Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-299/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika KOLPING - KATOLIČKO DRUŠTVO DJETIĆA U ZAGREBU, Zagreb, Britanski trg 10-11, OIB: 68181467001, radi ovrhe, povodom žalbe ovrhovoditelja podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2321/2026-2 od 23. srpnja 2026., dana 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr- 2321/2026-2 od 23. srpnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ali drugom sucu pojedincu tog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate u iznosu od 109,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2026. do isplate kao neosnovan.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom ovrhovoditelj pobija rješenje zbog bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da mu dosudi cjelokupne troškove postupka ili da prihvati žalbu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16- odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22 i 6/24-odluka US RH; dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pravno shvaćanje koje prvostupanjski sud iznosi u toč. 7.-11. obrazloženja:

„7. Međutim, troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha i postati predmet uzastopnog ostvarivanja bez stvarne veze sa naplatom glavne tražbine. U suprotnom, omogućilo bi se neograničeno umnažanje troškova, pri čemu bi ovršni postupak izgubio svoju osnovnu funkciju naplate glavne tražbine i pretvorio bi se u mehanizam generiranja novih obveza na teret ovršenika.

8. Ovrhovoditelj ima pravo pokretati ovršne postupke radi naplate glavnih tražbina. Naravno da u ovršnim postupcima u kojima se naplaćuju glavne tražbine nužno nastaju i određeni troškovi te da ovrhovoditelj ima pravo na njihovu naknadu. Međutim, u konkretnom slučaju uočava se da su troškovi, umjesto da budu sporedni i funkcionalno vezani uz naplatu glavne tražbine, preuzeli primat, a što je u suprotnosti sa gore iznesenim shvaćanjem da troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha.

9. Dakle, troškovi ovršnog postupka predstavljaju akcesorno potraživanje koje služi ispunjenju glavne tražbine, tj. troškovi nastaju radi prisilnog ispunjenja glavne tražbine. Troškovi ovršnog postupka ne mogu biti samostalna osnova za daljnje uzastopno ostvarivanje novih troškova. Premda je ovršenik, sukladno čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (…), dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, potrebnost i nužnost takvih troškova se ocjenjuje kada oni služe ispunjenju glavne tražbine, a ne kada oni služe ispunjenju prethodno nastalih troškova koji nemaju stvarne veze sa glavnom tražbinom.

10. Sukladno čl. 6. OZ-a, pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni. Dalje, sukladno čl. 10. Zakona o parničnom postupku (…), a koji se podredno primjenjuje na ovršni postupak, sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Sukladno čl. 3. st. 3. ZPP -a, a koji se podredno primjenjuje na ovršni postupak, sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

11. U duhu citiranih odredbi, sud ističe da je u provedbi ovrhe potrebno voditi računa o dostojanstvu ovršenika, načelu ekonomičnosti postupka i načelu razmjernosti troškova postupka. Nametanje troškova koji nisu nužni za ostvarenje glavne tražbine, već predstavljaju troškove koji su primarno nastali radi potraživanja prethodno nastalih troškova, dovodi ovršenika u nerazmjerno nepovoljan položaj, a što nije u skladu sa zaštitom dostojanstva ovršenika. Stoga je nametanje takvih troškova ovršeniku potrebno ograničiti i zahtjeve za naknadu takvih troškova odbiti, sve u smislu čl. 6. OZ-a i čl. 10. ZPP-a. Nadalje, gomilanje troškova postupka također nije etički prihvatljivo i ne predstavlja moralno ponašanje. Ovrha je sredstvo koje služi da vjerovnik (ovrhovoditelj) namiri svoju glavnu tražbinu, a ne da ostvari dodatnu korist na teret ovršenika. Kada troškovi ovršnog postupka postanu dominantni i generiraju sami sebe, ovrha postaje mehanizam proizvodnje novih dugovanja, a takvo postupanje nije etično i moralno te predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.“,

u konkretnim činjeničnim okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud, ne može se prihvatiti kao pravilno.

6. Naime, u konkretnim činjeničnim okolnostima:

- kada ovrhovoditelj svoj zahtjev temelji na rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-21270/2026 od 22. travnja 2026., kojim je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,87 EUR,

- kada je nakon što je navedeno rješenje postalo pravomoćno i ovršno, a ovršenik po njemu nije dobrovoljno postupio, ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate putem Financijske agencije i time su mu nastali daljnji troškovi koje potražuje u ovom postupku i

- kada je ovrhovoditelj prije pokretanja ovog postupka podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu radi prisilne provedbe rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Žabeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 101382/2025 od 28. listopada 2025., pa kako su mu tom prilikom nastali troškovi naplate, ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naknadu troškova naplate pred Financijskom agencijom, a potom je Općinski građanski sud u Zagrebu, donio već navedeno rješenje poslovni broj: Ovrv-21270/2026 od dana 22. travnja 2026.,

osnovano ovrhovoditelj tvrdi u žalbi da se smisao odredbe o daljnjim troškovima i njihovoj potrebi traženja i određivanja u konkretnom slučaju sastoji u tome da ovršenik nije dobrovoljno postupio po pravomoćnom i ovršnom sudskom rješenju u roku koji je sud odredio i upravo je zato morao poduzeti radnje koje mu u pravnom sustavu stoje na dispoziciji, a to je provedba sudskih odluka prisilnim putem kod čega mogu nastati daljnji troškovi.

7. Prema shvaćanju ovoga suda u konkretnom slučaju kada ovrhovoditelj svoj zahtjev temelji na pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-21270/2026 od 22. travnja 2026., kojim je naloženo ovršeniku da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,87 EUR, a ovršenik po istome nije dobrovoljno postupio, ovrhovoditelju se ne može uskratiti (jer bi mu time bilo onemogućeno pravo na pristup sudu) njegovo zakonsko pravo da pokrene postupak prisilne naplate tih troškova (koji sada postaju glavni zahtjev u smislu odredbe čl. 35. st. 2. ZPP-a), a u tom postupku, izvan svake sumnje, ovrhovoditelju mogu nastati daljnji troškovi, pa zahtjev za naknadu tih troškova ne može biti odbijen samo iz razloga jer je ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave zatražio prisilnu naplatu svoje tražbine koju ovršenik nije dobrovoljno platio.

7.1. Obzirom da se prvostupanjski sud, između ostalih, poziva na odredbu čl. 6. OZ -a koja nalaže da se pri provedbi ovrhe pazi na dostojanstvo ovršenika tako da ona bude za ovršenika što manje nepovoljna, shvaćanje je ovog suda da se ta odredba treba tumačiti iz aspekta ostalih načela ovršnog postupka (načelo ekonomičnosti, načelo efikasnosti, načelo zabrane zlouporabe procesnih ovlaštenja i sl.) imajući u vidu cilj i svrhu ovršnog postupka kao postupka prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja koju ovršenik u paricijskom roku nije dobrovoljno namirio, a pritom treba imati u vidu i pravo zaštite ovrhovoditelja i njegovo pravo na namirenje pravomoćno utvrđene tražbine koja u konkretnom slučaju proizlazi iz pravomoćnog i ovršnog sudskog rješenja.

8. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije niti utvrđivao odlučne činjenice koje se odnose na opseg, vrstu i visinu zatraženih troškova ovrhovoditelja i posljedično pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ovrhovoditelj poziva u žalbi.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a prihvaćena je žalba ovrhovoditelja, ukinuto pobijano rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

9.1. Zbog uočenih propusta, primjenom odredbe čl. 371. ZPP -a odlučeno je da će ponovni postupak provesti drugi sudac pojedinac prvostupanjskog suda.

10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu postupka te će, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, ocijeniti osnovanost zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u odnosu na opseg, vrstu i visinu zatraženih troškova. O zatraženim troškovima žalbenog postupka također će odlučiti prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP- a).

U Varaždinu 1. rujna 2026.

Sudac

Milko Sambolek