Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-421/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, GFŠ, izvjestiteljice i članice, GF, članice, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, koga zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1719/2023-41 od 28. travnja 2026., u sjednici održanoj 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1719/2023-41 od 28. travnja 2026. u stavku II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1719/2023-41 od 28. travnja 2026. u stavcima I., III., IV. i V. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Žalba tužitelja protiv stavka III. izreke presude odbacuje se kao nedopuštena.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. isplatiti tužitelju RF neto iznos 9.974,36 EUR (slovima: devet tisuća devetsto sedamdeset četiri eura i trideset šest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos:

- 669,86 EUR od 11. kolovoza 2020. do isplate;

- 669,95 EUR od 11. rujna 2020. do isplate;

- 669,91 EUR od 10. listopada 2020. do isplate;

- 669,91 EUR od 11. studenog 2020. do isplate;

- 669,95 EUR od 11. prosinca 2020. do isplate;

- 698,77 EUR od 9. siječnja 2021. pa do isplate;

- 698,85 EUR od 11. veljače 2021. do isplate;

- 279,86 EUR od 10. travnja 2021. do isplate;

- 582,03 EUR od 11. svibnja 2021. do isplate;

- 991,66 EUR od 11. lipnja 2021. do isplate;

- 978,70 EUR od 10. srpnja 2021. do isplate;

- 978,70 EUR od 11. kolovoza 2021. do isplate;

- 978,70 EUR od 11. rujna 2021. do isplate;

- 437,51 EUR od 9. listopada 2021. do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RF za isplatu netoiznosa 5.414,54 EUR (slovima: pet tisuća četiristo četrnaest eura i pedeset četiri centa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos:

- 473,58 EUR od 9. studenog 2019. do isplate;

- 357,07 EUR od 7. prosinca 2019. do isplate;

- 564,47 EUR od 10. siječnja 2020. do isplate;

- 669,86 EUR od 8. veljače 2020. do isplate;

- 669,88 EUR od 7. ožujka 2020. do isplate;

- 669,91 EUR od 11. travnja 2020. do isplate;

- 669,91 EUR od 9. svibnja 2020. do isplate;

- 669,95 EUR od 11. lipnja 2020. do isplate;

- 669,91 EUR od 11. srpnja 2020. do isplate.

III Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. naknaditi tužitelju RF trošak parničnog postupka u iznosu 4.223,83 EUR (slovima: četiri tisuće dvjesto dvadeset tri eura i osamdeset tri centa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja RF za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 2.125,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

V Odbija se zahtjev tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 1.349,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate."

2. Protiv presude u stavcima II., III. i IV. izreke žali se tužitelj iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv presude u stavcima I., III. i V. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja kojom pobija stavke II. i IV. izreke presude je djelomično osnovana, dok je ista nedopuštena u dijelu kojom se pobija stavak III. izreke presude.

6. Žalba tuženika je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade, koju isti trpi kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu 24. srpnja 2019. i za koju mu odgovara tuženik kao osiguratelj poslodavca temeljem police osiguranja od odgovornosti (čl. 111. st. 1. Zakona o radu /„Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZR-a/, u svezi s čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, u daljnjem tekstu: ZZR-a) i čl. 1045., čl. 1046. i 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a/); za isplatu zatezne kamate, radi kašnjenja u njezinoj isplati (čl. 29. st. 1. ZOO-a) te za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23/).

8. Na žalbene navode kojima se osporava odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju temeljem police osiguranja od odgovornosti valja navesti da je odredbom čl. 25. st. 1. ZZR-a propisano da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je stavkom 2. istog članka propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu pravilno je zaključio sud prvog stupnja da tuženik nije dokazao (čl. 219. i 221.a ZPP-a) da bi na strani njegovog osiguranika postojali ekskulpacioni razlozi za naknadu štete propisani odredbom čl. 25. st. 2. ZZR- a, pri čemu je za napomenuti da sukladno odredbi čl. 34. Zakona o zračnom prometu („Narodne novine“, broj: 69/09, 84/11, 127/13 i 92/14) [adresa], u kojoj je tužitelj nesporno obavljao poslove svog radnog mjesta u trenutku nastanaka štetnog događaja, ima status civilnog aerodroma na koji se može upotrebljavati i za odvijanje vojnog zračnog prometa, radi čega se prelet vojnih zrakoplova MiG-21 ne može smatrati vanjskim događajem kojeg poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti pa da u takvom slučaju ne bi bio odgovoran za naknadu štete koju je njegov radnik pretrpio na radu.

10. Na žalbene navode tužitelja kojima se osporava pravilnost odluke suda u odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja isplate naknade štete na ime izgubljene zarade za razdoblje od listopada 2019. do srpnja 2020. (tužba je u ovom predmetu podnesena 9. kolovoza 2023.) pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio dio tužbenog zahtjeva za navedeno razdoblje, utvrdivši da je istaknuti prigovor zastare osnovan.

10.1. Naime, za štetu koja se ogleda u razlici između plaće, koju bi radnik primao da je radio i naknadi plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužitelj, kao oštećenik, je saznao neposredno nakon isplate svake pojedine naknade plaće (mjesečno) za vrijeme privremene nesposobnosti za rad stoga je prije podnošenja tužbe (9. kolovoza 2023.) tužitelju za potraživanje razlike plaće za razdoblje od listopada 2019. do lipnja 2020. protekao trogodišnji rok propisan odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a (VSRH Rev 748/2022-2 od 7. lipnja 2023. i Rev 1753/2019-3 od 5. prosinca 2023.).

11. Međutim donošenjem odluke u dijelu koji je usvojen tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajno u žalbi upire tuženik, to stoga što ista u tom dijelu ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnima za odlučivanje o njezinoj visini.

11.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik još u odgovoru na tužbu istaknuo da je policom osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti, koju je imao sklopljenu s poslodavcem tužitelja, ugovoren samopridržaj u visini od 4.000,00 kn/530,89 eura, na koju okolnost je ukazao sudu i na ročištu 19. ožujka 2026., na kojem je zaključena glavna rasprava, međutim sud prvog stupnja se u svojoj odluci nije osvrnuo na navedeno, niti je dao bilo kakve razloge o tome zašto pri dosudi naknade štete nije uzeo u obzir ugovoreni samopridržaj, radi čega pravilnost i zakonitost odluke u tom dijelu nije moguće ispitati.

12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba postupka u smislu naprijed navedenoga, dati će jasne i obrazložene razloge zašto (ne)prihvaća ugovoreni samopridržaj te će potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku poštujući pri tome pravila o njezinom sadržaju (čl. 338. ZPP-a).

13. Radi neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

14. Žalba tužitelja kojom pobija presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je istome dosuđen parnični trošak (stavak III. izreke presude) je nedopuštena, budući da tužitelj nema pravni interes za njezino podnošenje (čl. 358. st. 3. ZPP-a).

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a) i rješenja (čl. 369. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 366. st. 1. ZPP-a za stavak II. i čl. 166. st. 3. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac