REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-615/2020-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krstanović Čada, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Nike Skelina, univ. spec. iur., u pravnoj stvari tužiteljice NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Jaklinu, odvjetniku u Zagrebu, Nežićeva ulica 2F, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva ulica 71, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Luiju, odvjetniku u MAĐARIĆ & LUI - odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi naknade štete, nakon provedene javne, usmene i neposredne glavne rasprave zaključene 25. kolovoza 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva ulica 71, isplatiti tužiteljici NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.462,71 EUR (tisuću četiri stotine i šezdeset i dva eura i sedamdeset i jedan cent) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. studenoga 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.838,25 EUR (dvije tisuće osam stotina i trideset osam eura i dvadeset i pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2026. pa do isplate od uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u bitnom navodi kako je 6. veljače 2019. stradala kao vozačica osobnog vozila registracijske oznake [registarska oznaka], a za koju nesreću je odgovoran GC koji je prouzročio prometnu nezgodu upravljajući neregistriranim i neosiguranim traktorom s neregistriranim, neoznačenim i neosvijetljenim prikolicama. Navodi da je u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede opisane u liječničkoj dokumentaciji (istegnuće mišića vratne i slabinske kralježnice, natučenje glave i natučenje desnog koljena) te potražuje naknadu neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 28. travnja 2022. u iznosu od 2.146,79 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. studenoga 2019. pa do isplate. Predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u bitnom osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete te ističe odgovornost odnosno doprinos tužiteljice radi neprimjerene brzine. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i potražuje trošak parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je saslušao tužiteljicu kao stranku (stranice spisa 112-113) te svjedoka JC (stranica spisa 288-289). Nadalje, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Žarku Rašiću (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: opća kirurgija) (stranice spisa 78-80, 163, 222-223,) kojeg je usmeno saslušao na ročištu (stranice spisa 272-273), vještačenje po stalnom sudskom vještaku Davoru Mayeru (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: sudska medicina) (stranice spisa 191-192), kao i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Husincu (područje vještačenja: cestovni promet i procjena vrijednosti motornih vozila) (stranice spisa 194-198, 251-257) kojeg je usmeno saslušao na ročištu (stranice spisa 273-274). U tijeku postupka sud je pročitao potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Garešnica, broj: 511-02-08/1-IS-UOPN- 34/2019 od 20. veljače 2019. (stranica spisa 5), presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj Pp P-1287/2019 od 21. listopada 2019. (stranice spisa 6-9), kao i spis prekršajnog predmeta, te liječničku dokumentaciju za tužiteljicu (stranice spisa 10-15, 50-51, 117-160). Konačno, pročitan je i odštetni zahtjev zajedno s potvrdom o datumu slanja (stranica spisa 16).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.– dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u vezi sa štetnim događajem od 6. veljače 2019. godine.

6. U tijeku postupka među strankama nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija, kao ni nastanak štetnog događaja, ali je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete te odgovornost odnosno doprinos tužiteljice.

7. Tužiteljica je prilikom njezinog saslušanja u bitnom navela kako je 6. veljače 2019. oko 19 sati upravljala osobnim automobilom po glavnoj cesti pri čemu je stradala u nenaseljenom dijelu prometnice u Malom Pešijanu koja nije osvijetljena na tom dijelu s time da je neposredno prije mjesta prometne nesreće dionica kojom se kretala bila ravna s prijevojem pa joj je stoga bila manja preglednost zbog čega nije bila u mogućnosti pravovremeno kočiti. Navodi kako je nakon prolaska prijevoja udarila u traktor s dva priključna vozila koji se jedva kretao ili čak stajao, i to u stražnju prikolicu te da je slijedom udarca poklopcem svojeg motora ušla ispod teretnog dijela prikolice. Ističe kako se neposredno prije štetnog događaja kretala brzinom od oko 60 km/h pri čemu je tog dana na cesti bila gusta magla kakva se učestalo javlja na tom području u to doba godine. Dodaje da je bila vezana sigurnosnim pojasom te koristila dioptrijske naočale, kao i da je naizmjenično koristila kratka i duga svjetla koja bi isključivala samo pri nailasku vozila iz suprotnoga smjera ili pješaka. Ističe da je neposredno pred sudar ponovno bila uključila duga svjetla te je odmah zatim ugledala traktor s dvije prikolice u koje je udarila. Konačno, tužiteljica u svom iskazu navodi kako je vozač traktora bio vidno alkoholiziran.

Iz iskaza svjedoka GC (stranice spisa 288-289) u bitnom proizlazi da je kritične zgode upravljao traktorom s dvije prikolice pri čemu ni traktor ni prikolice nisu bile registrirane te da se tužiteljica sudarila sa zadnjom prikolicom kompozicije. Dodaje da u trenutku nastanka štetnog događaja nije imao upaljena svjetla ni na traktoru ni na prikolicama, a što je znao, ali je svejedno vozio traktor s prikolicama. Dodaje da je na mjestu sudara cesta bila ravna te da je traktor vozio polako kad je odjednom osjetio da je traktor pojurio, a što je u biti bio trenutak kada se tužiteljica sudarila s njim. Ističe da predmetne zgode nije konzumirao alkohol te da nije vidio kakva je svjetla imala tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja.

8. Sud iskaz svjedoka GC nije prihvatio u dijelu u kojem je naveo da kritične zgode nije bio pod utjecajem alkohola s obzirom na to da iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske uprave Garešnica, broj: 511-02-08/1-IS-UOPN-34/2019 od 20. veljače 2019. (stranica spisa 5), dakle javne isprave u smislu članka 230. stavka 1. ZPP-a, proizlazi da je svjedoku utvrđena prisutnost alkohola u koncentraciji od 1,73 g/kg. Isto tako, sud nije prihvatio iskaz svjedoka GC da je u trenutku nastanka štetnog događaja polako vozio traktor s prikolicama s obzirom na to da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je, uzimajući u obzir oštećenja na vozilu, vozilo tužiteljice naletjelo na zaustavljenu prikolicu, tj. završni dio kompozicije (v. stranicu spisa 255).

Međutim, za nastanak prometne nezgode odnosno predmetnog štetnog događaja pitanje alkoholiziranosti nije odlučno s obzirom na to da je tužiteljica naletjela na stražnji dio prikolice GC, a što potvrđuju i svjedok i tužiteljica, kao i fotografije u spisu predmeta (v. stranice 20-24 prekršajnog spisa). Dakle, sama činjenica da je GC bio pod utjecajem alkohola nije prema shvaćanju ovoga suda ni u kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja jer GC ne bi ni na koji način mogao izbjeći nalet tužiteljice sve i da je bio trijezan.

9. Sud iskaz tužiteljice nije prihvatio u dijelu da je tog dana bila gusta magla s obzirom na to da navedeno ne proizlazi iz javnih isprava u spisu predmeta u kojima se navodi da je bilo oblačno te da je kolnik bio suh te da nije bilo magle (v. npr. stranicu 12 prekršajnog spisa), kao i u dijelu u kojem je iskazivala da je bila vezana sigurnosnim pojasom s obzirom na to da je stalni sudski vještak Davor Mayer (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: sudska medicina) u svom nalazu i mišljenju utvrdio da tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom (v. stranicu spisa 192) jer u tom slučaju ne bi došlo do ozljede čela s obzirom na to da bi sigurnosni pojas ograničio doseg polijetanja tijela prema naprijed pa bi kontakt glave i prepreke izostao, dok je do ostalih ozljeda (istegnuće vratne i slabinske kralježnice te natučenje desnog koljena) moglo doći i uz korištenje sigurnosnog pojasa.

Pritom je potrebno navesti i kako je točan navod tužiteljice da se prije mjesta nastanka štetnog događaja nalazi prijevoj. Međutim, navedeni se ne nalazi neposredno pred mjesto nastanka štetnog događaja, a što je sud utvrdio provjerom GPS koordinata (stranica 11 prekršajnog spisa) pa je stoga na mjestu nastanka štetnog događaja cesta bila ravna, a kako to potvrđuje i potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Garešnica, broj: 511-02-08/1-IS-UOPN- 34/2019 od 20. veljače 2019. (stranica spisa 5) te zapisnik o očevidu (stranice 10- 15prekršajnog spisa) s pripadajućim situacijskim planom (stranice 16-17 prekršajnog spisa) pa sud u tom dijelu nije prihvatio iz navedenih razloga.

U preostalom dijelu iskaz tužiteljice je sud prihvatio s obzirom na to da je u skladu s ostalim dokazima u spisu predmeta.

10. Radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je u postupku proveo dokaz vještačenjima po stalnom sudskom vještaku Žarku Rašiću (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: opća kirurgija) te stalnom sudskom vještaku Goranu Husincu (područje vještačenja: cestovni promet i procjena vrijednosti motornih vozila).

Ujedno je sud u tijeku postupka proveo i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Davoru Mayeru (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: sudska medicina) na okolnost je li tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom u vrijeme nastanka štetnog događaja (v. točku 9. obrazloženja).

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Husinca proizlazi da se tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja kretala brzinom od oko 58 km/h, dakle unutar postavljenog ograničenja od 70 km/h (v. stranicu prekršajnog spisa 12), kao i da je tužiteljica koristila oborena (kratka) svjetla pa da stoga nije mogla izbjeći nalet na prepreku, a što bi mogla izbjeći da je koristila duga svjetla jer bi tada imala mogućnost pravovremenog uočavanja prepreke i zaustavljanja bez sudara (v. stranicu spisa 257). Pritom je stalni sudski vještak zaključio kako se traktor s prikolicama u vrijeme nastanka štetnog događaja nije kretao, tj. da je bio zaustavljen, a što je utvrdio na temelju oštećenja (v. stranicu spisa 255).

Predmetno vještačenja prihvaća ovaj sud s obzirom na to da je stručno, logično, objektivno i utemeljeno na uvidu u spis predmeta, kao i priležeći prekršajni spis u kojemu se, između ostaloga, nalazi situacijski plan (stranice 16-17 prekršajnog spisa) te fotodokumentacija očevida (stranice 18-24 prekršajnog spisa).

Prigovori tuženika iz podneska od 22. svibnja 2025. nalaz i mišljenje vještaka nisu doveli u pitanje te je na njih odgovoreno na ročištu od 19. siječnja 2026. (stranice spisa 273-274) kada je stalni sudski vještak usmeno saslušan te se očitovao na pitanje duljine zaustavnog puta te ga doveo u vezu s činjenicom da je do štetnog događaja došlo noću kada je, a što je ujedno i činjenica poznata svakom vozaču, vrijeme reakcije čovjeka sporije u odnosu na vrijeme reakcije po danu. Isto tako, tuženik je neosnovano u podnesku od 22. svibnja 2025. navodio da stalni sudski vještak nije dostavio izračun zaustavnog puta s obzirom na to da navedeno jasno proizlazi iz samog nalaza i mišljenja pri čemu nije ni od značaja prigovor tuženika u dijelu u kojem navodi da stalni sudski vještak nije dostavio slikovni prikaz dobivenog zaustavnog puta s obzirom da se iz slikovnih prikaza u nalazu i mišljenju sve može jasno i nedvojbeno utvrditi pri čemu je potrebno dodatno navesti i kako se vještačenje prije svega provodi kako bi se utvrdila ili razjasnila kakva činjenica za koju je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (članak 250. ZPP-a), a što je sudu u dovoljnoj mjeri razjašnjeno predmetnim nalazom i mišljenjem. Konačno, potrebno se osvrnuti i na navode tuženika iz podneska od 26. kolovoza 2024. (stranice spisa 235-236) u kojem je neosnovano ukazivao na proturječnost između iskaza tužiteljice i utvrđenja stalnog sudskog vještaka u pogledu toga je li se traktor s prikolicama kretao ili ne prilikom nastanka štetnog događaja. Naime, tužiteljica je u svom iskazu navela da je traktor s prikolicama stajao ili se kretao vrlo sporo, dakle, suprotno navodima tuženika nije izrijekom navela da se traktor s prikolicama kretao kako to neosnovano navodi tuženik, dok je GC u svom iskazu naveo da je prilikom nastanka štetnog događaja polako vozio traktor, a kojoj izjavi ovaj sud ne može dati primat, tj. ne može prihvatiti kao istinit, s obzirom na drugačije utvrđenje stalnog sudskog vještaka kojem utvrđenju nije protivan iskaz tužiteljice (jer nije isključila da je traktor možda stajao), s jedne strane, i navoda svjedoka GC kojemu je provedenim alkotestiranjem nakon štetnog događaja utvrđena prisutnost alkohola u krvi od 1,73 g/kg.

Pritom se potrebno ukratko osvrnuti i na činjenicu da sud raspravnim rješenjem od 19. siječnja 2026. nije dopustio pitanje bi li tužiteljica mogla izbjeći sudar na način da je skrenula u lijevo (dakle, u traku suprotnoga smjera) pod uvjetom da iz suprotne strane nisu nailazila vozila. Naime, u parničnom postupku sud ima za cilj utvrditi stvarno stanje stvari, a ne hipotetske situacije u kojima se nagađa ("pod uvjetom da iz suprotne strane ne nisu nailazila vozila") pri čemu se ne može nastojati tužiteljici na taj način pripisati doprinos, a što je tuženik očito nastojao učiniti, zahtjevom da čini prometni prekršaj i radnju koja je sama po sebi visokorizična i koja je kao takva zakonom zabranjena.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Žarka Rašića (stranice spisa 78-80, 163, 222-223, 272-273) proizlazi kako je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vratne i slabinske kralježnice, natučenje glave i natučenje desnog koljena pri čemu, nakon završenog liječenja 29. srpnja 2020. (stranica spisa 79) zaostaju povremeni bolovi u vratnoj i slabinskoj kralježnici prilikom dužeg stajanja, hodanja te kod rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, kao i u tome da je pokretljivost vratnog i slabinskog segmenta kod tužiteljice ograničena, a slijedom čega je stalni sudski vještak, nakon uzimanja u obzir ranijih ozljeda tužiteljice, dao mišljenje da je kod tužiteljice došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti za 2% (stranica spisa 163) pri čemu se navedeno smanjenje ne odnosi na natučenje glave, a do koje je došlo zbog činjenice da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom u vrijeme nastanka štetnog događaja (v. stranicu spisa 222).

U pogledu trajanja i intenziteta bolova stalni sudski vještak u svom mišljenju navodi da je bol jakog intenziteta trajala jedan dan sumarno, srednjeg osam dana sumarno te slabijeg trajnog karaktera četrdeset i pet dana sumarno, pri čemu se 20% od ukupno ocijenjenog bola odnosi na ozljedu glave (stranica spisa 222).

U vezi s trajanjem i intenzitetom straha, stalni sudski vještak navodi kako je primarni strah, tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, dok je sekundarni strah, tj. strah koji nastaje uslijed ozljeda i mogućih komplikacija bio jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno pet dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno četrnaest dana, pri čemu se 20% od ukupno ocijenjenog straha odnosi na ozljedu glave (stranica spisa 222).

Konačno, u pogledu tuđe pomoći i njege stalni sudski vještak je u svom mišljenju naveo da je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna nestručna pomoć u trajanju sumarno petnaest dana po dva sata dnevno te još petnaest dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć prilikom odlaska u trgovinu i slično, pri čemu se 20% ukupno procijenjene potrebe za tuđom pomoći njegom odnosi na ozljedu glave (stranica spisa 222).

Predmetno vještačenje prihvaća ovaj sud s obzirom na to da je stručno, logično objektivno i međusobno neproturječno i utemeljeno na uvidu u mjerodavnu liječničku dokumentaciju, a stalni sudski vještak je na ročištu od 19. siječnja 2026. odgovorio na sve prigovore tuženika.

13. Nakon nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka tužiteljica je podneskom od 11. svibnja 2022. povećala tužbeni zahtjev s prvotno postavljenih 1.858,12 EUR na iznos od 2.146,79 EUR.

Dakle, tužiteljica je preinačila tužbu u smislu članka 191. stavka 1. ZPP-a pri čemu se tuženik nije protivio preinaci, već se upustio u daljnje raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, pa se stoga smatra kako je dao svoj pristanak na preinaku tužbe u smislu članka 190. stavka 4. ZPP-a.

14. Nakon što je utvrđena osnova tužbenog zahtjeva, kao i postojanje uzročno- posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete, a prije obrazlaganja visine naknade koju je sud dosudio na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, potrebno je navesti i kako nisu od značaja navodi stranaka u dijelu koji se odnosi na prekršajnu (ne)odgovornost tužiteljice jer je parnični sud isključivo vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim, i to u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti (članak 12. stavak 3. ZPP-a). Slijedom navedenoga, navodi stranaka u tom dijelu nisu od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, iako je potrebno navesti kako je tužiteljica oslobođena od optužbe da bi kritične zgode počinila prekršaj (stranice spisa 6-9).

15. Člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je štetnik dužan naknaditi štetu koju je prouzročio drugome, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1072. stavcima 1. i 2. ZOO-a propisano da kada je šteta prouzročena pogonom dva ili više motornih vozila svu štetu nosi vlasnik koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja da svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

Člankom 51. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015. i 108/2017. – dalje u tekstu: ZSPC) propisano je kako je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom preprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, dok je člankom 106. stavkom 1. ZSPC-a propisano da za osvjetljavanje ceste vozač motornog vozila u pravilu upotrebljava duga svjetla, dok je obveza drugačijeg postupanja (upotrebe kratkih svjetala) propisana stavkom 2. istoga članka.

U konkretnom slučaju, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica postupala sukladno članku 51. stavku 1. ZSPC-a jer se kretala unutar dozvoljene brzine kretanja vozila, a nisu postojale okolnosti koje bi zahtijevale nižu brzinu kretanja od one kojom se kritične zgode kretala s obzirom na to da, iako je bila noć, je kolnik bio ravan i suh.

Međutim, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica prilikom nastanka štetnog događaja nije koristila duga svjetla sukladno članku 106. stavku 1. ZSPC-a, iako je to bila u obvezi činiti, već da je koristila kratka svjetla, a što je utvrđeno i u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prometne struke koji je naveo kako bi tužiteljica mogla izbjeći sudar s kompozicijom GC da je upotrebljavala duga svjetla.

Isto tako, tužiteljica je doprinijela nastanku štetnog događaja s obzirom na to u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a što je utvrđeno u vještačenju po stalnom sudskom vještaku sudske medicine, a zbog čega je došlo do ozljede glave do koje ne bi došlo da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom.

Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje kako postoji doprinos tužiteljice u ovoj pravnoj stvari u omjeru od trideset posto.

16. Pritom je potrebno obrazložiti i kako je prema shvaćanju ovog suda do štetnog događaja došlo prvenstveno djelovanjem GC koji je zaustavio traktor s prikolicama na cesti, dakle na površini na kojoj se obavlja promet (članak 2. stavak 1. ZSPC-a), a ne zaustavljanje vozila, bez da su na traktoru bila upaljena svjetla sukladno članku 101. stavka 1. ZSPC-a ili pokazivači smjera sukladno članku 51. stavku 3. ZSPC- a, a što predstavlja neočekivanu prepreku na cesti za svakog prosječnog vozača, pa je stoga na njemu pretežna odgovornost za nastanak ovog štetnog događaja.

U odnosu na alkoholiziranost vozača, ovaj sud se već ranije očitovao da navedeno nije bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem pa se u tom dijelu upućuje na odgovarajući dio presude (v. točku 8. obrazloženja).

17. Slijedom svega prethodno navedenoga, a uzimajući u obzir karakter ozljeda i dob tužiteljice (rođena 1994.), ovaj sud smatra da sukladno članku 1095. stavku 1. i članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. – dalje u tekstu: ZOO) tužiteljici pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete u iznosu od 2.000,00 EUR, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 89,59 EUR, a na temelju neto cijene u iznosu od 1,99 EUR, a koji iznos su stranke učinile nespornim (stranica spisa 68) te ga tužitelj u tijeku postupka nije povećavao (v. stranicu spisa 182).

Kako je doprinos tužiteljice ovaj sud cijenio u omjeru od trideset posto, to je tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 1.462,71 EUR na koji iznos je valjalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu od prvog dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle od 14. studenoga 2019. pa do isplate, a ne kako to neosnovano potražuje tužitelj od 13. studenoga 2019. a na temelju članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.), a primjenu kojeg zakona kao lex specialisa u odnosu na ZOO u postupcima protiv tuženika potvrđuje i sudska praksa (v. npr. presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2568/2025-77 od 3. travnja 2026. i dr.).

Pritom je potrebno navesti i kako neosnovano tuženik ističe da bi zakonska zatezna kamata na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) trebala teći od dana donošenja prvostupanjske presude s obzirom na to da se na tuđu pomoć i njegu primjenjuje već navedeni lex specialis, a što potvrđuje i sudska praksa drugostupanjskih sudova (v. presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1485/2023-2 od 7. svibnja 2024., presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-98/2023-3 od 23. rujna 2025. i dr.), a koje shvaćanje potvrđuje i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (v. odluke u predmetima Rev-374/2021-2, Rev-373/2022-3, Rev-953/2022-2 i dr.).

18. Sud nije uzeo u obzir nepravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1958/2021-56 od 8. lipnja 2026. u sporu koji se između stranaka vodio na ime naknade imovinske štete (oštećenje vozila tužiteljice) u vezi s istim štetnim događajem, a koju je tuženik dostavio podneskom od 18. lipnja 2026. godine. Zaključci drugih rješavatelja ne obvezuju ovaj sud te ovaj sud ne prihvaća da bi doprinos tužiteljice za štetni događaj bio pedeset posto s obzirom na to da navedeno ne proizlazi iz utvrđenja u ovom postupku, a niti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke u drugom predmetu s obzirom na to da je u ovom predmetu provedeno prometno vještačenje koje je sud prihvatio (v. točku 11. obrazloženja) te je posljedično odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja raspravnim rješenjem od 25. kolovoza 2026. godine.

19. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate donesena je na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a. Tako je kamatna stopa za razdoblje do 31. prosinca 2022. dosuđena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena (članak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 78/2015.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (članak 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 114/2022.), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosnima, „Narodne novine“ broj: 155/2023.).

20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavku 2. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a sami trošak odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. i 107/2025. – dalje u tekstu: OT), kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da stranci pripada pravo na naknadu ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu (v. rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 1067/2023-2 od 20. prosinca 2023., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-312/2023-2 od 27. svibnja 2025. i dr.).

21. Tako je tužiteljici valjalo dosuditi 100 bodova na ime sastava odštetnog zahtjeva od 13. studenoga 2019. (Tbr. 32. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime tužbe od 4. ožujka 2020. (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 24. srpnja 2020. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime ročišta od 1. rujna 2020. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 28. travnja 2021. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime ročišta od 11. svibnja 2021. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 50 bodova na ime podneska od 22. rujna 2021. (Tbr. 8. toč. 3. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime ročišta od 5. listopada 2021. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 11. svibnja 2022. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 50 bodova na ime podneska od 19. lipnja 2023. (Tbr. 8. toč. 3. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 25 bodova na ime podneska od 5. veljače 2024. (Tbr. 8. toč. 4. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a),100 bodova na ime podneska od 16. svibnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT- a), 100 bodova na ime ročišta od 21. listopada 2025. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime ročišta od 19. siječnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime ročišta od 10. ožujka 2026. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), kao i 100 bodova na ime ročišta od 25. kolovoza 2026. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), a što kada se uzme u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT-a) iznosi 2.850,00 EUR na koji iznos je valjalo priznati i pripadajući PDV (25%) sukladno Tbr. 46. OT-a (712,50 EUR), a što ukupno iznosi 3.562,50 EUR.

Uzimajući u obzir kvalitativni (100%) i kvantitativni (68%) uspjeh tužiteljice u sporu, tužiteljica je ukupno u sporu uspjela 84%, dok je uspjeh tuženika u sporu 16%. Kada se uspjeh tužiteljice kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzme od uspjeha tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, dolazi se do konačnog uspjeha tužiteljice u sporu od 68%, a što iznosi 2.422,50 EUR.

Tužiteljici je na taj iznos valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR (stranica spisa 20), kao i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 70,74 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/2018. i 51/2023.) i na temelju njega donesene Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, i to u polovičnom iznosu od ukupnog iznosa sudske pristojbe (141,47 EUR) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.146,79 EUR te činjenicu da se presuda strankama dostavlja putem elektroničkog sustava u primjeni u poslovanju suda.

Dakle, ukupni trošak sudskih pristojbi u ovom postupku iznosi 103,92 EUR, dok je u preostalom dijelu (za 103,91 EUR) zahtjev tužiteljice neosnovan. Međutim, kako tužiteljica nije u cijelosti uspjela u sporu to joj je valjalo dosuditi trošak sudske pristojbe sukladno uspjehu u sporu, a na temelju članak 154. stavka 2. ZPP-a. Slijedom navedenoga, tužiteljici je ukupno na ime sudskih pristojbi dosuđeno 70,67 EUR pri čemu je potrebno navesti da navedeno shvaćanje ovoga suda da stranci pripada pristojba razmjerno uspjehu u sporu potvrđuje i sudska praksa drugostupanjskih sudova (v. npr. presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3108/2024-3 od 3. veljače 2025.).

Ujedno je tužiteljici priznat trošak predujma na ime provedenih vještačenja u iznosu od 345,08 EUR (stranice spisa 74 i 116), dok je u preostalom dijelu (za 104,92 EUR) zahtjev tužiteljice za naknadom troška u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan s obzirom na to da u eSpisu ne postoje dokazi da su do dana donošenja presude izvršena druga plaćanja na ime predujma. Pritom je navedeni trošak valjalo dosuditi u cijelosti s obzirom na to da se bez činjenica utvrđenih izvođenjem tih dokaza ne bi mogla donijeti meritorna odluka, a koje shvaćanje potvrđuje i praksa drugostupanjskih sudova (v. npr. presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-155/2020-3 od 5. prosinca 2022.).

Slijedom svega navedenoga tužiteljici je valjalo na ime troška parničnog postupka dosuditi 2.838,25 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a), dok je u preostalom dijelu (za 2.819,58 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom) zahtjev tužiteljice za naknadom troška valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Tužiteljici nisu priznati troškovi podnesaka kojima dostavlja dokaze o uplatama (podnesci od 25. svibnja 2020. i 18. svibnja 2021.), požuruje sud (podnesci od 29. listopada 2020., 20. listopada 2022. i 7. rujna 2023.), predlaže odgodu ročišta (podnesak od 29. svibnja 2025.) odnosno kojim se protivi spajanju parnice (podnesak od 22. rujna 2021.) s obzirom na to da navedeni troškovi nisu bili nužni u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Isto tako, a s obzirom na već navedenu sudsku praksu (v. točku 19. obrazloženja) odbijen je zahtjev za naknadom troška podnesaka od 22. rujna 2021., 19. lipnja 2023. te

5. veljače 2024. preko dosuđenog.

23. U pogledu troška ročišta za objavu presude potrebno je navesti kako za sada nije izvjesno hoće li tužitelj na predmetno pristupiti ili ne.

Slijedom navedenoga, a u slučaju da tužitelj pristupi na ročište za objavu, sud će zasebnim rješenjem odlučiti o predmetnom trošku kojeg je tužitelj pravovremeno postavio (članak 164. stavak 3. ZPP-a).

24. Konačno, svi iznosi izvorno iskazani u kunama utvrđeni su preračunavanjem kuna u EUR na temelju fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/2022. i 88/2022.).

25. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove odluke pri čemu se, s obzirom na brojnost navoda stranaka u postupku, ističe i kako obveza suda nije pružiti detaljni odgovor na svaki navod stranke, već iznijeti dostatne razloge o ključnim elementima spora odnosno o onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Rev- 1512/2024-2 od 5. ožujka 2025. godine.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Sutkinja

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a o žalbi odlučuje županijski sud. Osoba koja podnosi žalbu dužna je platiti sudsku pristojbu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i na temelju njega donesene Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, osim u slučaju da je oslobođena od plaćanja.

Dostaviti:

- tužitelju putem punomoćnika, zajedno s rješenjem o pristojbi na prvostupanjsku presudu

- tuženiku putem punomoćnika