Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1000/2024-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Domagoja 18, OIB: 35913314365, zastupan po direktoru AU i punomoćnici Sanji Krišto, odvjetnici zaposlenoj kod ovrhovoditelja, protiv ovršenika PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-35/2024-12 od 28. veljače 2024., dana 1. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika PU, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-35/2024-12 od 28. veljače 2024. te se odbacuje prijedlog za ovrhu od 8. siječnja 2024. kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika sa svih štednih uloga i drugih računa ovršenika (deviznih, žiro, tekućih) otvorenih kod svih banaka sa sjedištem u [adresa]. Ovrhovoditelju je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 13,27 eura, dok je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška u preostalom zatraženom iznosu od 138,27 eura.

1.1. Pobijano rješenje o ovrsi je dostavljeno Financijskoj agenciji na daljnju provedbu.

2. Protiv rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik bez navođenja zakonskih žalbenih razloga. Ovršenik u bitnome ističe da je ovršno potraživanje zastarjelo. Također ističe kako predmetna ovrha predstavlja neosnovano stjecanje novčanog iznosa u korist ovrhovoditelja, čime se nanosi šteta ovršeniku, a navedeno predstavlja organiziranu suradnju ovrhovoditelja, Financijske agencije, prvostupanjskog suda i državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu. Predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi poništi.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu ovršenika. U bitnome ističe da ovršno potraživanje nije zastarjelo, budući da je ovrhovoditelj pokušao ostvariti naplatu tražbine u drugim postupcima, a time je došlo do prekida zastare.

4. Žalba ovršenika je osnovana.

5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a i u vezi odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ).

6. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji ovaj sud drugog stupnja također pazi po službenoj dužnost, točnije prvostupanjski sud je propustio primijeniti čl. 211. OZ-a, a što će se dodatno obrazložiti u nastavku ovog rješenja.

7. Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je ovrhovoditelj, dana 8. siječnja 2024., podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika PU. Ovrhovoditelj svoj prijedlog temelji na sljedećim ovršnim ispravama:

a) pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. siječnja 2025., poslovni broj P-965/2004, temeljem koje ovrhovoditelj potražuje prema ovršeniku glavnični iznos od 588,74 eura te trošak postupka u iznosu od 159,27 eura, uvećano za zatezne kamate

b) pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 18. lipnja 2007., poslovni broj Ovr-970/2007, temeljem koje ovrhovoditelj potražuje prema ovršeniku trošak ovrhe u iznosu od 107,51 eura, zajedno sa zateznom kamatom

c) pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 11. listopada 2007., poslovni broj Ovr-1850/2007, temeljem koje ovrhovoditelj potražuje prema ovršeniku trošak ovrhe u iznosu od 80,96 eura, zajedno sa zateznom kamatom

d) pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 6. kolovoza 2014., poslovni broj Ovr-1183/2014, temeljem koje ovrhovoditelj potražuje prema ovršeniku trošak ovrhe u iznosu od 109,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom.

8. Prvostupanjski sud potom donosi pobijano rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, a pobijano rješenje je dostavljeno Financijskoj agenciji.

9. Međutim, valja istaknuti kako ovršne isprave, temeljem kojih je pokrenut predmetni ovršni postupak, predstavljaju ovršne odluke domaćeg suda (Općinskog suda u Slavonskom Brodu) temeljem kojih ovrhovoditelj može pokrenuti postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje u tekstu: FINA), sve u smislu čl. 209. st. 1. OZ-a.

10. Činjenica da je u ovršnim sudskim odlukama naveden drugi vjerovnik (Privredna banka Zagreb d.d.), a ne ovrhovoditelj, ne znači da ovrhovoditelj nije bio ovlašten pokrenuti postupak izravne naplate pred FINA-om. Naime, sukladno čl. 209. st. 8. OZ-a, FINA će provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik. Drugim riječima, ako je došlo do prijenosa tražbine u smislu čl. 32. st. 1. OZ-a, FINA će provesti ovrhu na prijedlog osobe koja je stekla ovršnu tražbinu. Iz stanja spisa proizlazi da je između ovrhovoditelja i Privredne banke Zagreb d.d. zaključen Ugovor o prijenosu tražbine broj 01-R/2013 (list 23-24 spisa), a tim Ugovorom su na ovrhovoditelja prenesene predmetne ovršne tražbine. Stoga je ovrhovoditelj, u smislu čl. 32. st. 1. i 209. st. 8. OZ-a, mogao pokrenuti postupak izravne naplate, bez obzira što u ovršnim ispravama nije označen kao vjerovnik.

11. Dakle, odredbom čl. 209. OZ-a propisana je izravna naplata na temelju određenih ovršnih isprava, putem Agencije, s time da je odredbom čl. 211. OZ-a propisano da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. tog Zakona, u koju skupinu spada i ovršna odluka domaćeg suda, na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

12. U konkretnom slučaju ovrha se dakle zahtijeva temeljem ovršn ih odluka domaćeg suda uz koje nije dostavljena potvrda o nemogućnosti provođenja naplate preko Agencije. Pogrešno stoga sud prvog stupnja postupa kada u ovom predmetu , odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja, donosi rješenje o ovrsi, jer tek u situaciji kad nije moguće provesti izvansudsku ovrhu na temelju priloženih ovršnih isprava, ovrhovoditelj ima pravo pravnu zaštitu ostvarivati podnošenjem ovršnog prijedloga direktno sudu.

13. Ovaj sud drugog stupnja je upoznat s ograničenjima koje je propisivao Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 112/2012), točnije članak 10. koji propisuje da se odredbe toga Zakona primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012.

13.1. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima predstavlja lex specialis u odnosu na Ovršni zakon, tj. tim Zakonom se posebno uređuje postupak izravne naplate kojeg provodi Financijska agencija.

13.2. Premda je taj Zakon propisivao ograničenje u pogledu ovršnih odluka domaćih sudova, tj. odluke su morale biti ovršne nakon 15. listopada 2012. da bi Agencija uopće provodila postupak izravne naplate, takvo ograničenje je naknadno ukinuto donošenjem novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/2018) koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018.

13.3. Dakle, odredba da je izravna naplata putem FINA-e moguća temeljem ovršnih isprava koje su postale ovršne poslije 15. listopada 2012. više nije na snazi, slijedom čega više ne postoji ograničenje u pogledu podnošenja ovršnih isprava na izravnu naplatu u pogledu datuma ovršnosti. Drugim riječima, činjenica da su ovršne isprave koje je priložio ovrhovoditelj postale ovršne prije 15. listopada 2012. ne sprječava ovrhovoditelja da pokrene postupak izravne naplate.

14. Slijedom svega navedenoga, kako ovrhovoditelj, u smislu odredbe iz čl. 209. st. 1. OZ–a, nije dostavio FINA–i predmetne ovršne isprave i na temelju istih zatražio izravnu naplatu svoje tražbine, odnosno nije dostavio dokaz sudu da se ovrha preko FINA-e nije mogla provesti, tako nisu bili ispunjeni uvjeti za određivanje i provođenje sudske ovrhe u ovom predmetu.

15. U takvim okolnostima, prvostupanjski sud je bio dužan postupiti sukladno čl. 211. OZ-a i odbaciti prijedlog za ovrhu kao nedopušten.

16. Stoga je valjalo, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovršenika, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu kao nedopušten. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević