sa teškoćama socijalizacije osjećaj patnje, stalnim psihijatrijskim kontrolama, uzimanju lijekova, promjenom života.

Nakon satisfakcije u vidu dobivenog spora protiv tuženika za očekivati je da će se intenzitet tih osjećanja smanjiti a realno je za očekivati da će potom protokom vremena i prorijediti.

U odnosu na pitanje postavljeno od strane Suda mogu dati slijedeći odgovor:

Zaključno sam mišljenja da je kod tužitelja došlo do trajnih posljedica zbog umjerenog oštećenja psihičkog zdravlja.“

44. Sudski vještak spec.psihijatar dr Sanja Batina daje pisanu dopunu nalaza i mišljenja, dana 19.svibnja 2024.godine, te navodi:

„Sukladno prigovoru punomoćnika tužitelja CO od 28.02.2024., navodim da u cijelosti ostajem pri svom pisanom nalazu mišljenju u gore navedenom predmetu a koje sam dostavila Sudu 30.01.2024., te navodim da su navedeni psihički simptomi izazvali kod tužitelja povredu duševnog integriteta umjerenog stupnja a trajnog karaktera što izraženo u postotku iznosi 25 % .

Posebno se napominje da je vještakinja isključivo cijenila povredu duševnog integriteta tužitelja vezano za predmetni štetni događaj.“

45. Dakle, za navesti da su nalazi i mišljenja vještaka medicinske struke sudu logična, stručna i uvjerljiva, međutim, kako nema mobinga, diskriminacije i povrede prava osobnosti tužitelja postupanjem tuženika iz 2017.godine, to se očito sve posljedice odnose na tužiteljeve temeljne zdravstvene probleme iz 2012.godine, razvoj tih posljedica kroz vrijeme do danas i zdravstvene probleme tužitelja u pogledu pravomoćno utvrđene diskriminacije i postupaka tuženika na štetu tužitelja iz 2013.godine. Za ponoviti je da u ovim postupcima i radnjama tuženika i radnika tuženika, temeljem svih izvedenih dokaza, sud ne nalazi elemente diskriminacije, zlostavljanja, povede osobnog i poslovnog dostojanstva tužitelja od strane tuženika, niti povrede prava osobnosti radi čega bi tuženik bio odgovoran tužitelju naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu. Kod tužitelja zaista postoji umanjenje životnih aktivnosti od 25%, međutim, to umanjenje nije mu tuženik prouzročio postupanjem iz 2017.godine, a što je predmet ovog postupka. Ovaj sud je stava da se radi o razvoju zdravstvenih poteškoća kroz dugi vremenski period od 2012. godine do danas i u konačnici sadašnjeg zdravstvenog problema i smanjenja životnih aktivnosti na strani tužitelja, međutim, u postupanju tuženika 2017.godine, ne postoji elemenata diskriminacije i povrede prava osobnosti na štetu tužitelja. Vezano za postupanja iz 2017.godine, vezano za sve izvedene dokaze, radilo bi se o nesretnom spletu okolnosti na štetu tužitelja koji je već od ranije bio istraumatiziran (a pravomoćno je utvrđeno da je ranije bio i diskriminiran), okidač za nove probleme, nakon ustaljenja stanja na radnom mjestu je očito bio telefonski poziv supruga medicinske sestre BO, IO, za što tuženik ne odgovara i ne može odgovarati. U pogledu ovog poziva, po prijavi tužitelja, sačinjena je potvrda II policijske postaje Split od dana 19.srpnja 2017.godine. Dakle, ovaj poziv tužitelj je primio dana 12.svibnja 2017.godine. Logično je da je tužitelj doživio veliki stres u pogledu ovog poziva, za navesti je da u odnosu na IO nije donesena niti presuda u prekršajnom niti u kaznenom postupku vezano za navedeno, dakle, nije u sudskim postupcima utvrđeno da bi isti počinio prekršaj ili kazneno djelo na štetu tužitelja. Svakako, nakon toga je dana 12.svibnja 2017.godine uslijedio telefonski razgovor tužitelja sa dr EO, koji se loše odvio, dana **.**.2017. dr EO je prijavio tužitelja Službi tuženika za zaštitu dostojanstva. Dana 2.lipnja 2017.godine tužitelj je odbio obaviti koronarografiju pripremljenog pacijenta sa medicinskom sestrom BO, pa je to bio prisiljen napraviti dr ŠO, a dr ŠO, dr ŽO i vms ŽG su ovo prijavili tuženiku dana 6.lipnja 2017.godine. Nakon toga slijede opisani događaji sa dr GO, dana 23.lipnja 2017.godine i dana 27.lipnja 2017.godine. Sam tužitelj u svom iskazu navodi da je i nakon prijave od 6.lipnja 2017.godine radio sa vms BO, što iskazuju i svjedoci. Dakle, sud zaključuje da su ovi događaji započeti 12.svibnja 2017.godine pozivom IO tužitelju (nakon ustaljenja radnog statusa tužitelja, na radnom mjestu koje mu je pripadalo), da je tužitelj reagirao na ovu stresnu i problematičnu situaciju na način na koji je očito jedino mogao, međutim, na strani tuženika zaista nema diskriminatornog postupanja od tog trenutka pa nadalje, niti povrede osobnog i profesionalnog dostojanstva tužitelja, niti je tuženik odgovoran za postupke IO, a nije ni došlo do povrede prava osobnosti tužitelja krivnjom tuženika. Tužitelj je po pozivu IO, radi njegovih zdravstvenih tegoba i stresa koji je pritom doživio, mogao potražiti liječničku pomoć i sukladno tome bi bile regulirane njegove radne obveze, mogao je eventualno po preporuci liječnika biti na opravdanom bolovanju, po mišljenju nadležnog liječnika. Ovako, tužitelj je ostao na radu to vrijeme, te je jednostavno odbio provesti zahvat koronarografije sa raspoređenom sestrom BO, to nije napravljeno pravilno i osnovano sa njegove strane, kako iskazuju saslušani svjedoci, a ovaj sud prihvaća kao takvo i dokazano. Tužitelj je sa dr EO i dr GO ušao u verbalne razmirice i probleme, pa u konačnici nakon svega toga otišao na dugotrajno bolovanje, što, prema stavu ovog suda nije u svezi sa postupanjem tuženika, koje je predmet ovog postupka, tuženik za ovo bolovanje zaista nije odgovoran tužitelju, nije odgovoran naknaditi mu imovinsku štetu s ovog osnova, razlike naknade za vrijeme bolovanja i primanja koja bi ostvario da nije bio na bolovanju, u ovom slučaju nema postupanja tuženika 2017.godine, prije bolovanja, koja bi za posljedicu imala obvezu tuženika naknaditi tužitelju i ovu imovinsku štetu, a niti neimovinsku. Tužitelj je od lipnja 2017.godine na bolovanju, bolovanje je vezano za njegovo zdravstveno stanje očito bilo opravdano i to navode i sudski vještaci medicinske struke, međutim, za odlazak tužitelja na bolovanje u ovom slučaju i ovom periodu nije odgovoran tuženik i do toga nije došlo krivnjom tuženika. Radi navedenog tuženik nije odgovoran naknaditi tužitelju neimovinsku štetu koju je isti zatražio, niti mu je odgovoran naknaditi imovinsku štetu na ime izgubljene zarade za vrijeme bolovanja koja se očituje u razlici očekivanih primanja i naknade plaće za vrijeme bolovanja. Tužitelj danas radi, više ne kod tuženika, sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc CG, vještvo je stručno, logično i uvjerljivo, međutim, sud ga ne može prihvatiti kod presuđenja jer zahtjev tužitelja za naknadu i ove imovinske štete radi izgubljene zarade nije osnovan, za razliku između naknade plaće za vrijeme bolovanja i primanja da tužitelj nije bio na bolovanju u utuženom periodu nije odgovoran tuženik i tuženik ne treba tužitelju naknaditi ovu imovinsku štetu, kao niti neimovinsku. Za ponoviti je, ukoliko tužitelj smatra da je zbog pravomoćno utvrđene diskriminacije iz 2013.godine, došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, pa i nastanka štete s naslova trajnog smanjenja životnih aktivnosti, to u svakom slučaju može tražiti, ali ne u ovom postupku, jer u ovom postupku tužitelj svoj zahtjev za naknadu neimovinske štete radi trajnog smanjenja životnih aktivnosti odnosno povrede prava osobnosti na duševno i fizičko zdravlje, traži za postupanja nakon svibnja 2017.godine, a tuženik za to nije odgovoran i to nije štetu prouzročio tužitelju vezano za postupanje tuženika i radnika tuženika u ovom periodu.

46. Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza, sud drži da zahtjev tužitelja nije osnovan, niti temeljem Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije niti Zakona o obveznim odnosima (NN Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), u postupku zaista nije dokazano postojanje neželjenih i nedopuštenih radnji radnika tuženika i tuženika na štetu tužitelja, nije dokazano postojanje bilo kakve diskriminacije tužitelja niti je počinjena povreda prava osobnosti od strane tuženika na štetu tužitelja; a sve ovo vezano za događaje i radnje od svibnja/lipnja 2017.godine pa nadalje, pa je odlučeno kao u izreci ove presude. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu parničnog troška od tuženika jer u sporu nije uspio, a tuženik nije ni zatražio naknadu parničnog troška od tužitelja.

U Splitu, 1. rujna 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku