1                       Poslovni broj: 26 Gž-776/2023-3

 

 

Poslovni broj: 26 Gž-776/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. L. pok. A. iz O., OIB:... i tužiteljice F. K. pok. A. iz D., OIB:... oboje zastupani po punomoćniku J. M., odvjetniku u S., protiv tuženica A. L. pok. J. rođ. V., iz O., OIB:... i N. V. rođ. B. iz R., OIB:..., obje zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici u Odvjetničkom uredu B. u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-411/2021 od 5. svibnja 2023., u sjednici vijeća 22. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-411/2021 od 5. svibnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da su tužitelji vlasnici svaki u ½ dijela nekretnina označenih i opisanih kao čest.zem. 573/3 i 573/4 upisanih u zk.ul.br. 311 k.o. O., te se ovlašćuju temeljem presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, na svoje ime i korist, svaki za po ½ dijela prava vlasništva, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženica. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženicama naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.423,98 EUR/25.798,00 kn.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tuženice iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19.) uz izuzetke propisane st. 2. i 3. citirane zakonske odredbe, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženica nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva svakog u ½ dijela na čk.br. 573/3 i 573/4 upisanih u zk.ul.br. 311 k.o. O., a koji činjenično temelje na tvrdnjama da je njihova prednica M. L. temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na navedenim nekretninama i da je stečeno pravo vlasništva njihove prednice prešlo na njih temeljem nasljeđivanja. Zbog navedenog traže da ih se ovlasti da temeljem presude na predmetnim nekretninama zatraže i ishode u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku uknjižbu prava vlasništva na svoje ime svaki u ½ dijela uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženica.

 

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da su tuženice upisane u zk.ul.br. 311. k.o. O. kao suvlasnice čk.br. 573/3 u naravi oranica površine 147 m2 i čk.br. 573/4 u naravi oranica površine 82 m2 i to tuženica A. L. u 1661/5120 dijela a tuženica N. V. u 3459/5120 dijela

 

- da je prednica tužitelja M. L. od 1974. upisana u katastarskom operatu za k.o. O. u posjedovnom listu broj... kao posjednica čk.br. 573/3 i 573/4

 

- da iz Potvrde Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 21. listopada 2008. proizlazi:

 

-          da je temeljem čl. 54. Zakona o Društvenom doprinosu i porezima od 29. prosinca 1951. obnovljen spisak parcela na osnovu podataka obavljene revizije katastra identifikacijom na terenu 1951. za katastarsku općinu O., nakon čega je čk.br. 573 k.o. O. ukupne površine 1841 m2 upisana u posjedovni list broj... na ime J. M.,

 

-          da je revizijom posjeda 1965. upis na naslovnoj strani posjedovnog lista broj... izmijenjen na način da je brisan P. L., a kao posjednica je upisana M. L. iz O.

 

-          da je u katastarskom operatu za k.o. O. - čk.br. 573 ukupne površine 1841 m2 temeljem prijavnog lista broj 668/1974 na prijedlog J. (pravilno J. – opaska ovog suda) M. od 9. kolovoza 1974., rješenjem Općine D., Zavoda za katastar i geodetske poslove od 14. kolovoza 1974. cijepana na čk.br. 573/1 površine 711 m2, čk.br. 573/2 površine 914 m2, čk.br. 573/3 površine 147 m2 i čk.br. 573/4 površine 82 m2, te da su čk.br. 573/1 i čk.br. 573/2 upisane u posjedovni list broj... na ime J. M., dok su čk.br. 573/3 i čk.br. 573/4 upisane u posjedovni list broj... na ime M. L. s obzirom da je na licu mjesta uz prisustvo J. M. utvrđeno da je u posjedu tih novoformiranih čestica (čk.br. 573/3 i čk.br. 573/4) M. L.

 

-          da je na temelju prijedloga M. M. od 28. lipnja 1988. proveden upis na naslovnoj strani posjedovnog lista broj..., na način da je J. M. brisan, a upisana je L. M. ud. J. iz O.

 

-          da su temeljem rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Z-1441/01 – čk.br. 573/1  čk.br. 573/2 otpisane iz posjedovnog lista broj... i upisane u posjedovni list broj... na ime A. L.

 

- da prednica tužitelja M. L. krajem 80-tih godina nije dopustila predniku tuženica (J. (J.) M.) postaviti odvodnu (kanalizacijsku) cijev preko čk.br. 573/3 i čk.br. 574/4 pa ista prolazi preko čk.br. 571/5 u vlasništvu tuženica koja graniči sjeverno sa čk.br. 573/4

 

- da je prednica tužitelja M. L. 6. rujna 2009. sastavila vlastoručnu oporuku koja je proglašena kod Općinskog suda u Dubrovniku 11. veljače 2014., kojom je za slučaj smrti raspolagala s čk.br. 573/3 i čk.br. 573/4 k.o. O. u korist sada pokojnog A. L. (oca tužitelja) koji je preminuo prije M. L.

 

- da je prednica tužitelja M. L. sastavila potvrdu i na istoj 30. lipnja 2011. ovjerila svoj potpis kod javnog bilježnika A. S. iz D., kojom potvrđuje da samostalni posjed čk.br. 573/3 i čk.br. 573/4 k.o. O. temelji na ranijem posjedu tih nekretnina od strane njezine pokojne tete koja nije imala potomke, odnosno od 1930. kada je došla živjeti u O., da je nakon tetine smrti nastavila posjedovati nekretnine kao vlasnica zajedno sa članovima obitelji, te da joj nitko nikada nije osporavao pravo na posjed

 

- da u rješenju o nasljeđivanju iza M. L. kao ostavinska imovina nisu navedene čk.br. 573/3 i čk.br. 573/4 kao izvanknjižno vlasništvo

 

- da tuženice nisu dokazale svoje tvrdnje da su njihovi prednici svoje parcele koje su imali na prostoru današnjih Vrtova sunca mijenjali 1970. za čk.br. 573 k.o. O.

 

- da iz iskaza tuženice A. L. proizlazi da se na čk.br. 573/4 k.o. O. sada nalazi samo travnjak, da isti kosi tužiteljica F. K. svakih 10 dana i M. K. koji povremeno radi kod nje, a da je M. K. u iskazu naveo da od 1996. dolazi kod tuženice tri do četiri puta godišnje kositi travu oko njezine kuće, te da je u tom razdoblju čk.br. 573/4 nekoliko puta bila pokošena od strane tužiteljice F. K.

 

- da iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da se na čk.br. 573/3 k.o. O. nalazi 8 posađenih stabala maslina i da o istima brinu i ubiru plodove tužitelji

 

- da je 7. ožujka 2022. proveden uviđaj na čk.br. 573/3 i čk.br. 573/4 uz vještaka S. G., dipl. ing. geodezije, na kojem je utvrđeno da je čk.br. 573/4 u naravi travnjak u površini od 89 m2 omeđen zidovima – suhozidom, da se sa zapadne strane nalazi suhozid do kojeg je kanal (potok) dok se na istočnom dijelu parcele nalazi ostatak posječenog debla „narančina“, a da je čk.br. 573/3 ukupne površine 141 m2 u naravi maslinik sa osam stabala maslina omeđen suhozidom sa svih strana, a na istočnoj strani se nalazi pet čokota loze, da je vještak G. izradio skicu licu mjesta na kojoj je prikazao poziciju posječenog debla („narančina“), plastične cijevi (za odvod) i maslina (list broj 126 spisa), da tužitelji i tuženice nisu imali primjedaba na nalaz i mišljenje i usmenu dopunu nalaza vještaka

 

- da je prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka J. C. koji je susjed i nesrodan sa strankama, M. L. (majke tužitelja), Ž. L. i P. P. (unatoč tome što su isti srodnici tužitelja, obzirom da su njihovi iskazi podudarni sa podacima iz isprava u spisu) koji su potvrdili tvrdnje tužitelja da je njihova prednica M. L. zajedno sa svojom obitelji bila u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina na način da je iste nesmetano obrađivala kao svoje, dok nije našao istinitim iskaz M. M., polusestre tuženice A. L., jer je isti protivan ostalim izvedenim dokazima i nelogičan.

 

7. Na temelju gore iznesenog prvostupanjski sud utvrđuje da je pravna prednica tužitelja M. L. bila poštena posjednica predmetnih nekretnina zasigurno od 1974. (a i ranije) kada je evidentirano cijepanje čk.br. 573 na čk.br. 573/3 i čk. br. 573/4 i na kojima je kao posjednica od tada upisana prednica tužitelja M. L., to zaključuje da je temeljem odredbe čl. 159. st. 1.-3. u vezi čl. 160. st. 1.- 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj:  91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje u tekstu: ZV) od 1974. do 1994. protekao rok od 20 godina potreban za stjecanje prava vlasništva po zakonu – dosjelošću i da je M. L. stekla pravo vlasništva temeljem dosjelosti, a kako je posjed nastavljen po tužiteljima do danas to utvrđuje da su tužitelji preko svojih prednika (bake M. L., oca A. L.) svaki u ½ dijela stekli vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću, slijedom čega je odlučio kao pod toč. I izreke.

 

8. U žalbi tuženice navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, tj. o samom posjedu predmetnih nekretnina od strane tužitelja i kakvoći istoga, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, odnosno da je u prvostupanjskom postupku pogrešno utvrđena povijest promjena predmetnih nekretnina zbog čega se presuda ne može ispitati. Sadržajem žalbe tuženice ukazuju i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, kao niti rezultat cjelokupnog postupka. Unatoč tome što je prvostupanjski sud na temelju dokumentacije dostavljene u spis utvrdio da je prednik tuženica - J. (J.) M. 9. kolovoza 1974. podnio zahtjev Zavodu za katastar i geodetske poslove za cijepanje čk.br. 573 k.o. O., da je na temelju tog zahtjeva sastavljen prijavni list u kojem je između ostalog provedeno cijepanje čk.br. 573 k.o. O. na nove čk.br. 573/1, 573/2, 573/3 i 573/4, da je prednica tužitelja M. L. u posjedovnom listu od 1974. upisana kao posjednica novoformiranih čk.br. 573/3 i čk.br. 573/4 k.o. O., tuženice po prvi puta u žalbi ističu da iz rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Z-747/1974 proizlazi da je na temelju prijavnog lista broj... Zavod za katastar i geodetske poslove u Dubrovniku izvršio cijepanje čk.br. 573/2 na čk.br. 573/2, čk.br. 573/3 i čk.br. 573/4 k.o. O. uz „uknjiženje vlasnosti L. M., J. V. i A. V.“, tvrdeći pritom da prijavnim listom nije cijepana nepostojeća čk.br. 573 k.o. O., kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud, već čk.br. 573/2, te da je kao vlasnik novoformiranih zemljišnoknjižnih čestica ostao i dalje upisan prednik tuženica. Isto tako, po prvi puta u žalbi, tuženice ističu da je iz povijesnog zemljišno-knjižnog izvatka za predmetne nekretnine razvidno da je pod brojem Z-747/74 od 14. kolovoza 1974. izvršeno cijepanje upravo čk.br. 573/2, a ne čk.br. 573 kako se to navodi u prvostupanjskoj presudi.

 

8.1. Tuženice nadalje ističu da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da je prednica tužitelja od 1974. do 1994. bila u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, s obzirom da je do tog zaključka prvostupanjski sud došao na temelju iskaza svjedoka koji su svi srodnici tužitelja, zainteresirani za ishod postupka, dok je svjedok J. C. bivši pomorac koji je u spornom razdoblju više od 10 mjeseci godišnje „bio na brodu“. Navode da činjenica što je prednica tužitelja vlastoručnom oporukom ostavila u nasljedstvo predmetne nekretnine ocu tužitelja, ne znači da je ista bila vlasnica tih nekretnina i da iz tog razloga sporne nekretnine javni bilježnik nije naveo u rješenju o nasljeđivanju iza prednice tužitelja. Smatraju nevjerojatnim da su tek od 2008. počeli polagati pravo na predmetne nekretnine, s obzirom da nedaleko od istih imaju kuću u kojoj, uključujući i njihove prednike, žive više od 250 godina. Ističu da iz iskaza M. L., A. L., N. V. i M. M. jasno proizlazi da su predmetne nekretnine oduvijek koristili zajedno prednici tužitelja i tuženica, odnosno da je uvijek postojao spor i nesuglasica oko istih, jer je prednica tužitelja polagala pravo na iste iako je znala da su stvarni vlasnici istih prednici tuženica. Osporavaju i ocjenu iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije, smatrajući da sud nije pravilno ocijenio iskaze svjedoka koje su predložile tuženice i koji su iskazivali logično i suglasno, posebice iskaz svjedokinje M. M. s obzirom da je ista živjela u O. od 1974 do 1988. pa o čemu je iskazivala ima neposrednih saznanja, a ista je decidirano navela da je njezin otac J. M. obrađivao predmetne nekretnine, a nakon njegove smrti da je isto nastavila raditi tuženica A. L. (njezina sestra).

 

9. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženice navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio sve provedene dokaze upravo kako nalaže citirana zakonska odredba, te utvrđene činjenice na kojima je utemeljio odluku imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza. Relevantne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva utvrđene su na temelju materijalne dokumentacije koju su tužitelji dostavili u spis (Potvrde Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 21. listopada 2008., Prijavnog lista Zavoda za katastar i geodetske poslove Dubrovnik od 9. kolovoza 1994., Prijavnog lista Zavoda za katastar i geodetske poslove Dubrovnik od 9. kolovoza 1974., Potvrde M. L. od 24. lipnja 2011. i vlastoručne oporuke M. L. od 6. rujna 2008.), na temelju uviđaja na licu mjesta od 7. ožujka 2022. te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju S. G. od 12. travnja 2022., te na temelju iskaza svjedoka i stranaka koje je sud analizirao i ocijenio vodeći računa i o utvrđenim činjenicama iz materijalne dokumentacije.

 

9.1. S tim u vezi valja ukazati da tuženice tek u žalbi ističu da nije cijepana čk.br. 573 k.o. O., već čk.br. 573/2 k.o. O. pozivajući se prvi puta u žalbi na rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj Z-747/1974 i na povijesni izvadak za predmetne nekretnine, pa kako čl. 352. st. 1. ZPP propisuje da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, to ovaj sud, primjenom citirane zakonske odredbe, nije razmatrao navedene žalbene navode tuženica i dokaze koje su po prvi puta dostavile uz žalbu, s obzirom da su iste prekludirane u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza.

 

10. Ispitivanjem pobijane presude temeljem čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje tuženice ukazuju u žalbi.

11.1. I prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka J. C., M. L., Ž. L. i P. P., s obzirom da su ti svjedoci suglasno iskazivali da je predmetne nekretnine na samostalan i neosporavan način koristila prednica tužitelja – M. L. sa svojom obitelji, opisujući da je na čk.br. 573/4 prvobitno uzgajala razne kulture povrća, a kasnije sadila „narančine“ koje je tuženica A. L. dala posjeći, da se sada na toj nekretnini nalazi travnjak koji tužiteljica F. K. redovito kosi svakih desetak dana, a što je potvrdila u svojem iskazu i tuženica A. L.. U odnosu na čk.br. 573/3 iz iskaza svjedoka i stanja u spisu proizlazi da su se na toj nekretnini prvo nalazile smokve i vinova loza, tzv. trlje, dok je otac tužitelja početkom 90-ih godina na toj nekretnini posadio osam stabala maslina o kojima brinu i ubiru plodove tužitelji (što je potvrdila i tuženica A. L. u svojem iskazu).

 

11.2. Stoga, kada se iskazi navedenih svjedoka usporede s materijalnom dokumentacijom i sa stanjem na licu mjesta koje je opisano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka S. G. iz kojeg proizlazi da su nekretnine u cijelosti ograđene suhozidom te su uživane kao samostalna cjelina, to je i prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da su tužitelji dokazali da je njihova pravna prednica (pokojna M. L.) bila u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina i to najkasnije od 1974. pa do smrti (2013.) nakon čega je samostalni posjed nastavljen po tužiteljima, dok s druge strane tuženice nisu dokazale da su njihovi pravni prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina s obzirom da na istima nisu poduzimali radnje koje bi ukazivale na samostalni vlasnički posjed.

 

11.3. Činjenica da je M. K. povremeno od 1996. kosio travu po nalogu tuženice A. L. na čk.br. 573/4 k.o. O., te da je kasnije posjekao drvo „narančina“ na toj nekretnini, u konkretnom slučaju nije relevantno s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je prednica tužitelja stekla pravo vlasništva na toj nekretnini najkasnije 1994., dakle, prije nego što je navedeni svjedok počeo kositi travu na istoj, pri čemu osobito treba imati u vidu da je i sam svjedok naveo da je kosio travu tri do četiri puta godišnje po nalogu tuženice, a da je u nekoliko navrata primijetio da je na predmetnoj nekretnini trava bila pokošena od strane tužiteljice F. K., što znači da su posjedovne radnje u smislu faktične vlasti na stvari izvršavali tužitelji.

 

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da J. M. nije njihov pravni prednik jer je čk.br. 573 k.o. O. predstavljala vlastitu imovinu njihove majke pa da stoga J. M. nije bio ovlašten 1974. podnijeti zahtjev za cijepanje čk.br. 573 k.o. O., odnosno prenijeti na prednicu tužitelja posjed ili bilo koja druga prava u odnosu na tu nekretninu, a to iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o posjedu, a ne o pravu vlasništva, time da valja ukazati da osim činjenice što je J. M. podnio zahtjev za cijepanje predmetne čestice, da je prednica tužitelja upisana kao posjednica spornih čestica na temelju zatečenog stanja po nadležnoj komisiji. Nadalje, potpuno je irelevantna činjenica što je majka tužitelja bila zaposlena na sudu, jer isto ne znači da je morala provjeravati zemljišnoknjižno stanje navedenih nekretnina, tim više što je upravo njezina svekrva, prednica tužitelja M. L. oporučno raspolagala tim nekretninama smatrajući se vlasnicom. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da prednicima tužitelja nitko nije branio niti ometao posjed predmetnih nekretnina, to očito nije bilo potrebe za provjeravanje zemljišnoknjižnog stanja.

 

13. Prednica tužitelja je prema podacima iz katastarskog operata od 1974. bila upisana kao posjednica na predmetnim nekretninama i na njima je zajedno sa svojom obitelji vršila posjedovne radnje (sadila povrtne kulture, obrađivala iste, sadila masline, ubirala plodove, kosila travu), smatrajući se vlasnicom istih te nije imala nikakvih razloga posumnjati da joj na tim nekretninama ne pripada pravo na posjed, dok s druge strane tuženice i njihovi prednici kao zemljišnoknjižni vlasnici predmetnih čestica uopće nisu gospodarili predmetnim nekretninama (tuženice su se u bitnom pozivale na upisano zemljišnoknjižno stanje) niti su poduzimale ikakve radnje kojima bi suzbile posjed prednice tužitelja, a da je tuženicima (i prednicima) bilo poznato da prednica tužitelja ima pravo vlasništva dokazuje i činjenica da prednik tuženica nije postavio odvodnu (kanalizacijsku) cijev preko čk.br. 573/3 i čk.br. 573/4 jer isto prednica tužitelja nije dopustila, što jasno ukazuje da su se prednici tuženika pokorili zahtjevu prednice tužitelja smatrajući je ovlaštenom zabraniti provođenje cijevi kroz nekretnine koje joj pripadaju. 

 

14. To što su u zemljišnoj knjizi upisane tuženice (a ranije njihov prednik) samo po sebi ne dovodi do zaključka da posjed M. L. nije bio pošten, jer za poštenje posjeda potrebno je da uvjerenje osobe koja smatra da joj pripada stvar (nekretnina) bude utemeljeno na opravdanim okolnostima, a postojanje opravdanih okolnosti je utvrđeno u konkretnom slučaju. Dakle, tuženice u ovom postupku nisu dokazale nepoštenje prednice tužitelja jer osim paušalnih tvrdnji da je trebala znati da su prednici tuženika upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnu knjigu, nisu navele nikakve druge činjenice na okolnost nepoštenja posjeda prednice tužitelja.

 

15. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 91/96.) u čl. 28. st. 4. propisuje da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, a čl. 30. st. 2. istog Zakona da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici, što znači da je prednica tužitelja pravo vlasništva stekla kao savjesna posjednica najkasnije 1994. primjenom navedenog materijalnog prava. Gotovo istovjetno stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisano je čl. 159. st. 1. i 3. ZV koji je primijenio prvostupanjski sud i temeljem kojeg bi prednica tužitelja pravo vlasništva stekla stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997.

 

16. S obzirom na navedeno valja zaključiti da je prednica tužitelja temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na čk.br. 573/3 i čk.br. 573/4 k.o. O. najkasnije 1994. samostalnim posjedovanjem u razdoblju od 20 godina, nakon čega je nekretnine imala u vlasničkom posjedu do smrti 2013. kada je to pravo temeljem nasljeđivanja prešlo na tužitelje kao njezine nasljednike (potomke umrlog sina A. L.), slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno usvojio zahtjev tužitelja.

 

17. Imajući u vidu da niti jedan žalbeni razlog zbog kojih tuženice pobijaju prvostupanjsku presudu nije osnovan, kraj činjenice što je i odluka o troškovima postupka koju tuženice pobijaju očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobijaju način obračuna, visinu pojedinih troškova, niti kriterij dosuđenja, te kako je odluka o troškovima utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, to je valjalo žalbu tuženica odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 380. toč. 2. ZPP u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Tuženice nisu uspjele sa žalbom pa je odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u smislu čl. 154. st. 1. ZPP.

 

Varaždin 22. veljače 2024.

                                                                     

                                                                                                  Predsjednik vijeća

 

Milko Sambolek v.r.