REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-678/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alan Muraj, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-59/2024-44 od 12. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zlataru poslovni broj P-59/2024- 44 od 12. svibnja 2025.

- potvrđuje u točkama II., III., V., VI. I IX izreke usvojenog kumuliranog tužbenog zahtjeva (točka VIII. izreke prvostupanjske presude)

- ukida u točkama I., IV., VII. I X. izreke usvojenog kumuliranog tužbenog zahtjeva (točka VIII. izreke prvostupanjske presude) te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.223,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

1,07 EUR od 06.11. 2008. pa do isplate,

4,79 EUR od 07.02. 2009. pa do isplate,

6,65 EUR od 05.03. 2009. pa do isplate,

4,05 EUR od 04.04. 2009. pa do isplate,

4,84 EUR od 06.05. 2009. pa do isplate,

2,33 EUR od 04.06. 2009. pa do isplate,

2,45 EUR od 04.07. 2009. pa do isplate,

2,92 EUR od 05.09. 2009. pa do isplate,

2,74 EUR od 06.10. 2009. pa do isplate,

2,37 EUR od 07.11. 2009. pa do isplate,

1,70 EUR od 05.12. 2009. pa do isplate,

2,98 EUR od 08.01. 2010. pa do isplate,

3,58 EUR od 05.02. 2010. pa do isplate,

5,85 EUR od 05.03. 2010. pa do isplate,

6,28 EUR od 03.04. 2010. pa do isplate,

8,05 EUR od 06.05. 2010. pa do isplate,

8,19 EUR od 05.06. 2010. pa do isplate,

7,62 EUR od 10.07. 2010. pa do isplate,

12,40 EUR od 03.08. 2010. pa do isplate,

15,88 EUR od 04.09. 2010. pa do isplate,

19,03 EUR od 07.10. 2010. pa do isplate,

18,17 EUR od 05.11. 2010. pa do isplate,

16,62 EUR od 09.12. 2010. pa do isplate,

17,88 EUR od 06.01. 2011. pa do isplate,

27,24 EUR od 05.02. 2011. pa do isplate,

22,28 EUR od 05.03. 2011. pa do isplate,

24,45 EUR od 05.03. 2011. pa do isplate,

24,04 EUR od 07.04. 2011. pa do isplate,

23,94 EUR od 10.05. 2011. pa do isplate,

27,58 EUR od 07.06. 2011. pa do isplate,

32,75 EUR od 08.07. 2011. pa do isplate,

37,87 EUR od 05.08. 2011. pa do isplate,

43,64 EUR od 09.09. 2011. pa do isplate,

32,85 EUR od 08.10. 2011. pa do isplate,

32,02 EUR od 10.11. 2011. pa do isplate,

31,57 EUR od 08.12. 2011. pa do isplate,

33,51 EUR od 10.01. 2012. pa do isplate,

36,16 EUR od 08.02. 2012. pa do isplate,

36,57 EUR od 08.03. 2012. pa do isplate,

36,56 EUR od 07.04. 2012. pa do isplate,

37,10 EUR od 08.05. 2012. pa do isplate,

38,38 EUR od 07.06. 2012. pa do isplate,

37,98 EUR od 07.07. 2012. pa do isplate,

37,30 EUR od 07.08. 2012. pa do isplate,

36,56 EUR od 07.09. 2012. pa do isplate,

33,95 EUR od 06.10. 2012. pa do isplate,

36,68 EUR od 08.11. 2012. pa do isplate,

37,85 EUR od 08.12. 2012. pa do isplate,

37,01 EUR od 08.01. 2013. pa do isplate,

34,08 EUR od 08.02. 2013. pa do isplate,

35,32 EUR od 08.03. 2013. pa do isplate,

36,40 EUR od 06.04. 2013. pa do isplate,

37,11 EUR od 07.05. 2013. pa do isplate,

32,31 EUR od 07.06. 2013. pa do isplate,

33,82 EUR od 06.07. 2013. pa do isplate,

33,22 EUR od 07.08. 2013. pa do isplate,

33,94 EUR od 07.09. 2013. pa do isplate,

35,56 EUR od 05.10. 2013. pa do isplate,

35,34 EUR od 07.11. 2013. pa do isplate,

36,53 EUR od 07.12. 2013. pa do isplate,

36,71 EUR od 08.01. 2014. pa do isplate,

36,37 EUR od 07.02. 2014. pa do isplate,

38,38 EUR od 07.03. 2014. pa do isplate,

38,47 EUR od 05.04. 2014. pa do isplate,

37,38 EUR od 07.05. 2014. pa do isplate,

37,26 EUR od 06.06. 2014. pa do isplate,

37,01 EUR od 05.07. 2014. pa do isplate,

37,96 EUR od 09.08. 2014. pa do isplate,

38,84 EUR od 09.09. 2014. pa do isplate,

39,25 EUR od 04.10. 2014. pa do isplate,

39,99 EUR od 06.11. 2014. pa do isplate,

40,75 EUR od 09.12. 2014. pa do isplate,

40,43 EUR od 08.01. 2015. pa do isplate,

36,24 EUR od 05.02. 2015. pa do isplate,

36,24 EUR od 07.03. 2015. pa do isplate,

36,24 EUR od 04.04. 2015. pa do isplate,

36,24 EUR od 24.04. 2015. pa do isplate,

36,24 EUR od 24.05. 2015. pa do isplate,

36,24 EUR od 24.06. 2015. pa do isplate,

36,24 EUR od 24.07. 2015. pa do isplate,

36,24 EUR od 25.08. 2015. pa do isplate,

36,24 EUR od 24.09. 2015. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Utvrđuju se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba iz Ugovora o kreditu br. 757354 sklopljenog dana 17.01.2006. godine u obliku koji odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju i propisima sadržaju javnobilježničkog akta, potvrđenom od strane Javnog bilježnika Jelke Polančec, iz Zagreba, Lopatinečka 26 dana 20.01.2006. godine pod OU-42/2006, koja glasi 6. NAKNADE

6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:

Jednakokratno 0,80% (slovima: nulacijelihosmaposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna; prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnova naknade za korištenje kredita u iznosu 83,16 EUR / 626,57 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 24.01.2006. za korištenje kredita pa do 31.12.2007. godine prema stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.352,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

0,87 EUR od 06.10. 2007. pa do isplate,

15,62 EUR od 05.01. 2008. pa do isplate,

17,62 EUR od 07.02. 2008. pa do isplate,

9,00 EUR od 07.03. 2008. pa do isplate,

9,51 EUR od 05.04. 2008. pa do isplate,

10,80 EUR od 07.05. 2008. pa do isplate,

7,74 EUR od 06.06. 2008. pa do isplate,

8,30 EUR od 05.07. 2008. pa do isplate,

7,23 EUR od 02.08. 2008. pa do isplate,

7,46 EUR od 05.09. 2008. pa do isplate,

5,82 EUR od 04.10. 2008. pa do isplate,

8,59 EUR od 06.11. 2008. pa do isplate,

10,13 EUR od 05.12. 2008. pa do isplate,

14,38 EUR od 06.01. 2009. pa do isplate,

16,49 EUR od 07.02. 2009. pa do isplate,

21,41 EUR od 05.03. 2009. pa do isplate,

21,17 EUR od 04.04. 2009. pa do isplate,

27,89 EUR od 06.05. 2009. pa do isplate,

31,66 EUR od 04.06. 2009. pa do isplate,

34,46 EUR od 04.07. 2009. pa do isplate,

42,61 EUR od 05.09. 2009. pa do isplate,

43,48 EUR od 06.10. 2009. pa do isplate,

45,36 EUR od 07.11. 2009. pa do isplate,

43,08 EUR od 05.12. 2009. pa do isplate,

61,38 EUR od 08.01. 2010. pa do isplate,

57,95 EUR od 05.02. 2010. pa do isplate,

59,01 EUR od 05.03. 2010. pa do isplate,

62,20 EUR od 03.04. 2010. pa do isplate,

58,33 EUR od 06.05 2010. pa do isplate,

67,71 EUR od 05.06 2010. pa do isplate,

81,62 EUR od 10.07. 2010. pa do isplate,

95,34 EUR od 03.08. 2010. pa do isplate,

106,62 EUR od 04.09. 2010. pa do isplate,

85,85 EUR od 07.10. 2010. pa do isplate,

73,91 EUR od 05.11. 2010. pa do isplate,

76,72 EUR od 09.12. 2010. pa do isplate,

82,44 EUR od 06.01. 2011. pa do isplate,

87,83 EUR od 05.02. 2011. pa do isplate,

88,82 EUR od 05.03. 2011. pa do isplate,

86,75 EUR od 05.03. 2011. pa do isplate,

86,36 EUR od 07.04. 2011. pa do isplate,

89,30 EUR od 10.05. 2011. pa do isplate,

88,99 EUR od 07.06. 2011. pa do isplate,

86,06 EUR od 08.07. 2011. pa do isplate,

84,70 EUR od 05.08. 2011. pa do isplate,

80,07 EUR od 09.09. 2011. pa do isplate,

86,56 EUR od 08.10. 2011. pa do isplate,

87,52 EUR od 10.11. 2011. pa do isplate,

86,58 EUR od 08.12. 2011. pa do isplate,

76,92 EUR od 10.01. 2012. pa do isplate,

81,74 EUR od 08.02. 2012. pa do isplate,

84,64 EUR od 08.03. 2012. pa do isplate,

87,49 EUR od 07.04. 2012. pa do isplate,

78,47 EUR od 08.05. 2012. pa do isplate,

77,17 EUR od 07.06. 2012. pa do isplate,

77,33 EUR od 07.07. 2012. pa do isplate,

78,68 EUR od 07.08. 2012. pa do isplate,

82,76 EUR od 07.09. 2012. pa do isplate,

82,90 EUR od 06.10. 2012. pa do isplate,

83,89 EUR od 08.11. 2012. pa do isplate,

86,50 EUR od 08.12. 2012. pa do isplate,

82,63 EUR od 08.01. 2013. pa do isplate,

87,62 EUR od 08.02. 2013. pa do isplate,

88,44 EUR od 08.03. 2013. pa do isplate,

86,32 EUR od 06.04. 2013. pa do isplate,

84,20 EUR od 07.05. 2013. pa do isplate,

84,51 EUR od 07.06. 2013. pa do isplate,

87,49 EUR od 06.07. 2013. pa do isplate,

88,41 EUR od 07.08. 2013. pa do isplate,

90,00 EUR od 07.09. 2013. pa do isplate,

91,61 EUR od 05.10. 2013. pa do isplate,

93,82 EUR od 07.11. 2013. pa do isplate,

92,87 EUR od 07.12. 2013. pa do isplate,

94,10 EUR od 08.01. 2014. pa do isplate,

94,10 EUR od 07.02. 2014. pa do isplate,

94,10 EUR od 07.03. 2014. pa do isplate,

94,10 EUR od 05.04. 2014. pa do isplate,

94,10 EUR od 07.05. 2014. pa do isplate,

94,10 EUR od 06.06. 2014. pa do isplate,

94,10 EUR od 05.07. 2014. pa do isplate,

94,10 EUR od 09.08. 2014. pa do isplate,

94,10 EUR od 09.09. 2014. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

V. Utvrđuju se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 311055 sklopljenog dana 06.02.2006. godine u obliku koji odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju i propisima sadržaju javnobilježničkog akta, potvrđenom od strane Javnog bilježnika Duška Sudar, iz "08.

Naknade: za obradu zahtjeva i konverziju

1. Korisnik kredita se obvezuje Kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa kredita, a maksimalno tisuću kuna. U naknadi za obradu kredita uključena je i naknada za komisione poslove koje Kreditor izvršava za APN. Plaće se jednokratno, prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenjem kredita.

2. U slučaju konverzije iz toč. 19.5. ovog Ugovora, Korisnik kredita plaća Banci naknadu za izvršenu konverziju u visini 0,5% (slovima:nulacijelihpetposto) od iznosa stanja glavnice na dan konverzije, te stvarne troškove koje Kreditor ima zbog promjene uvjeta financiranja 3. Korisnik kredita je dužan platiti Banci sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnova naknade za korištenje kredita u iznosu 261,62 EUR / 1.971,17 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 24.01.2006. za korištenje kredita pa do 31.12.2007. godine prema stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Usvaja se kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, isplatiti tužitelju iznos od 1.068,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 30.09.2015. godine pa do 30.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuju se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba iz Ugovora o kreditu br. 757354 sklopljenog dana 17.01.2006. godine u obliku koji odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju i propisima sadržaju javnobilježničkog akta, potvrđenom od strane Javnog bilježnika Jelke Polančec, iz Zagreba, Lopatinečka 26 dana 20.01.2006. godine pod OU- 2/2006, koja glasi:

6. NAKNADE

6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:

Jednakokratno 0,80% (slovima: nulacijelihosmaposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna; prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnova naknade za korištenje kredita u iznosu 83,16 EUR / 626,57 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 24.01.2006. za korištenje kredita pa do 30.12.2007. godine prema stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 30.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, isplatiti tužitelju iznos od 2.238,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 30.09.2015. godine pa do 30.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Utvrđuju se da ne proizvodi pravne učinke, odnosno ništetna je odredba iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 311055sklopljenog dana 06.02.2006. godine u obliku koji odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju i propisima sadržaju javnobilježničkog akta, potvrđenom od strane Javnog bilježnika Duška Sudar, iz Zagreba, Mesnička 8 dana 08.02.2006. godine pod OU-58/2006, koja glasi:

Naknade : za obradu zahtjeva i konverziju

4. Korisnik kredita se obvezuje Kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa kredita, a maksimalno tisuću kuna. U naknadi za obradu kredita uključena je i naknada za komisione poslove koje Kreditor izvršava za APN. Plaće se jednokratno, prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenjem kredita.

5. U slučaju konverzije iz toč. 19.5. ovog Ugovora, Korisnik kredita plaća Banci naknadu za izvršenu konverziju u visini 0,5% (slovima:nulacijelihpetposto) od iznosa stanja glavnice na dan konverzije, te stvarne troškove koje Kreditor ima zbog promjene uvjeta financiranja.

6. Korisnik kredita je dužan platiti Banci sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke.;

VI. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnova naknade za korištenje kredita u iznosu 261,62 EUR / 1.971,17 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 24.01.2006. za korištenje kredita pa do 30.12.2007. godine prema stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 30.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. OIB 87939104217, tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.975,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 12. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IX. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja u iznosu od 5.250,43

EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od dana 22.1.2016. pa do isplate.

X. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova kao neosnovanim.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1.Smatra da je pobijana presuda protivna pravnim shvaćanjima suda EU a da se primjena Direktive 93/13 EEZ na kojoj je između prvostupanjski sud između ostalog temeljio pobijanu presudu ne može primijeniti na konkretan predmet jer da je sklapanjem Dodatka 1. Ugovora kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine „ broj. 75/2009., 52/2016. dalje. ZPK) koji predstavlja sporazum koji je odraz zakonskih i regulatornih odredaba a koji je tuženik bio prisiljen sklopiti a tužitelj svojom voljom pristao na promjenu valute prestala tražbina tužitelja te nije sporna valjanost Dodatka Ugovora o kreditu i sporazumu o konverziji.

Također, da je pogrešno primijenjena odredba članka 19. b. ZPK jer osnovno načelo provedbe konverzije kredita s valutnom klauzulom ugovornih strana izmijeniti odredbe osnovnog ugovora o kreditu s učinkom od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužitelja izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit valutnom klauzulom u EUR., a da sporazum o konverziji ima značenje novog pravnog posla kojim su tužitelji i tuženik uredili svoj pravni odnos nastao na temelju Ugovora o kreditu.

2.2. Navodi nadalje u žalbi da je pobijana presuda protivna pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH ali i pravnim shvaćanjima drugostupanjskih sudova te u prilog svojih tvrdnji se poziva na presudu Rev- 637/2019. od 15. studenog 2022. ali i na shvaćanje Vrhovnog suda RH sa sjednice održane 04. 03. 2020. Gos 1/19., kao i na više presuda županijskih sudova.

2.3. Također se u žalbi tuženik poziva na pogrešnu ocjenu članka 6.1. Ugovora koji se odnosi na obradu zahtjeva i administraciju kredita nepoštenom navodeći da su te odredbe jasne , uočljive i lako razumljive , a pobija i odluku u odluci o istaknutim prigovorima prijeboja i prigovora zastare, navodeći konačno da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje ,počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka posebno iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 8. ZPP-a.

2.4. Pobija i odluku o troškovima postupka te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije i tuženiku dosudi trošak postupka, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj smatra da su žalbeni razlozi izneseni u žalbi tuženika neosnovani jer da su isti isticani i u prvostupanjskom postupku i o kojima je prvostupanjski dao svoje stajalište donoseći presudu posebno navodeći da nije u provedenom postupku tražio utvrđenje ništetnosti Dodatka Ugovoru, niti je isticao da je pravni posao sklopljen protuzakonito i da je tuženik pristao na takav ugovorni odnos kako bi smanjio zlo koje mu je stalno prijetilo pretjeranim rastom tečaja CHF.

3.1.Navodi da je ništetnost utvrđen nakon sklapanja Dodatka ugovora i u trenutku sklapanja Dodatka nije bila poznata pa se tužitelj kao potrošač nije mogao odreći potraživanja stjecanja bez osnove.

3.2.Ističe da Zakon o zaštiti potrošača ne regulira restituciju već samo konstatira koje su pretpostavke da bi se odredba utvrdila nepoštenom i ništetnom.

3.3.Također u odnosu na ulaznu naknadu tužitelj ističe da je Vrhovni sud već zauzeo stajalište da banke ne mogu dokazati da su imale stvarne troškove obrade kredita odnosno opravdanost takve naknade, pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda.

Traži troškove podnesenog odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.točka 11. ZPP-a u točkama I. i IV. Izreke prvostupanjske presude na koju se u žalbi sadržajno poziva tuženik budući da u tim točkama prvostupanjska presuda ima nedostatak zbog kojih se ne može ispitati dok u točkama II., III., V., i VI. I IX. ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu.

5.1.Također, u točkama II., III., V., VI. I IX nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak. 1. ZPP-a u svezi članka 8. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženik. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio kritičkom analizom svakog dokaza posebno, svih zajedno kao i analizom i ocjenom rezultata cjelokupnog postupka a provodeći i ocjenjujući one dokaze i činjenice za koje je smatrao da su nužni radi ocjene osnovanosti osnove tužbe te osnovanosti visine tužbenog zahtjeva u navedenim točkama.

6.Tužbenim zahtjevom tužitelj utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi sklopljenog Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 17.01. 2006. a koje se odnose na valutnu klauzulu troškove obrade kredita kao i isplatu razlike novčanih iznosa koje bi pretplatio zbog promjene tečaja valute između prvotno ugovorenog tečaja te kasnije promijenjenih vrijednosti i visine istog.

7.Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom tj. njegovim pravnim prednikom, kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 757354 dana 17.1.2006. godine, te Ugovor o kreditu broj 311055, 6.2.2006. godine,

- da je Ugovorom o kreditu broj 757354 ugovoreno da kreditor odobrava i stavlja korisniku kredita na raspolaganje iznos od 16.582,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita,

- da je člankom 2. predmetnog Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,7% godišnje, promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, - da je člankom 5. predmetnog Ugovora ugovoren rok otplate 120 mjeseci,

- da je člankom 7. Ugovora ugovoreno da se kredit koristi prijenosom na kunski račun APN-a za Program A broj 2503007-1500000340 otvoren kod kreditora, - da je člankom 8. predmetnog Ugovora ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznos 173,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora važećem na dan dospijeća,

- da je člankom 6. predmetnog Ugovora ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: jednokratno 0,80% od iznosa odobrenog kredita, a najviše do 1.000,00 kn , prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita,

- da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom tj. njegovim pravnim prednikom, kao kreditorom sklopio dana 21.1.2016. godine Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 757354 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF,

- da su stranke predmetnim Aneksom broj 1 sporazumno utvrdile da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama Zakona veći od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i iznosi 13.675,29 kn po tečaju otplate kredita na dan 30.9.2015. godine, te da je korisnik kredita prema Sporazumu o namirenju vjerovnika i potrošača iz članka 19c. stav 1. točka 6. Zakona u cijelosti podmirio vjerovniku manje uplaćeni iznos,

- da preostala neotplaćena glavnica kredita iznosi 429,74 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora na dan 30.9.2015. godine,

- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom tj. njegovim pravnim prednikom, kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 311055 dana 6.2.2006. godine kojim mu je kreditor odobrio iznos od 42.140,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita,

- da je člankom 3. predmetnog Ugovora ugovoreno da je kredit odobren za kupnju stana na adresi temeljem predugovora o kupoprodaji zaključenog između korisnika kredita i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama u programu popisane stanogradnje,

- da je člankom 4. predmetnog Ugovora ugovoren rok otplate na 127 mjeseci,

- da je člankom 5. predmetnog ugovora ugovorena redovna kamata od 4,3% godišnje i to promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora,

- da je kamata za vrijeme počeka u visini od 3% godišnje je fiksna za vrijeme trajanja počeka i ista se pripisuje glavnici kredita po isteku počeka,

- da je člankom 11. predmetnog Ugovora ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje glavnicu i kamate u 127 mjesečnih anuiteta,

- da prvi anuiteti dospijevaju na naplatu u mjesečnim intervalima ovisno od dana iskorištenja kredita u cijelosti. Prvi anuitet dospijeva na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita u cijelosti ili mjesec dana nakon završetka mjeseca u kojem je istekao ugovoreni poček, a iznosi 426,02CHF plativo u kunama po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke,važeće na dan dospijeća,

- da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom tj. prednikom kao kreditorom sklopio Aneks broj 1 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju založnim pravom broj 311055 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF 21.1.2016. godine,

- da je predmetnim Aneksom utvrđeno i to sporazumno da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama Zakona veći od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i da iznosi 39.559,35 kn po tečaju otplate kredita na dan 30.9.2015. godine, te da je korisnik kredita prema Sporazumu o namirenju vjerovnika i potrošača iz članka 19.c stav 1. točka 6. Zakona u cijelosti odmirio vjerovniku manje uplaćeni iznos,

- da preostala neotplaćena glavnica kredita iznosi 5.786,38 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora na dan 30.09.2015. godine,

- da je tužitelj kredite kao i Anekse Ugovorima o kreditu sklopio kao fizička osoba,

- da se je tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule više plaćeni iznos od 2.223,37 EUR po Ugovoru o kreditu broj 757354,

- da je ukupna razlika prema nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na Ugovor o kreditu broj 311055, anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule 5.352,61 EUR i za navedeni iznos je utvrđeno da je više plaćeno,

- da je konverzija tj. sklopljeni Aneksi Ugovorima o kreditu sklopljeni temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i provedena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (a što među strankama tijekom postupka nije bilo ni sporno),

- da je provedena konverzija i izračun iste bio nesporan, tj. ni tužitelj ni tuženik nisu osporavali da je izračun konverzije izvršen sukladno ZID ZPK, tj. sukladno članku 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

8.Prvostupanjski sud je stajališta :

- da je tužitelj sklopio Ugovore o kreditima kao potrošač, i ima status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003.).

-da se radi o stambenim kreditima tj. Ugovor o kreditu broj 757354 koji je sklopljen 17.1.20 kod kupnje stana po uvjetima po Programu za društveno poticanu izgradnju, a Ugovor o kreditu broj 311055 koji je sklopljen 6.2.2006. godine bio je za kupnju stana na adresi [adresa] u [adresa] temeljem Predugovora o kupoprodaju zaključenog između korisnika kredita i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama u Programu poticane stanogradnje,

- da ni jednom činjenicom tužena nije dovela u sumnju zaključak suda da je tužitelj sklopio Ugovore nevezane uz bilo koji oblik trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti,

- da je Ugovore o kreditu tužitelj sklopio i u smislu odredbe članka 2. stav 1. točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju,

- da transakcijama obuhvaćenim ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja

- da su predmetni Aneksi Ugovorima o kreditima samo izjednačili položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je Ugovorom utanačeno korištenje kredita u valuti EURO, pri čemu niti odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 143/2013.) na temelju kojih su i zaključeni Aneksi Ugovorima nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u Ugovorima o kreditima koje su izražene u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope, pa tužitelju pripada pravo da unatoč sklopljenim Aneksima Ugovorima (izvršenoj konverziji) potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenom iznosu koja bi nastala zbog neosnovanost povećanja prvobitno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule ukoliko ona postoji unatoč zaključenom Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu broj 757354 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF 21.1.2016. odnosno Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju založnim pravom broj 311055 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF dana 21.1.2016,

- da su sklapanjem dodatka tj. Aneksa osnovnom Ugovoru o kreditu izmijenjeni samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku odnosno Aneksu osnovnom Ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog Ugovora, pa da je neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni Ugovori o kreditu u CHF nisu uopće postojali kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnih Ugovora o kreditu 2006. godine pa do sklapanja Aneksa osnovnim Ugovorima o kreditu isti vrijedio dugi niz godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom Ugovoru i proveli konverziju.

-da u sklapanju ugovora te Dodatka nije bilo transparentnosti jer se u Aneksima ne govori o ništetnosti niti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, niti on sadrži odredbu u kojoj bi tužitelj izjavio da se nakon njegovog sklapanja odriče prema tuženoj bilo kakve tražbine iz osnovnih ugovora o kreditu i to Ugovora o kreditu broj 311055 od 6.2.2006. i ugovora o kreditu broj 757354 od 17.1.2006., a koji Ugovori su sastavljeni od strane tužene bez pojedinačnog pregovaranja tužitelja, a što je suprotno odredbi članka 96. stav 1. ZZP-a kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom P.

-da se prema odredbi članka 87. stav 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba ništava

-da tuženik nije dokazao da je tužitelja informirao o svim mogućim posljedicama kredita što nedvojbeno proizlazi iz iskaza samog tužitelja koji je digao kredit u CHF, a na kojem su u banci inzistirali kao i da mu ugovorne odredbe nisu bile razumljive,

-da je logično i životno da se odluči za kredit u CHF ako se u banci na njemu inzistira i ako te uvjeravaju u banci da je to najpovoljniji kredit za tebe i da ne možeš drugi kredit dobiti, te da se radi o kreditu u švicarskim francima kao vrlo stabilnoj valuti. unaprijed pripremljenog Ugovora,

-da ništa ne ukazuje da je tužitelj mogao predvidjeti sve posljedice koje sa sobom nosi kredit u CHF pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da nema potrebnih saznanja,

-da razumljivost ugovorne odredbe podrazumijeva njihovu suštinsku razumljivost, kako to tumači i sud Europske unije u predmetu C-186/16. odnosno da razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane Odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze,

- da objašnjenje što znači valutna klauzula kao i pružanje mogućnosti tužitelju drugačijeg izbora valute obveze, nema značaj pregovaranja kojim bi sporne odredbe bile suštinski razumljive tužitelju,

- da bi odredba o valutnoj klauzuli bila razumljiva tužitelju da je o izglednoj promjeni tečaja švicarskog franka na njegovu štetu imao saznanja u mjeri u kojoj ih je imao tuženik, s tim da je neravnoteža u pravima i obvezama uslijed ugovorene valutne klauzule ostvarena uslijed povećanja obveze tužitelja tijekom otplate kredita,

- da je sukladno članku 502c. ZPP-a, sud vezan za utvrđenja iz postupa ka zaštite kolektivnih interesa potrošača tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u pogledu promjenjivosti kamatne stope prema jednostrano Odluci banke -da citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

9. Stoga prvostupanjski sud pozivom na utvrđenja u parnicama iz kolektivnih sporova utvrđuje ništetnost dijela odredbi naprijed citiranih Ugovora o kreditu u pogledu promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj Odluci banke i valutne klauzule jer te odredbe predmetnog Ugovora o kreditu uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

10. Prvostupanjski sud nalazi osnovanost osnove u odredbama članaka 323. , 324. stavak 1. članka 1111. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine „ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 28/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) navodeći da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi i stranka se na ništetnost može pozivati i prigovorom u parnici ili isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, pa kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe Ugovora kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđene su ništetnima, to je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat te koja mu je bila razumljiva i određena ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu broj 757354 i koja je iznosila 5,14% godišnje, tj. u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu broj 311055 koja je iznosila 4,75% godišnje.

11. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje i u odnosu na isto prvostupanjski sud u obrazloženju navodi: „Ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 16.752,27 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 2.223,37 EUR.

Nadalje je za navedeni kredit u Tabeli na strani 22 i 23 svojeg nalaza i mišljenja vještak prikazao razliku između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je utvrđen manje plaćeni iznos, te ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi 1.226,11 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 162,74 EUR.

Vještak je izračunao i zatezne kamate s osnove valutne klauzule te ih prikazao u Tabeli na strani 23 i 24 svojeg nalaza i mišljenja.

Ukupno zatezne kamate na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 30.09.2015. godine iznose 661,51 EUR.

Ukupno zatezne kamate na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 23.01.2016. godine iznose 718,31 EUR i vještak ih je prikazao u Tabeli na stranici 25 i 26 svojeg nalaza i mišljenja.

Nadalje je vještak naveo da prema Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu broj 757354 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF (list 69-72 spisa) je utvrđen više plaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.09.2015. i iznosi 13.675,29 HRK, odnosno prema fiksnom tečaju iznosi 1.815,02 EUR.

Nadalje je vještak naveo da do dana obračuna zateznih kamata 30.9.2015. godine, preplata utvrđena konverzijom iznosi 1.815,02 EUR, a obračunate zakonske zatezne kamate iznose -661,51 EUR.

Razlika ukupno obračunate zakonske zatezne kamate izračunate do 30.09.2015. godine i preplate utvrđene Aneksom uz Ugovor o kreditu iznosi 2.476,53 EUR. Razlika ukupno obračunate zakonske zatezne kamate izračunate do 23.01.2016. godine i preplate utvrđene Aneksom uz Ugovor o kreditu iznosi 2.533,33 EUR (preplata utvrđena konverzijom 1.815,02 EUR, od kojeg treba oduzeti obračunate zakonske zatezne kamate -718,31 EUR).

Vještak je izračunao razliku u iznosu preostale glavnice na dan konverzije. Razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, izrađene na temelju dokumentacije, tj. Dodatak Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditu broj 757354 (list 69-72 spisa) i izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list spisa 76) prikazao je u Tabeli na strani 27 nalaza i mišljenja. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi -13,66 HRK, odnosno eurska protuvrijednost iznosi -1,81 EUR. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30.09.2015. prema konverziji kredita po Izračunu konverzije na dan 30.09.2015. (list spisa 76) iznosi 429,74 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan konverzije iznosi 3.280,50 HRK. Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 689,07 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju banke na dan isplate kredita iznosi 3.294,16 HRK.

Razlika između iznosa 3.280,50 HRK i iznosa 3.294,16 HRK je -13,66 HRK. Prema Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu broj 757354 (list 69-72 spisa) utvrđen je više plaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.09.2015. i iznosi 13.675,29 HRK, odnosno prema fiksnom tečaju iznosi 1.815,02 EUR.

Vještak je prikazao i razliku između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos za Ugovor o kreditu broj 311055. Navedeno je prikazano u Tabeli na strani 28 i 29 nalaza i mišljenja. Ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 40.329,24 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 5.352,61 EUR.

Također je u Tabeli na strani 29 i 30 nalaza i mišljenja za predmetni kredit, vještak prikazao razliku između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je utvrđen manje plaćeni iznos:

Ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke s osnove promjene valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi 1.629,45 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 216,28 EUR.

Prikazao je i izračun zateznih kamata sa osnove valutne klauzule. Obračun zateznih kamata na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 30.09.2015. godine prikazao je u Tabeli na strani 30 i 31 svojeg nalaza i mišljenja. Ukupno zatezne kamate na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 30.09.2015. godine iznose 1.605,66 EUR. Nadalje je prikazao obračun zateznih kamata na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do dana podnošenja tužbe (05.02.2016.g.) za predmetni kredit u Tabeli na strani 32 i 33 nalaza i mišljenja.

Ukupno zatezne kamate na razlike između anuiteta zbog promjene tečaja do 05.02.2016. godine iznose 1.757,84 EUR. Prema Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju založnim pravom broj 311055 radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF (list 85-89 spisa) utvrđen je više plaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.09.2015. i iznosi 39.559,35 HRK, odnosno prema fiksnom tečaju iznosi 4.719,54 EUR.

Nadalje je vještak prikazao razliku ukupno obračunate zakonske zatezne kamate izračunate do 30.09.2015. godine i preplate utvrđene Aneksom broj 1 uz Ugovor o kreditu broj 311055 te je naveo da iznose 6.325,20 EUR (pretplata utvrđena konverzijom iznosi 4.719,54 EUR, a obračunate zakonske zatezne kamate iznose - 1.605,66 EUR)

Razlika ukupno obračunate zakonske zatezne kamate izračunate do 05.02.2016. godine i preplate utvrđene Aneksom uz Ugovor o kreditu iznosi 6.477,38 EUR (preplata utvrđena konverzijom iznosi 4.719,54 EUR, a obračunate zakonske zatezne Kamate - 1.757,84 EUR).

Također vještak je izračunao i prikazao u Tabeli na strani 34 svojeg nalaza i mišljenja razliku u iznosu preostale glavnice na dan konverzije.

Razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, izrađen na temelju dokumentacije, tj. Dodatka Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditu broj 311055 (list 85-89 spisa) i izračun konverzije na dan 30.09.2015. (list spisa 92).

Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi -2.309,59 HRK, odnosno eurska protuvrijednost iznosi -306,54 EUR.

Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30.09.2015. prema konverziji kredita po Izračunu konverzije na dan 30.09.2015. (list spisa 92) iznosi 5.786,38 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan konverzije iznosi 44.166,38 HRK. Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 9.693,60 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan isplate kredita iznosi 46.475,97 HRK. Razlika između iznosa 44.166,38 HRK i iznosa 46.475,97 HRK je -2.309,59 HRK. Prema Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu 311055 (list 85-89 spisa) utvrđen je više plaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.09.2015. i iznosi 39.559,35 HRK, odnosno prema fiksnom tečaju iznosi 4.719,54 EUR.“

11. Prvostupanjski sud ističe da se za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom bez osnove povećala imovina tuženika jer je tuženik ovaj iznos primio temeljem ništetnih odredbi, pa je tuženik dužan vratiti tužitelju zajedno s kamatom više uplaćene iznose, a kao što su navedeni u tužbenom zahtjevu, koja u skladu s člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od njegove dospjelosti do isplate, a kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu jer je tuženik nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi koje su utvrđene ništavim.

12.U odnosu na iznos naknade za obradu kredita prvostupanjski sud je zaključka da da stranke nisu posebno pojedinačno prigovarale o odredbama kojim je određena isplate administrativne naknade za obrade kredita, da su navedene odredbe bile unaprijed formulirane i bile dio tipskog Ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima te da tužitelj nije mogao pregovarati o spornim odredbama Ugovora i utjecati na njihov sadržaj, kao i da tužitelju nije razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti i iz iznosa naknade, pa kako je odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu broj 757354, kao i odredba članka 08. Ugovora o Kreditu broj 311055 o jednokratnim troškovima obrade u iznosu od 0,80% iznosa kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je bio upoznat na što se točno navedeni troškovi odnose, to ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana tako da je tuženik dužan tužitelju vratiti i iznose od 83,16 EUR te 261,62 EUR na ime naknade za obradu kredita sa zakonskim zateznim kamatama kako je i navedeno u izreci prvostupanjske presude.

13. U odnosu na istaknut prigovor zastare potraživanja prvostupanjski sud smatra da prigovor zastare nije osnovan navodeći da tražbine zbog povrata stečenog bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina a što je propisano člankom 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.), da se prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, da prema odredbi članka 140. Zakona o parničnom postupku pokretanje ili vođenje postupka pokrenutom temeljem članka 131. ovoga Zakona ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovog Zakona ili drugim propisima koji su navedeni u članku 131. ovog Zakona prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe kojoj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti Ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarivanje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima ,da takvu odredbu sadrži i član 120. ZPP/13 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, da prema odredbi članka 245. stav 3. ZOO-a kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način pa da sukladno navedenom pravnom shvaćanju zastara je glede zahtjeva zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ponovno počela teći 14. lipnja 2014. zbog Presude Visokog Trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/2013., međutim glede zahtjeva zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli zastara je ponovno počela teći 15. lipnja 2018. zbog Presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6632/2017 i zastarni rok istječe 15. lipnja 2023. godine, a da je tužba u konkretnom predmetu podnijeta dana 13.6.2023. godine tako da tražbina nije zastarjela.

13.1. U odnosu na prigovor zastare za potraživanja naknade za obradu kredita prvostupanjski sud navodi da je isto tako prigovor neosnovan jer da prema pravnom shvaćanju zauzetom na Sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020. broj SU-IV-44-2022-2. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog pravnog posla u konkretnom slučaju Ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima iz 2005.(članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti Ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske Odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost, pa kako je ništetnost navedenih ugovornih odredbi utvrđena (nepravomoćno), tek pobijanom presudom zastara za restitucijski zahtjev nije počela niti teći i u odnosu na isto nije nastupila zastara potraživanja.

13.2. U odnosu na prigovor prijeboja prvostupanjski sud je stajališta da osnovni uvjet za prijeboj potraživanja u smislu odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima je postojanje protutražbine tuženika koje u konkretnom slučaju nema. Nadalje da plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečajne razlike CHF u konkretnom slučaju tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primljeno, a nedvojbeno nije utvrđeno ni da tuženik ima prema tužitelju nepodmireno potraživanje te ističe da sud nije ovlašten niti dužan umanjivati tražbinu tužitelja s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada bi tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, a prema pravnom shvaćanju VSRH u Presudi broj Rev-549/2023-4. od 18.prosinca 2023.

14. U odnosu na istaknute prijepore te problematiku prava potrošača koji su Ugovorile kredite u CHF kao i Anekse ugovora kojima je izvršena konverzija, na restituciju, postavlja se pitanje je li konverzijom omogućena uspostava onog stanja u kojem bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredaba o valuti i kamati nije nikada bilo, a financijsko vještačenje provedeno u predmetnom postupku ukazuje da stanje početnog tečaja kao referentnima za ono što korisnik kredita mora vratiti banci i izvršena konverzija nisu doveli do ravnoteže koja se željela postići.

15. Stajalište je ovog suda da konverzije sama za sebe ne isključuje provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, već ista zahtijeva utvrđenje je li konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama budući je dodatkom ugovora o kreditu samo izjednačen položaj tužitelja kao korisnika kredita u CHF s položajem u kojem bi bila da je ugovor o korištenju kredita u valuti eur, pri čemu niti odredbama ZID ZPK, a na temelju kojih je zaključen Aneks ugovora o kreditu, nije reguliran pravni položaj onih odredbi kojima se u Ugovorima Aneksa o kreditu koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredbi koje bi nastupile što bi banke bez prethodnog dogovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Konverzije kredita u CHF u kredit u valuti eur izvršena je na temelju odredbi ZID ZPK te se odnosi isključivo na ugovorne odredbe proizašle iz ugovora o kreditu, a ne na izvan ugovorne obaveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnova ništetnih ugovornih odredbi. pa kako su sporne odredbe.

16. No, u ocjeni osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva kao i prijepora na koju tražbinu tužitelj ima pravo valja imati u vidu pravno shvaćanje proširene sjednice Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-457/2025-21, u kojoj je navedeno:

„Ovaj sud smatra da je ZID ZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15. Također valja istaknuti da je pitanje valjanosti sporazuma o konverziji bilo ocjenjivano u oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje pitanje je glasilo:

„Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“,

Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 4. ožujka 2020. dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.

Važno je naglasiti i da Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U- I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15) te je ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom.

U navedenom je rješenju Ustavni sud Republike Hrvatske, pored dane ocjene formalne i materijalne ustavnosti, istaknuo da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

Također je potrebno dodati da se odredbe Glave II. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14) koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovoru unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

S obzirom da se tužitelj u reviziji poziva na sudsku praksu Suda EU u određenim predmetima, tužitelju valja ukazati na presudu Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. donesenu u povodu zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, i gdje je Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Tako je Sud EU odgovarajući na postavljeno pitanje izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.

U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Kod toga ovaj sud napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima kako to navodi tužitelj jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Aneks ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22, 59/23 – dalje: ZZP/22), a i njegov prethodnik ZZP/14 na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to:

1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača

2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu

3. pravo na pravnu zaštitu potrošača

4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača

5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa

6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.

Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske. Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite - s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili EUR, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, kuni. Potrošač ima i pravo da ako proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi niti se ikada nudio.

Stoga, kako su se na tržištu nudili financijski proizvodi - krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom

- kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo na potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta – u ovom slučaju financijskih usluga.

Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno je povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. Ustava, temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (čl. 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I-1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda. U ovakvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, prema ocjeni revizijskog suda, zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti potražuje glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženice. Međutim, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o deviznoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 pa je u tom dijelu osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

Dakle, tužitelju pripadaju od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, što znači na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga je također potrebno dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

26. Stoga odgovor na pitanje u odnosu na koje je tužitelju dopušteno izjavljivanje revizije glasi:

"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji."

17. Dakle tužitelj ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.), i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverzija, no kako iz točaka I. i IV. izreke prvostupanjske presude nije razvidno na što se odnose dosuđeni iznosi niti su takvi iznosi navedeni u vještačkom nalazu, na također prvostupanjski sud niti ne obrazlaže kako je došao do tih iznosa niti na koji ih je način utvrdio to prvostupanjska presuda u tim točkama ima nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati te je također zbog toga i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno tako da je žalbu u tim dijelovima valjalo prihvatiti te ukinuti prvostupanjsku presudu kao i u odlukama o troškovima i to u točki VII. kojom su tužitelji dosuđeni troškovi, kao i u točki X. kojom je tuženik odbijen o sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, a novom odlukom o pobijanim točkama prvostupanjski sud će odlučiti otklanjajući navedenu bitnu povredu te imajući u vidu pravno shvaćanje iz gore navedene presude i rješenja Vrhovnog suda RH, kako u pogledu prava na koje ima potrošač nakon izvršene konverzije tako i u pogledu odluke o troškovima postupka o načinu kojega je također VS RH u navedenoj odluci izrazio svoje stajalište, odnosno eventualno odluke donesene u drugim postupcima koja bi bila na tragu izdvojenog mišljenja sudaca u predmetu VSRH Rev-25/24.

17.1. Stoga je o ukinutim točkama valjalo na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a , odlučiti kao u točki 2. izreke.

18. U odnosu na žalbeni razlog kojim se osporava pravo tužitelja na povrat iznosa za naknadu obrade kredita sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03-dalje ZZP/03), na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade dok tuženik ne samo da nije navedeno dokazao već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% iznosa kredita te se radi o odredbi Ugovora koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da je nepoštena odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03, te ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

18.1. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

18.2 Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

18.3. Istina, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, pa je stoga i u tom pravcu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo donoseći odluke kojima je utvrdio ništetnima odredbe kojima je određena naknada za obradu kredita kao i troškova konverzije te kojima je naložio obvezu tuženika da takove plaćene iznose isplati tužitelju također na temelju instituta stjecanja bez osnove, a što se odnosi i na troškove naknade sklapanja Aneksa budući je po ZID ZPK tuženik bio u obvezi sačiniti ukoliko na to pristane potrošač aneks Osnovnog ugovora o kreditu.

19. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog sud RH od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovorenih odredaba kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presuda donesenim u postupku kolektivne zaštite, no u konkretnom slučaju također prama dosadašnjoj praksi taj rok počinje utvrđenjem ništetnosti što se tiče naknada za obradu kredita to znači od donošenja prvostupanjske presude pa i po ocjeni ovog suda nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno članku 225. ZOO, kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

19. Žalbeni razlog koji tuženik iznosi u odnosu na odluku prvostupanjskog suda kojom je pod točkom IX. izreke kojom je odbijen prigovor radi prebijanja prema stavu ovog suda nije osnovan. Stajalište je i ovog suda da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj, već je to kreditor, pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove. Nadalje, tražbina kredita s osnova nižeg tečaja je u zastari. Naime, učinak prijeboja nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga, odnosno kada su iste međusobno suprotstavljene/konfrontirane.

19.1. Odbijanjem prigovora prijeboja pod točkom IX. Izreke prvostupanjski sud je pravilno odlučio o prigovoru prijeboja i dao valjano obrazloženje pozivom na članak 195. ZOO-a.

22. Žalbenim navodima tuženika dakle nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude u točkama II., III., V., VI., i IX , pa je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

23. U nepobijanoj točki I. izreke kojom se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točke I.-VII. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Slavonskom Brodu, 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić