Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], Č 14

Poslovni broj: P-891/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja Petrol d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 75550985023 zastupan po punomoćniku Srđanu Baroviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Barović & Gavranović Bilić j.t.d., protiv tuženika ČHN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao pravne sljednice iza pok. ČH, koju zastupa punomoćnik OH odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 15. srpnja 2026. u prisutnosti, zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Josipa Lukića i punomoćnika tuženika odvjetnika OH te tuženika osobno, 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha – prijenosom i pljenidbom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika određena od strane Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenoj od strane prednika tuženika ČH, odvjetnika iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovrhovoditelja protiv tužitelja "Petrol" d.o.o. iz Zagreba, Oreškovićeva 6h, OIB: 75550985023, zastupanog po direktoru AH, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika, a temeljem osnove za plaćanje – ovršne isprave rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7386/2018 od 15. lipnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od 5. studenog 2018., poslovni broj P-35/2018 te temeljem Ugovora o ustupu tražbine (cesiji) ovjerenog kod javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca, poslovni broj OV-5790/2018 od 13. studenog 2018.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da obustavi naplatu i ukine sve provedene radnje po osnovi za plaćanje – ovršnoj ispravi rješenju Visokog trgovačkog suda 2 Poslovni broj: 12 Gž-493/2022-2 Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7386/2018 od 15. lipnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od 5. studenog 2018., poslovni broj P-35/2018, te temeljem Ugovora o ustupu tražbine (cesiji) ovjerenog kod javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca, poslovni broj OV-5790/2018 od 13. studenog 2018. te da izvrši povrat svih zaplijenjenih sredstava po navedenoj osnovi za plaćanje na račun tužitelja "Petrol" d.o.o. iz Zagreba, Oreškovićeva 6h, OIB: 75550985023, zastupanog po direktoru AH, OIB: [osobni identifikacijski broj]."

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.477,88 eura (jedanaest tisuća četiristo i sedamdeset sedam eura i osamdeset osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 1. rujna 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 1. rujna 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalo zatraženom dijelu za naknadom parničnog troška tuženik odbija u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima upućen na pokretanje parnice protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga određenih člankom 50. stavkom 1 točkama 7. i 9. Ovršnog zakona.

1.1. Obrazlažući činjenične navode tužbe tužitelj ističe da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu, s obzirom da je ovdje tužitelj 24. kolovoza 2020. izjavio prijeboj i to tražbine VH prema Petrol d.d. -u sukladno članku 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO), s obzirom da Petrol d.d. ima tražbine prema VH, a koje tražbine se nalaze u redoslijedu naplate kod FINA- e od 1. travnja 2010. Slijedom navedenog, tužitelj smatra kako je tražbina koju tuženik u ovršnom postupku potražuje od tužitelja prestala ranije prijebojem.

1.2. Nadalje ističe i da je ovršna isprava temeljem koje se potražuje od tužitelja naplata potraživanja od ovdje tuženika ništetna, pa stoga tuženik niti ne može raspolagati predmetnom ovršnom ispravom na način kako je to učinio, odnosno podnošenjem predmetne isprave na prisilnu naplatu Financijskoj agenciji. Tužitelj smatra kako je predmetni ugovor o cesiji koji je sklopljen između VH i ČH ništetan iz razloga što je predmetnim ugovor cedirana tražbina u iznosu od 51.141,28 eur/385.324,00 kuna, a koji iznos je drugostupanjskom odlukom preinačen tako da ne postoji potraživanja koje se prenosi tim ugovorom, odnosno smatra da cesija ne može biti pravno valjana jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što i sam ima, a niti se mogu cedirati nepostojeće tražbine. Osim navedenog razloga, tužitelj smatra da VH zbog blokade nije niti mogao zaključiti predmetni Ugovor o cesiji pa je stoga takav ugovor ništetan i temeljem članka 322.st.1. ZOO-a jer je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Naime, prema odredbi članka 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenik poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, pri čemu se obračunsko plaćanje definira kao namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se ustupom potraživanja, asignacijom te drugim oblicima namire međusobnih novčan ih obveza i potraživanja.

1.3. Slijedom navedenog tužitelj smatra da se zaključivanjem ništetnog ugovora u cesiji radi o pokušaju tuženika, koji je odvjetnik po zanimanju da se nedopuštenom pravnom radnjom izbjegne plaćanje dužnikove obveze prema stvarnom vjerovniku. Predlaže proglasiti ovrhu nedopuštenom te naložiti tuženiku plaćanje parničnih troškova u ovoj pravnoj stvari.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik smatra da do prijeboja tražbine na koji se tužitelj u ovom postupku poziva nije ni došlo, budući da je tužitelj od strane tuženika zaprimio 6. kolovoza 2020. predmetni ugovor o ustupu tražbine uz obavijest i poziv na plaćanje po pravomoćnom i ovršnom rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. broja P-35/2018 iznosa od 233.949,00 kn na račun punomoćnika VH. Dakle, prije davanja izjave o prijeboju VH tužitelj je znao da je ta tražbina već prenesena na ovdje tuženika, stoga nisu ni bili ispunjeni uvjeti za izjavljivanje prijeboja.

2.1. U odnosu na navode tužitelja da je predmetni ugovor o ustupu tražbine ništetan, tuženik navodi da nisu relevantni navodi u pogledu visine tražbine navedene u samom ugovora, budući da je tuženik tražio namirenje od tužitelja u iznosu od 31.050,37 eura/ 233.949,00 kn, dakle nije tražena isplata većeg iznosa od onog koji je konačno dosuđen ovdje tuženiku, neovisno o iznosu navedenom u samom ugovoru.

2.2. U tijeku postupka, nakon ukidanja prvostupanjske odluke tuženik dodatno ističe da ne postoje ni razlozi za ništetnost predmetnog ugovora, s obzirom da VH u trenutku sklapanja ugovora o ustupu cesije nije bio u blokadi jer su osnove za plaćanje prestale izvršavati 4. kolovoza 2018., ali tuženici smatraju da sve i da je bio u blokadi, da navedena činjenica nema utjecaja na valjanost sklopljenog ugovora. Također ističe, a s obzirom na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je potrebno ispitati pobudu za sklapanje predmetnog ugovora o ustupu te da je jedina pobuda za sklapanje predmetnog ugovora osiguranje tražbine odvjetnika u pogledu nastalih parničnih troškova. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. U ovoj pravnoj stvari proveden je prvostupanjski, drugostupanjski postupak te postupak povodom uložene revizije te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovnog broja Rev-1000/2023. od 16. listopada 2024. prihvatio reviziju tuženika i ukinuo drugostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno na odlučivanje drugostupanjskom sudu.

3.1. Drugostupanjski sud je rješenjem poslovnog broja Gž-245/2025 od 28. listopada 2025. ukinuo presudu prvog stupnja te vratio predmet na ponovno suđenje, stoga je ovaj sud ponovno radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica pročitao zaključak i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, stalne službe u [adresa] te spis poslovnog broja Ovr-665/2020 od 22.listopada 2020. (list 5-8 spisa), obavijest FINA-e od 1. rujna 2020. (list 9 spisa) zahtjev za izravnu naplatu od 26.08,2020. ( list 10 spisa), obavijest Privredne banke Zagreb (list 11 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovnog broja P-35/2018 od 5. studenog 2018. (list 12-15 spisa) rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7386/2018 od 15. lipnja 2020. (list 16-18 spisa, list 50-55 spisa) Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (list 19 spisa), Ugovor o ustupu tražbine od 6. studenog 2018. (list 20 spisa, list 56-57 spisa), pregled otvorenih stavaka Petrol d.d. u odnosu na FH (list 21-23 spisa) izjava o prijeboju od 24. kolovoza 2020. (list 24 spisa), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima i prijedlog za odgodu prijenosa i pljenidbe (list 25-28 spisa), potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 2. rujna 2020. (list 28-33 spisa), specifikacije izvršenja osnova za plaćanje (list 34 spisa) dopis Zajedničkog odvjetničkog ureda Mladen Klasić, Željko Rožić i Sanele Kontin Miklin od 4. kolovoza 2020 (list 48-49 spisa), očevidnik o danima insolventnosti za VH (list 64 spisa), ugovori o ustupu tražbine tuženika od 21. veljače 2017,. 2. listopada 2018., 10. kolovoza 2023.,12. rujna 2024. i 8. prosinca 2022. (List 264-273 spisa), e- mail korespondencija tuženika od 6. studenog 2018. (list 274-276 spisa), dopis odvjetnika Nevia Svilara od 11. kolovoza 2020. (list 282 spisa), zapisnik s ročišta održanog 27. rujna 2018. u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovari poslovnog broja P-35/2018 (list 283-284 spisa), zapisnik s ročišta održanog 20. lipnja 2018. u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovari poslovnog broja P-35/2018 (list 285-286 spisa), zapisnik s ročišta održanog 14. svibnja 2018. u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovari poslovnog broja P-35/2018 (list 287-289), pročitao spis Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovnog broja P-35/2018, saslušao svjedoka VH (list 309-310 spisa), saslušao tuženicu ČHN (list 311-312 spisa).

4. Predmet spora je proglašenje ovrhe nedopuštenom u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj Ovr-665/2020, koji se postupak vodi povodom prijedloga ranijeg ovrhovoditelja ČH, odnosno sada ČHN, kao tuženika i tužitelja Petrol d.o.o., kao ovršenika i to na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika, radi naplate potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja na temelju ovršnih isprava presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovnog broja P-35/2018 od 5. studenog 2018. te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž-7386/2018 od 15. lipnja 202. kao i Ugovora o ustupu tražbine ovjerenog po Javnom bilježniku Nataši Jelić Veršić pod brojem OV- 5790/2018 dana 13. listopada 2018.

5. Među strankama nije sporno da je u tijeku ovršni postupak između stranaka kod ovoga suda, Stalne službe u Križevcima, a koji se postupak vodi pod brojem Ovr - 665/2020, odnosno nije sporno da je ovrhovoditelj pred Financijskom agencijom zatražio prisilnu naplatu tražbine temeljem ovršnih isprava presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovnog broja P-35/2018 od 5. studenog 2018. te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž-7386/2018 od 15. lipnja 202. kao i Ugovora o ustupu tražbine povodom prijedloga tuženika kao ovrhovoditelja protiv tuženika kao ovršenika.

5.1. Sporno je je li predmetni ugovor o ustupu tražbine valjan, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za ništetnost predmetnog ugovora Ugovora o cesiji. Nadalje je sporno je li tražbina VH prestala prema Petrol d.o.o.-prijebojem. Konačeno, s obzirom na odgovor na prethodna pitanja, potrebno je u tijeku ovog postupka utvrditi je li ovrha ovrhovoditelja, ovdje tuženika temeljem predmetnog Ugovora o cesiji dopuštena.

6. Sud na temelju zaključka i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima te spisa poslovnog broja Ovr-665/2020 od 22.listopada 2020., obavijesti FINA-e od 1. rujna 2020., zahtjeva za izravnu naplatu od 26.08,2020., obavijesti Privredne banke Zagreb, prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima i prijedlog za odgodu prijenosa i pljenidbe nije utvrđivao činjenice, s obzirom da se navedenim dokaznim prijedlozima dokazuju činjenice koje su među strankama nesporne.

6.1. Na temelju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovnog broja P -35/2018 od 5. studenog 2018. i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7386/2018 od 15. lipnja 2020. sud je utvrdio da je tužitelju Petrol d.o .o.-u naloženo da tuženiku VH naknadi troškove parničnog postupka u iznosu do 31.050,37 eur/233.949,00 kn

6.2. Na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 6. studenog 2018. je utvrđeno da je VH u cijelosti prenio svoju tražbinu u pogledu dosuđenih troškova postupka predniku tuženice.

6.3. Na temelju potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 2. rujna 2020., specifikacije izvršenja osnova za plaćanje te očevidnika o danima insolventnosti za VH sud je utvrdio da je račun VH bio u blokadi još od 2010. godine kao i u razdoblju sklapanja predmetnog Ugovora o ustupu tražbine.

6.4. Na temelju zapisnika s ročišta održanog 27. rujna 2018., zapisnika s ročišta održanog 20. lipnja 2018. i zapisnika s ročišta održanog 14. svibnja 2018. , sva tri u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovnog broja P-35/2018 te spisa istog predmeta sud je utvrdio da je pravni prednik tuženice u trenutku sklapanja ugovora znao da je VH bio u blokadi. Navedeno proizlazi iz činjenice da se na tu okolnost pozivao u parničnom postupku, navodeći da ne postoji pravni interes za vođenje parnice, s obzirom na to da tužitelj Petrol d.d. raspolaže zadužnicom zavedenom u Očevidniku redoslijeda naplate, iz koje je vidljivo da je račun VH u blokadi.

6.5. Na temelju e-mail korespondencije tuženika od 6. studenog 2018. sud je utvrdio da je prednik tuženika inicirao sklapanje ugovora o ustupu tražbine odmah po saznanju sadržaja prvostupanjske odluke te u vremenu kada je znao da je VH bio u blokadi.

6.6. Na temelju ugovora o ustupu tražbine tuženika od 21. veljače 2017,. 2. listopada 2018., 10. kolovoza 2023.,12. rujna 2024. i 8. prosinca 2022. sud je utvrdio da je uobičajena praksa prednika tuženika pa i tuženika sada bila sklapanje ugovora o cesiji u svrhu osiguranja svoje tražbine u pogledu nastalih parničnih troškova za zastupanje stranaka.

6.7. Na temelju dopisa Zajedničkog odvjetničkog ureda Mladen Klasić, Željko Rožić i Sanela Kontin Miklin od 4. kolovoza 2020. sud je utvrdio da je prednik tužene zatražio isplatu dosuđenog parničnog troška VH na račun prednika tuženika temeljem Ugovora o ustupu tražbine. Također je na temelju dopisa odvjetnika Nevia Svilara od 11. kolovoza 2020. sud utvrdio da je VH putem tog punomoćnika zatražio da mu se isplati dosuđeni trošak parničnog postupka iz predmeta Trgovačkog suda u Bjelovar posl.br. P- 35/2018. na njegov račun ili na račun tog drugog punomoćnika.

6.8. Na temelju pregleda otvorenih stavaka tužitelja Petrol d.d. -a u odnosu na VH sud je utvrdio da je VH imao dospjelo dugovanje prema tužitelju u iznosu od 938.331,38 EUR (7.069.857,80 kn).

6.9. Na temelju Izjave o prijeboju od 24. kolovoza 2020. sud je utvrdio da je tužitelj izjavio VH prijeboj predmetne tražbine VH koja se odnosi na parnični trošak koji je ranije ustupio pravnom predniku tuženice.

6.10. Iz iskaza svjedoka VH sud je utvrdio da je svjedok na prijedlog svojeg punomoćnika, odvjetnika ČH, sklopio predmetni ugovor o cesiji s punim povjerenjem, budući da osobno ne raspolaže pravnim znanjem te je u svakom trenutku postupao prema savjetu i prijedlogu punomoćnika. Nadalje je utvrđeno da je pojedine odvjetničke troškove plaćao u gotovini jer mu je u to vrijeme bio blokiran račun, te da je punomoćnik koji ga je zastupao, prema njegovu mišljenju, bio upoznat s činjenicom blokade računa i razlogom plaćanja u gotovini pojedinih radnji, uzimajući u obzir da je bilo nekoliko sporova u vezi s njegovim obrtom u kojima ga je prednik tuženice zastupao. S obzirom na protek vremena, svjedok se ne sjeća kojih se radnji to tiče ni u kojim iznosima i za koje predmete, ali je siguran da punomoćniku nije isplatio iznos parničnog troška od 51.141,15 EUR (385.323,00 kn).

6.11. Iskaz svjedoka sud je ocijenio djelomično vjerodostojnim.

6.12. Sud smatra istinitim dio iskaza u dijelu u kojemu svjedok navodi da je predmetni ugovor o cesiji sklopio na prijedlog i uz puno povjerenje u svojeg punomoćnika te da je plaćanje pojedinih odvjetničkih troškova vršio u gotovini zbog blokade svojeg računa. Te su okolnosti u skladu s ostalim izvedenim dokazima, ispravama priloženima spisu koje potvrđuju dugotrajnu blokadu računa VH, kao i s utvrđenom činjenicom da je svjedok u predmetnom i u ranijim predmetima bio zastupan od strane istog punomoćnika, što ukazuje na dugotrajan i povjerenjem obilježen odnos stranke i odvjetnika.

6.13. Međutim, sud ne smatra da je istinit iskaz svjedoka u dijelu u kojemu tvrdi da nije bio upoznat s razlozima zbog kojih mu je punomoćnik predložio sklapanje ugovora o cesiji, niti u dijelu u kojemu svjedok negira poznavanje okolnosti koje su prethodile i pratile sklapanje predmetnog ugovora. Naime, sud ocjenjuje da svjedokovo pozivanje na neznanje i nepamćenje nije uvjerljivo, i to iz sljedećih razloga.

6.14. Kao prvo, radi se o imovinskopravnom poslu kojim je VH u cijelosti raspolagao svojom jedinom naplativom tražbinom, dosuđenim parničnim troškom iz predmeta Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovnog broja P-35/2018 u vrijednosti od 51.141,15 EUR, odnosno 385.323,00 kn. Radi se o iznosu koji, promatran u kontekstu ukupnih dugovanja svjedoka prema tužitelju, koja iznose 938.331,38 EUR, nije zanemariv. Nasuprot tomu, opće životno iskustvo nalaže da osoba koja raspolaže tražbinom takve vrijednosti mora biti upoznata s odlučnim okolnostima tog raspolaganja i u pravilu jest.

6.15. Kao drugo, svjedok je kao vlasnik obrta aktivno sudjelovao u višestrukim sudskim postupcima (išao zajedno s punomoćnikom na ročišta prema iskazu svjedoka) u kojima ga je zastupao isti punomoćnik, što upućuje na to da je bio kontinuirano informiran o tijeku i ishodu tih postupaka, uključujući pitanja troškova zastupanja i načina njihove naplate. Nerealno je i neuvjerljivo, u takvim okolnostima, prihvatiti tvrdnju da svjedok nije bio svjestan ekonomske pozadine i cilja sklapanja predmetnog ugovora.

6.16. Kao treće, predmetni ugovor o cesiji sklopljen je neposredno po donošenju prvostupanjske odluke u predmetu P-35/2018, tj. u trenutku kada je svjedoku bila poznata visina dosuđenog troška. Vremenski slijed sklapanja ugovora potvrđuje da svjedok nije pasivno pratio prijedlog punomoćnika, već da je bio svjestan neposrednog povoda za sklapanje ugovora.

6.17. Sud stoga zaključuje da je svjedok, bez obzira na povjerenje koje je iskazivao prema punomoćniku bio upoznat s razlogom zbog kojeg mu je predloženo sklapanje ugovora o cesiji, odnosno s činjenicom da bi tužitelj, bez ustupanja predmetne tražbine, bio ovlašten prebiti dosuđeni parnični trošak sa znatno većim dospjelim potraživanjem prema svjedoku. U tom dijelu iskaz svjedoka nije prihvaćen kao vjerodostojan.

6.18. Na temelju iskaza tuženice ČHN sud je utvrdio da je uobičajena praksa ureda sklapanje ugovora o cesiji sa strankama isključivo kao osiguranje naplate pruženih usluga u pojedinim predmetima te da pritom nije praksa provjeravati je li stranka s kojom se sklapa ugovor o cesiji u blokadi. Nadalje je utvrđeno da tuženica u razdoblju zastupanja i sklapanja ugovora o cesiji s VH nije bila uključena u predmet te da nije upoznata s odlučnim činjenicama koje se odnose na to je li odvjetnički ured bio upoznat s blokadom računa VH, kao ni je li ta činjenica bila poznata pravnom predniku tuženice. Također je utvrđeno da VH, kao ni njegova rodbina koja ga je pratila, nisu bili osobe koje bi dolazile u ured isključivo radi potpisivanja dokumenata bez prethodnog upoznavan ja s njihovim sadržajem, zbog čega tuženica smatra da su oni bili obaviješteni od strane punomoćnika o razlogu sklapanja predmetnog ugovora, a to je osiguranje naplate parničnog troška.

6.19. Iskaz tuženice sud je ocijenio vjerodostojnim u pogledu okolnosti koje su joj bile neposredno poznate.

6.20. Navodi tuženice o uobičajenoj poslovnoj praksi ureda , odnosno sklapanju ugovora o cesiji kao instrumenta osiguranja naplate odvjetničkih usluga bez provjere financijskog stanja stranke logični su, konzistentni te se podudaraju s ostalim izvedenim dokazima, ponajprije s ugovorima o cesiji priloženima spisu koji potvrđuju takvu dugogodišnju i ustaljenu praksu. Nadalje, procjena tuženice da VH nije bio osoba koja bi dokumente potpisivala bez prethodnog razumijevanja njihova sadržaja u skladu je s ostalim utvrđenim okolnostima koje upućuju na to da je svjedok bio aktivno uključen u predmetne sudske postupke i da je bio u redovitoj komunikaciji s odvjetničkim uredom.

6.21. Međutim, sud utvrđuje da tuženica o odlučnim činjenicama ovog spora t.j. o tome je li pravni prednik tuženice u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bio upoznat s činjenicom blokade računa VH i s pobliže određenom svrhom sklapanja ugovora nema neposrednih saznanja. Iz njezina iskaza nedvojbeno proizlazi da u razdoblju sklapanja predmetnog ugovora o ustupu tražbine nije bila uključena u predmet niti je osobno prisustvovala sklapanju toga ugovora. Stoga se njezin iskaz u navedenom dijelu temelji isključivo na posrednom zaključivanju i pretpostavci, a ne na neposrednom znanju o okolnostima sklapanja predmetnog pravnog posla. Iz tih razloga sud zaključuje da iskaz tuženice, iako logičan i načelno vjerodostojan, nije podoban kao neposredan dokaz o odlučnim činjenicama koje se odnose na znanje pravnog prednika tuženice.

7. S obzirom na to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio pravno shvaćanje u revizijskoj odluci poslovnog broja Rev-1000/2023 od 16. listopada 2024. vezano uz razlog ništetnosti na koji se tužitelj u tijeku postupka pozivao, ovaj sud se u obrazloženju neće posebno osvrtati na razloge ništetnosti. U tom dijelu navodi se da postupanje protivno odredbi članka 15. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20), odnosno sklapanje ugovora o cesiji kao obračunskog plaćanja u smislu članka 15. stavka 1. navedenog zakona za vrijeme blokade cedenta, nema automatski za posljedicu ništetnost sklopljenog ugovora o cesiji na temelju odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), jer se radi o situaciji u kojoj je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj ugovornoj strani. Dakle, nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost predmetnog ugovora iz razloga što je predmetni Ugovor o cesiji sklopljen suprotno odredbi člana 15. st. 2. ZPONS-a, s obzirom da je člankom 322.st.2 ZOO-a propisano da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj stranci, ugovor je valjan ako je u zakonu je što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Posljedice su ujedno i propisane u članku 30. ZPONS-a, odnosno predviđena je prekršajna odgovornost i novčana sankcija za slučaj da se postupa suprotno članku 15. st.2 ZPONS-a.

7.1. S obzirom na uputu Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je potrebno utvrditi je li pobuda primatelja cesije za sklapanje ugovora o ustupu tražbine bila nedozvoljena i je li bitno utjecala na njegovu odluku da sklopi ugovor o ustupu u vrijeme kad je ustupitelj imao oznaku blokade računa, a što je primatelj znao, kao i to da je ustupitelj za tu pobudu znao, ovaj sud ograničio se na utvrđenje navedenih odlučnih činjenica.

7.2. Na temelju svih izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja opisanog pod točkama 6.1. do 6.21. ovog obrazloženja, ovaj sud zaključuje da je pobuda primatelja cesije za sklapanje predmetnog Ugovora o ustupu tražbine od 6. studenog 2018. bila nedozvoljena u smislu odredbe članka 274. ZOO-a te da je bitno utjecala na njegovu odluku o sklapanju toga pravnog posla.

7.3. Pravni prednik tuženice sklopio je predmetni ugovor neposredno po saznanju sadržaja prvostupanjske odluke, u trenutku kada je, kako je utvrđeno na temelju predmeta Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovnog broja P-35/2018, bio upoznat s činjenicom da je račun VH u blokadi. Ustupljena tražbina u pogledu dosuđenog parničnog troška bila je jedina imovina koju je VH mogao naplatiti od tužitelja, dok je s druge strane tužitelj prema VH imao dospjelo dugovanje u iznosu od 938.331,38 EUR. U takvim okolnostima razumno je zaključiti, a sud i zaključuje, da je primatelj cesije bio svjestan da bi tužitelj, bez sklapanja predmetnog ugovora, predmetni iznos parničnog troška u cijelosti prebio sa znatno većim dospjelim potraživanjem prema VH, čime bi tražbina na naplatu parničnog troška faktično ostala nenaplativa za ustupitelja i ukinuta kompenzacijom.

7.4. Neovisno o tome što je VH u predmetnom pravnom poslu bio zastupan po punomoćniku, ovaj sud ocjenjuje da je i on kao ustupitelj bio svjestan nedozvoljene pobude primatelja cesije. VH nastupao je u pravnom prometu kao vlasnik obrta, što ga svrstava u kategoriju osoba koje su dužne postupati s povećanom pažnjom, odnosno pažnjom dobrog gospodarstvenika, sukladno odredbi članka 10. stavka 1. ZOO-a. Stoga se, bez obzira na povjerenje koje je ukazao svojem punomoćniku, ne može prihvatiti da nije mogao prepoznati da sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine oštećuje svojeg vjerovnika, ovdje tužitelja koji bi inače bio ovlašten izvršiti prijeboj suprotnih tražbina. Tome u prilog govori i činjenica da je sud, na temelju dopisa odvjetnika Nevia Svilara, utvrdio da je svjedok pokušao doći do dosuđenog parničnog troška i uz pomoć drugog punomoćnika, iako u svojem iskazu suprotno tvrdi da nije angažirao drugog punomoćnika.

7.5. Slijedom svega iznesenoga, ovaj sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke iz članka 274. stavka 1. ZOO-a te da je predmetni ugovor o ustupu tražbine bez učinka.

7.6. Uzimajući u obzir da je utvrđeno kako predmetni ugovor o ustupu tražbine nema učinka, ovaj sud nadalje zaključuje da je tražbina VH prema tužitelju prestala danom davanja izjave o prijeboju. Budući da ugovor o cesiji nema učinka, tužitelj je osnovanim isticao da je predmetna tražbina VH prestala upravo danom davanja izjave o prijeboju. Sukladno odredbi članka 195. ZOO-a, dužnik može prebiti svoju tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće te ako su obje dospjele. Nadalje, odredbom članka 196. ZOO-a određeno je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, pri čemu se smatra da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to.

8. Slijedom gore iznesenog, s obzirom da je sud utvrdio da je Ugovor o cesiji bez učinka te da je tražbina svjedoka VH prestala davanjem izjave o prijeboju od 24. kolovoza 2020., u cijelosti je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

9. Sud je sve dostavljene isprave cijenio kao vjerodostojne jer nemaju očitih nedostataka, a njihova vjerodostojnost tijekom postupka nije dovedena u pitanje, odnosno nije osporena od strane tuženika ni tužitelja.

10. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa).

10.1. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, sud je tuženiku naložio plaćanje parničnih troškova.

10.2. Tužitelju je stoga, sukladno Tarifi priznat trošak:

- Sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, (Tbr. 7.1.)

- Pristupa ročištu 10.09.2021. u iznosu od 1.000,00 eura, (Tbr. 9.1.)

- Pristupa ročištu 17.11.2021. u iznosu od 1.000,00 eura, (Tbr. 9.1.)

- Žalbe u iznosu od 1.250,00 eura, (Tbr. 8.1.)

- Pristupa ročištu 12.02.2026. u iznosu od 1.000,00 eura, (Tbr. 9.1.)

- Podnesak od 10.02.2026. u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tarifi

- Pristupa ročištu 28.04.2026. u iznosu od 1.000,00 eura, (Tbr. 9.1.)

- Pristupa ročištu 15.07.2026. u iznosu od 1.000,00 eura, (Tbr. 9.1.)

- PDV 25% u iznosu 2.062,50 eura, (Tbr. 46.)

- Sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 388,45 eura

- Sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 388,48 eura

- Sudske pristojbe na presudu u iznosu od 388,45 eura

odnosno sveukupno 11.477,88 eura.

10.3. Sud je dosudio tuženiku trošak pristupa ročištu 13.05.2026. u iznosu od 1.000,00 eura, (Tbr. 9.1.) po načelu krivnje temeljem članka 156. st. 1. i 2. ZPP-a, s obzirom da je ročište odgođeno zbog neopravdanog izostanka uredno pozvanog svjedoka tužitelja VH, a koji izostanak punomoćnik tužitelja nije naknadno opravdao. U preostalom dijelu odbijen je zatraženi parnični trošak temeljem članka 154.st 1. ZPP - a, odnosno u skladu s uspjehom u parnici.

11. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Križevcima 1. rujna 2026.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).