Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ob-15/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Pavličiću Bekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davorinu Mičinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mičin & Partneri d.o.o., Zagreb, radi spora o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlt. RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica PMR, pravnica u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zlatar Bistrica, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-731/2024-28 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja PM kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-731/2024-28 od 15. prosinca 2025. u točki I. 1). izreke.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 731/2024-28 od 15. prosinca 2025. u točkama I/ pod 2) i II/ presude, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:
" I. Mijenja se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob - 1705/2023 od 4. rujna 2023., kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od
30. lipnja 2023., na sljedeći način:
1) Osobni odnosi između mlt. RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], i oca PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], održavati će se sukladno dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane:
- u tjednu kad majka radi popodne, od utorka u 15:00 sati do četvrtka u 20:30 sati, a ponedjeljak i petak od 15:00 sati do 20:30 sati, sve na način da otac preuzima dijete u čuvaoni te nakon ostvarenog susreta majka dolazi po dijete na očevu adresu,
- u tjednu kad majka radi ujutro, srijedom od 15:00 sati do 20:00 sati, pri čemu otac preuzima dijete u čuvaoni, a nakon ostvarenog susreta majka dolazi po dijete na očevu adresu, te od petka u 19:00 sati do nedjelje u 19:00 sati, na način da otac preuzima dijete kod majke, a majka dolazi po dijete na očevu adresu,
- svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik od 9:00 do 19:00 sati, osim Božića i Uskrsa kad će dijete provesti dio vremena sa svakim od roditelja, te polovicu svih školskih praznika.
2) Roditelji ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podmirivat će sve djetetove redovne potrebe i troškove (prehrana, higijenske i kućanske potrepštine, režije i sl.) za vrijeme dok se mlt. RM nalazi kod svakog od roditelja, dok će veće troškove djeteta (čuvaona, slobodne aktivnosti, školska oprema, izleti, odjeća i obuća, veći zdravstveni troškovi i sl.) podmirivati svaki u polovici iznosa.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove."
1.1. Dopunskom presudom od 7. svibnja 2026. presuđeno je:
„ U preostalom dijelu rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1705/23 od 4. rujna 2023., kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 30. lipnja 2023., koji je sastavni dio predmetnog rješenja, ostaje neizmijenjeno .“
2. Protiv presude žali se tužitelj pobijajući presudu u dijelu pod točkom I. 1). izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka , zbog povrede materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o trošku postupka. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer je presuda proturječna, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama , a na utvrđeno činjenično stanje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tužitelj navodi da su osobni odnosi tužitelja i mlt. P isključivo vezani za radno vrijeme majke i to na način kada majka radi popodne i kada radi ujutro, a sud nije vodio računa da majka može dogovoriti koji tjedan će raditi u jutro, a koji popodne , te kako je u mogućnosti raditi i međusmjenu što predmetnu odluku čini neodrživom. Tužitelj navodi da je suglasan sa utvrđenom dinamikom po tjednima te na samu dinamiku ne stavlja primjedbe, međutim pravilnim i pravičnim smatra da odluka treba biti vezana za nepristrani čimbenik primjerice za parni i neparni tjedan, a ne radno vrijeme majke . Tužitelj ističe da je donesenom odlukom dinamika i susreti osobnih odnosa oca i mlt. RM povjerena isključivo i jedino volji majke te ukoliko majka odluči nekoliko tjedana raditi popodne otac će biti zakinut za provođenje vikenda sa mlt. RM , te bi mu susreti bili u manjem opsegu, a što nikako nije u interesu ni za dobrobit mlt. RM. Predlaže se izmjena pobijane odluke na način da umjesto dijela odluke „-u tjednu kada majka radi popodne“ ima stajati „svaki parni tjedan u mjesecu“ te umjesto dijela odluke „-u tjednu kada majka radi ujutro“ ima stajati „svaki neparni tjedan u mjesecu“. Dakle, iako prvostupanjski sud pravilno zaključuje: „sud smatra kako je za dijete optimalan model susreta prema kojem učestalo i redovno provodi vrijeme s oba roditelja.“ pobijanom odlukom zapravo majci u cijelosti predaje mogućnost određivanja dinamike susreta i druženja vežući iste isključivo i jedino za radno vrijeme majke. Otac ne stavlja primjedbu na utvrđenu dinamiku po tjednima niti žalbu podnosi u dijelu odluke kojom se definiraju susreti i druženja blagdanima i državnim praznicima nit i u dijelu odluke o uzdržavanju i troškovima postupka. Isključivo i jedino žalba se podnosi u dijelu odluke pod točkom I. 1) kojom su tjedni susreti isključivo vezani za radno vrijeme majke. Predlaže se preinačiti predmetnu presudu u pobijanoj točki I. 1) presude kako je to predloženo, uz naknadu troškova žalbe.
2.1. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužena – protutužiteljica (dalje: tužena) pobijajući točke I/ pod 2) i točke II/ presude zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Presuda nije na zakonu osnovana, a počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. Iz provedenog postupka jasno proizlazi da mlt. RM na temelju važećeg plana o roditeljskog skrbi stanuje kod majke, te da je isto u najboljem interesu mlt. RM. U konkretnom slučaju mlt. RM stanuje s majkom koja svakodnevno skrbi za dijete, dok osobne odnose s ocem ostvaruje na način kako je opisano u točki I pod 1) presude. Stranke se pri izradi plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nisu sporazumjele o uređenju novčanog uzdržavanja za dijete za slučaj da dijete provodi podjednako vremena s oba roditelja i da isti podjednako svakodnevno skrbe o djetetu. Tužena je postavila zahtjev kojim potražuje novčani iznos na ime uzdržavanja, a u odnosu na koji sud nije jasno obrazložio zašto isti nije prihvatio. Nije razvidno na koju se zakonsku odredbu sud poziva pri donošenju odluke o uzdržavanju za mlt. RM. Nejasno je i nelogično utvrđenje da bi mlt. RM faktično provodila podjednako vremena s oba roditelja, a da bi istodobno, kako to sud navodi „češće prespavljivala kod majke“. Dijete u tjednu kad tužena radi ujutro više vremena provodi kod majke te u tjednu kad ista radi popodnevnu smjenu češće prespavljuje kod majke. U konačnici mlt. RM stanuje kod majke koja o djetetu svakodnevno skrbi te s njom provodi i više vremena , pa bi sukladno tome tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelj) trebalo obvezati na novčano uzdržavanje. Sud nije valjano cijenio dokumentaciju o visini dohotka tužitelja i tužene, a iz kojih je razvidno da tužitelj ostvaruje znatno veća primanja od tužene. Tužena ima mjesečna primanja od oko 800,00 eura te mjesečno podmiruje trošak čuvaone u iznosu od 114,00 eura, a za sve ostale troškove kao što su hrana, odjeća, prijevoz izdvaja oko 150,00 eura mjesečno. Tužitelj ima mjesečna primanja u iznosu od 1.150,00 eura te na ime uzdržavanja mlt. RM uplaćuje tuženoj iznos od 170 ,00 eura mjesečno, a koji iznos ne zadovoljava prosječne potrebe djeteta uzrasta mlt. RM. Tužena ističe da je sud propustio odlučiti o zahtjevu da u ostalom dijelu rješenje naslovnog suda posl. br. R1 Ob-1705/23-2 od 4. rujna 2023. kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 30. lipnja 2023. koji je sastavni dio predmetnog rješenja, ostaje neizmijenjeno. Predložila je donijeti dopunsku presudu. Nije osnovana niti odluka o trošku, jer je trošak trebalo u cijelosti dosuditi tuženoj. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tužene osnovana.
4. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) glede odluke iz točke I. 1). izreke te su za istu dati jasni razlozi. Suprotno tome glede odluke iz točke I/ pod 2) izreke, tužena je postavila zahtjev kojim potražuje novčani iznos na ime uzdržavanja, a u odnosu na koji sud nije jasno obrazložio zašto isti nije prihvatio odnosno nije dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa presudu u tome dijelu nije moguće ispitati.
5. Prvostupanjski sud je dopunskom presudom od 7. svibnja 2026., presudio da u preostalom dijelu rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1705/23 od 4. rujna 2023., kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 30. lipnja 2023., koji je sastavni dio predmetnog rješenja, ostaje neizmijenjeno.
6. U obrazloženju pobijane odluke, prvostupanjski sud je između ostalog naveo:
- da u tužbi od 19. lipnja 2024. tužitelj navodi da su se od donošenja rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1705/2023 od 4. rujna 2023., kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 30. lipnja 2023., promijenile okolnosti pod kojima je isto doneseno, jer da zajedničko dijete stranaka, mlt. RM, praktički sa svakim od roditelja provodi jednako vrijeme
- da traži izmjenu odluke na način da mlt. dijete stanuje s njim, a da kod svakog roditelja provodi naizmjenično po jedan tjedan, te da se ukine obveza uzdržavanja u odnosu na oca
- da tužena osporava navode tužbe, pogotovo da bi došlo do promjene okolnosti , pa da nema potrebe mijenjati dosadašnji način ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta, te ujedno protutužbom traži povećanje uzdržavanja sa 170,00 eura na 229,50 eura mjesečno
- da je djetetu imenovana posebna skrbnica PMR
- da je majka VM rođena 1985., a da je zaposlena u trgovini Elktro-centar Pozaić na radnom mjestu prodavačice s mjesečnom plaćom od oko 800,00 eura
- da iz ranijeg braka ima kćer ČM (rođena 2012.), koja je nakon razvoda roditelja nastavila živjeti s majkom
- da VM stanuje u zajedničkom kućanstvu sa svojim kćerima i roditeljima u [adresa]
- da je otac ZM rođen je 1990. te da je zaposlen kod brata koji je vlasnik pekare „Trgo promet“, ostvaruje plaću od oko 1.150,00 eura mjesečno
- da su VM i PM bili u izvanbračnoj zajednici nekoliko godina, do 2023., u kojoj je 13. veljače 2022. rođena mlt. RM
- da je izvanbračna zajednica prekinuta zbog neslaganja naravi, očekivanja i potreba majke i oca, te se svaki vratio u kućanstvo svojih roditelja
- da su stranke sklopile Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi prema kojem mlt. dijete ima prijavljeno prebivalište kod majke, u tjednu kad majka radi ujutro RM je kod nje, a u tjednima kad majka radi u međusmjeni i popodnevnoj smjeni otac preuzima dijete iz čuvaone te ga navečer vraća na adresu majke
- da vikende RM nazimjence provodi kod svakog od roditelja, od subote ujutro do nedjelje navečer
- da blagdane i praznike provodi naizmjenično kod svakog roditelja, a otac PM plaća mjesečno uzdržavanje u visini od 170,00 eura
- da je roditeljima zbog narušenih međusobnih odnosa i komunikacije u srpnju 2024. izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu
- da psihološkom procjenom ni kod majke ni kod oca nisu utvrđene patološke osobine ličnosti, već je zaključeno da oboje imaju primjerene roditeljske kapacitete za pružanje odgovarajuće skrbi svom djetetu, te da su visoko privrženi kćeri, kao i ona njima
- da je uvidom u stambene uvjete utvrđeno da su i očevo i majčino kućanstvo adekvatno opremljeni, čisti, uredni i održavani odnosno primjereni boravku mlt. djeteta
- da Mlt. RM i kod majke i kod oca ima svu potrebnu opremu i pribor u vidu odjeće, obuće, igračaka, krevetića, hranilice i sl. - da aktualno majka radi u dvije smjene, jutarnjoj od 7:00 ili 8:00 sati do 14:00 ili 15:00 sati te popodnevnoj od 13:00 do 20:00 sati, naizmjenično svaki drugi tjedan
- da u čuvaonu dijete uvijek odvodi majka, te ju preuzima u tjednu kad radi jutarnju smjenu, a u tjednu kad ona radi popodne, po djevojčicu dolazi otac
- da majka navečer, kad završi s poslom, dolazi na očevu adresu preuzeti RM
- da kada majka radi ujutro otac obično viđa RM srijedom
- da otac radi na poslovima dostave u obiteljskoj firmi svog brata stoga si radno vrijeme prilagođava potrebama i okolnostima
- da Zavod predlaže da mlt. RM nastavi stanovati kod majke, a da s ocem ostvaruje osobne odnose u proširenom opsegu s obzirom da se lijepo prilagodila dužim boravcima u njegovom kućanstvu
- da uspostavljenu dinamiku odvoženja i preuzimanja iz čuvaone predlažu zadržati, pri čemu bi u tjednu kad majka radi popodne (svaki drugi tjedan), a dijete nakon čuvaone boravi kod oca, mlt. RM kod njega i prespavala od utorka do četvrtka
- da se vikendi, blagdani i praznici predlažu kao i do sada, naizmjenično kod svakog roditelja
- da stručni tim Zavoda smatra da je zbog niske kronološke dobi za dijete bolje da kroz tjedan ima češće intervale izmjene između majke i oca, nasuprot modelu tjedan za tjedan koji predlaže otac
- da je posebna skrbnica navela da nema primjedbi na mišljenje i prijedlog Zavoda
- da je suglasna da djevojčica stanuje s majkom, a da s ocem ostvaruje odnose u što širem opsegu
- da je tužitelj iskazao da mu je radno vrijeme fleksibilno
- da kćer viđa sukladno važećem Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi
- da je po njemu glavni problem primopredaja djeteta u kasnim večernjim satima kad RM već spava, pa je majka samo položi u krevet, a ujutro ju vozi u čuvaonu
- da smatra da bi bilo bolje da je kćer jedan tjedan kod njega, a jedan kod majke
- da je tužena iskazala da je zaposlena u Elktrocentru gdje radi u smjenama, jedan tjedan od 7:00 do 14:00 sati, a drugi od 13:00 do 20:00 sati, s mjesečnom plaćom od oko 800,00 eura
- da smatra da trenutni model osobnih odnosa s RM dobro funkcionira
- da komunikaciju s tužiteljem opisuje kao bolju nego ranije
- da trošak čuvaonice iznosi 114,00 eura mjesečno, a svi ostali troškovi (za hranu, odjeću, prijevoz) oko 150,00 eura mjesečno, pri čemu od tužitelja prima 170,00 eura mjesečno na ime uzdržavanja
- da smatra da sustav funkcionira već dvije godine, a da u tjednu kad je RM kod nje oca viđa jednom tjedno prema dogovoru
- da se ne protivi prijedlogu Zavoda da RM i preko tjedna prespava kod oca, konkretno od utorka do četvrtka.
- da je predstavnica Zavoda na ročištu pojasnila njihovo mišljenje i prijedlog na način da kod modela tjedan za tjedan, što traži otac, dijete predugo ne bi vidjelo drugog roditelja, što je za djevojčicu nepovoljno pogotovo s obzirom na njenu nisku kronološku dob
- da Zavod prvenstveno podržava dogovor roditelja, te da misli kako će njihova komunikacija funkcionirati i nakon prestanka aktualne mjere.
7. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže navodeći da prema čl. 119. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ), dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u najboljem interesu mlt. djeteta da nastavi živjeti s majkom na adresi njenog prebivališta, a da s ocem ostvaruje osobne odnose u najširem mogućem obimu sukladno dogovoru roditelja. Prema izvješću Zavoda, roditelji su pokazali da mogu postići dogovor te uspješno komunicirati u vezi zajedničke kćeri. Ukoliko dogovor izostane, sud je prihvatio prijedlog Zavoda da se u biti zadrži uspostavljena dinamika odnosa roditelja i djeteta, koja je prilagođena majčinom radnom vremenu, uz promjenu da mlt. RM u tjednu kad popodneva provodi s ocem (dok majka radi popodnevnu smjenu) ubuduće kod tate i prespava u vremenu od utorka do četvrtka.
8.1. Nakon što je utvrđeno da oba roditelja adekvatno skrbe o mlt. RM, da nemaju narušene roditeljske kapacitete te da je djevojčica jednako privržena i mami i tati, sud utvrđuje da je za dijete optimalan model susreta prema kojem učestalo i redovno provodi vrijeme s oba roditelja, bez duljih perioda u kojem RM drugog roditelja uopće ne bi vidjela. Zbog toga nije prihvaćen zahtjev tužitelja da se odnosi urede na način da je dijete jedan cijeli tjedan s majkom, pa idući tjedan s ocem. Postojeći sustav je već uigran, dijete se na njega naviklo, a stranke su potvrdile da ovakva dinamika u praksi dobro funkcionira, pa je presuđeno kao pod točkom I. 1) izreke pobijane presude. Po stavu ovoga drugostupanjskog suda, u tom dijelu je presuda osnovana, a žalba tužitelja neosnovana, jer je promijenjeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1705/2023 od 4. rujna 2023., kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 30. lipnja 2023. u dijelu kontakata za koji je utvrđeno da sustav funkcionira već dvije godine. Utvrđeno je da bi model tjedan za tjedan, što traži otac, dovelo do toga da dijete predugo ne bi vidjelo drugog roditelja, što je za djevojčicu nepovoljno pogotovo s obzirom na njenu nisku kronološku dob . Treba ukazati i pohvaliti svaki dogovor roditelja glede kontakata, jer isti mogu najbolje udovoljiti željama i potrebama zajedničkog djeteta, što za sada stranke i čine.
9. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a),
10. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki I. 1) izreke.
11. Glede odluke o uzdržavanju, prvostupanjski sud je naveo da prema čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba d jeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Stavak 3. propisuje iznimku od stavaka 1. i 2. tog članka te određuje da ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.
12. Utvrđeno je da dijete iako češće prespavljuje kod majke, faktično s oba roditelja provodi podjednako vremena. Sud navodi da u tjednu kad majka radi popodne, djevojčicu ujutro odveze u čuvaonu te ju navečer oko 20:30 sati preuzme od oca. U tom tjednu dijete većinu svog dana, izvan vremena u čuvaoni, provede s ocem, koji stoga svoju obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljenjem svakodnevnih potreba djevojčice u dane koje je kod njega, jednako kao i majka.
13. Prvostupanjski sud navodi da se odlukom oca ne oslobađa obveze uzdržavanja, već tu obvezu ubuduće neće izvršavati mjesečnom uplatom novčanog iznosa nego kroz skrb i snošenje tekućih troškova djeteta u vremenu koje provede kod njega. Što se tiče svih većih troškova, primjerice cijene čuvaone, budućih troškova školske opreme i pribora, izleta, izvannastavnih aktivnosti, eventualnih većih zdravstvenih troškova, troška sezonske nabave odjeće i obuće za djevojčicu i slično roditelji su dužni snositi svaki u polovici iznosa. Sud smatra da je međusobna komunikacija stranaka i mogućnost razmjene informacija na dovoljno dobroj razini da bi ovakav način podjele troškova u praksi funkcionirao, pa je presudio kao pod točkom I. 2) izreke pobijane presude.
14. Temeljem čl. 288. st. 1. ObZ-a roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je u čl. 307. ObZ-a pa će tako u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, što je prvostupanjski sud propustio učiniti, pri čemu se ne može prihvatiti navod prvostupanjskog suda da se odlukom oca ne oslobađa obveze uzdržavanja, već tu obvezu ubuduće neće izvršavati mjesečnom uplatom novčanog iznosa nego kroz skrb i snošenje tekućih troškova djeteta u vremenu koje provede kod njega.
15. Temeljem čl. 309. ObZ-a uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu. Temeljem čl. 310. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Iznimno ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.
16. Odluka o uzdržavanju mora biti jasna i precizna da bi bila podobna za eventualnu ovrhu, pa je nejasan dio odluke glede svih većih troškova, primjerice cijene čuvaone, budućih troškova školske opreme i pribora, izleta, izvannastavnih aktivnosti, eventualnih većih zdravstvenih troškova, troška sezonske nabave odjeće i obuće za djevojčicu i slično, koje su roditelji dužni snositi svaki u polovici iznosa, a kako je to presuđeno kao pod točkom I. 2) izreke pobijane presude.
17. U pravu je tužena kada u žalbi navodi da mlt. RM na temelju važećeg plana o roditeljskog skrbi stanuje kod majke, koja svakodnevno skrbi za dijete, dok osobne odnose s ocem ostvaruje na način kako je opisano u točki I pod 1) presude. Tužena je postavila zahtjev kojim potražuje novčani iznos na ime uzdržavanja, a u odnosu na koji sud nije obrazložio zašto isti nije prihvatio. Nije razvidno na koju se zakonsku odredbu sud poziva pri donošenju odluke o uzdržavanju za mlt. RM , jer ista stanuje kod majke koja o djetetu svakodnevno skrbi, pa bi sukladno tome tužitelja trebalo obvezati na novčano uzdržavanje.
18. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužene kao osnovanu i u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja u točki I/ pod 2) izreke i predmet vratiti u tome dijelu, na ponovno suđenje.
19. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ukloniti navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem tako što će dati jasne i neproturječne razloge za svoju odluku, a koja mora zadovoljavati ukazane zakonske odredbe.
20. S obzirom da je djelomično ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Velikoj Gorici 1. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina