REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1267/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dini Žuveli, odvjetniku u Blatu, protiv 1. tuženice LCN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Gladoviću, odvjetniku u Splitu, 2. tuženice ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nikoli Prižmiću, odvjetniku u Blatu, Ulica 31 br.19/1 i 3. tuženice ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. LCN, iz [adresa], radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4270/2024-2 od 28. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-828/2020 od 19. lipnja 2024., u sjednici održanoj 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4270/2024- 2 od 28. siječnja 2025. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-828/2020 od 19. lipnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici ad 1 FC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 43.286,15 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.09.2018.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici ad 1 CC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.821,54 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.09.2018.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženici ad 3 ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.821,54 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.09.2018.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka na jednake dijelove, odnosno prema odjelu u predmetu spora, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.".

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos od 8.068,31 €.

II. Dužan je tužitelj LC naknaditi tuženima parnični trošak i to tuženoj ad 1 LCN u iznosu od 13.125 €, tuženoj ad 2 CC u iznosu od 1.700 € te tuženoj ad 3 ZC u iznosu od 200 €, sve u roku od 15 dana.".

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev 1. tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka III. izreke).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-3125/2025-2 od 9. rujna 2025. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 4270/2024-2 od 28. siječnja 2025. u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.

3.1. Revizijski sud je dopustio reviziju navodeći da je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i to zbog arbitrarnog postupanja odnosno osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) koja je dovela do osobito teške povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, navodeći da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tržišna vrijednost radova na utuženoj nekretnini, na ime ulaganja koje je izvršio tužitelj iznosi 80.447,83 €, međutim odbili su tužbeni zahtjev jer da tužitelj nije dokazao povećanje ukupne vrijednosti nekretnine. Takvim arbitrarnim disponiranjem procesnim odredbama drugostupanjskog suda povrijeđeno je temeljeno ljudsko pravo tužitelju i to pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00

- službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje u tekstu: Konvencija).

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP pobijajući je zbog povrede temeljnih ljudskih prava zbog kojih je dopuštena. Predlaže preinačenje, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja (konačno postavljen u skladu s rezultatima građevinskog vještačenja), kao jednog od suvlasnika nekretnine (u naravi stare obiteljske kuće u [adresa] na [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), usmjeren prema tuženicama kao preostalim suvlasnicama te nekretnine, za isplatu novčanog iznosa na ime izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu, za koja ulaganja tužitelj tvrdi da je višestruko uvećao vrijednost predmetne nekretnine, a time i suvlasničkih dijelova svake od tuženica.

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke knjižni suvlasnici nekretnina u [adresa] i to čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambene kuće u [adresa],

- da je tužitelj upisan kao suvlasnik u 1/8 dijela označenih nekretnina, da su u istom omjeru upisane njegove sestre (2. tuženica CC i 3. tuženica ZC), kao i brat EC, koje pravo su stekli nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. ČC,

- da je 1. tuženica FC upisana kao suvlasnica 1/2 dijela utuženih nekretnina, koje pravo je stekla po osnovu ugovora o darovanju od 3. studenog 2014., na temelju kojeg joj je djed, sad pok. JC, prenio u vlasništvo svoje nekretnine u k.o . Blato,

- da suvlasnička zajednica između stranaka nije podijeljena, s time da je 1. tuženica FC **.**.2017. podnijela prijedlog za njezino razvrgnuće, koji postupak razvrgnuća se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem R1-131/17, a koji je još u tijeku,

- da povodom prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice nisu bili osporeni suvlasnički omjeri na nekretninama koje su predmetom postupka razvrgnuća, s time da su naknadno suvlasnice CC i ZC, ovdje 2. i 3. tuženice, u tom predmetu predale ovjerenu tabularnu ispravu iz koje proizlazi da stanje u zemljišnoj knjizi nije u cijelosti usklađeno sa stvarnim stanjem,

- da je nekretnina koja je predmet spora u naravi stara obiteljska kuća u kojoj sve do proljeća 2013. nitko od stranaka nije stanovao, a da je tužitelj živio u [adresa] odakle je u [adresa] došao krajem listopada 2012.,

- da je tužitelj izvršio radove na obnovi opisane kuće bez suglasnosti ostalih suvlasnika, stare drvene podove zamijenio je betonskim pločama, izvršio je nadogradnju drugog kata koji prostor je opremio za svoje stanovanje - uselio se u proljeće 2013.,

- da je samo tužitelj u posjedu opisane kuće, a da tuženice nemaju ključeve,

- da je prostim opažanjem utvrđeno da je riječ o staroj stambenoj zgradi na kojoj je samo zadnji kat obnovljen i stavljen novi krov, da u tom novouređenom prostoru tužitelj stanuje, da je prizemni dio sada spremište nekog alata i jednog strojarskog stroja te da postoji prostor u suterenu koji je prazan,

- da na traženje suda tužitelj nije predao vještaku projektnu dokumentaciju, niti troškovnik za izvođenje radova, kao niti račune za nabavku materijala, odnosno za obavljene usluge, jedino je predočio fotografije koje prikazuju današnje stanje objekta te nekadašnji izgled kuće,

- da iz građevinskog vještačenja po vještaku ing. Gordanu Kvesiću proizlazi da vještak na temelju dostavljene dokumentacije nije mogao utvrditi stanje predmetne nekretnine prije radova rekonstrukcije (budući prije početka radova nije napravljeno osiguranje dokaza), da je vještak na temelju pregleda nekretnine sastavio troškovnik po vrstama radova (rušenja i demontaže, zatim armiranobetonskih radova, zidarskih i krovopokrivačkih radova), pri čemu za utvrđenje vrijednosti ulaganja nije imao bilo kakve račune ili troškovnik, da je izvedene radove vještak procijenio sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina te da njihova tržišna vrijednost prema cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 86.572,30 eura, a da prema cijenama 2014. u vrijeme kada su izvođeni radovi (očitovanje vještaka po prijedlogu 1. tuženice), iznosi 80.447,83 eura, da vještak nije mogao sa sigurnošću procijeniti koji su radovi bili nužni i korisni za održavanje zgrade, pri čemu je naglasio da je opravdano zaključiti da je za svaku građevinu korisna zamjena krovišta (s obzirom na to da je ranije krovište bilo od salonita i kamenih ploča), ali jedino pod pretpostavkom da je postojeće prokišnjavalo i na taj način ugrožavalo unutrašnjost objekta i međukatne konstrukcije koja je bila drvena,

- da je građevinski vještak potvrdio da su radovi i to demontaža i rušenje starog pokrova, postavljanje novog krova, zidarski, instalaterski i drugi radovi, doista izvedeni jer je to i utvrđeno neposrednim opažanjem prilikom uviđaja na licu mjesta.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, razrješavajući pravni odnos stranaka primjenom instituta stjecanja bez osnova (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje u tekstu: ZOO) te cijeneći nedvojbenim da se izvedenim radovima od strane tužitelja povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka, a time i vrijednost suvlasničkih dijelova svih tuženica, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj u postupku nije dokazao ni osnovu ni visinu svog novčanog potraživanja, za koji iznos se vrijednost suvlasničke imovine tuženica povećala, a istovremeno vrijednost njegove imovine smanjila, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP.

11. Drugostupanjski sud navodi da je neupitno da se izvedenim radovima od strane tužitelja povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka (a time i vrijednost suvlasničkih dijelova svih tuženica). Međutim, ocjena je i drugostupanjskog suda da iz izvedenih dokaza nije utvrđena odlučna činjenica - da se izvedenim radovima povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka (a time i vrijednost suvlasničkih dijelova svih tuženica).

11.1. Tako drugostupanjski sud navodi da „osim što je utvrđena vrijednost izvedenih radova …, ne proizlazi utvrđenim da se tako izvedenim radovima (rušenja i demontaže, armiranobetonskih, zidarskih i krovopokrivačkih radova koje je potvrdio vještak) povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka i u kojem obimu“. Nadalje, da je na tužitelju, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 220. st. 1. ZPP, bio teret dokazivanja navedene odlučne činjenice (da se opisanim ulaganjima povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka), koju činjenicu tužitelj svim predloženim i izvedenim dokazima nije uspio dokazati, kao što nije uspio dokazati niti koji su od izvedenih radova bili nužni i korisni za održavanje zgrade pa da bi na temelju njih bilo moguće zaključivati o povećanju ukupne vrijednosti nekretnine. Drugostupanjski sud navodi da neupitna vrsta, količina i vrijednost ulaganja tužitelja u predmetnu nekretninu same po sebi nisu dokaz povećanja ukupne vrijednosti nekretnine, stoga što vrijednost izvedenih radova koja je utvrđena vještačenjem, ne predstavlja ujedno i povećanu vrijednost nekretnine, a koja povećana vrijednost nekretnine je odlučna pri ocjeni prava tužitelja na isplatu stečenog bez osnove u konkretnom slučaju.

12. Odredba čl. 219. st. 1. ZPP propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema odredbi čl. 220. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

13. Odredba čl. 221.a ZPP propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP propisuje da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki.

15. Tijekom postupka je utvrđena vrijednost izvedenih radova na predmetnoj kući u suvlasništvu stranaka, a koje radove je financirao tužitelj, međutim sudovi su odbili tužbeni zahtjev s obrazloženjem da taj iznos ne predstavlja ujedno i povećanu vrijednost nekretnine slijedom čega da tužitelj nije uspio dokazati odlučnu činjenicu da se opisanim ulaganjima povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka.

16. Prema ocjeni revizijskog suda ovakvim arbitrarnim postupanjem nižestupanjskih sudova tužitelju je povrijeđeno pravo na pravično suđenje obzirom je obrazloženje kako pobijane odluke tako i prvostupanjske odluke nejasno zbog svoje kontradiktornosti. Obrazloženje pobijane drugostupanjske odluke, koja ne daje odlučujuće razloge za primjenu odredbe čl. 221.a ZPP predstavlja arbitrarno obrazloženje, jer drugostupanjski sud nije iznio relevantne i dostatne razloge za svoju presudu pa ju stoga nije niti obrazložio na način koji otklanja svaku sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja. Sve to upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, koje je zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava RH i odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije.

17. Slijedom navedenog, zbog prethodno opisanih osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 221.a ZPP te čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje sudu prvog stupnja. U daljnjem tijeku postupka sud će donijeti novu, obrazloženu i jasnu, na zakonu osnovanu odluku.

18. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković