Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                                    Poslovni broj: 4 Ovr-193/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                   Poslovni broj: 4 Ovr-193/2023-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. L. e., R. A., OIB: , zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. H., T. Z. i K. B. B. iz V. protiv 1. ovršenika K. B., T., OIB: , 2. ovršenice S. B., T., OIB: i 3. ovršenika D. B. iz T., OIB: , svi zastupani po M. J. odvjetnici u T. i M. B. B., odvjetniku u Z., radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 13. lipnja 2023., poslovni broj 19 Ovr-96/21, 22. veljače 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Uvažava se žalba ovrhovoditelja R. L. e., ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 13. lipnja 2023., poslovni broj 19 Ovr-96/21 te se predmet vraća istom sudu na ponovni postupak. 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom odlukom riješeno je:

 

"1. Određuje se prekid ovršnog postupka određen rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-775/2018 od dana 26. studenog 2018.g. do okončanja parničnog postupka kojeg ovršenici imaju mogućnost pokrenuti protiv ovrhovoditelja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja i u kojemu imaju mogućnost tražiti utvrđivanje ništetnosti ovršne javnobilježničke isprave potvrđene (solemnizirane) od strane javne bilježnice Z. R.-K. iz V. 14. ožujka 2008. pod brojem: OV-3933/08 i to Ugovora o davanju kredita, broj računa: 10.466.746 od 7. ožujka 2008.g. s Ispravom o zalogu od 7. ožujka 2008.g. koja je postala ovršna 18. veljače 2010.g. ili pojedinih dijelova navedene ovršne isprave skLopljene između ovršenika i ovrhovoditelja.

 

2. Za pokretanje tužbe iz točke I. izreke ovog rješenja ovršenicima se daje primjereni vremenski rok od 30 dana od dana primitka ovog rješenja te su unutar tog roka ovršenici ovlašteni podnijeti tužbu iz točke I. izreke ovog rješenja i o tome prije isteka navedenog roka obavijestiti sud o poslovnom broju predmeta kojeg su pokrenuli.

 

3. Ukoliko ovršenici u zadanom roku ne podnesu tužbu iz točke I. izreke i o istome ne obavijeste ovaj sud pozivom na poslovni broj spisa sud će na temelju dostupne dokumentacije u spisu odlučiti postoji li ništetnost ovršne isprave iz točke I. izreke ili njezinih pojedinih dijelova i ukoliko utvrdi da ništetnost isprave ili njezinih pojedinih dijelova ne postoji, postupak će nastaviti."

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih zakonom dopuštenih razloga, ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP), smatrajući da prvostupanjski sud citira pojedine zakonske odredbe, Direktive EU i praksu Suda Europske Unije, međutim da ni na koji način konkretne činjenice ne podvodi pod odgovarajuću zakonsku odredbu i ne navodi nikakve razloge o odlučnim činjenicama, niti je provedena ocjena dokaza, odnosno da je ista suviše općenito iznijeta, a radi čega je rješenje potpuno nerazumljivo pa da se ovrhovoditelj niti ne može određeno žaliti, budući da ni ne zna razloge zbog čega je predmetni ovrši postupak prekinut jer da i sam prvostupanjski sud u obrazloženju kontradiktorno izreci osporavanog rješenja, izrijekom navodi kako razlozi za prekid predviđeni materijalnim pravom konkretno nisu ispunjeni.

 

2.1. Dalje u žalbi ovrhovoditelj ukazuje na neosnovano i protupravno korištenje engleskog jezika u obrazloženju prvostupanjskog rješenja jer je u Republici Hrvatskoj službeni hrvatski jezik, a radi čega je dio odluke nerazumljiv pa da se radi o bitnoj povredi iz članka 354. stavka 2. točka 7. i 11. ZPP-a te da je nejasno i nerazumljivo na koji način, zašto i koji su to razlozi koji opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom pravnom poslu, s obzirom da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca, a da su ovršenicima kreditna sredstva bila potrebna za obavljanje poslovne djelatnosti i bavljenje turizmom, što proizlazi iz svrhe predmetnog kredita, a da s druge strane ovršenici, na kojima je teret dokaza, ni na koji način ne dokazuju da su bili potrošači, zatim da je ugovor o kreditu sklopljen za novčani iznos od 200.000,00 eura, a da je odredbom članka 3. stavka 1. točka. a) Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano da se predmetni zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 132.722,81 eura pa da se u konkretnom slučaju uslijed imovinskog cenzusa ne može raditi o potrošačima i potrošačkom ugovoru.

 

2.2. Ujedno ovrhovoditelj ističe da su ovršenici u ovršnoj ispravi dali izričitu suglasnost za zasnivanje založnog prava i da se ne mogu osnovano protiviti ovrsi te da je u ovoj ovršnoj stvari već pravomoćno odbijen prijedlog ovršenika za prekidom ovršnog postupka te zaključno ovrhovoditelj ukazuje na činjenicu neispunjenja uvjeta za prekidom ovog ovršnog postupka jer je Zakon o parničnom postupku taksativno naveo slučajeve kada će se parnični postupak, u ovom slučaju ovršni postupak, prekinuti, a utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu nije jedan od zakonom propisanih razloga za prekid ovršnog postupka jer valjanost pravnog posla ne može biti prethodno pitanje za ovaj konkretni ovršni postupak.

 

2.3. Ovrhovoditelj stoga predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje u cijelosti i odbije prijedlog ovršenika za prekid postupka kao neosnovan, uz obvezivanje ovršenika na naknadu troškova žalbenog postupka, a podredno da ukine prvostupanjsko rješenje u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi donošenja nove odluke.

 

3. Ovršenici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

4. Žalbe je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje u tekstu: OZ), utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda zakona. Nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud za svoje pravne stavove i odlučne činjenice dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati, a nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 7. ZPP-a jer citiranjem dijela presude Suda EU na engleskom jeziku, prvostupanjski sud nije dobio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da tijek postupka prati na svom jeziku i citiranje sudske odluke u obrazloženju prvostupanjske presude može predstavljati samo relativno bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 103. ZPP-a, ukoliko je takvo citiranje utjecalo na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke, što ovdje nije slučaj s obzirom da je prvostupanjski sud tumačenje pojma odgoda i prekid postupka, sukladno svojim stavovima, iznio na hrvatskom jeziku.  

 

5.1. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja koji se odnose na raniju odluku kojom je odbijen prijedlog za prekid ovršnog postupka, ovaj drugostupanjski sud ističe da je raniji prekid postupka predložen po dugom osnovu, a ne ništetnosti ugovora ili dijela ugovora te se ujedno ističe da u ovoj fazi ovršnog postupka, a ukoliko je potrebno ostvariti načelo djelotvornosti proklamirano Direktivom 93/13/EEZ, nužno je zastati s ovršnim postupkom do pravomoćnog okončanja eventualnog parničnog postupka bilo na način da se ovrha odgodi, bilo na način da se postupak prekine, ali isključivo u slučaju ako se radi o potrošačkom ugovoru.

 

6. Međutim, osnovano se ovrhovoditelj poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno

činjenično stanje jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o potrošačima i potrošačkom ugovoru.

 

7. Naime, sukladno zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022., poslovni broj Su IV-87/2022, ovršni sud je obvezan u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, slijedom čega sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, imaju po službenoj dužnosti obvezu paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno je li takav prigovor bio istaknut. Ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takav ugovor se nalazi u sudskom spisu), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe. U slučaju potrebe sud može zakazati ročište, s tim da je obvezan izvijestiti potrošača o ništetnosti odredbi ugovora i posljedicama ništetnosti, a ako se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama (odricanje od zaštite) to treba unijeti u zapisnik ili sačiniti službenu zabilješku. U slučaju da se potrošač nije izjasnio takvo njegovo postupanje se ne može smatrati izjavom o odricanju, a ako ovršni sud ocijeni da su pojedine ugovorne odredbe ništetne, ovlašten je odbiti prijedlog za ovrhu (u cijelosti ili djelomično). U slučaju sumnje jesu li odredbe nepoštene sud će ovršenike uputiti u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, a dok se ne odluči je li ovrha dopuštena, ovršni sud će odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti.

 

8. U konkretnom slučaju, ovrha je predložena na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu, broj računa od 7. ožujka 2008. godine s Ispravom o zalogu od 7. ožujka 2008., koji je solemniziran od javne bilježnice Z. R.-K. iz V. 14. ožujka 2008., broj OV-3933/08, a koji je postao ovršan 18. veljače 2010.

 

9. Na temelju članka 5. stavka 1. točka 15.  Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14; dalje ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

 

10. Iz ovršne isprave – ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen na iznos kredita od 200.000,00 eura, na rok otplate od 10 godišnjih paušalnih rata od 31.081,00 eura i da je instrument osiguranja povrata kredita založno pravo na nekretninama ovršenika upisanim u zk.ul – kč.br. , Z., k.o. T., koja nekretnina u naravi predstavlja apartmansku kuću od 698 m2. Da se radi o apartmanskoj kući s osam apartmanskih jedinica  proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina T. K.

 

11. Prvostupanjski sud na temelju uvida u ovršnu ispravu zaključuje da je predmetni ugovor potrošački i da je sklopljen između potrošača i trgovca. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je preuranjen i za sada se ne može prihvatiti. Naime, sukladno obvezujućem pravnom zaključku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022., poslovni broj Su IV-87/2022, dužnost je prvostupanjskog suda po službenoj dužnosti utvrditi jesu li ovršenici potrošači i radi li se u konkretnom slučaju o potrošačkom ugovoru, a tek ukoliko sud utvrdi da se radi o potrošačkom ugovoru, utvrdit će sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe te o tome izvijestiti ovršenike i objasniti im posljedice nepoštenih ugovornih odredbi, zatim ispitati ovršenika želi li ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama ili ne, a izjava ovršenika predstavlja obvezan sadržaj sudskog zapisnika ili službene bilješke.

 

12. Dakle, prvostupanjski sud, iako sadržaj ugovora o kreditu ne upućuje na činjenicu da bi ugovor bio sklopljen izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti ovršenika i da bi se radilo o potrošačkom ugovoru, bez da je saslušao ovršenike i po potrebi proveo druge dokaze, zaključuje da se radi o potrošačkom ugovoru i da je u tom smislu potrebno ovršenike uputiti na parnicu radi nepoštenih odredbi potrošačkog ugovora te prekinuti ovršni postupak do okončanja parničnog postupka pa je uvažena žalba ovrhovoditelja kao osnovana jer da bi ovršenici imali zaštitu prema Zakonu o zaštiti potrošača i prema Direktivi   93/13/EEZ, moraju imati status potrošača i mora se raditi o potrošačkom ugovoru.

 

13. Kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način te pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ukinuto je prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će po službenoj dužnosti provjeriti imaju li ovršenici položaj potrošača i radi li se o potrošačkom ugovoru, odnosno utvrdit će cilj i svrhu sklapanja ugovora o kreditu te će saslušati ovršenike na iste okolnosti, kao i provesti druge dokaze koje smatra potrebnim i tek u slučaju da utvrdi da se radi o potrošačkom ugovoru, moći će postupiti na način u i skladu sa ranije citiranim Zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 11. ožujka 2022.

 

15. S obzirom da je prvostupanjsko rješenje ukinuto, o troškovima žalbenog postupka, koje je postavio ovrhovoditelj, prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a).

 

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 22. veljače 2024.

 

                                                                                                            Sutkinja

 

Lidija Klašnja-Petrović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu