Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-548/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Željke Skomeršić, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČM zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-384/2020. od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Šibeniku je pobijanom presudom broj K-384/2020. od 17. travnja 2025. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 130/20., 80/22., 114/23., 36/24. - dalje u tekstu ZKP) oslobodio optužbe optuženog RM da bi počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP optuženik je oslobođen plaćanja troška ovog kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 8. i 11. ZKP, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP s prijedlogom da nadležni županijski sud otkloni istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pobijanu presudu preinači i optuženika proglasi krivim te osudi na kaznu predloženu u optužnici.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik tvrdi da je u činjeničnog opisu izreke oslobađajuće presude izostavljen dio u kojem se navodi novac u iznosu od 22.000,00 kuna u apoenima od 500,00 kuna te 7.000,00 kuna u apoenima od 100,00 i 200,00 kuna, nego se samo navodi iznos od 1.600,00 eura u apoenima od 100,00 eura te iznos od 200,00 kuna, nakon čega se navodi da je time CM oštećen za iznos od 5.441,635 eura (41.000,00 kuna) što čini izreku presude proturječnom u pogledu pojedinačnih iznosa, ali i ukupnog iznosa za koje se optuženik tereti da je oštetio CM. Uspoređujući činjenični opis optužnice i izreke pobijane presude uočljivo je kako je došlo do očite omaške u pisanju izreke prvostupanjske presude jer je prvostupanjski sud u prepisivanju omaškom ispustio jedan redak činjeničnog opisa, a što je potrebno ispraviti u skladu s odredbom članka 462. ZKP, ne radi se o istaknutoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka jer sud nije zadirao u činjenični opis izreke pa da bi ju učinio proturječnom već je omaškom dio iste ispustio.

8. Nadalje, državni odvjetnik navodi da se optuženik na raspravi 14. travnja 2025. očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti, pri čemu je poučen da će s obzirom na takvo očitovanje svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka, međutim, nakon takvog optuženikovog očitovanja o optužbi, optuženik je iznio svoju obranu, pri čemu iz zapisnika nije razvidno da je optuženik ujedno zahtijevao da svoju obranu iznese prije završetka dokaznog postupka čime je počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 8. ZKP.

9. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, iako u zapisniku s rasprave nije naznačeno da je optuženik, u skladu s odredbom članka 418. stavak 2. ZKP, zahtijevao da se ispita na početku dokaznog postupka, to ne znači da to nije bila volja optuženika posebno kada se ima na umu da iz zapisnika s rasprave od 14. travnja 2025. proizlazi da su raspravi prisustvovali branitelj optuženika Marinko Brajko, odvjetnik iz Đakova i savjetnica ODO u Šibeniku OM koji u trenutku započinjanja ispitivanja optuženika na početku rasprave, kao niti na kraju, a prije završetka rasprave , nisu imali primjedbe na način izvođenja dokaza pa tako niti na ispitivanje optuženika prije kraja dokaznog postupka, što sve upućuje na zaključak da je optuženik zahtijevao da se ispita na početku dokaznog postupka.

10. Nadalje, navođenjem u obrazloženju presude nezakonitog iskaza privilegirane svjedokinje FM s rasprave 18. prosinca 2018. s lista 85. i 86. spisa ne znači da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP, odnosno da se presuda temelji upravo na tom iskazu. Točno je da je rješenjem ovog suda broj Kž-771/2020. ukazano da je iskaz ove svjedokinje nezakonit jer svjedokinja nije bila u cijelosti upozorena u skladu s odredbom članka 285. stavak 3. ZKP. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud postupio po ukidnom rješenju ovog suda i ispitao svjedokinju FM, propisno je upozorio te sva upozorenja i odgovore svjedokinje unio u zapisnik te iskaz svjedokinje reproducirao u obrazloženju pobijane presude i na tom, zakonitom iskazu temeljio pobijanu presudu. Reproduciranje nezakonitog iskaza s rasprave 18. prosinca 2018. predstavlja omašku u pisanju presude čime nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

11. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri analizirao spornu uplatu optuženika na njegov račun koja je učinjena netom nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, iskaz oštećenog CM koji je naveo da je one večeri kada mu je otuđen novac bio jedino u društvu optuženika, da je novac držao u torbici i da se u nekoliko navrata udaljio od te torbice kako bi otišao na WC, sutradan je primijetio da mu novac nedostaje, kao i da je kupio predmete veće vrijednosti.

12. Istaknuti žalbeni navodi državnog odvjetnika su neosnovani. Naime, u odnosu na spornu uplatu novca, optuženik se očitovao, a njegova obrana nije niti jednim provedenim dokazom osporena. Optuženik je radio kod oštećenika i dio plaće primao na račun, a dio na ruke, što oštećenik ne spori, tako da je optuženik raspolagao znatno većim iznosima novca nego što je bilo novca na njegovom računu. Prema izvodu s njegova tekućeg računa, optuženik je sam uplaćivao određene iznose novca, tako da sama činjenica što je uplatio veći iznos novca nego što je dotada uplaćivao na svoj račun ne znači ujedno da je novac koji je uplatio oduzeo od oštećenika. To je indicija koja upućuje na optuženika kao počinitelja inkriminiranog kaznenog djela, no nedostatna, bez drugih dokaza, za zaključak da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Vezano uz tvrdnju žalitelja da je jedino optuženik bio u društvu oštećenika u vrijeme nestanka novca, treba istaći da ova tvrdnja nije točna. Oštećeni CM je u iskazu naveo da je tek nakon dan, dva primijetio da mu nedostaje novac i o tome je razgovarao s optuženikom pa kako je primijetio da je optuženik u kratko vrijeme od toga događaja kupio motor, laptop i druge stvari zaključio je da ga je optuženik pokrao. Iz spisa proizlazi da je oštećeni CM podn io kaznenu prijavu 11. rujna 2014., dakle sedam dana nakon što je počinjena krađa. Ako je dan ili dva nakon događaja uočio nestanak novca i bio siguran da mu je novac otuđen dok je na isti pazio optuženik, odnosno da je optuženik počinitelj, nelogično je da ga odmah ne prijavi za krađu. Osim toga, stvari za koje oštećenik tvrdi da su kupljene otuđenim novcem je optuženik kupio prije spornog događaja. Prema fotografijama s njegova Facebook profila pa je tako skuter posjedovao 27. svibnja 2014., laptop i mobitel 4. kolovoza 2014., tako da kupnja vrjednijih stvari nije povezana s vremenom krađe.

13. S obzirom na izloženo, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi siguran zaključak da bi optuženi ČM počinio terećeno kazneno djelo pa ga je oslobodio optužbe. Time da treba napomenuti kako je ovaj drugostupanjski sud uočio nepravilnosti u postupanju prvostupanjskog suda na koje, doduše, ne pazi po službenoj dužnosti, međutim, radi postupanja prvostupanjskog suda u drugim predmetima treba ih istaknuti. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je oštećeni CM postavio imovinskopravni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud propustio u smislu odredbe članka 158. stavak 3. ZKP odlučiti te uputiti oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Nadalje, prvostupanjski je sud primjenjujući odredbu članka 149. stavak 1. ZKP pogrešno naveo da se optuženik oslobađa plaćanja troška ovog kaznenog postupka jer optuženik u skladu s naznačenom odredbom u slučaju oslobađajuće presude nije dužan platiti troškove kaznenog postupka pa se ne može niti osloboditi plaćanja ove obveze.

14. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP, Županijski sud u Zagrebu nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda zakona na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju osnovanost pobijane presude, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Željka Skomeršić