Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-213/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja RT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Nikola Klaić i Mladen Klaić, odvjetnici u odvjetničkom društvu KLAIĆ & KLAIĆ, protiv tuženika Javna vatrogasna postrojba grada Siska, Sisak, Vatrogasna 1, OIB: 16951063251, kojeg zastupa punomoćnica Vlasta Joksimović, odvjetnica u Sisku, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-19/2024-31 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-19/2024-31 od 15. prosinca 2025. pod točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-19/2024-31 od 15. prosinca 2025. pod točkom I. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati dodatke na mjesečnu plaću u iznosu od 2.056,57 eura, sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 85,36 EUR od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 145,32 EUR od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,

- na iznos od 221,56 EUR od 15. rujna 2021. godine do isplate,

- na iznos od 164,38 EUR od 15. listopada 2021. godine do isplate,

- na iznos od 222,13 EUR od 15. studenog 2021. godine do isplate,

- na iznos od 221,56 EUR od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

- na iznos od 221,05 EUR od 15. siječnja 2022. godine do isplate

- na iznos od 182,20 EUR od 15. veljače 2022. godine do isplate,

- na iznos od 222,75 EUR od 15. ožujka 2022. godine do isplate,

- na iznos od 148,13 EUR od 15. travnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 222,13 EUR od 15. svibnja 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke). Navedenom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 773,45 eura, sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pod točkom II. i III. pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) predlažući da sud drugog stupnja istu preinači, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Presudu suda prvog stupnja pod točkom I. pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP predlažući da sud drugog stupnja istu preinači, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.637,26 eura na ime razlike plaće nastale zbog pogrešnog obračuna dodatka na plaću od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj, u utuženom periodu, bio u radnom odnosu kod tuženika, na radnom mjestu vatrogasac, koji posao je, u skladu s odredbom članka 3. Pravilnika o posebnim uvjetima rada „Narodne novine br. 5/84, dalje: Pravilnik/84 , posao s posebnim uvjetima rada, a nije sporno niti da tužitelj kao radnik tuženika nije pripadnik državnih intervencijskih postrojbi, odnosno da nije državni službenik.

7. Tijekom postupka, a sada i u žalbenom postupku, sporno je primjenjuje li se na tužitelja kao profesionalnog vatrogasca u javnoj službi (koji nije državni službenik), Uredba o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, br. 63/2021. – dalje: Uredba/21), i to odredba članka 11.d) koja propisuje dodatak na plaću u visini od 25% za te poslove, te primjenjuje li se u razdoblju prije nego što određena vatrogasna postrojba uskladi svoje poslovanje s odredbama Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova („Narodne novine“, br. 46/2023. – dalje: Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova) u skladu s odredbom članka 36. stavka 1. toga Pravilnika, odnosno u kojem vremenskom periodu.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

9. Prvostupanjski sud je zaključio, polazeći od nesporne činjenice da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2016. na temelju kojeg je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca, da se u razdoblju od 15. srpnja 2021. do 15. svibnja 2022., imaju primijeniti odredbe članka 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/2017., 12/2018., 2/2019., 119/2019. i 66/2020. dalje: KU/17) i Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ br. 74/2002., 58/2008., 119/2011., 33/2013., 65/2015., 2/2017. i 63/2021., dalje: Uredba/21), u skladu s odredbom članka 35. stavka 5. KU/17, u vezi s odredbom članka 11.d) Uredbe/21, slijedom čega tužitelj ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25 % i to u utuženom razdoblju od lipnja 2021. do svibnja 2022.

10. Prvostupanjski sud je osnovanost tužbenog zahtjeva obrazložio na način da je odredbom članka 108. KU/17 propisano da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu. Nadalje, da je odredbom članka 35. stavka 5. KU/17 propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

11. Odredba članka 108. KU/17 upućuje na primjenu propisa za državne službenike i namještenike, što u konkretnom slučaju znači na primjenu Uredbe/21, uz razliku da će se kod primjene navedenog Kolektivnog ugovora sredstva za plaću i materijalna prava osiguravati u državnom proračunu, a na navedeni zaključak nije od utjecaja činjenica da je tek navedenim Pravilnikom određena klasifikacija radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca u javnim službama, budući da se po logici stvari, može i moglo tada (u vrijeme važenja tog Kolektivnog ugovora) doći do zaključka da se navedenim Kolektivnim ugovorom, među ostalim, upućivalo i na odredbu članka 11.d) Uredbe/21 i iz razloga jer se jedino u toj odredbi navedene uredbe navodi riječ vatrogasac.

12. Nadalje, od 1. svibnja 2022. primjenjuje se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, br. 56/22, dalje: KU/2022.) koji ne sadrži odredbu koja bi po sadržaju odgovarala odredbi članka 108. KU/17. Dakle, KU/22, u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca, ne upućuje na primjenu propisa za državne službenike i namještenike, pa tako niti na primjenu Uredbe/21.

13. Prema tome, prvostupanjski sud zaključuje da se na tužitelja kao profesionalnog vatrogasca, temeljem odredbe članka 108. KU/17, u pogledu plaća imaju primijeniti odredbe KU/17, te tužitelj u utuženom periodu od lipnja 2021. (od početka primjene Uredbe/21, a u skladu s odredbom članka 35. stavka 5. KU/17, u vezi s odredbom članka 11.d) Uredbe/21), ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25 % i to do 1. svibnja 2022.

14. Treba reći da je u činjenično i pravno istovrsnom predmetu broj Pr-73/2023 pokrenut ogledni postupak i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Gop- 2/2024-35 od 27. studenog 2024. na pitanje koje glasi:

"Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojemu razdoblju dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21)?" zauzeo pravno shvaćanje:

''Dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21) primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. , ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojemu slučaju se primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo“.

15. Tuženik u žalbi bitnome navodi da je plaća tužitelja regulirana odredbom članka 76. Zakona o vatrogastvu („Narodne novine“, br. 125/2019. – dalje: ZV) kao lex specialis kojom odredbom je propisano da plaća, kao i dodaci, cjelovito regulirana na način da se osnovna plaća, odnosno osnovica za izračun iste, utvrđuje kolektivnim ugovorom sklopljenim između sindikata i osnivača (jedinice lokalne samouprave), a ne Vlade RH, a ako takav kolektivni ugovor nije sklopljen, onda se primjenjuje isključivo Zakon o vatrogastvu (a ne neki drugi propis ili drugi kolektivni ugovor). Kada su u pitanju dodaci, uključujući i dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada, ist im člankom je propisano da se tim dodacima povećava koeficijent složenosti poslova (ne osnovna plaća, kako je to za državne službenike), te da se visina tih dodataka utvrđuje Uredbom Vlade RH iz odredbe članka 76. stavka 10. ZV, na temelju Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca iz članka 68. stavka 3. Zakona o vatrogastvu, kojeg donosi glavni vatrogasni zapovjednik (Hrvatska vatrogasna zajednica). Potom zaključuje da iz navedenog razloga ne može primijeniti odredba članka 9. Zakona o radu o povoljnijem pravu na tužitelja jer postoji konkretna odredba koja uređuje pitanje dodataka o plaću.

16. Ne može se prihvatiti argumentacija prema kojoj bi se Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova, a posljedično tome i odredba članka 11.d) Uredbe/21) primjenjivao tek nakon što određena vatrogasna postrojba uskladi svoje poslovanje s odredbama Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova u skladu s odredbom članka 36. stavka 1. toga Pravilnika (prema kojoj su vatrogasne postrojbe dužne uskladiti svoje poslovanje s odredbama tog Pravilnika koje propisuju klasifikaciju radnih mjesta i mjerila za utvrđivanje radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu), jer bi to značilo da bi o volji svake pojedine vatrogasne postrojbe (odnosno njezine ovlaštene osobe - zapovjednika) ovisilo kada će početi isplaćivati predmetnim profesionalnim vatrogascima dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Također, nesporno je da Vlada Republike Hrvatske u utuženom razdoblju nije donijela Uredbu u smislu odredbe članka 76. stavka 10. ZV kojim je propisano da ''Visinu dodataka iz stavka 4. ovoga članka te visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada na temelju klasifikacije radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje Vlada Republike Hrvatske Uredbom.“.

17. Dakle, u utuženom razdoblju za tužitelja je bilo povoljnije pravo ono propisano KU/17, odnosno Uredbom/21) koja odredbom članka 11.d) propisuje dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

18. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 356. ZPP.

19. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je neosnovan zahtjev tužitelja za razdoblje prije donošenja Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca koji je stupio na snagu dana 1. svibnja 2023., valja reći sljedeće.

20. Prvostupanjski sud je zaključio da je Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova je ''drugi propis državnog tijela'' u smislu odredbe članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014. – dalje: Ustav Republike Hrvatske) pa ne može imati povratno djelovanje, a budući da se ne radi o zakonu, takvo djelovanje ne mogu imati niti pojedine odredbe toga propisa u skladu sa članka 90. stavka 5. Ustava Republike Hrvatske.

21. Iz istog razloga se ne može primijeniti niti Uredba/21, na temelju odredbe članka 31. tog pravilnika, na razdoblje prije lipnja 2021. do 30. travnja 2022., odnosno nakon svibnja 2022. do svibnja 2023.

22. Nadalje, ne može se prihvatiti niti prigovor tužitelja da ne može biti na štetu radnika, odnosno tužitelja da to što Vlada Republike Hrvatske nije donijela provedbeni propis, odnosno Uredbu o visini dodataka na plaću za rad iz odredbe članka 76. stavak 10. ZV.

23. To stoga što se na tužitelja kao profesionalnog vatrogasca, na temelju odredbe članka 108. KU/17, u pogledu plaća imaju se primijeniti odredbe KU/17, i to u utuženom periodu od 15. lipnja 2021., odnosno od početka primjene Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi, u skladu s odredbom članka 35. stavka 5. KU/17, u vezi s odredbom čl. 11.d) Uredbe/21 u visini od 25 %, samo što je vremenska primjena navedene odredbe ograničena do 1. svibnja 2022., kada je stupio na snagu Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, br. 56/2022. – dalje: KU/22), a koji, kako je prethodno navedeno, po pitanju plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca (koji nisu državni službenici) ne upućuje na primjenu propisa za državne službenike i namještenike, a stoga niti Uredbe/21 . Tužitelj nema pravo na isplatu predmetnog dodatka u predmetnom razdoblju jer ne postoji propis koji propisuje pravo na isplatu niti upućuje na primjenu nekog drugog propisa, slijedom čega se niti ne može primijeniti povoljnije pravo.

24. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja, tužitelj neosnovano ističe je došlo do povrede zabrane diskriminacije koja je propisana odredbom članka 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, br. 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. – dalje: EKLJP) i člankom 1. Protokola broj 12. uz EKLJP, te povrede prava na pošteno suđenje koje je zajamčeno odredbom članka 6. EKLJP, a osim toga tužitelj niti ne navodi po kojoj pravno zaštićenoj osnovi je diskriminiran, niti u čemu se sastoji povreda prava na pravično suđenje iz odredbe članka 6. EKLJP. Ovaj sud ističe da kako bi se pravilno iscrpila domaća pravna sredstva nije dovoljno da povreda EKLJP „proizlazi“ iz činjenica predmeta ili podnesaka podnositelja, umjesto toga, oni moraju stvarno iznijeti prigovor o tome, izričito ili u biti (Europski sud za ljudska prava u odluci MEROT D.O.O. protiv Hrvatske i STORITVE TIR D.O.O. protiv Hrvatske, Zahtjevi br. 29426/08 i 29737/08 od 10. prosinca 2012., paragraf 36.).

25. Nadalje, s obzirom na to nakon provedenog financijskog vještačenja na matematički izračun stranke nisu imale primjedbi, to je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

26. Osim toga, tuženik niti tužitelj u žalbi niti ne navode koju je to činjenicu je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odnosno koju to pravno relevantnu činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio u prvostupanjskom postupku, te stoga nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 355. ZPP.

27. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je ocjena prvostupanjskog suda o osnovanosti utuženog potraživanja podudarna s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024., to se ne može prihvatiti stav tuženika koji je iznosio tijekom postupka, da je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u predmetnoj odluci promašen te da se ne može primijeniti na konkretan spor, a niti stav tužitelja da ima pravo na dodatak na plaći od 25% izvan razdoblja od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022.

28. I odluka o troškovima postupka je pravilna kako po osnovi tako i visini (članak 154. stavak 2. i članak 155. ZPP).

29. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojim osporava utvrđenje suda prvog stupnja u odnosu na omjer uspjeha stranaka u sporu valja reći sljedeće. Omjer uspjeha u sporu određuje u odnosu na vrijednost predmeta spora iz konačnog postavljenog zahtjeva . Podneskom od 31. kolovoza 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da zahtijeva iznos od 10.637,26 eura za utuženo razdoblje, a podneskom od 29. ožujka 2025. , nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, tužitelj je povukao tužbeni zahtjev za iznos od 3.105,91 eura i to za razdoblje od 15. siječnja 2019. do 15. siječnja 2020. Tuženiku je navedeni podnesak dostavljen 15. travnja 2025. te se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, slijedom čega sud prvog stupnja nije donio rješenje o povlačenju tužbenog zahtjeva, već je odlučio u cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu u skladu s odredbom članka 193. ZPP. Tužitelj nije uspio u osnovi 100%, budući da je dio tužbenog zahtjeva odbijen iz razloga jer ne postoji osnova koja mu daje pravo na isplatu, stoga je tužitelj, a kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, uspio u osnovi i visini s 19,33% (2.056,57 eura : 10.637,26 eura =19,33%), a tuženik u osnovi i visini s 80,67%. Kada se uspjeh tuženika umanji za uspjeh tužitelja, tada je tuženik uspio u sporu sa 61,34% te mu u omjeru od 61,34% pripada dosuđeni trošak, kako pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja.

30. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP žalbe su odbijene kao neosnovane i pobijana presuda je potvrđena, odnosno, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

31. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odbijen je njegov zahtjev za nadoknadu troškova sastava žalbe te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

32. S obzirom na to da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odbijen je njegov zahtjev za nadoknadu troškova sastava žalbe te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor