REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-481/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Ćurković, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, zastupanog po punomoćnicima Ivi Pletikosi i Nikoli Božiću, odvjetnicima u Zagrebu, radi diskriminacije, u prisutnosti tužiteljice osobno s punomoćnikom i punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 1. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je tuženik povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje time što nije razmatrao njezine prijave na javne natječaje i to: prijavu na javni natječaj objavljen u „Narodnim novinama“ broj 23/24 od 28. veljače 2024. za popunu radnog mjesta – stručni savjetnik za zapošljavanje u Odsjeku za posredovanje i pripremu za zapošljavanje u Područnoj službi Split, prijavu na javni natječaj objavljen u „Narodnim novinama“ broj 23/24 od 28. veljače 2024. za popunu radnog mjesta – stručni suradnik za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Odjelu za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Područnoj službi Split, te prijavu na natječaj objavljen u „Narodnim novinama“ broj 46/25 od 14. ožujka 2025. za popunu radnog mjesta suradnik u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza u Središnjem uredu tuženika, uz obrazloženje da tužiteljica ne zadovoljava uvjet od 300 ECTS bodova, iako je tužiteljičina inozemno stečena kvalifikacija, prema Mišljenju nadležne Agencije za znanost i visoko obrazovanje, izjednačena s traženom razinom 7.1. Hrvatskog kvalifikacijskog okvira koja se stječe ostvarivanjem 300 ECTS bodova.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, a koji glasi: ''Utvrđuje se da tuženikovo uključivanje ECTS bodova kao uvjeta za prijavu na javne natječaje za popunu radnih mjesta može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje.''
III/ Zabranjuje se tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljičino pravo na jednako postupanje, posebno poduzimanje radnji koje imaju za cilj ili posljedicu ne priznavanje tužiteljičine inozemno stečene visokoškolske kvalifikacije u postupcima javnih natječaja za popunu radnih mjesta kod tuženika te, posljedično, ne razmatranje tužiteljičinih prijava na te natječaje.
IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, a koji glasi: ''Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici na ime naknade štete, iznos od 5.000,00 eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 07. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.''
V/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnih troškova ukupan iznos od 900,00 EUR i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 07.05.2025. tužiteljica ističe da je zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Klasa: 112-02/23-01/209, Urbroj: 344-71/1-24-03 od 01. ožujka 2024., na radnom mjestu Stručni referent u Odsjeku za vođenje evidencije. Ista ističe da je tužiteljica zaposlena na radno mjesto III. vrste prema Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 22/24.; dalje u tekstu: Uredba), a za koje radno mjesto da se zahtijeva srednja stručna sprema iako da je ista nositeljica inozemne visokoškolske kvalifikacije (Master of Lawss University of Cumbria) izjednačene s diplomskim studijem u RH. Navodi se da je tuženik u Narodnim novinama broj 46/25 od 14.ožujka 2025.godine objavio natječaj klasa: 112-02/25- 01/06, urbroj: 344-117/10-25-10 od 10. ožujka 2025. (dalje u tekstu: Natječaj). Nadalje se navodi da se tužiteljica prijavila na navedeni natječaj za radno mjesto u Središnjem uredu, suradnik/ica (redni broj 1.303. iz Pravilnika o sistematizaciji) u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza. Ističe se da je djelatnica tuženika SK, Viša savjetnica 1 iz Odsjeka za kadrovske poslove, obavijestila tužiteljicu, e-mailom od 04. travnja 2025., da njezina prijava nije razmatrana jer da ne udovoljava uvjetima Natječaja za radno mjesto u Središnjem uredu, suradnik/ica (redni broj 1.303. iz Pravilnika o sistematizaciji) u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza iz razloga što nema 300 ECTS bodova koji su traženi kao jedan od uvjeta u Natječaju. Istaknuto je da je predmetnim natječajem kao jedan od uvjeta za radno mjesto suradnik/ica (redni broj 1.303. iz Pravilnika o sistematizaciji) u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza, propisan uvjet stečene kvalifikacije prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru i to razina 7.1. sv HKO-a – društvene znanosti – pravo ili razina 7.1. sv ili 7.1. st društvene znanosti – ekonomija, (300 ECTS bodova). Također se ističe da je natječajem propisano da kandidati koji su stručnu spremu stekli u inozemstvu trebaju priložiti i mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji u skladu s odredbama Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Ističe se da je tužiteljica uz prijavu na natječaj dostavila dokaz o stečenim obrazovnim kvalifikacijama, a obzirom da su iste stečene u inozemstvu, te da je dostavila i mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Klasa: 602 -06/23- 04/1067, Urbroj: 355-03-01/22-23-02 od 17. studenog 2023. (dalje u tekstu: Mišljenje). Iz predmetnog mišljenja da proizlazi da je podnositeljičina inozemna visokoškolska kvalifikacija smještena na razinu 7.1. Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). U navedenom smislu se navodi da je tužiteljica nositeljica kvalifikacije koja da je izjednačena sa kvalifikacijom 7.1. HKO-a, upravo onom koja je predmetnim natječajem tražena, te da je isključivanjem iste iz daljnjeg tijeka natječaja povrijeđeno, između ostalih, njeno Ustavom zajamčeno pravo na pristup javnoj službi pod jednakim uvjetima (čl. 44. Ustava RH). Takvim postupanjem tuženika se ističe da je tužiteljica je ujedno i diskriminirana po osnovi obrazovanja, a što je jedan od priznatih diskriminacijskih osnova iz čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08., 112/12.). Također se navodi da je Hrvatski kvalifikacijski okvir uspostavljen Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru ("Narodne novine" br. 22/13., 41/16., 64/18., 47/20., 20/21.), te da je člankom 7. st. 1. istog zakona propisano da se u HKO-u uspostavlja trinaest razina cjelovitih kvalifikacija: 1; 2; 3. 4.1; 4.2; 5; 6.st; 6.sv; 7.1.st; 7.1.sv; 7.2; 8.1; 8.2. Također je navedeno da priznavanje i vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada da je regulirano Glavom II. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine" br. 69/22.). Odredbom čl. 9. st. 1. naprijed navedenog Zakona propisano da, nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 8. tog Zakona, nadležna agencija izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo. Ističe se da je jedini pravno relevantni dokument glede priznavanja i vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije upravo mišljenje nadležne agencije i to u konkretnom slučaju mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Također je potrebno istaći da ovo nije prvi put da tuženik tužiteljicu isključuje iz daljnjeg tijeka natječaja iz istog razloga, ne priznajući joj inozemno stečenu kvalifikaciju mimo mišljenja nadležne Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Istaknuto je da se tužiteljica bila prijavila i na Javni natječaj tuženika, klasa: 112-02/24-01/05, urbroj: 344-117/5-24-5 od 26. veljače 2024. (objavljen u Narodnim novinama br. 23/24), i to za dva radna mjesta: stručni savjetnik za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje te stručni savjetnik za zapošljavanje. Navodi se da je i u ovom je natječaju navedeno da kandidati koji su stručnu spremu stekli u inozemstvu trebaju priložiti i mišljenje o obrazovnoj kvalifikaciji, što je tužiteljica i učinila. Tuženik međutim nije razmatrao tužiteljičinu prijavu iz razloga što da ista nije ispunjavala uvjete natječaja – „završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij društvenog ili humanističkog smjera (VSS/300 ECTS bodova)“, odnosno iz istog razloga iz kojeg nije razmatrao njenu prijavu ni na posljednjem natječaju. Navodi se da diskriminacija tužiteljice po osnovi obrazovanja traje kontinuirano, već dulji vremenski period. Također je istaknuto da sukladno odredbi čl. 7. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s tim Zakonom i posebnim zakonima. Ističe se da je odredbom st. 5. istog članka propisana dužnost poslodavca da zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s tim Zakonom i posebnim zakonima. Također se navodi da su odredbama čl. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisane izravna i neizravna diskriminacija. Izravna diskriminacija da je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona (obrazovanje), a kojim da se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija da postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Ističe se da prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije je propisano da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. tog Zakona (obrazovanje) koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Tužiteljica ističe da je nerazmatranjem tužiteljičinih prijava na javne natječaje, i to u više navrata u duljem vremenskom periodu, uz obrazloženje da ista nema 300 ECTS bodova, iako je njena inozemno stečena kvalifikacija izjednačena s traženom razinom 7.1. HKO-a (koja se stječe ostvarivanjem 300 ECTS bodova), predstavlja uznemiravanje tužiteljice od strane tuženika kojim je povrijeđeno njeno pravo osobnosti. Također je istaknuto da nepriznavanjem stečene obrazovne kvalifikacije je tuženik stvarno povrijedio dostojanstvo tužiteljice, a što da je posljedično prouzročilo ponižavajuće i uvredljivo okruženje. Nadalje, da takvo ponašanje predstavlja i izravnu diskriminaciju po diskriminacijskom osnovu obrazovanja jer da tuženik, protuzakonito, ne priznaje stečenu obrazovnu kvalifikaciju tužiteljice, a čime da ju stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, a što da je također dovelo do povrede tužiteljičinog prava osobnosti. Također je istaknuto da uvjeti natječaja za radno mjesto – suradnik/ica (redni broj 1.303. iz Pravilnika o sistematizaciji) u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza – dovode do neizravne diskriminacije jer da iako je odredba naizgled neutralna, da je tako koncipirana da nužno stavlja osobe koje su obrazovne kvalifikacije stekle u inozemstvu u nepovoljniji položaj po osnovi obrazovanja u odnosu na osobe koje su obrazovne kvalifikacije stekle u tuzemstvu. Isto da vrijedi i za uvjete iz Javnog natječaja tuženika od 26. veljače 2024. Naime, kao što je to kod tužiteljice slučaj, da osobe koje su stekle inozemne visokoškolske kvalifikacije smještene na razinu 7.1. Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) u pravilu neće imati 300 ECTS bodova koje HKO traži za tu razinu. Ističe se da je to iz razloga što su ECTS bodovi samo jedno od sredstava vrednovanja visokoškolskih kvalifikacija, ali nipošto ne i jedino sredstvo. Zemlje van EU, u pravilu, da ne koriste ECTS bodove za vrednovanje visokoškolskih kvalifikacija pa stoga inzistiranje na tim bodovima da neizravno dovodi do diskriminacije po osnovi obrazovanja svih onih osoba koje su visokoškolsku kvalifikaciju stekle van EU. Također je navedeno da je nerazmatranjem tužiteljičinih prijava na natječaje, tuženik izrazito grubo povrijedio njezino pravo osobnosti u smislu odredbe čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje u tekstu: ZOO), i to s osnove povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo, jednakost i jednakovrijednost. Diskriminacija, sama po sebi, da predstavlja najtežu povredu prava osobnosti jer da kod diskriminiranog, neovisno o kome se radi, uvijek izaziva osjećaj nejednakosti i manje vrijednosti. Navodi se da ti subjektivni osjećaji vrijednosti mogu, ali i ne moraju, dovesti do povrede psihičkog integriteta i posljedično do smanjenja životne i radne aktivnosti diskriminiranog. Navedeno je da je neimovinska šteta nastala čak i u situacijama u kojima se subjektivni osjećaji vrijednosti diskriminiranog nisu iskazali kao fizičke ili duševne boli ili strah, jer da je za njen nastanak dovoljna sama činjenica da je (objektivno) došlo do povrede prava osobnosti te da okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a. iz postupka natječaja, povrijedio niz Ustavom zajamčenih prava tužiteljice i to pravo na jednakost (čl. 14. Ustava RH), pravo na nepovredivost osobnosti (čl. 22. Ustava RH), pravo na dostojanstvo, ugled i čast (čl. 35. Ustava RH), pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe (čl. 44. Ustava RH) te pravo na dostupnost radnog mjesta, pod jednakim uvjetima (čl. 54. Ustava RH). Ne samo da je tuženik tužiteljici gore opisanim ponašanjem povrijedio ugled, čast, dostojanstvo, pravo na jednakost i na jednakovrijednost, već joj je izravno onemogućio napredovanje i obavljanje poslova koji su u skladu sa stupnjem njezine stručne spreme pa, posljedično, i primanje veće plaće za obavljanje složenijih poslova. To sve u razdoblju koje sada traje već dulje od godine dana. Tužiteljica utoliko, na ime neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti – čl. 1046. ZOO), potražuje iznos od 5.000,00 eura. U navedenom smislu tužiteljica predlaže da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje time što nije razmatrao njezine prijave na javne natječaje i to: prijavu na javni natječaj objavljen u „Narodnim novinama“ broj 23/24 od 28. veljače 2024. za popunu radnog mjesta – stručni savjetnik za zapošljavanje u Odsjeku za posredovanje i pripremu za zapošljavanje u Područnoj službi Split, prijavu na javni natječaj objavljen u „Narodnim novinama“ broj 23/24 od 28. veljače 2024. za popunu radnog mjesta – stručni suradnik za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Odjelu za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Područnoj službi Split, te prijavu na natječaj objavljen u „Narodnim novinama“ broj 46/25 od 14. ožujka 2025. za popunu radnog mjesta suradnik u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza u Središnjem uredu tuženika, a uz obrazloženje da tužiteljica ne zadovoljava uvjet od 300 ECTS bodova, iako da je tužiteljičina inozemno stečena kvalifikacija, prema mišljenju nadležne Agencije za znanost i visoko obrazovanje, izjednačena s traženom razinom 7.1. Hrvatskog kvalifikacijskog okvira koja se stječe ostvarivanjem 300 ECTS bodova. Također tužiteljica predlaže da se utvrdi da tuženikovo uključivanje ECTS bodova kao uvjeta za prijavu na javne natječaje za popunu radnih mjesta može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje. Također je predloženo da se utvrdi da je zabranjeno tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljičino pravo na jednako postupanje, posebno poduzimanje radnji koje imaju za cilj ili posljedicu ne priznavanje tužiteljičine inozemno stečene visokoškolske kvalifikacije u postupcima javnih natječaja za popunu radnih mjesta kod tuženika te, posljedično, ne razmatranje tužiteljičinih prijava na te natječaje. Zaključno tužiteljica predlaže da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 5.000,00 Eur-a uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 33-39 spisa) navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, kako osnovi tako i visini. Ističe da suprotno navodima tužiteljice, isključivanjem iste iz daljnjeg tijeka natječaja od 10. ožujka 2025.g. (Klasa: 112-02/25-01/06, Urbroj: 344-117/10-25-10) da nije povrijeđeno njezino Ustavom zajamčeno pravo na pristup javnoj službi pod jednakim uvjetima niti je ista diskriminirana po osnovi obrazovanja. Navodi se da je natječajem od 10. ožujka 2025.g. (Klasa: 112-02/25-01/06, Urbroj: 344-117/10-25-10), kao jedan od uvjeta za radno mjesto suradnik/ica u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza, propisan uvjet stečene kvalifikacije razina 7.1. sv HKO-a; društvene znanosti
– pravo ili razina 7.1. sv ili 7.1. st društvene znanosti – ekonomija (300 ECST bodova). Tužiteljica ističe da je završila stručni studij Trgovinsko poslovanje na Sveučilišnom odjelu za stručne studije Sveučilišta u Splitu, a čime da je stekla naziv stručna prvostupnica ekonomije te 180 ECTS bodova. Nadalje se navodi da je iz mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Klasa:
602-06/23-04/1067, Urboj: 355-03-01/22-23-02 od 17.studenog 2023.g., a na koje mišljenje se tužiteljica poziva, proizlazi da je razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije Master od Laws stečene završetkom studijskog programa International Business Law na visokom učilištu. University of Cumbria, Carlisle, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku diplomskog studija i smještena je u, u generičkom smislu, na razinu 7.1 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). Isto tako, iz citiranog mišljenja proizlazi da je završetkom predmetnog obrazovanja tužiteljica stekla 90 ECTS bodova. Istaknuto je da je zbrajanjem ECTS bodova koje je tužiteljica stekla završetkom stručnog studija Trgovinsko poslovanje na Sveučilišnom odjelu za stručne studije Sveučilišta u Splitu (180 ECTS bodova) i završetkom studijskog programa International Business Law na visokom učilištu University of Cumbria, Carlisle (90 ECTS bodova) rezultiralo činjenicom da je tužiteljica stekla ukupno 270 ECTS bodova. U tom smislu se navodi da je nesporna je činjenica da tužiteljica nije zadovoljavala uvjetima natječaja od 10. ožujka 2025.g. (Klasa: 112-02/25-01/06, Urbroj: 344- 117/10-25-10), obzirom da nije imala traženih 300 ECTS bodova, već 270 ECTS bodova. Isto tako, je navedeno da iz mišljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje ne proizlazi da je tužiteljičina inozemna visokoškolska kvalifikacija smještena na razinu 7.1. Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO), već da proizlazi da je razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku diplomskog studija, a slijedom čega da se ukazuje netočnim navod tužiteljice da je tužiteljičina inozemna visokoškolska kvalifikacija smještena na razinu 7.1. Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). Imajući u vidu navedeno, ističe se da je jasno da tuženik isključivanjem tužiteljice iz daljnjeg tijeka natječaja od 10. ožujka 2025.g. (Klasa: 112-02/25-01/06, Urbroj: 344-117/10-25- 10) niti je povrijeđeno njezino Ustavom zajamčeno pravo na pristup javnoj službi pod jednakim uvjetima niti je ista diskriminirana po osnovi obrazovanja. Nadalje se navodi da tužiteljica u točki 10. tužbe navodi i da ovo nije prvi put da tuženik isključuje tužiteljicu iz daljnjeg tijeka natječaja iz istog razloga, ne priznajući joj inozemnu stečenu kvalifikaciju. Navodi i da se bila prijavila i na Javni natječaj tuženika (Klasa: 112-02/24- 01/05, Urbroj: 344-117/5-24-5) od 26. veljače 2024.g. i to za dva radna mjesta: stručni savjetnik za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje te stručni savjetnik za zapošljavanje, međutim da ni u tom natječaju tuženik nije razmatrao tužiteljičinu prijavu iz razloga što da nije ispunjavala uvjete natječaja – završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij društvenog ili humanističkog smjera (VSS/300 ECTS bodova). Navodi da prema tome diskriminacija tužiteljice po osnovi obrazovanja traje kontinuirano, već dulji vremenski period. Tuženik ističe da isti nije razmatrao tužiteljičine prijave na javni natječaj tuženika (Klasa: 112-02/24-01/05, Urbroj: 344- 117/5-24-5 od 26. veljače 2024.g., upravo iz već opisanog razloga, odnosno radi činjenice što da tužiteljica nije ispunjavala uvjete natječaja, odnosno nije imala 300 ECTS bodova. Slijedom navedenog, da je netočan navod tužiteljice da diskriminacija iste po osnovi obrazovanja traje kontinuirano, već dulji vremenski period, iz razloga što da ista nije bila diskriminirana niti prilikom nerazmatranja prijave na Javni natječaj tuženika (Klasa: 112-02/24-01/05, Urbroj: 344-117/5-24-5) od 26. veljače 2024.g. niti prilikom nerazmatranja prijave na Javni natječaj od 10. ožujka 2025.g. (Klasa: 112- 02/25-01/06, Urbroj: 344-117/10-25-10). U navedenom smislu tuženik ističe da nije diskriminirao odnosno uznemiravao tužiteljicu, te da nije došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice pa samim time da nema niti osnove za dosudu pravične novčane naknade. Također je istaknuto da tužiteljica u točki 14. tužbe navodi da nerazmatranjem tužiteljičinih prijava na javne natječaje uz obrazloženje da ista nema 300 ECTS bodova, iako je njena inozemno stečena kvalifikacija izjednačena s traženom razinom 7.1. HKO-a (koja se stječe ostvarivanjem 300 ECTS bodova), predstavlja uznemiravanje tužiteljice od strane tuženika kojim je povrijeđeno njeno pravo osobnosti. Tuženik u tom smislu ističe da iz mišljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje ne proizlazi da je tužiteljičina inozemna visokoškolska kvalifikacija smještena na razinu 7.1. Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO), već da proizlazi da je razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku diplomskog studija. Nadalje, tuženik navodi da nerazmatranje tužiteljičinih prijava na javne natječaje uz obrazloženje da ista nema 300 ECTS bodova (što je nesporna činjenica u ovom postupku), predstavlja ispravno i zakonito postupanje tuženika u skladu sa propisanim uvjetima javnog natječaja. Navodi se da je člankom 7. Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru je propisana razina 7.1.st - kvalifikacije stečene završetkom specijalističkih diplomskih stručnih studija, te razina 7.1.sv - kvalifikacije stečene završetkom sveučilišnih diplomskih studija te integriranih preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija. Ističe se da je ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije završetkom specijalističkih diplomskih stručnih studija i sveučilišnih diplomskih studija minimalno je 60 ECTS bodova na razini 7 ili višoj razini ishoda učenja, uz uvjet da se zajedno s prethodno stečenom kvalifikacijom na razini 6 stječe ukupno najmanje 300 ECTS bodova. Navodi se da je uvjet pristupanja posjedovanje prethodne kvalifikacije na razini 6.st ili razini 6.sv u skladu s uvjetima koje općim aktom utvrdi visoko učilište, uz ispunjavanje uvjeta utvrđenih studijskim programom visokog učilišta, te da ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije završetkom integriranoga preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija minimalno je 300 ECTS bodova na razini 6 i 7 ili višoj razini ishoda učenja, od kojih da je najmanje 60 ECTS bodova na razini 7. te da je uvjet pristupanja posjedovanje prethodne kvalifikacije na razini 4.2 ili na razini 5, uz položene ispite obveznih predmeta državne mature.Sukladno navedenom se ističe da su neosnovani navodi tužiteljice sadržani u točki 15. tužbe, odnosno navodi da uvjeti natječaja dovode do neizravne diskriminacije inzistiranjem na ECTS bodovima. Zaključno, tuženik ističe da su uvjeti koji su bili propisani natječajem tuženika od 10. ožujka 2025.g. (Klasa: 112-02/25-01/06, Urbroj: 344-117/10-25-10), u cijelosti u skladu sa svim pozitivnim propisima i aktima tuženika, slijedom čega da se tužba ukazuje neosnovanom, te se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužiteljice i tuženika 01.03.2024.godine (list 8-10 spisa); dokaza da tužiteljica ima inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju (Master of Laws s University od Cumbria) (list 11 spisa); javnih natječaja objavljenih od strane tuženika 10.03.2025. (list 12-17 spisa); zamolbe tužiteljice za posao od 21.03.2025. (18-19 spisa); e-maila- očitovanja tužiteljici od strane SK od 04.travnja 2025. (list 19 spisa); mišljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji od 17.11.2023. (list 20-21 spisa); javnog natječaja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 226.02.2024.godine (list 22-26 spisa); zamolbe za posao od 04.03.2024. (list 27 spisa);očitovanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split od 19.03.2024.godine tužiteljici (list 28 spisa); dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split od 19.03.2024.godine (list 29 spisa); zamolbe tužiteljice od 26.11.2024. za izdavanje službenog mišljenja o priznavanju inozemne obrazovne kvalifikacije (list 43-44 spisa); očitovanja Uprave za visoko obrazovanje tužiteljici (list 45-46 spisa);: e-maila od 04.12.2024.godine (list 47-48 spisa); e-mailova (list -51-54 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 55-59 spisa).
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.
5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2024.godine na radnom mjestu stručnog referenta u Odsjeku za vođenje evidencije, a koja činjenica je razvidna i iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2024.godine (list 8-10 spisa), te iz iskaza tužiteljice u ovom postupku proizlazi da je ista kod tuženika bila zaposlena do zaključno 11.kolovoza 2025. , a kad se zaposlila kod Tehnoplasta u njihovoj pravnoj službi. Također nije sporna ni činjenica da je tužiteljica nositeljica inozemne visokoškolske kvalifikacije (Master od Laws s University od Cumbria), a koja činjenica i proizlazi iz pregledane diplome University od Cumbria (list 11 spisa).
6. Među strankama je sporna činjenica da li je tuženik isključivanjem tužiteljice iz natječaja (dva natječaja) objavljenih u Narodnim novinama broj 23/24 od 28.veljače 2024.godine, te natječaj objavljen u Narodnim novinama br. 46/25 od 14.03.2025.godine jer je smatrao da tužiteljica ne ispunjava uvjet iz natječaja i to završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij društvenog ili humanističkog smjera (VSS/300 ECTS bodova) povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje i na taj način izvršio diskriminaciju prema tužiteljici s osnova obrazovanja, te da li je u tom smislu osnovan zahtjev tužiteljice da se tuženiku zabrani poduzimanje radnji koje krše tužiteljičino pravo na jednako postupanje, te da li je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog povrede ugleda i časti i prava na jednako postupanje.
7. Iz pregledanih objavljenih javnih natječaja za popunu radnih mjesta u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od 10.03.2025.godine (list 12-17 spisa) proizlazi da je između ostalog objavljen natječaj za radno mjesto na neodređeno vrijeme u Područnoj službi u Splitu, Bihaćka 2 i to radno mjesto suradnice u Odjelu za rad s poslodavcima i to 1 izvršitelj, a za kojeg je tražena razina 7.1 sv ili 7.1. st. HKO-a društvene ili humanističke znanosti (300 ECTS bodova) te jednom godinom radnog iskustva, te natječaj za radno mjesto na neodređeno vrijeme u Središnjem uredu u Zagrebu, Savska cesta 64 i to radno mjesto suradnika u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza, 1 izvršitelj a za koje radno mjesto je tražena razina 7.1. sv. HKO-a, društvene znanosti-pravo ili razina 7.1 sv. 7.1 st. društvene znanosti-ekonomija (300 ECTS bodova). Za navedene natječaje je između ostalog navedeno da svi kandidati uz vlastoručno potpisanu prijavu trebaju priložiti životopis, dokaz o odgovarajućem stupnju obrazovanja (preslik diplome za VSS-razina obrazovanja 7.1, preslik svjedodžbe za SSS-razina obrazovanja 4.2.), dok je za kandidate koji su stručnu spremu stekli u inozemstvu potrebno priložiti i mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji u skladu sa odredbama Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (''NN'' br. 69/22), a kandidati koji imaju rješenje o priznavanju inozemne obrazovne kvalifikacije izdano do 24.06.2022.godine trebaju priložiti i pojašnjenje iz kojeg je vidljivo o kojem stupnju i razini obrazovanja je riječ te s kojim stupnjem, odnosno razinom obrazovanja je u Republici Hrvatskoj izjednačeno.
8. Iz pregledane zamolbe za posao od 21.03.2025. (list 18 spisa) proizlazi da se tužiteljica prijavila kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za radno mjesto suradnika u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza u Središnjem uredu HZZ-a. Ista navodi da trenutno radi u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i da je stekla praktično iskustvo u administrativnim poslovima, evidencijama i komunikaciji s korisnicima, te da je stekla uvid u ključne pravne i operativne procedure. Navodi da je diplomirala međunarodno poslovno pravo (Master of Laws, LLM) na engleskom jeziku, te da je spremna položiti ispit iz područja javne nabave, te se zaključno pozvala na pravo prednosti pri zapošljavanju prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Iz pregledanog očitovanja SK putem e-maila od 04.travnja 2025.godine (list 19 spisa) dostavljenog tužiteljici na njen e-mail proizlazi da je ovim mailom tužiteljici istaknuto da je provjerom njene dokumentacije za natječaj objavljen u ''Narodnim novinama'' broj 46/25 od dana 14.03. 2025. godine utvrđeno da za radno mjesto u Središnjem uredu, suradnik/ica (redni broj 1303 iz Pravilnika o sistematizaciji) u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza tužiteljica ne udovoljava uvjetima natječaja jer da nema 300 ECTS bodova koji su traženi kao jedan od uvjeta na natječaju.
9. Iz pregledanog mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji Klasa: 602-06/23- 04/1067, Ur.broj: 355-03-01/22-23-02 od Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 17.11.2023.godine (list 20-21 spisa), a vezano za predmet vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržišta rada za tužiteljicu proizlazi da je navedena Agencija utvrdila uvidom u zaprimljeni zahtjev i svu relevantnu dokumentaciju, a u skladu s odredbama čl. od 6. do 9. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (''NN'' br. 69/2022) razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije Master of Laws stečene završetkom studijskog programa International Business Law na visokom učilištu University od Cumbria, Carlisle, Ujedinjena kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske da je moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja da se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku diplomskog studija i koja da je smještena u generičkom smislu na razinu 7.1 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). Navodi se da je razina 7.1 HKO-a povezana sa razinom 7 Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (European Qualification Framework for Lifelong Learning-EQF) odnosno sa 2. razinom Kvalifikacijskog okvira Europskog prostora visokog obrazovanja (Qualifications Framework for the Europian Higher Education Area –QF-EHEA). Istaknuto je da nositelj inozemne visokoškolske kvalifikacije stečeni naziv koristi u Republici Hrvatskoj u njegovom izvornom obliku.
10. Iz pregledanih javnih natječaja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda od 26.02.2024.godine (list 22-26 spisa) proizlazi između ostalog da je raspisan i natječaj u Područnoj službi Split, Bihaćka 2/c, Split za radno mjesto stručnog savjetnica ili savjetnice za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Odjelu za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje i to jedan izvršitelj na neodređeno vrijeme, te ujedno i stručnog savjetnika ili savjetnice za zapošljavanje u Odsjeku za posredovanje i pripremu za zapošljavanje 2 izvršitelja na neodređeno vrijeme. Za navedena radna mjesta je između ostalog traženo da osoba ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ii specijalistički diplomski stručni studij društvenog ili humanističkih smjera (VSS/300 ECTS bodova). Navodi se da je za kandidate koji su stručnu spremu stekli u inozemstvu potrebno priložiti i mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji u skladu sa odredbama Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (''NN'' br. 69/22), a kandidati koji imaju rješenje o priznavanju inozemne obrazovne kvalifikacije izdano do 24.06.2022.godine trebaju priložiti i pojašnjenje iz kojeg je vidljivo o kojem stupnju i razini obrazovanja je riječ te s kojim stupnjem, odnosno razinom obrazovanja je u Republici Hrvatskoj izjednačeno. Iz pregledane zamolbe za posao od 04.03.2024.godine (list 27 spisa) proizlazi da se tužiteljica prijavila na navedene natječaje. Iz pregledanih očitovanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe u Splitu od 19.03.2024.godine (list 28-29 spisa) proizlazi da tuženik nije uopće razmatrao navedene prijave tužiteljice za radna mjesta stručne savjetnice za zapošljavanje u Odsjeku za posredovanje i pripremu za zapošljavanje i stručne savjetnice za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Odjelu za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje, a koja su radna mjesta radna mjesta na neodređeno vrijeme iz razloga što je tuženik smatrao da tužiteljica ne ispunjava uvjet natječaja i to završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij društvenog ili humanističkog smjera (VSS/300 ECTS bodova).
11. Iz pregledanog očitovanja Uprave za visoko obrazovanje iz prosinca 2024.godine (list 45-46 spisa) proizlazi da je navedeno tijelo vezano za zamolbu tužiteljice za izdavanje službene potvrde u vezi sa priznavanjem inozemne obrazovne kvalifikacije stečene na University od Cumbria u Velikoj Britaniji za program Master of Laws- International Business Law. Istaknuto je da je postupak vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada i izdavanja mišljenja o inozemnoj visokoškoskoj kvalifikaciji u nadležnosti Nacionalnog ENIC/Naric ureda pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje te Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih nije nadležno za izdavanje potvrda o inozemnim sustavima visokog obrazovanja. Navodi se da u Europskom prostoru visokog obrazovanja postoji niz alata koji se koriste za uspoređivanje visokoškolskih kvalifikacija stečenih u europskim državama, a među kojima da su i ECTS bodovi jedan od pokazatelja razine obrazovanja, ali ne i jedini te da je upravo radi toga tužiteljici i izdano mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji prema kojemu je stečenu razinu njenog obrazovanja moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku diplomskog studija i koja da je smještena u generičkom smislu na razinu 7.1 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). Zaključno je navedeno da je na upit g. IK iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Splitu, Ministarstvo dostavilo odgovor u kojem da je navedeno da je iz diplome koja im je dostavljena razvidno da se radi o drugoj razini visokog obrazovanja, a koja da u Republici Hrvatskoj odgovara diplomskoj razini studija , a što da je potvrdio i D/Naric ured u svome mišljenju iz studenog 2023. Zaključno je navedeno da je ključno sagledati razinu na koju je kvalifikacija smještena u nacionalnom kvalifikacijskom okviru države u kojoj je stečena te razinu Europskog kvalifikacijskog okvira s kojim je povezana, a što da je Enic/Naric ured pojasnio u svom mišljenju u točki 3.1.
12. Iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 23.03.2026. (list 49-50 spisa) proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2024. na radnom mjestu stručnog referenta u Odsjeku za vođenje evidencije, te da je radila kod tuženika sve do 11. kolovoza 2025. kada je sama dala otkaz poslodavcu. Navodi da je, dok je radila kod tuženika, bila zaposlena na radnom mjestu III. vrste sa srednjom stručnom smjenom i da je to upravo navedeno radno mjesto. Ističe da je u inozemstvu završila studij koji je usporediv kod nas sa Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom (HKO) 7.1 i to da je zapravo završeni diplomski stručni studij, međunarodno-pravnog smjera. Ističe nadalje da se ona prijavila na 4 javna natječaja objavljena u Narodnim novinama, 2 u Splitu, 2 u Zagrebu i to u Splitu na javni natječaj od 28. veljače 2024. na radno mjesto stručnog savjetnika za zapošljavanje u Odsjeku za posredovanje i pripremu za zapošljavanje u Područnoj službi Split te javni natječaj od 28. veljače 2024. stručnog suradnika za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Odjelu za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Područnoj službi Split te natječaj od 14. ožujka 2025. za radno mjesto suradnika u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza u središnjem uredu tuženika, a koji su predmet ovog postupka, te da je bio još jedan natječaj iz ožujka 2025. u Splitu. U odnosu na činjenicu koji je bio problem sa pristupanjem javnim natječajima koji se spominju u predmetnom postupku i iz kojih razloga tužiteljičina molba nije uzeta u obzir u razmatranje, ista odgovara da joj je u Splitu, vezano za natječaj priznata njena diploma iz inozemstva, a u Zagrebu da joj vezano za zagrebački dio natječaja nije priznata njena diploma premda su Agencija za znanost i visoko obrazovanje i nadležno ministarstvo visokog obrazovanja istakli daje njezino obrazovanje usporedivo sa 7.1 HKO, ali da joj ipak navedeno, unatoč tome, nije priznato. U odnosu na činjenicu koji su uvjeti traženi spomenutim natječajima, tužiteljica navodi da su sukladno citiranoj odredbi 7.1 HKO tražena visoka stručna sprema za sve natječaje društvenog smjera, a da je ona uz to zatražila i dobila pojašnjenje Agencije za znanost i obrazovanje koji da se inače u ovakvim situacijama ne daje, ali ga je ipak dobila, pa je i njega priložila uz dokaz o stečenim obrazovnim kvalifikacijama te da joj je osoba koja radi u agenciji Linda Lanza istakla da su njene kvalifikacije usporedive s onim što je propisano točkom 7.1 HKO-a. Tužiteljica ističe da je zbog svih događaja vezano za navedenu situaciju sa natječajima na koje se javljala i zbog psihičkih posljedica koje je zbog toga trpjela još od 2023. obzirom da nije dobivala dugo vremena nikakve povratne informacije od Zagreba, te da joj je još naposljetku kazano da se mora dodatno obrazovati i steći 30 ects bodova ili završiti u Hrvatskoj još jednu godinu društvenog smjera. Tužiteljica ističe da joj je zbog svega navedenog i nepriznavanja njenog obrazovanja iz inozemstva kao obrazovanja koje je odgovarajuće stupnju obrazovanje koje se tražilo za navedene natječaje i zbog neuzimanja u obzir njenog zahtjeva za natječaje da je ona sigurno imala zdravstvene posljedice u vidu neprospavanih noći, promjena raspoloženja, a da je zbog navedene situacije u jednom periodu počela sumnjati u svoju diplomu i tražila opcije gdje bi dodatno završila ono što joj je sugerirano od strane nadležnih, a što da je svakako ostavilo psihičke posljedice, ali ističe da nije zbog toga odlazila liječniku i nije uzimala terapije. Ističe da se prije pokretanja ovog postupka obraćala nadležnima vezano za navedeni problem, ali da nije dobivala nikakve odgovore i to da se najprije obratila u 2. mjesecu 2024. g. e-mailom gospođi TK u [adresa] koja radi u kadrovskoj službi tuženika, ali da nije dobila nikakav odgovor, a da se nakon toga obratila gospodinu IK koji u Splitu radi u pravnoj službi, a da se njemu obratila iz razloga što je poslodavac u Splitu predlagao službi u Zagrebu da se nju unaprijedi na radno mjesto visoke stručne spreme, ali da nikada Zagreb o tome nije poslao očitovanje pa da se ona iz tog razloga i obratila IK e-mailom u 11. mjesecu 2024. s upitom je li došlo do nekih novih informacija, ali da je odgovor bio da nema nikakvih novosti u pogledu navedenog. Ističe da nije bilo drugih djelatnika tuženika koji su radili na radnom mjestu SSS i završili obrazovanje dodatno u inozemstvu, te se javljali eventualno na javne natječaje, a da njihove zamolbe nisu uzimane u obzir, a isto tako da nije postojala ni osoba koja je radila kod tuženika, a da bi mu bila priznata diploma kao što je njena iz inozemstva, već da su samo znali priznavati osobama diplome iz Mostara. Također u odnosu na činjenicu da li je tužiteljici odmah priznata diploma iz inozemstva u Splitu na dva natječaja koja su predmet postupka iz 2024.g. ili je bilo drugačije, ista navodi da joj je najprije kad se javila na natječaje u [adresa] IK nije priznao navedenu diplomu već da je dobila odbijenicu na natječaju u Splitu jer da su rekli da nema potrebnih 300 ects bodova, a što da je potrebno na natječaju, a da je naknadno IK kontaktirao Ministarstvo znanosti i visokog obrazovanja gdje da su mu rekli da je njena diploma uporediva sa diplomom u Hrvatskoj razine 7.1. Ističe da je nakon toga pristupila testiranju, išla na psiho testove na razgovor sa psihologom te da je tada NK radio u Splitu i rekao joj da će je mimo natječaja predložiti za unapređenje na radno mjesto visoke stručne spreme i da ona ne treba ići dalje na natječaj. Tužiteljica ističe da je cijelo vrijeme rada kod tuženika bila na srednjoj stručnoj spremi, te da se osjećala poniženo zbog navedene situacije sa navedenim natječajima i njenom stručnom spremom budući je već imala diplomu iz inozemstva odgovarajuće stručne spreme koja odgovara istoj diplomi u Hrvatskoj, a da je ispalo da bi morala još dodatno sakupiti 30 ects bodova ili godinu dana završiti još nekakav društveni smjer da bi joj se priznaje nekakve stručne kvalifikacije. Također iz iskaza iste proizlazi da su po natječajima koji se spominju u predmetnom postupku zaposlene osobe na objavljenim radnim mjestima po tom natječajima, a što da je kod nje izazvalo osjećaj nejednakosti i manje vrijednosti. Tužiteljica je u iskazu potvrdila činjenicu da je prilikom prijave na navedene natječaje dostavila svu potrebnu dokumentaciju koja je bila navedena u tim natječajima. U odnosu na činjenicu kad se njeno cijelo obrazovanje pretvori u ects bodove koliko bi sveukupno imala bodova i to uzimajući u obzir cjelokupno obrazovanje završeno u hrvatskoj i inozemstvu, ista navodi da bi po onom što je izračunao Hrvatski zavod za zapošljavanje ona imala ukupno 270 ects bodova od čega 180 u Hrvatskoj i 90 u inozemstvu, ali ista navodi da smatra prema odgovarajućim propisima da se njoj nisu trebali gledati ukupni ects bodovi nego je li njena diploma u inozemstvu po odgovarajućim navedenim klasifikacijama usporediva s istom takvom diplomom u RH i da je po tome njoj trebalo dozvoliti pristup na navedene javne natječaje. Također u odnosu na činjenicu da li je na natječaju na koji se prijavila za suradnika u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja radnih obveza priložila presliku prvostupanjske diplome, ista navodi da nije, ali da se nije ni tražila tim natječajem ta diploma nego za diplomski studij. Također ista navodi da je ona zapravo prema diplomi u Engleskoj ostvarila 180 ects bodova, ali da kad se to pretvori u bodove u Hrvatskoj da to ispadne 90 ects bodova, ali da je njena diploma u inozemstvu usporediva sa diplomom u Hrvatskoj prema već citiranim klasifikacijama. Također ista ističe da je poznavala neke od kandidata, te da su oni imali 300 ects bodova iz razloga što su isti završili fakultet društvenih znanosti u Hrvatskoj. Tužiteljica ističe da smatra da je diskriminirana u navedenom slučaju jer da su joj u Splitu u konačnici sukladno mišljenju Agencije za visoku znanost i obrazovanje priznali diplomu iz inozemstva, a u Zagrebu da joj ta diploma nije priznata. Nadalje, ističe da su joj prijave na javne natječaje u Splitu, Područnoj službi Split od 28. veljače 2024. uzete u obzir te da je pozvana na testiranje, ali tek nakon što je prethodno bila odbijena, budući se ovako postupilo u Splitu nakon što su dobili mišljenje vezano za njeno obrazovanje od Ministarstva obrazovanja, dok da joj prijava na natječaj objavljen u NN br. 46/25 od 14.03.2025. nije uopće uzeta u obzir u središnjem uredu tuženika u Zagrebu. Tužiteljica napominje da je prigovarala tuženiku na sve navedeno i da joj se u početku nisu očitovali te da kako je već spomenula da je slala dopis gospođi TK i gospodinu IK, ali da joj je tek naposljetku dan odgovor nakon što je poslan prigovor ravnatelju tuženika 2025. godine, a da je to bilo zapravo zbog iniciranja pokretanja upravnog postupka radi navedenog, te da je tuženik odgovorio na taj prigovor. Ističe da nakon što je dala otkaz kod tuženika da se zaposlila u Tehnoplasta, u njihovoj pravnoj službi s visokom stručnom spremom i da joj je uzeta u obzir upravo ova diploma iz inozemstva prema spomenutim klasifikacijama, a da se s istom diplomom javljala u MUP, Filozofski fakultet, Ministarstvo branitelja, čak i Državni inspektorat i da joj je svugdje uzeta u obzir visoka stručna sprema s navedenom diplomom te da je zaposlena u Tehnoplasta od listopada prošle godine.
13. U odnosu na točku 1. tužbenog zahtjeva ovaj sud je mišljenja da je navedeni zahtjev tužiteljice osnovan. Naime, u predmetnom postupku iz svih provedenih dokaza, posebice pregledanih isprava i iskaza saslušane tužiteljice proizlazi kao nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužiteljica stekla inozemnu stručnu kvalifikaciju-diplomu Master of Laws, International Business Law, te da je ostvarila 270 ECTS bodova, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledane diplome University of Columbia (list 11 spisa), te iskaza tužiteljice kao i pregledanog e-maila MK iz HZZ-a od 03.10.2025.godine (list 51-52 spisa). Iz pregledanih javnih natječaja (list 12-17 spisa, te 22-26 spisa), na koje se tužiteljica javljala zamolbom od 21.03.2025.godine (list 18 spisa), te zamolbom od 04.03.2024.godine (list 27 spisa) proizlazi da je kao jedan od uvjeta za radna mjesta stručnog savjetnika za zapošljavanje u Odsjeku za posredovanje i pripremu za zapošljavanje u Područnoj službi Split kod tuženika te radno mjesto stručnog suradnika za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Odjelu za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Područnoj službi Split te za radno mjesto suradnika u Odsjeku za ugovaranje i kontrolu izvršenja ugovornih obveza u Središnjem uredu tuženika bio postavljen kao jedan od uvjeta završeni integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij pravnog smjera VSS/300 ECTS bodova. Iz provedenih dokaza u ovom postupku ujedno proizlazi da je tužiteljica za svoju inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju ishodila mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje, odnosno nadležnog Enic/Naric ureda. Iz navedenog pregledanog mišljenja o visokoškolskoj kvalifikaciji tužiteljice od 17.11.2023.godine (list 20-22 spisa) proizlazi da je Agencija za znanost i visoko obrazovanje uvidom u zaprimljeni zahtjev tužiteljice i svu relevantnu dokumentaciju te primjenom odredbi članka 6. -9. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (''NN'' 69/22) zaključila da je razinu navedene tužiteljičine inozemne visokoškolske kvalifikacije Master of Laws stečene završetkom studijskog programa International Business of Law na University of Cumbria moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku diplomskog studija, te da je ista smještena u generičkom smislu na razinu 7.1. Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Također iz navedenog mišljenja proizlazi da je navedena razina povezana sa razinom 7. Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje te razinom 2. kvalifikacijskog okvira Europskog prostora visokog obrazovanja. Ovaj sud navedeno mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje kao nadležnog tijela u konkretnom slučaju prihvaća kao relevantan dokaz o razini tužiteljičine inozemne kvalifikacije. Sve navedene činjenice je potvrdila u svom iskazu i tužiteljica na ročištu od 29.06.2026.godine budući je istakla da je kod tuženika sve do 11.kolovoza 2025.godine radila na radnom mjestu stručnog referenta u Odsjeku za vođenje evidencije te da je to radno mjesto bilo III vrste sa srednjom stručnom spremom, te iz iskaza iste proizlazi da je u navedenim natječajima na koje se javljala sukladno odredbi članka 7.1. HKO-a tražena visoka stručna sprema za sve natječaje društvenog smjera, te da je ona dobila mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje iz kojeg proizlazi da su njene kvalifikacije stečene u inozemstvu usporedive sa onim što je propisano točkom 7.1. HKO-a. Da je mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje vezano za inozemnu kvalifikaciju tužiteljice ispravno potvrdila je u svom očitovanju i Uprava za visoko obrazovanje (list 45-47 spisa) koja se očitovalo tužiteljici na način da je istakla da je postupak vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada i izdavanje mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji u nadležnosti Nacionalnog ENIC/NARIC ureda pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje te je istakla da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nije nadležno za izdavanje potvrda o inozemnim sustavima visokog obrazovanja, te je ujedno istaknuto da ih je ENIC/NARIC ured izvijestio da u Europskom prostoru visokog obrazovanja postoji niz alata koji se koriste za uspoređivanje visokoškolskih kvalifikacija stečenih u europskim državama, a među kojima su ECTS bodovi samo jedan od pokazatelja razine obrazovanja, a ne i jedini. U tom smislu je Uprava za visoko obrazovanje i istakla u svom očitovanju da je iz navedenih razloga tužiteljici izdano mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji prema čemu da je stečenu razinu tužiteljičinog obrazovanja moguće usporediti sa razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku diplomskog studija i koja je smještena u generičkoj razini na razinu 7.1. Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). Također je istaknuto u očitovanju Uprave za visoko obrazovanje da je na upit g. IK iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Splitu, Ministarstvo dostavilo odgovor u kojem je navedeno da je iz tužiteljičine inozemne diplome razvidno da se radi o drugoj razini visokog obrazovanja koja da u Republici Hrvatskoj odgovara diplomskoj razini studija, a što da je i potvrdio ENIC/NARIC ured u svom mišljenju iz studenog 2023.
14. Nadalje, u odnosu na točku 1. tužbenog zahtjeva potrebno je istaći da je temeljem odredbe članka 2.stavka 1. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (''NN'' 69/22) propisano da je inozemna obrazovna kvalifikacija naziv za objedinjene skupove ishoda učenja određenih razina, obujma, profila, vrste i kvalitete. Dokazuje se svjedodžbom, diplomom ili drugom javnom ispravom koju izdaje ovlaštena pravna osoba osim u slučajevima iz članka 20. ovoga Zakona. Istaknuto je da priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije je potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije koju je izdalo nadležno tijelo u svrhu pristupa ili nastavka obrazovanja.Temeljem odredbe članka 6. istog Zakona je propisano da je za inozemne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju u svrhu pristupa tržištu rada nadležna Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Također je temeljem članka 8.stavka 1. istog Zakona propisano se u postupku vrednovanja procjenjuje između ostalog razina inozemne obrazovne kvalifikacije te njezina razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanost sa Europskim kvalifikacijskim okvirom i kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja kao i posljedično povezanost sa kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru. Temeljem odredbe članka 9.stavka 1. i 2. navedenog Zakona nakon provedenog postupka vrednovanja nadležna agencija izdaje obrazloženo mišljenje o inozemno-obrazovnoj kvalifikaciji koje sadrži mišljenje o njezinoj razini, obujmu, profilu i kvaliteti u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u RH. Iz navedenih materijalnih odredbi prema mišljenju ovog suda nedvojbeno proizlazi da se kod inozemne visokoškolske kvalifikacije ne utvrđuje njena vrijednost isključivo matematičkim uspoređivanjem broja ESTS bodova već se procjenjuje njezina razina, profil, obujam, te povezanost s odgovarajućim kvalifikacijskim okvirima. Temeljem odredbe članka 3. istog Zakona je propisano da se vrednovanje provodi uz zabranu diskriminacije transparentno uz dosljednu primjenu kriterija te da se istovjetne inozemne obrazovne klasifikacije različitih nositelja vrednuju na isti način. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz navedenih odredbi citiranog Zakona o priznavanju i vrednovanju obrazovnih inozemnih kvalifikacija proizlazi da broj ECTS bodova sam po sebi nije dovoljan pokazatelj razine inozemne visokoškolske kvalifikacije kad je nadležna agencija provedbom zakonom propisanog postupka u tužiteljičinom slučaju utvrdila da konkretna tužiteljičina kvalifikacija odgovara razini Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Prema odredbama čl. 7. stavka 2. Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru (''NN'' 22/13, 41/16, 64/18, 47/20, 20/21) i to na razini 7.1. sv smještaju se kvalifikacije stečene završetkom sveučilišnih diplomskih studija, te integriranih preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija. Za integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru propisuje da ukupno radno opterećenje iznosi 300 ECTS bodova, a od čega najmanje 60 ECTS bodova na razini 7. Međutim, prema mišljenju ovog suda potrebno je istaći da navedeni broj od 300 ECTS bodova predstavlja prema navedenim odredbama obilježje kvalifikacija stečenih u hrvatskom obrazovnom sustavu, dok kad je riječ o inozemnoj kvalifikaciji njezina se razina utvrđuje kako je to prethodno navedeno u postupku vrednovanja prema posebnim pravilima citiranog Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. U navedenom smislu činjenica što tužiteljica prema svom iskazu i utvrđenju tuženika ima 270 ECTS bodova, a ne 300 ECTS bodova samo po sebi ne znači da njena kvalifikacija nije odgovarajuća razini 7.1. budući je nadležna Agencija za znanost i visoko obrazovanje u navedenom mišljenju upravo tu kvalifikaciju smjestila na razinu 7.1. HKO-a (Hrvatskom kvalifikacijskog okvira).
15. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku kao i iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik nerazmatranjem tužiteljičinih prijava na natječaja iz razloga što tužiteljica nije imala 300 ECTS bodova i što tuženik u tom smislu nije u obzir uzeo njenu inozemnu diplomu prilikom pristupanja tužiteljice natječajima ovaj sud je mišljenja da je isti počinio prema tužiteljici neizravnu diskriminaciju- povredu tužiteljičinog prava na jednako postupanje. Naime, odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (''NN br. 85/08,112/12-u daljnjem tekstu ZSD-a) je propisano da je zabranjena diskriminacija između ostalog i po osnovi obrazovanja. Nadalje, temeljem odredbe članka 2.stavka 2. ZSD-a je propisano da neizravna diskriminacija postoji kad naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja ili može staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1.st. 1. u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Temeljem odredbe članka 8.stavka 1. ZSD-a je propisano da se ovaj Zakon primjenjuje i na područje rada i radnih uvjeta, mogućnosti obavljanja djelatnosti, te kriterija za odabir i uvjete pri zapošljavanju. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku te iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da kriterij od 300 ECTS bodova koje je tuženik postavio u spomenutim javnim natječajima na koje se tužiteljica prijavila citiranim zamolbama je naizgled neutralan jer je u javnim natječajima postavljen kao opći obrazovni uvjet, ali je u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu odlučan njegov stvarni učinak. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista posjedovala visokoškolsku dokumentaciju (diplomu University of Columbia) (list 11 spisa), a koju je nadležno tijelo Agencija za znanost i visoko obrazovanje u svom mišljenju o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji od 17.11.2023.godine (list 20-21 spisa) nakon provedenog postupka vrednovanja prema članku 6. i 9. Zakona o priznavanju i vrednovanju ocijenilo kao kvalifikaciju čiju je razinu moguće usporediti sa razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe završetkom diplomskog studija te je istu smjestilo na razinu 7.1. HKO-a (Hrvatskog kvalifikacijskog okvira). Unatoč navedenom tuženik nije razmatrao tužiteljičine prijave za navedena radna mjesta stručne savjetnice za zapošljavanje u Odsjeku za posredovanje i pripremu za zapošljavanje, te stručne savjetnice za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u Odjelu za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje, a što je razvidno iz iskaza saslušane tužiteljice kao i pregledanih očitovanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 19.03.2024.godine (list 28-29 spisa) i to isključivo iz razloga jer prema tuženikovom utvrđenju, a što je u svom iskazu potvrdila i tužiteljica, tužiteljica nije imala 300 ECTS bodova već je imala 270 ECTS bodova, a što je 30 ECTS bodova manje od onog što je traženo u navedenim natječajima. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nije isključena iz sudjelovanja u navedenim natječajima iz razloga što nije imala visokoškolsku kvalifikaciju odgovarajuće razine već zbog formalnog neslaganja broja ECTS bodova uz njezinu inozemnu kvalifikaciju s brojem ECTS bodova koji je predviđen za odgovarajuće hrvatske kvalifikacije. Ovo je izričito razvidno iz pregledanog e-maila MK iz HZZ-a od 03.10.2025.godine (list 51 spisa) u kojem ista izrijekom navodi da je HZZ mišljenja da su tužiteljicu opravdano isključili iz daljnjeg natječajnog postupka jer nije udovoljila uvjetu od 300 ECTS bodova, a o čemu da su tužiteljicu obavijestili pisanim putem dana 04.04.2025. Ovaj sud je mišljenja da je ovakva primjena kriterija od strane tuženika dovela tužiteljicu u nepovoljniji položaj u odnosu na kandidate koji su odgovarajuću razinu kvalifikacije stekli u hrvatskom obrazovnom sustavu i kojima je ta razina kvalifikacije iskazana kroz sustav od 300 ECTS bodova. Ovo je posebno razvidno iz dijela iskaza tužiteljice u kojem navodi da je osobno poznavala neke od kandidata koji su se zajedno s njom prijavili na iste natječaje, te da su oni imali 300 ECTS traženih bodova jer su završili fakultet društvenih znanosti u Hrvatskoj.
16. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica u predmetnoj pravnoj stvari učinila vjerojatnim postojanje neizravne diskriminacije počinjene od strane tuženika prema njoj po osnovi njenog obrazovanja. Naime, osnova diskriminacije je u konkretnom slučaju obrazovanje, odnosno način na koji je obrazovna kvalifikacija stečena i iskazana u različitim obrazovnim sustavima. U tom smislu temeljem odredbe članka 20.stavka 1. ZSD-a je propisano da osoba koja tvrdi da je povrijeđeno njeno pravo na jednako postupanje dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a nakon čega teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Tužiteljica je prema mišljenju ovog suda učinila vjerojatnim, a što proizlazi i iz njenog iskaza koji nije u suprotnosti sa svim pregledanim ispravama u ovom spisu da je u konkretnom slučaju došlo do diskriminacije prema njoj jer je ista dokazala postojanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Master of Laws University of Cumbria kao i činjenicu da je ta kvalifikacija od strane nadležnog tijela i to temeljem mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji od 17.11.2023. (list 20-21 spisa) i to Agencije za znanost i visoko obrazovanje vrednovana kao odgovarajuća diplomskoj razini koja se tražila u javnim natječajima na koje se tužiteljica prijavila i to razini 7.1. HKO-a (Hrvatskog kvalifikacijskog okvira), a ista je dokazala i činjenicu da njezina prijava nije razmatrana od strane tuženika isključivo iz razloga nedostatka 30 ESCT bodova budući je traženo 300 ESCT bodova. Tuženik u predmetnom postupku nije sudu pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi se nedvojbeno mogao izvesti zaključak da je 300 ESCT bodova neovisno o tužiteljičinoj službeno utvrđenoj razini inozemne kvalifikacije bilo nužno za ostvarenje cilja navedenih javnih natječaja za navedena radna mjesta na koja se tužiteljica prijavila. Prema mišljenju ovog suda nije sporno da poslodavac u konkretnom slučaju ima legitiman cilj i pravo propisati odgovarajuće obrazovanje za navedena radna mjesta u navedenim javnim natječajima na koja se prijavljivala tužiteljica te da isti ima pravo odrediti obrazovne i stručne uvjete potrebne za kvalitetno obavljanje poslova radnog mjesta. Međutim, u konkretnom tužiteljičinom opisanom slučaju se taj legitimni cilj prema mišljenju ovog suda mogao ostvariti i bez isključenja tužiteljice iz navedenih provedenih javnih natječaja. Naime, tužiteljica je raspolagala u konkretnom slučaju odgovarajućom kvalifikacijom (inozemnom diplomom), a čija je razina utvrđena u zakonom propisanom postupku vrednovanja, te je razvidno da je cilj tuženika bio da tužiteljica ima kvalifikaciju razine 7.1, a za koju je u ovom postupku iz provedenih dokaza i utvrđeno da ju je tužiteljica imala. Primjena kriterija 300 ESCT bodova od strane tuženika kao apsolutnog kriterija bez uzimanja u obzir službeno utvrđene razine kvalifikacije za tužiteljicu od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje nije bila nužna za ostvarenje spomenutog tuženikovog legitimnog cilja. Naime, tuženik u postupku nije predložio ni priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je za konkretna navedena radna mjesta za koje je objavio natječaje i na koja se tužiteljica prijavila zbog naravi tih poslova ili posebnog propisa bilo nužno imati 300 ECTS bodova ili određeni sadržaj obrazovanja, a koji tužiteljičino obrazovanje eventualno ne obuhvaća pa se navedena činjenica u tom smislu ne može smatrati dokazanom. U tom smislu kriterij kojeg je tuženik primjenio u spomenutim javnim natječajima premda je formalno neutralan nije bio objektivno opravdan na način kako je primijenjen prema tužiteljici budući isključivanje tužiteljice iz navedenih javnih natječaja u spomenutoj situaciji nije bilo nužno. U tom smislu je navedenim postupanjem tuženika prema tužiteljici u konkretnoj situaciji počinjena neizravna diskriminacija po osnovi obrazovanja propisana člankom 2. stavkom 2. ZSD-a.
17. Temeljem odredbe članka 17.stavka 1. točke 2. ZSD-a je propisano da osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije može tražiti zabranu poduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršiti njezino pravo na jednako postupanje odnosno izvršenje radnji kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice. U navedenom smislu je osnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice iz točke 3. tužbe kojem tužiteljica traži zabranu poduzimanja radnji kojima se može prekršiti tužiteljičino pravo na jednako postupanje naročito ukoliko te radnje imaju za posljedicu nepriznavanje tužiteljičine kvalifikacije stečene u inozemstvu i nerazmatranje tužiteljičinih prijava na natječaje. Međutim ovaj sud je mišljenja da je u cijelosti neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice iz točke 2. tužbe kojim ista traži da se utvrdi da je tuženikovo uključivanje ECTS bodova kao uvjeta za prijavu na javne natječaje za popunu radnih mjesta može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje. Naime, citirani Zakon o suzbijanju diskriminacije ne zabranjuje u svojim odredbama određivanje stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa. U tom smislu članak 9.stavak 2. točka 7. ZSD-a izrijekom predviđa mogućnost određivanja stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa kad je to predviđeno posebnim propisima. Imajući u vidu navedeno nedopušteni kriterij 300 ECTS sam po sebi ne dovodi do nejednakog postupanja već do nejednakog postupanja dovodi njegova mehanička primjena na inozemnu kvalifikaciju, a čija je razina službeno utvrđena kao odgovarajuća. U navedenom smislu je trebalo odbiti točku 2. tužbenog zahtjeva kao neosnovanu, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
18. U odnosu na točku 4. tužbenog zahtjeva kojom tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda, časti, prava na jednako postupanje u zatraženom iznosu od 5.000,00 Eur-a ovaj dio tužbenog zahtjeva sud smatra neosnovanim, te je sud ujedno i odustao od provedbe vještačenja po vještaku psihijatru vezano za ovaj dio tužbenog zahtjeva budući iz iskaza tužiteljice proizlazi da u konkretnom slučaju nije bilo ozbiljnijih posljedica na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice. Temeljem odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21- dalje ZOO-a) je propisano da će sud ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Naime, u konkretnom slučaju u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva sud prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da se zbog postupanja tuženika osjećala povrijeđeno i poniženo, da je počela sumnjati u vrijednost svoje diplome, te da je razmišljala o tome da stekne dodatno obrazovanje, a kako bi otklonila posljedice situacije nastale vezano za inozemnu diplomu, a u kojoj se situaciji našla ne svojom krivnjom. Iz iskaza tužiteljice ujedno proizlazi da je zbog navedenog imala nesanice, te promjene raspoloženja. Međutim, iz iskaza tužiteljice također proizlazi da zbog navedenih tegoba nije tražila liječničku pomoć te nije uzimala terapiju, te da nisu utvrđene trajne posljedice na tužiteljičino zdravlje niti je tužiteljica tijekom postupka u tom smislu dostavljala zdravstvenu dokumentaciju. Također neovisno o tome što u ovom postupku iz provedenih dokaza proizlazi da je prema tužiteljici tuženik povrijedio pravo na jednako postupanje nema nikakvih dokaza u predmetnom spisu koji bi upućivali na činjenicu da je tužiteljici zbog navedenog postupanja tuženika narušen ugled i dostojanstvo. Naime, iz dokaza u ovom postupku ne proizlazi da bi tužiteljica zbog navedenog postupanja tuženika vezano za njeno javljanje na predmetne natječaje te isključivanje tužiteljice iz natječaja i ne uzimanja u obzir utvrđenog vrednovanja njene diplome ostvarene u inozemstvu od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje tužiteljica bila trajno onemogućena u ostvarivanju svog prava na rad ili obavljanju poslova za koje je kvalificirana. Naime, za povredu ugleda i časti tužiteljice, a koji bi opravdavao dosuđenje tužiteljici pravične novčane naknade prvenstveno bi trebao biti narušen ugled tužiteljice prema drugim osobama na način da je prema trećim osobama stvorena negativna slika o njenim stručnim sposobnostima. Međutim, tužiteljica u postupku nije ničim dokazala postojanje navedenih okolnosti. Naime, iz iskaza iste proizlazi da nakon što je tuženiku dala otkaz da se zaposlila u pravnoj službi Tehnoplasta sa visokom stručnom spremom i da joj je uzeta u obzir upravo inozemna diploma koju tuženik u predmetnom slučaju nije uzeo u obzir. U tom smislu proizlazi zaključak da postupanje tuženika prema tužiteljici, a koje se manifestiralo kao povreda prava na jednako postupanje prilikom provedbe spomenutih javnih natječaja kod tuženika za radna mjesta na koje se tužiteljica prijavila, a zbog isključenja iste od strane tuženika iz navedenih natječaja bez za to na zakonu zasnovanog razloga nije dovelo ni do kakvog narušavanja tužiteljičinog profesionalnog ugleda ni časti. U navedenom smislu sud je odbio tužiteljičin zahtjev za naknadu štete u zatraženom iznosu od 5.000,00 Eur-a kao neosnovan budući se nisu ostvarili zakonski uvjeti iz navedene odredbe članka 1100.stavka 1. ZOO-a za dosudu pravične novčane naknade tužiteljici.
19. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a primjenom odredbe članka 8. ZPP-a djelomično je usvojen zahtjev tužiteljice i odlučeno kao u točki I/,II/,III/ i IV/ izreke ove presude.
20. Što se tiče troškova ovog postupka tužiteljica je djelomično uspjela u ovoj parnici i to 100% u pogledu pravnog osnova, a 0% u pogledu visine potraživanja, te je u tom smislu ista uspjela 50%. (100%:2), te je istoj tuženik dužan naknaditi sukladno odredbi članka 154 stavka 2. ZPP-a razmjeran dio troškova ovog postupka, a u skladu sa uspjehom tužiteljice u ovoj parnici. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 11.03.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 23.03.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 29.lipnja 2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 450 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 900,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki V/ izreke ove presude.
U Splitu, 1. rujna 2026.
Sudac
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dna:
1/ tužiteljici-po punomoćniku
2/ tuženiku-po punomoćnicima
