Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ob-36/2026-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Diana Milin, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa], Kanada, kojeg zastupa punomoćnik Goran Crnković, odvjetnik u Rijeci, radi uzdržavanja djeteta, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-382/2024-20 od 14. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika BR i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-382/2024-20 od 14. travnja 2026. u pobijanom dijelu u stavcima I. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika BR za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa], Kanada, da za uzdržavanje tužiteljice GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], doprinosi iznos od od 78,00 eura mjesečno, počev od 10. studenoga 2024. iznos te od 10. prosinca 2024. iznos od 300,00 eura mjesečno sve do 10. kolovoza 2025., te od 10. siječnja 2026. iznos od 151,22 eura, a od 10. veljače 2026. da doprinosi iznos od 300,00 Eura mjesečno od pa nadalje dok za to budu postojali zakonske pretpostavke, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, a tekuće obroke uzdržavanja dužan je plaćati najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, i to na transakcijski račun tužitelja.
II. Odbija tužiteljica GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s dijelom zahtjeva za uzdržavanje od podnošenja tužbe pa nadalje preko iznosa dosuđenog u točki I. izreke ove presude do zatraženog iznosa od 300,00 eura mjesečno (u razdoblju od 10. rujna 2024. kao dana podnošenja tužbe do 10. studenoga 2024. za iznos od ukupno 822,00 eura, te 10. kolovoza 2025.,10. rujna, 2025.,10. listopada 2025,. 10. studenoga 2025., 10. prosinca 2025. za svaki 300,00 eura mjesečno ukupnom iznosu od 1.500,00 eura i od 10. siječnja 2026. za iznos od 148,78 eura), kao neosnovan.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“
2. Protiv navedene presude sadržajno u stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno preinači te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za plaćanje mjesečnih iznosa uzdržavanja od strane tuženika, kao roditelja s kojim tužiteljica ne stanuje, počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje.
5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer obrazloženje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika zbog čega se pobijana presuda može ispitati. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.
7. Tako je utvrdio:
- da je tužiteljica punoljetna, u statusu redovitog studenta na studiju - stručni prijediplomski studij, Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet,
- da stanuje s majkom, dok otac živi u [adresa],
- da tijekom akademske godine u Zagrebu, živi u unajmljenom stanu s još tri osobe,
- da stanarinu u iznosu od 250,00 eura mjesečno plaća majka, koja ujedno podmiruje troškove stanovanja za stan u [adresa],
- da tužiteljica iz Zagreba u Matulje dolazi dva puta mjesečno te majka podmiruje troškove puta,
- da majka za tužiteljicu podmiruje i troškove prehrane, troškove interneta, mobitela, kupnje pribora i knjiga potrebnih za fakultet,
- da odjeću i obuću kupuje povremeno, svakih nekoliko mjeseci za što izdvaja od 100,00 do 150,00 eura, te povremeno odlazi frizeru za što potroši oko 80,00 eura godišnje,
- da tužiteljica nema aktivnosti niti hobije koje bi posebno plaćala,
- da tužiteljica povremeno radi preko studentskog servisa te je tako u vremenskom periodu od 13. kolovoza 2025. zaradila iznos od 364,27 eura, 10. rujna 2025. iznos od 455,91 eura, 10. listopada iznos od 676,91 eura i 10. prosinca 2025. iznos od 280,28 eura, odnosno ukupni iznos od 1.646,78 eura neto, što je sve sud uzeo u obzir prilikom određivanja iznosa uzdržavanja,
- da je majka tužiteljice zaposlena, ostvaruje plaću u iznosu od 1.200,00 eura mjesečno te dodatno zarađuje 300,00 do 400,00 eura mjesečno povremenim čišćenjem,
- da majka plaća kredit za stan u iznosu od 400,00 eura mjesečno i režijske troškove stanovanja u iznosu od 200,00 eura mjesečno,
- da tuženik živi u [adresa],
- da u vlasništvu ima osobni automobil vrijedan između 5.000,00 – 6.000,00 dolara i bicikl vrijedan 400,00 dolara te je suvlasnik stana u kojem tužiteljica stanuje s majkom,
- da je tuženik tijekom određenog perioda uplaćivao uzdržavanje za tužiteljicu, te je tako iznos od 822,00 eura sud uzeo u obzir za iznose uzdržavanja koji se odnose na rujan i listopad 2024. u iznosu od 300,00 eura za svaki mjesec, te iznos od 222,00 eura za mjesec studeni 2024.
8. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju navedenog utvrdio primjerenim iznos za uzdržavanje tužiteljice u visini od 300,00 eura mjesečno, imajući u vidu dob tužiteljice (rođena 2005. godine), i njene nužne troškove i to troškove prehrane, higijene, odijevanja, troškove stanovanja u [adresa] tijekom akademske godine, putovanja od Zagreba do [adresa] i natrag, troškove potrebne za normalno funkcioniranje na fakultetu, te sve druge neophodne troškove, pri tome uzimajući u obzir i okolnost da je tužiteljica radila u periodu kada su joj to fakultetske obveze dopuštale, što ukazuje na spremnost tužiteljice na rad i ostvarivanje prihoda radi njenog uzdržavanja, a kako bi mogla i ona osobno doprinositi svom uzdržavanju sve imajući u vidu odredbu čl. 291. st. 1. ObZ.
9. Za odluku o uzdržavanju punoljetnog djeteta relevantne su odredbe čl. 290. ObZ kojom je propisano da su oba roditelja dužna uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadesetšeste godine života djeteta, kao i čl. 316. ObZ, koja propisuje da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužna plaćati uzdržavanje za dijete ako ono ne stanuje s njima i ako se ni jedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu, s tim da ako dijete stanuje s jednim od roditelja, tom će se roditelju uračunati u iznos uzdržavanja troškovi stanovanja. Naposljetku, odredbom čl. 317. st. 1. ObZ propisano je da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.
10. Dakle, obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta je bezuvjetna, dok obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta to nije, i predstavlja samostalnu obvezu oba roditelja, nezavisnu od obveze roditeljske skrbi. Visina iznosa koji su roditelji dužni plaćati punoljetnom djetetu ovisi o njihovim financijskim mogućnostima s jedne strane i potrebama uzdržavane osobe s druge strane, s time da se u slučaju spora ne primjenjuju Odredbe o minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje koju propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, a koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, već je određivanje visine uzdržavanja u odnosu na punoljetno dijete propisano navedenim čl. 316. ObZ.
11. Iz provedenog prvostupanjskog postupka nesporno proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrđivao ispunjenje pretpostavki za uzdržavanje punoljetnog djeteta, utvrđivao ukupne imovinske prilike i mogućnosti plaćanja uzdržavanja oba roditelja te činjenicu da tužiteljica živi s majkom. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke pozvao i na Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, isto nije bilo od odlučujućeg značaja u ovom predmetu upravo iz razloga jer prvostupanjski sud svoju presudu nije zasnovao na Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta nego na ukupno utvrđenim potrebama tužiteljice, imovinskim prilikama oba roditelja, činjenici da je tužiteljica i svojim radom doprinosila za svoje uzdržavanje te imajući u vidu ukupne životne troškove kako tužiteljice tako i oba roditelja.
12. Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud odluku donio lakonski i napamet zanemarujući dokaze koje je dostavio. Naime, tijekom postupka tuženik je tvrdio da je nezaposlen, da u Kanadi ima status posjetitelja, nema nikakvih primanja, a uzdržava ga djevojka, da zbog zdravstvenih razloga nije sposoban za rad, nema prihoda, obveznik je uzdržavanja još jednog maloljetnog djeteta, pa je sukladno pravilima o teretu dokazivanja, bio dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji svoj prigovor o nemogućnosti plaćanja uzdržavanja za tužiteljicu. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženik u spis dostavio određene isprave, no, one su sastavljene na stranom jeziku. Prvostupanjski sud je tuženika pozvao da dostavi njihov prijevod na hrvatski jezik, s obzirom da je sukladno odredbi čl. 104. ZPP dužnost stranaka da u postupku upućuju sudu svoje podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, no tuženik tom nalogu nije udovoljio, te sud nije mogao utvrditi njihov sadržaj niti ih uzeti u obzir kao dokaz odlučnih činjenica. Posljedice propuštanja dostave prijevoda snosi sama stranka koja se na te isprave poziva, pa se ne može s uspjehom u žalbi pozivati da je činjenično stanje zbog toga ostalo nepotpuno utvrđeno.
13. Nadalje, vezano uz žalbene navode tuženika valja navesti da je među strankama nesporno da je tuženik određeno vrijeme uredno podmirivao svoju obvezu uzdržavanja tužiteljice i to u iznosima većim od onih koji se tužbom potražuju, zbog čega je tužiteljica povukla tužbu u dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva, a ta okolnost ukazuje da tuženik ipak ima sredstava za uzdržavanje, kako svoje osobno, tako i uzdržavanje tužiteljice.
14. Stoga je, sukladno odredbi čl 368. st. 1. ZPP valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u stavku I. izreke.
15. I odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka pravilna je i zakonita s obzirom da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka imao u vidu odredbu čl. 366. st. 1. ObZ.
16. U preostalom nepobijanom dijelu (stavak II. izreke) prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
17. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.
U Velikoj Gorici 1. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
