Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-311/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Slavena Vidmara i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Silvije Crnčević, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GČ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog OČ, podnesenih protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. kolovoza 2025., broj K-16/2025, u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2026. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog OČ i njegovih branitelja KČ i Tihomira Mišića i u nejavnom djelu sjednice 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog OČ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi GČ i optuženi OČ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenih djela protiv života i tijela i to: optuženi GČ ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. pa mu je, na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., uz primjenu članaka 48. i 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine te mu je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 57. stavkom 6. KZ/11. opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kmp-85/2023 od 12. veljače 2024. koja je postala pravomoćna 16. veljače 2024. tako da je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te je na temelju članaka 51. i 58. stavka 3. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci s tim što mu je, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 25. srpnja 2024. godine pa nadalje, dok je optuženi OČ zbog pomaganja ubojstvu u pokušaju iz članka 110. u vezi s člancima 34. i 38. KZ/11. pa mu je, na temelju članka 110. u vezi s člancima 34. i 38. KZ/11., uz primjenu članaka 48. i 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci te mu je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 57. stavkom 6. KZ/11. opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kmp-80/2023 od 8. studenog 2023. koja je postala pravomoćna 17. studenog 2023. tako da je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je na temelju članaka 51. i 58. stavka 3. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine s tim što mu je, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 25. srpnja 2024. godine pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022. , 36/2024. i 72/25.- dalje: ZKP/08.) oštećeni AČ je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog GČ je oduzet lovački nož marke Mil-Tec u platnenoj futroli, plastične crne drške ukupne dužine 29 cm, dužine oštrice 16 cm, širine u najširem dijelu 3,5 cm izuzet od strane PUZ -a, Sektora kriminalističke policije prilikom vršenja očevida dana 25. srpnja 2025. u stanu u [adresa] te će isti po pravomoćnosti presude biti uništen.

1.3. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. ZKP/08. optuženi GČ i optuženi OČ su u cijelosti oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka od 1. do 6. ZKP/08., a optuženi OČ i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.

2. Protiv te presude pravodobne žalbe podnio je optuženi OČ putem svojih branitelja Janka Murtića, odvjetnika u Zagrebu i Tihomira Mišića, odvjetnika u Zagrebu.

2.1. U žalbi po branitelju Janku Murtiću, optuženi OČ se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupaka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači na način da se oslobodi od optužbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, dok se u žalbi po branitelju Robertu Mišiću žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupaka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.2. Budući da žalbe optuženog OČ po braniteljima Janku Murtiću i Tihomiru Mišiću, u jednom dijelu sadrže iste razloge, a dijelom se međusobno preklapaju i dopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na njihovo traženje izv iješteni su optuženi OČ i njegovi branitelji Janko Murtić i Tihomir Mišić. Prisutnost optuženog OČ na sjednici vijeća osigurana je, u smislu članka 475. stavka 7. ZKP/08., uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio -video uređaj), dok su branitelji Janko Murtić i Tihomir Mišić prisustvovali sjednici. Državni odvjetnik, iako uredno izviješten, nije pristupio na sjednicu vijeća pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. Na sjednici drugostupanjskog vijeća optuženi OČ i branitelji Janko Murtić i Tihomir Mišić, ukratko su iznijeli sadržaj žalbi, ostavši kod svojih prijedloga iz istih.

6. Žalba nije osnovana.

7. Istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka po optuženom OČ, kao i one na koje, po članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, nisu počinjene.

8. Optuženi OČ ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer smatra da su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava. Naime, žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud naveo da tijek događanja proizlazi iz pregledane snimke video nadzora, a da se iz te snimke ne vidi da je optuženi OČ uhvatio oštećenika za vrijeme dok je optuženi GČ zadavao ubode oštećeniku. Time optuženi OČ očito ističe postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., iako to izrijekom ne navodi.

9. Netočna je žalbena tvrdnja optuženog OČ jer se na snimci video nadzora vidi cjelokupan događaj u kojem je optuženi OČ uhvatio oštećenika za vrijeme dok je optuženi GČ zadavao ubode oštećeniku i prvostupanjski sud je vjerno u točki 13.1. reproducirao sadržaj snimke u što se uvjerio i ovaj drugostupanjski sud. Snimci video nadzora, prvostupanjski sud je doveo u vezu svjedočke iskaze oštećenika AČ, svjedokinje JČ, svjedoka PČ te obrane optuženog GČ i optuženog OČ i naveo jasne razloge zbog kojih je utvrdio da su optuženi GČ i optuženi OČ počinili inkriminirana im kaznena djela pa se pobijana presuda može ispitati.

10. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08., iako ne izrijekom, optuženi OČ nalazi u odbijanju dokaznog prijedloga za ispitivanjem svjedoka ŽČ kao odugovlačećeg, jer tvrdi da ga je prvostupanjski sud posebice neosnovano odbio budući da je to bio jedini dokazni prijedlog obrane.

11. Najprije treba navesti, sukladno članku 421. stavku 1. točki 2. ZKP/08., da sud nije dužan izvesti sve dokaze koje stranke tijekom postupka predlože, već samo one za koje ocijeni da će se njima utvrditi neka odlučna činjenica važna za pravilno presuđenje, dakle, kad je izvođenje upravo tih dokaza nužno za pravilno presuđenje.

11.1. Optuženi OČ, žalbenom tvrdnjom da mu je odbijen jedini dokazni prijedlog, pledira da je u odnosu na državnog odvjetnika bio doveden u bitno nepovoljniji položaj pri čemu zanemaruje da je prvostupanjski sud na raspravi od 1. srpnja 2025. prihvatio njegove prijedloge da se neposredno na raspravi ispitaju svi svjedoci i vještaci, što je bilo suprotno prijedlogu državnog odvjetnika da se pročitaju zapisnici o ispitivanju svjedoka i pismeni nalaz i mišljenje vještaka. Time su ovi, izvorno dokazni prijedlozi državnog odvjetnika, postali i dokazni prijedlozi optuženog OČ, pa je netočna žalbena tvrdnja optuženog OČ da je odbijen jedini dokazni prijedlog obrane.

11.2. Prema tome, razvidno je prvostupanjski sud, usvojio onaj dokazni prijedlog optuženog OČ kojeg je ocijenio važnim i nužnim za pravilno presuđenje, a odbio onaj za kojeg je zaključio nevažnim za odlučivanje. Slijedom svega naprijed iznesenog, da bi se kazneni postupak u cijelosti mogao ocijeniti kao pravičan ili nepravičan, bilo je potrebno utvrditi je li optuženiku omogućeno da se u postupku brani i da predlaže dokaze i je li tijekom postupka imao branitelja, zatim, je li imao mogućnost osporiti vjerodostojnost dokaza optužbe i protiviti se njihovom izvođenju te jesu li dokazi na kojima se temelji presuda izvedeni na način koji baca sumnju na njihovu vjerodostojnost, na koja je pitanja, ovaj drugostupanjski sud, našao potvrdan odgovor, što znači da nema govora o nepravičnom postupku , odnosno, u odnosu na državnog odvjetnika nije bio doveden u neravnopravan, odnosno bitno nepovoljniji položaj, pa je njegova žalba, zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/07., 113/00., 2/01., 76/10. i 5/14. dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. dalje: Konvencija), neosnovana.

11.3. Optuženi OČ ističući bitne povrede odredaba kaznenog postupka ustvari izražava neslaganje s utvrđenim činjeničnim stanjem o čemu će se ovaj drugostupanjski sud očitovati u dijelu u toj žalbenoj osnovi.

12. Optuženi OČ smatra da povreda kaznenog zakona proizlazi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Time optuženik upire na posrednu povredu kaznenog zakona i ističe prigovor činjenične naravi pa će u tom dijelu biti razmatrana.

13. Pri takvom stanju stvari, ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08. te nije pronašao niti jednu povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženi OČ ističe zbog toga što je prvostupanjski sud utvrdio da je uhvatio oštećenog AČ rukama oko gornjeg dijela tijela za vrijeme dok je optuženi GČ nožem ubo oštećenika, a tvrdi da ni u jednom trenutku nije uhvatio oštećenika oko gornjeg dijela tijela i držao ga te da ta utvrđenja prvostupanjskog suda ne proizlaze niti iz iskaza oštećenika, iskaza svjedokinje RČ i svjedoka PČ koji su bili na mjestu događaja jer je svjedokinja HČ iskazala kako nije vidjela da je optuženi OČ držao oštećenika, dok je svjedok PČ iskaza kako nije vidio točno kada je optuženi GČ ubo oštećenika.

15. Ispravno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećenog MČ utvrdio da ga je optuženi OČ uhvatio za prsa za vrijeme dok mu je optuženi GČ zadavao ubode nožem jer je oštećenik na raspravi od 1. srpnja 2025. (list 423 prvostupanjskog spisa) iskazao: „…znam da sam se prethodno s Č naguravao i on me nekako rukama okrenuo i onda me u tom trenutku GČ izbo nožem“, te je iskazao: „…da me on primio za prsa i okrenuo i onda sam osjetio te ubode...“, dok je na listu 424 istog zapisnika iskazao: „…da bi potom OČ nasrnuo na mene fizički, okrenuo me i u tom trenutku ubo tim nožem GČ.“

15.1. Neprihvatljiva je teza žalitelja da ako svjedokinja HČ nije vidjela da je optuženi OČ držao oštećenika i svjedok PČ nije vidio točno kada je optuženi GČ ubo oštećenika, onda je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je uhvatio oštećenog AČ rukama oko gornjeg dijela tijela, za koje vrijeme je optuženi GČ nožem ubo oštećenika, već je za zaključiti da su svjedoci HČ i PČ iskazivali o onome što su vidjeli bez nagađanja što se dogodilo.

16. Optuženi OČ nadalje prigovara da se iz snimke video nadzora ne vide tri uboda.

17. Neosnovano optuženi OČ prigovara jer je sadržaju snimke video nadzora, na kojoj vidi zamah optuženog GČ s nožem u ruci prema oštećenom AČ nakon čega je oštećenik pao na tlo (točka 13.1. pobijane presude), prvostupanjski sud doveo u vezu iskaz oštećenika da ga je optuženi OČ primio za prsa i okrenuo i onda je osjetio ubode te obranu optuženog GČ u kojoj priznaje da je tri puta ubo oštećenika kao i nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prema kojima su sve tri ubodne rane oštećenika nastale ubodima noža optuženog GČ.

18. Optuženi OČ dalje nalazi pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi motiv sukoba, a tvrdi da je to mogao utvrditi ispitivanjem svjedoka ŽČ koji dokazni prijedlog je odbio kao odugovlačeći. Naime žalitelj tvrdi da nije imao motiva pomagati optuženom GČ u pokušaju ubojstva oštećenog AČ jer između oštećenika, svjedokinja JČ i RČ, prijateljica oštećenika, koje su bile u društvu s oštećenikom, najpovršnije poznaje oštećenika te da nije imao namjeru pomaganja optuženom GČ u ubojstvu u pokušaju oštećenika niti je postojao bilo kakav prethodni dogovor s optuženim EČ o ubojstvu u pokušaju oštećenika te da nije znao da je optuženi GČ imao kod sebe nož nego je za nož saznao, tek naknadno, u bijegu od optuženog GČ kada je rekao da je ubo nožem oštećenika, a da tako proizlazi i iz iskaza svjedokinje ĐČ.

19. Točno je da je svjedokinja ĐČ iskazala da je optuženi GČ u jednom trenutku rekao da je ubo tri puta nožem i neka bježe, ali iz tog iskaza ne može se utvrditi ni poreći prethodni dogovor optuženog GČ i optuženog OČ. Naime, prvostupanjski sud je u točki 12. pobijane presude utvrdio da je povod susreta kod kafića ... u Zagrebu optuženog OČ s oštećenim AČ i svjedokinjama JČ i RČ bila prometna nesreća prethodnog dana u kojoj je sudjelovao optuženi OČ te svjedokinje HČ i JČ i međusobna prepirka glasovnim porukama u koju se uključio oštećeni MČ koji je opsovao optuženom OČ što je rezultiralo pozivom optuženog OČ da se nađu. Tako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je optuženi OČ imao motiva za pomaganjem optuženom GČ u ubojstvu u pokušaju oštećenika.

19.1. Ispravno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka ŽČ kao odugovlačeći jer je isti bio predložen na okolnost (zapisnik s rasprave 13. kolovoza 2025. list 455): „povoda inkriminiranog sukoba obzirom da iz iskaza JČ proizlazi da je ŽČ bio taj koji je uputio poziv oštećeniku i njegovom društvu da dođu tu večer do Caffe bara ....“ Kako je prethodno prvostupanjski sud utvrdio povod susretu optuženog OČ s oštećenim AČ i svjedokinjama JČ i RČ, proizlazi da je prijedlog za ispitivanjem svjedoka ŽČ bio na okolnost iz koje se nije mogla utvrditi niti jedna odlučna činjenica.

19.2. Neprihvatljiva je žalbena teza optuženog OČ da je sukob eskalirao bez prethodnog dogovora s optuženim EČ (što je bila i teza obrane optuženog OČ u prvostupanjskom postupku), nego su optuženi GČ i optuženi OČ postupali koordinirano i dogovorno tako da, kada je optuženi OČ vidio da optuženi GČ prilazi oštećenom MČ s nožem u ruci, optuženi OČ je prekinuo naguravanje s G i pustio ju te je s obje ruke uhvatio oštećenika i okrenuo ga prema podu i tada je tri puta optuženi GČ ubo nožem oštećenika.

19.3. Netočna je žalbena tvrdnja kako prvostupanjski sud nije utvrdio namjeru optuženog OČ, nego je ispravno u točki 20. pobijane presude utvrdio da je optuženi GČ počinio kazneno djelo s izravnom namjerom, dok je optuženi bio svjestan svoj pomagačke pozicije da držanjem oštećenika pridonosi i omogućava nasrtaj nožem optuženom GČ na oštećenika. Prema tome, prvostupanjski sud je utvrdio da je i optuženi u okvirima svoje radnje postupao s izravnom namjerom.

20. Zbog svih naprijed iznesenih razloga, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sva sporna pitanja i odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku pravilno i potpuno utvrdio pa je žalba optuženog OČ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovana.

21. Prema tome po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da su se 24. srpnja 2024. ispred caffe bara ... u Zagrebu, ..., sastali optuženi GČ i optuženi OČ s oštećenim AČ, s tim što je optuženi GČ u nakani da usmrti AČ, a optuženi OČ s nakanom da u tome pomogne optuženom GČ pa kad je nakon kraće prepirke optuženi GČ sa stražnje strane pojasa hlača izvadio futrolu i iz iste lovački nož, optuženi OČ uhvatio oštećenog AČ rukama oko gornjeg dijela tijela i tada je optuženi GČ oštećenika ubo nožem u trbuh, desnu preponu i desnu stranu stražnjice kojom prilikom je AČ zadobio teške tjelesne ozljede, s tim što su optuženici u svojoj namjeri spriječeni dolaskom građana koji su ih razdvojili od oštećenika. Iz navedenog prvostupanjski sud logično je zaključio da je optuženi GČ s namjerom da drugoga ubije, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva čime je počinio kazneno djelo ubojstvo u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., dok je optuženi OČ drugome s namjerom pomogao da drugoga ubije poduzme radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva čime je počinio kazneno djelo pomaganjem u ubojstvu u pokušaju iz članka 110. u vezi s člancima 34. i 38. KZ/11.

22. Iako optuženi OČ kao žalbeni osnovu ne navodi odluku o kazni, obrazlaže odluku o kazni (u žalbi po branitelju KČ) navodeći da bi se svrha kažnjavanja ostvarila i izricanjem „jedne blaže uvjetne kazne“ te da nije dovoljno olakotno cijenjena ranija neosuđivanost, mlađa dob, iskreno i kooperativno držanje i tešku obiteljsku situaciju zbog bolesti djeteta. Time očito optuženi OČ smatra izrečene kazne prestrogim i pledira blaže kažnjavanje.

23. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je optuženom OČ olakotno ocijenio žaljenje i kajanje zbog štetnosti i neprihvatljivosti vlastitog ponašanja kod počinjenja kaznenog djela te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio u dobi od nenavršene 22 godine života, dakle osoba je vrlo mlade životne dob i, dok je otegotno cijenio prethodnu osuđivanost tri puta za druga kaznena djela i kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, način i pobude iz kojih je djelo počinjeno, konkretno činjenicu da je isto rezultat prepirke i benigne svađe s oštećenikom, da je počinjeno u centru grada Zagreba, u ljetno doba ispred kafića i ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela u vidu bijega s mjesta počinjenja djela a da nije utvrdio u kakvom je stanju oštećenik. S obzirom na to da je kazneno djelo ubojstva ostalo u pokušaju, da se doprinos počinjenju kaznenog djela optuženog OČ ogleda u pomaganju optuženom GČ, a pomagač se po članku 38. KZ/11., kažnjava kao počinitelj, a može se i blaže kazniti, da u vrijeme suđenja nije navršio 23 godine života, da je izrazio žaljenje zbog inkriminiranog sukoba, prvostupanjski sud je zaključilo da su to okolnosti koje u svom zbiru predstavljaju one osobito olakotne okolnosti koje opravdavaju u konkretnom slučaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne ispod zakonskog minimuma, zbog čega je primijenio ublažavanje kazne te mu za počinjeno kazneno djelo pomaganja u počinjenju kaznenog djela ubojstva u pokušaju utvrdio kaznu u zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci s tim što mu je opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 8. studenoga 2023. broj Kmp -80/2023 tako da je uzeta kao utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci pa je na temelju članaka 51. i 58. stavka 3. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od če tiri godine.

24. Netočna je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud trebao olakotno cijeniti optuženom OČ tešku obiteljsku situaciju zbog bolesti djeteta, jer prema osobnim podacima žalitelj je neoženjen, bez djece.

25. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prilikom odmjeravanja kazne optuženom OČ za kazneno djelo pomaganjem u ubojstvu u pokušaju iz članka 110. u vezi s člancima 34. i 38. KZ/11., pravilno je prvostupanjski sud optuženom OČ utvrdio kaznu, opozvao uvjetnu osudu i osudio na jedinstvenu kaznu i nije u pravu optuženi OČ da su izrečene kazne prestroge. Naime, pogrešno je prvostupanjski sud optuženom OČ otegotno cijenio pobude zbog kojih je kazneno djelo počinio u vidu prepirke ili benigne svađe te ponašanje poslije počinjenja kaznenog djela kada se dao u bijeg, jer te okolnosti ne odudaraju od uobičajenih za predmetno kazneno djelo pa se ne mogu cijeniti otegotnim te je pogrešno olakotno cijenio žaljenje i kajanje zbog štetnosti i neprihvatljivosti vlastitog ponašanja kod počinjenja kaznenog djela jer optuženi OČ ne priznaje kazneno djelo pa to nisu olakotne okolnosti. Prema tome, s obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i vrednovao otegotno raniju osuđivanost, da je kazneno djelo počinjeno u centru grada ispred terase kafića na kojoj se nalazilo značajan broj gostiju i sigurno izazvalo uznemirenje, te pravilno olakotno cijenio i vrednovao mlađu životnu dob i ublažio kaznu optuženiku, te da je optuženom ublažio kaznu za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člancima 34. i 38. KZ/11. (postoji razlog za zakonsko ublažavanje iz članka 48. stavak 1. KZ/11. jer je djelo ostalo u pokušaju i jer je počinjeno pomaganjem) te sudsko iz članka 48. stavka 2. KZ/11. (naročito olakotne okolnosti) to nije značajno utjecalo na odmjeravanje kazne.

25.1. Stoga je kazna zatvora u trajanju 3 godine i 10 mjeseci koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku za kazneno djelo pomaganjem u ubojstvu u pokušaju iz članka 110. u vezi s člancima 34. i 38. KZ/11., polazeći stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo, počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu primjerena za to kazneno djelo, te uzimanjem kao utvrđene kazne zatvora u trajanju 6 mjeseci izrečene presudom koju se opoziva, prvostupanjski sud pravilno, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 godine.

25.2. Prema tome, neosnovano optuženik smatra prestrogom izrečene kazne i žalba optuženog OČ zbog odluke o kazni, nije osnovana.

26. Slijedom iznesenog na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić