Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kžzd-58/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog DJ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem – iz članka 323. a. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19, 84721, 114/22., 114/23. i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kzd-173/2024-38 od 05. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 01. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog DJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, dalje: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd -173/2024-2 od 22. listopada 2024., a pod točkom II. proglašen je krivim optuženi DJ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem – iz članka 323.a stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 323.a. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. u svezi s članka 145. stavak. 1. i 2. točke 1. i 6. i stavka 3. ZKP, optuženik je dužan naknaditi troškove paušala u visini od 500,00 Eura i troškove opunomoćenice oštećenika, odvjetnice Željke Horvat Šoš o čijoj visini će sud donijeti posebno rješenje.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Gorana Batinića, odvjetnika iz Zagreba, zbog „svih žalbenih razloga iz članka 467. ZKP“ s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe.

4. Odgovor na žalbu podnijela je oštećena mlt. SJ putem opunomoćenice Željke Horvat Šoš, odvjetnice iz Vrbovca. Iz odredbe članka 473. ZKP proizlazi da oštećenica nije ovlaštena na podnošenje odgovora na žalbu, pa isti nije razmatran.

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Iako optuženik navodi da pobija presudu iz svih žalbenih osnova označenih u članku 467. ZKP iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da istu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te posljedično ukazuje na povredu kaznenog zakona smatrajući da postoje okolnosti koje isključuju krivnju optuženika, te pobija odluku o kazni i troškovima postupka.

8. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik interpretira izvedene dokaze, iste analizira i daje svoju ocjenu provedenih dokaza u bitnome smatrajući da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio iskaze svjedoka ČJ, EJ i mlt. SJ iako isti nisu podudarni niti logični, ukazujući da ti svjedoci imaju materijalne interese od ovog kaznenog postupka jer godinama pokušavaju doći u posjed kuće u kojoj živi optuženik , te da je prvostupanjski sud paušalno ocijenio iskaze AJ i BJ koje neosnovano nije prihvatio. Ističe da se kritičke zgode branio od fizičkog i verbalnog napada ČJ i EJ koji su ga i ranije uznemiravali, što su potvrdili svjedoci AJ i BJ, a isto proizlazi iz potvrde II. PP Črnomerec od 26. srpnja 2023.

9. Nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Prvostupanjski je sud nakon temeljite analize i kritičke ocjene svih provedenih dokaza posebno i u međusobnoj vezi te u odnosu na obranu optuženika, pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice na temelju kojih je ispravno zaključio da je optuženik na način opisan u izreci pobijane presude u svom ponašanju ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323.a stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

10. Nije u pravu optuženik da su odstupanja u iskazima svjedoka ČJ, EJ i mlt. SJ značajna. Prije svega optuženik ne konkretizira u čemu bi se sastojala odstupanja ili različitosti u njihovim iskazima, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje navedene žalbene navode paušalnima i neosnovanima. Suprotno iznesenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski je sud pravilno iskaze navedenih svjedoka ocijenio vjerodostojnima, pri tome pravilno navodeći da su postojeća odstupanja u njihovim iskazima logična obzirom na protek vremena i dinamiku samog događaja u kojem nije vjerojatno da svi svjedoci pamte sve detalje događaja na istovjetan način, niti da svo troje svjedoka istovremeno prati cijeli tijek inkriminiranog događaja u situaciji fizičkog sukoba u kojem sudjeluje četvero osoba, pri čemu je važno naglasiti da se određena odstupanja odnose na sporedne činjenice, dok su njihovi iskaz i u pogledu odlučnih činjenica međusobno suglasni i suglasni materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu.

11. Stoga je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka ČJ, EJ i mlt. SJ koji u bitnome suglasno terete optuženika da je na javnom mjestu nakon verbalnog sukoba s njima, govoreći im da neće ući u kuću, da su kurvetine, te im psujući majku, nakon što mu je mlt. nećakinja SJ rekla da se ne bi ponašao ovako da je njen otac živ, odgurnuo ju rukama u predjelu prsiju, te ju šakom udario po lijevoj strani glave, uslijed čega je pala na tlo i zadobile ozljede opisane u izreci pobijane presude, te na temelju materijalnih dokaza koji podupiru njihove iskaze i to medicinske dokumentacije na ime žrtve mlt. SJ iz koje proizlazi da je ista dovezena vozilom hitne pomoći u pratnji majke dana 22.4.2024., da je napadnuta od strane strica, te je zadobila tjelesne ozljede u vidu ogrebotina dužine 2 cm na lateralnom rubu lijeve lopatice, hematom na desnom koljenu te laceracije uz rub nokta četvrtog prsta lijeve šake, koje ozljede su lake naravi, pravilno zaključio da je optuženik poduzeo opisane inkriminirane radnje i ispravno utvrdio njegovu kaznenu odgovornost za navedeno kazneno djelo.

12. S druge strane, prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio obranu optuženika kojom otklanja od sebe kaznenu odgovornost tvrdeći da je on verbalno i fizički napadnut od strane navedenih svjedoka, da je on žrtva u ovom događaju u kojem su mu imenovani svjedoci potrgali naočale vrijedne 800,00 eura i da je zbog toga pozvao policiju, te mu nije poznato na koji način je mlt. SJ zadobila ozljede, smatrajući da je iste zadobila kod kuće od ČJ i EJ koji su konfliktne osobe. Njegovu obranu da je u događaju on zadobio ozljede nisu potvrdili niti svjedoci obrane AJ i BJ (sestra i prijatelj optuženika), a niti su bilo kakve ozljede opisane u izvješću policijskih službenika II. PP koji su postupali po dojavi optuženika te o postupanju sastavili izvješće u kojem nisu utvrđene niti opisane bilo kakve ozljede optuženika. Jednako tako, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze svjedoka obrane AJ i BJ s obzirom da isti nisu neposredni očevici događaja, zbog čega nemaju relevantna i objektivna saznanja o odlučnim činjenicama, već svoja saznanja o događaju imaju od optuženika koji im je prepričao događaj, pri čemu su, s obzirom na bliske odnose s optužen ikom, zainteresirani za ishod ovog postupka.

13. U odnosu na žalbene navode u kojima se optuženik poziva na izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju (poleđina lista 3 spisa) pozivajući se na izjave ČJ i mlt. SJ o vremenu kada se zbio sporni događaj, ukazuje se optuženiku da se radi o sadržaju službenih bilješki koje su policiji dali građani, koje su izdvojene iz spisa i ne mogu se koristiti kao dokaz, pri čemu okolnost da je svjedokinja ČJ pozvala policiju tek u 19,25 sati odnosno oko sat i pol nakon događaja, nije odlučna niti relevantna, jer svaka osoba na izvanredne okolnosti drugačije reagira, pri čemu navedeni vremenski odmak od događaja do pozivanja policije na koje se poziva optuženik, ni zbog čega ne pobuđuje sumnju u istinitost i vjerodostojnost iskaza svjedoka ČJ, EJ i mlt. SJ o okolnostima inkriminiranog događaja.

14. Obzirom na sve izneseno, prvostupanjski je sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio, pa nije ostvarena navedena žalbena osnova, kao niti povreda kaznenog zakona na koju ukazuje optuženik, jer nisu utvrđene okolnosti koje bi isključivale krivnju optuženika. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud ispravno primijenio kazneni zakon, te optuženika proglasio krivim za navedeno kazneno djelo i osudio po zakonu.

15. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na njegovoj strani „kojih je mnogo i koje su takve naravi da se svrha kaznenopravne sankcije mogla ostvariti i na osudu na manju kaznu zatvora i kraće vrijeme kušnje“.

16. Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti koje su od značaja za proces individualizacije kazne propisan člankom 47. KZ/11, pa je kao olakotno optuženiku cijenio da nije osuđivana osoba, protek vremena od počinjenja kaznenog djela te okolnost da između optuženika i obitelji mlt. žrtve postoje dugogodišnji nerazriješeni imovinskopravni odnosi u vezi podjele imovine, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.

17. Stoga, cijeneći sve utvrđene olakotne okolnosti uz odsustvo otegotnih i propisanu kaznu zatvora za počinitelja ovog kaznenog djela od šest mjeseci do pet godina nije u pravu optuženik da je izrečena kazna prestroga i da je rok kušnje iz uvjetne osude trebao biti kraći, obzirom se radi o osudi na kaznu zatvora koja je svega dva mjeseca iznad zakonskog minimuma, te da je primijenjena uvjetna osuda iz članka 56. KZ/11 s kraćim vremenom provjeravanja. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena kaznena sankcija u svemu primjerena osobi optuženika, težini kaznenog djela i stupnju njegove krivnje te da će ista ispuniti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11.

18. Nije u pravu optuženik ni kada pobija odluku o troškovima postupka, ne navodeći konkretne razloge, obzirom je prvostupanjski sud pravilno na temelju članka 148. stavak 1. ZKP u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 8. ZKP obvezao optuženika na plaćanje troškova kaznenog postupka.

19. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 01. rujna 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić