Poslovni broj: Kž-495/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kž-495/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T.P., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim  protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, br. K-561/2022-42, od 18. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2024.,

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, proglašen je krivim opt. T.P. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, te je na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju čl. 57. KZ/11 opt. T.P. je izrečena djelomična uvjetna osuda time da će se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršiti 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja će početi teći od dana pravomoćnosti presude, a ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.2. Na temelju čl. 73. KZ/11 opt. T.P. je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja ili uhođenja oštećene R.Š., iz S., OIB:, u trajanju od 3 (tri) godine, pri čemu se optuženik ne smije približiti oštećenoj na razdaljinu manju od 200 metara.

1.3. Na temelju čl. 73. st. 4. u vezi čl. 58. st. 5. KZ/11, sud može opozvati djelomičnu uvjetu osudu i odrediti izvršenje neuvjetovanog dijela kazne zatvora na koju je optuženik osuđen, ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena Sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80 /22 – dalje u tekstu: ZKP/08), opt. T.P. je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 106,18 eura/800,00 kuna, koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se žalba uvaži i optuženiku izrekne stroža kaznenopravna sankcija.

3. Protiv te presude žali se opt. T.p. putem branitelja H.Dž., odvj. iz Z.,  zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne uvjetna osuda tj. kazna zatvora u dužem trajanju i s najdužim rokom kušnje, odnosno da se izrekne kazna zatvora i ista zamijeni radom za opće dobro.

4. Odgovor na žalbu podnio je opt. T.P. putem branitelja H.Dž., odvj. iz Z., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

5. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Državni odvjetnik se žali protiv pobijane presude zbog odluke o kaznenoj sankciji iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, navodeći da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o visini kaznene sankcije u odnosu na opt. T.P. nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je isti do sada višestruko osuđivana osoba i to zbog kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11, kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 te i zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje prema izvatku iz kaznene evidencije proizlazi da je kazneno djelo iz izreke pobijane presude iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 počinio u roku provjeravanja. Zbog navedenog, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud podcijenio navedenu otegotnu okolnost, predlažući strožu kaznenopravnu sankciju.

8. Opt. T.P. žali se zbog odluke o kaznenoj sankciji, navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio utvrđene olakotne okolnosti koje je pronašao kod optuženika i to njegovo priznanje, izraženo kajanje i obećanje da neće činiti nova kaznena djela te da je otac mlt. djeteta koje uzdržava, koje sve okolnosti u svojoj ukupnosti ne opravdavaju ovakvu izrečenu strogu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci koja se izvršava, koja posljedično dovodi do prestanka radnog odnosa. Predlaže da se optuženiku preinači odluka o kaznenoj sankciji te da mu se izrekne kazna zatvora u dužem trajanju no s najdužim rokom trajanja kušnje, ili da mu se izrečena kazna zatvora koja se izvršava u trajanju od 6 (šest) mjeseci  iz djelomične uvjetne osude zamijeni radom za opće dobro.

9. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud, i prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne kada je optuženika temeljem čl. 117. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci zatvora, a dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio kao olakotno priznanje optuženika kojim je doprinio bržem i jasnijem utvrđivanju činjenica u kaznenom postupku, te da je otac jednog mlt. djeteta, a otegotno da je osuđivan, između ostalog i zbog kaznenog djela prijetnje, te je pravilno prvostupanjski sud vrednovao utvrđenu okolnost da je optuženik sklon činjenju kaznenih djela s elementima nasilja i kada je pri tome utvrdio težinu počinjenog djela, stupanj krivnje i pobude, pravilno je vrednovao da će se navedenom djelomičnom uvjetnom osudom ispuniti svrha specijalne i generalne prevencije. Pravilno je pri tome sud istakao, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da sve utvrđene okolnosti je kaznenopravna sankcija koja je izrečena adekvatna da u dovoljnoj mjeri utječe na optuženika da ubuduće ne počini nova kaznena djela i kojom je sankcijom primjereno izražena društvena osuda počinitelju zbog počinjenog djela, a da je izrečenom sigurnosnom mjerom iz čl. 73. KZ/11 otklonjena realna opasnost da optuženik ponovno počini istovrsno ili slično kazneno djelo na štetu žrtve R.Š.

10. Za ukazati je da državni odvjetnik nije uložio žalbu i zbog povrede Kaznenog zakona protiv pobijane presude, kada je utvrdio da prema izvatku iz kaznene evidencije za optuženika njegovu osuđivanost i da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1361/2019 od 23. ožujka 2021. i pravomoćne 14. srpnja 2021., osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine, pa da je novo kazneno djelo, za koje je presuđen pobijanom presudom počinio u roku provjeravanja. Stoga, u odsutnosti navedenog žalbenog navoda, kada je prvostupanjski sud propustio da postupi shodno čl. 58. st. 1. KZ/11 i nije opozvao navedenu uvjetnu osudu, kada je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, takvu povredu drugostupanjski sud u korist optuženika nije mogao otkloniti. 

11. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

Osijek, 22. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić