Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-980/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Pr-16/2023-41 od 6. srpnja 2023., dana 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja RU kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Pr - 16/2023-41 od 6. srpnja 2023. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja RU za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 199,08 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ (OIB: 52634238587) Ministarstvo unutarnjih poslova, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, da isplati tužitelju RU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], iznos od 8,78 eura / 66,08 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 0,13 eura / 0,95 kn počev od 15. 01. 2015.god. do isplate,

- 0,55 eura / 4,11 kn počev od 15. 01. 2016.god. do isplate,

- 4,81 eura / 36,22 kn počev od 15. 01. 2019.god. do isplate

- 3,29 eura / 24,80 kn počev od 15. 01. 2020.god. do isplate

po stopi do 31. prosinca 2007. u visini od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, kao i da mu naknadi parnični troška, s kamatama tekućim od presuđenja do isplate, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju RU da tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878 na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 99,54 eura /750,00 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.393,59 eura /10.500,00 kn."

2. Protiv točke I. i točke II. prvostupanjske presude, žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP). Tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i da se obveže tuženika da nadoknadi tužitelju trošak postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 199,08 eura.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14 . ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 6. lipnja 2023. (list 402 spisa) za isplatu bruto iznosa od 8,78 eura (66,08 kuna), zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose.

6.1. Tužitelj smatra da mu tuženik nije ispravno obračunao plaću, tj. da mu nije ispravno obračunat prekovremeni rad, dodaci na plaću (dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za zvanje), naknada za godišnji odmor i minuli rad , i to u razdoblju od 1. prosinca 2014. do 1. srpnja 2019.

6.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

7. U tijeku postupka je utvrđeno da je tužitelj, u utuženom razdoblju, zaposlen kod tuženika kao policijski službenik, u zvanju višeg policijskog narednika, raspoređenog na radno mjesto "vođa interventne grupe".

8. Nakon što je tuženik dostavio svu relevantnu dokumentaciju (obračunske i platne liste, evidencije o radnom vremenu), u postupku je provedeno financijsko vještačenje po Mati Ivanoviću, stalnom sudskom vještaku za ekonomiju i financije.

8.1. Premda je vještak Ivanović svoj osnovni nalaz i mišljenje od 30. ožujka 2020. korigirao nekoliko puta, i to sukladno primjedbama parničnih stranaka, tužitelj je prihvatio njegov konačni nalaz i mišljenje od 14. listopada 2020. (list 272 -280 spisa). Naime, tužitelj je postavio svoj tužbeni zahtjev sukladno tom konačnom nalazu, S druge strane, tuženik se nije protivio izračunu vještaka, međutim, tuženik je isticao da je utvrđena razlika plaće posljedica različitog zaokruživanja decimala. Naime, vještak je zaokruživao novčane iznose na dvije decimale, a tuženik koristi sustav COP (Centralizirani obračun plaća) gdje se novčani iznosi zaokružuju na šest decimala.

8.2. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Ivanovića od 14. listopada 2020. (list 272- 280 spisa) proizlazi da je u određenim utuženim godinama tužitelju isplaćeno više nego što je tuženik bio obvezan isplatiti, a u određenim utuženim godinama manje nego što je tuženik bio obvezan isplatiti:

- 2014. godine tužitelju nije isplaćeno 0,95 kuna

- 2015. godine tužitelju nije isplaćeno 4,11 kuna

- 2016. godine tužitelju je isplaćeno 31,10 kuna previše

- 2017. godine tužitelju je isplaćeno 12,96 kuna previše

- 2018. godine tužitelju nije isplaćeno 36,22 kuna

- 2019. godine tužitelju nije isplaćeno 24,80 kuna

Slijedom navedenog, uzevši u obzir iznose koji su mu previše plaćeni i iznose koji mu nisu plaćeni, tužitelju nije isplaćena razlika plaće u iznosu od 22,02 kuna.

8.3. Nakon što je tuženik istaknuo da je utvrđena razlika plaće posljedica različitog zaokruživanja decimala, vještak Ivanović, saslušan na ročištu održanom 6. lipnja 2023. (list 398-399 spisa), ističe da se ne bi pojavila razlika plaće da je koristio više decimala kao i tuženik, ali je vještak koristio dvije decimale jer je to uobičajeno u hrvatskom novčanom sustavu.

9. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja neosnovan, a s takvom ocjenom se slaže i ovaj sud drugog stupnja.

10. Naime, tužitelj je pokrenuo ovaj parnični postupak, smatrajući da mu tuženik nije ispravno obračunao prekovremeni rad i dodatke na plaću, a što je utjecalo i na obračun naknade za godišnji odmor i minulog rada. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka Ivanovića, a na koji nalaz tužitelj nije imao primjedbi, proizlazi da je tuženik zapravo tužitelju ispravno obračunao cjelokupni prekovremeni rad i dodatke na plaću.

11. Naime, utvrđena razlika plaće od 8,78 eura, koju tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nastala je isključivo zbog činjenice da je sudski vještak tijekom izračuna primjenjivao zaokruživanje na dvije decimale, dok informatički sustav tuženika (COP) obračun provodi s preciznošću od više decimalnih mjesta. Stoga se ne radi o razlici plaće koja proizlazi iz neisplate dijela plaće ili nepoštivanja pravnih propisa koji uređuju materijalna prava tužitelja (Zakon o policiji i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike), već je riječ o razlici koja je isključivo matematička posljedica različite preciznosti računanja.

12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, različita metoda matematičkog izračuna ne može predstavljati pravnu osnovu za dosudu novčanog potraživanja. Naime, predmet ovog spora je utvrđenje je li tuženik tužitelju ispravno obračunao prekovremeni rad i dodatke na plaću, a ne usporedba različitih matematičkih metoda obračuna plaće koje mogu dovesti do minimalnih odstupanja zbog različitog načina zaokruživanja.

13. Kako je utvrđeno da razlika plaće od 8,78 eura predstavlja posljedicu različitih matematičkih tehnika prilikom obračuna plaće, navedeni iznos ne može predstavljati osnovu za dosudu tužitelju. Naime, predmet sudske zaštite jest pravo radnika na pravilno obračunatu i isplaćenu plaću, a u konkretnom slučaju to pravo nije povrijeđeno, već je utvrđena neznatna razlika plaće u petogodišnjem razdoblju , koja razlika je posljedica primjene drugačije matematičke tehnike.

14. Zbog svega navedenog žalbeni navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti.

15. Kako tužitelj nije uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom , odluka o trošku postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

17. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević