Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-343/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća , Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Ratković, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Medicinski fakultet u Osijeku, sa sjedištem u [adresa], OIB 16214165783, zastupan po punomoćnici Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-148/2025-10 od 27. veljače 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-148/2025-10 od 27. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-148/2025- 10 od 27. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 187,50 eur zajedno sa zateznom kamatom i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u daljnjem iznos od 187,50 eur sa zateznom kamatom od 1. rujna 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eur, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku Medicinskom fakultetu Osijek, [adresa], OIB 16214165873 da tužitelju RV, mag. fizioterapije iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati naknadu za vanjsku suradnju u školskoj godini 2016./2017. za održane kolegije : - Klinička praksa 1 u bruto iznosu od 145,93 EUR (1.099,50 HRK) za razdoblje od 16. siječnja 2017. godine do 26. svibnja 2017. godine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2017. godine do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz 2 Pr-148/2025- 10 natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku 15 dana. - Fizioterapijske vještine 1 u bruto iznosu od 1.969,91 EUR (14.842,18 HRK) za razdoblje od 30. siječnja 2017. godine do 24. veljače 2017. godine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2017. godine do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.754,83 EUR,sa zateznom kamatom tekućom od dana 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana.

III. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 436,00 EUR (četiristotridesetšesteura) –se odbija.“

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o trošku sadržane pod točkom II. izreke presude u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak u iznosu od 187,50 eur te predlaže odluku o trošku preinačiti u pobijanom dijelu, uz naknadu troška žalbenog postupka tužitelju.

3. Tuženik u žalbi sadržajno pobija točke I. i II. izreke presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika, predlaže žalbu odbiti, uz naknadu troška odgovora na žalbu tužitelju.

5. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nije osnovan žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza koji su predloženi od strane tužitelja, u smislu odredbe članka 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

9. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi s čl. 186.b ZPP valja navesti da je tužitelj sudu podnio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi čl. 186.b ZPP jer u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao svim podacima potrebnim za obračun visine potraživanja, te je podneskom od 11. listopada 2023. precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka koji se sačinjen na temelju dokumentacije dostavljene od strane tužitelja i tuženika tijekom postupka, dok je zahtjev konačno postavio podneskom od 16. studenoga 2025. kojim je snizio tužbeni zahtjev.

10. Odredbom članka 186.b. st. 3. ZPP propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosne tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

11. Pravnozaštitni cilj tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija priopćiti. S obzirom na to tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe je slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje.

12. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b u vezi s čl. 325.a ZPP sud najprije odlučuje o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome odlučuje kao i o svakom drugom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 3. ZPP nije osnovan sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem koje zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva.

13. Prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu od 16. listopada 2020. naložio tuženiku da dostavi u sudski spis obračunske liste za utuženo razdoblje te raspored rada tužitelja za utužene kolegije. Iako navedeno rješenje nije posebno obrazloženo, isto je, sukladno zapisniku s pripremnog ročišta od 16. listopada 2020. (list 57 spisa) doneseno i objavljeno na tom ročištu nakon zaključenja prethodnog postupka. Iz sadržaja zapisnika jasno proizlazi da je prvostupanjski sud imao u vidu sve tužbene navode tužitelja iz tužbe, kao i sve navode tuženika iz pisanog odgovora na tužbu. Na taj način prvostupanjski sud je pravilno s obzirom na navode iz tužbe zaključio da tuženik kao poslodavac nije uruči tuženiku obračunske liste, te je stoga u tužbi predložio sudu pozvati tuženika da dostavi u spis liste.

14. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu postupio u skladu sa citiranim zakonskim odredbama te je ocjenom cjelovitog sadržaja tužbe, priložene dokumentacije uz tužbu kao i tuženikovog odgovora na tužbu ocijenio da je manifestacijski zahtjev tužitelja osnovan, te budući da tuženik tužitelju nije uručio isplatne obračunske liste u utuženom vremenskom razdoblju, naložio je tuženiku da iste dostavi u spis.

15. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja radi isplate za vanjsku suradnju u školskoj godini 2016./2017. Tužitelj potražuje isplatu iznosa od 145,93 eur za održani kolegij Klinička praksa 1, te iznos od 1.969,91 eur za kolegij Fizioterapijske vježbe.

16. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je Medicinski fakultet Osijek dana 23.svibnja 2016. donio Odluku o izboru u nastavno suradničko zvanje asistenta na Medicinskom fakultetu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, kojom se tužitelj bira u naslovno suradničko zvanje asistenta iz znanstvenog područja Biomedicine i zdravstva, znanstvenog polja kliničke medicinske znanosti (fizioterapija), na određeno vrijeme od šest godina,

- da su stranke 10. siječnja 2017. sklopile ugovor o djelu kojim se tužitelj kao vanjski suradnik u suradničkom zvanju – asistent obvezao u zimskom semestru akademske 2016/2017 godine izvoditi nastavu u skladu sa studijskim programom nastave na Sveučilišnom preddiplomskom studiju fizioterapije i to na predmetima: Fizikalni čimbenici u fizioterapiji, Fizioterapija internističkih i onkoloških bolesnika, Fizioterapijska vještina I, dok se tuženik kao naručitelj tužitelju obvezao isplatiti naknadu nakon što mu tužitelj preda Izvješće o realiziranoj nastavi. Naveden je broj sati vježbi 80 odnosno ukupno norma sati 80.

- da je u članku 3. Ugovora navedeno je da sukladno Odluci vijeća Medicinskog fakulteta Osijek od 30. studenog 2006. suradnici Medicinskog fakulteta Osijek izabrani u naslovna suradnička zvanja asistenta i višeg asistenta obvezni su bez novčane naknade održati 50 sati nastave u svakoj akademskoj godini u cilju ispunjenja uvjeta za izbor u više suradničko, odnosno znanstveno nastavno zvanje,

- da se tužitelj kao izvođač obvezao nakon održane nastave izvijestiti predsjednika Katedre o održanoj nastavi i predati mu najkasnije do 20. u mjesecu za prethodni mjesec, Izvješće o realiziranoj nastavi iz čl. 2. ovog Ugovora, koje svojim potpisom potvrđuje predsjednik Katedre i potpisano Izvješće od Izvođača i predsjednika Katedre je vjerodostojan dokument za obračun novčane naknade,

- da se člankom 5. Ugovora naručitelj obvezao za realizaciju nastave sukladno potpisanom Izvješću navedenom o obavljenoj nastavi ugovorenoj u čl. 2. Ugovora isplaćivati izvođaču novčanu naknadu prema Izvješću o realiziranoj nastavi izraženoj u norma satima, koja se obračunava u skladu odredbama Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (listopad 2010.godine), a člankom 6. naručitelj se obvezao od bruto iznosa naknade koju će izračunati u skladu s čl. 4. Ugovora uplatiti porez, prirez i druga javna davanja, a neto iznos uplatiti na žiro račun izvođača, a po mjesečnom dospijeću sredstava za realizaciju vanjske suradnje od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa na žiro račun naručitelja.

- u članku 7. Ugovora navedeno je da ako se tijekom izvođenja nastave utvrdi da se izvođač ne pridržava ugovora, naručitelj može upozoriti izvođača i odrediti mu primjereni rok da svoj nastavni plan uskladi s preuzetim obvezama na temelju ugovora, a u čl. 8 je navedeno da su ugovorne strane suglasne da će na sva međusobna prava i obveze koja nisu izričito regulirana ovim ugovorom primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima.

- ocjenom iskaza svjedoka ĆV i BV utvrđeno je da je tužitelj zajedno sa svjedocima izvodio nastavu i vježbe prema Studijskom programu i izvedbenom planu nastave koje je donijelo Fakultetsko vijeće Medicinskog fakulteta u Osijeku, da su svi sati navedeni u evidenciji dostavljenoj od strane tužitelja održani, a izvješće o održanoj nastavi je za tužitelja i druge asistente izradio ĆV, te su sva tri asistenta potpisala zajedničko izvješće,

- ocjenom iskaza svjedokinje ŠV, Pročelnice Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, utvrđeno je da je bila obaviještena o izvođenju teoretske i praktične nastave od strane tužitelja, ĆV i BV, da su asistenti nastavu izvodili prema redovnom planu dostavljenom od strane Medicinskog fakulteta, te je ona bila upoznata sa svim što su odradili, dobila evidenciju odrađenih sati teoretske i praktične nastave i seminara, kao i potpise studenta na kolegiju,

- da iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je u siječnju 2017. je evidentirano da je tužitelj odradio 90 sati, a u veljači 2017. 135 sati što ukupno iznosi 225 sati, pa bi prema izračunu vještaka tuženik tuž itelju trebao isplatiti iznos od ukupno bruto 24.736,55 kn, a ako se od navedenog iznosa odbije iznos za isplaćenih 80 sati ostaje neisplaćeno 15.941,68 kn bruto,

prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev i nalaže tuženiku da tužitelju isplati naknadu u iznosu od145,93 eur/1099,50 kn za održani kolegij Klinička praksa 1, te iznos do 1.969,91 eur/14.842,kn za održani kolegij Fizioterapijske vježbe 1, dakle ukupan iznos od 2.115,82 eur/15.941,68 kn.

17. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu i održao 225 sati predavanja dok mu je tuženik isplatio naknadu za održanih 80 sati nastave.

18. Tuženik neosnovano osporava utvrđenja prvostupanjskog suda, iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza te ponavlja tijekom postupka istaknute tvrdnje da tužitelj nije ugovorio predavanja za utuženo razdoblje te da predavanja nisu realizirana.

19. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom iskaza svjedoka ĆV i BV koji su kao asistenti također držali predavanja kod tuženika utvrdio da je tužitelj izvršio obvezu predavanja i da je predao zajedničko izvješće, a navedeno je potvrdila i svjedokinja ŠV, kao Pročelnica Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju na kojem je tužitelj održao predavanja.

20. Na žalbene navode da stranke za utuženo razdoblje nisu sklopile ugovor o djelu valja odgovoriti da je tužitelj u spis dostavio ugovor o djelu sklopljen 10. siječnja 2017. iz kojeg proizlazi da je sklopljen za školsku godinu 2016/17. koja je počela u rujnu 2016. Kako iz suglasnih iskaza svjedoka proizlazi da su ugovor o djelu s tuženikom sklapali naknadno po završetku nastave, ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav sud prvog stupnja da tužitelj ima pravo na isplatu za nastavu održanu u školskoj godini 2016/17 prema ugovoru o djelu sklopljenom 10. siječnja 2017. između stranaka.

21. Odredbom čl. 590 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakav fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu naknadu.

22. Odredbom čl. 613. ZOO propisano je da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim aktom (st.1.), a ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.

23. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj obavio ugovoreni posao za tuženika i održao 225 sati predavanja od kojih mu je plaćena naknada za održanih 80 sati nastave, dok mu nije plaćen iznos od 2.115,82 eur/15.941,68 kn za preostala održana predavanja, pravilno je prvostupanjski sud primjenom citiranih odredbi ZOO usvojio tužbeni zahtjev.

24. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

25. Tužitelj osnovano pobija odluku o trošku u dijelu kojim mu nije priznat trošak pristupa na ročište od 26. svibnja 2023. i na ročište za objavu presude. Iz zapisnika od 26. svibnja 2023. (list 133 spisa) proizlazi da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, pa tužitelju pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), odnosno 25 bodova. Tužitelj ima pravo i na trošak pristupa na ročište za objavu presude od 27. veljače 2026. prema Tbr. 9/3 Tarife u visini od 50 bodova, jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka. Stoga tužitelj ima pravo na daljnjih 75 bodova, odnosno 150,00 eur uz PDV od 25%, daljnji trošak koji treba dosuditi tužitelju iznosi 187,50 eur,

26. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. toč. 3. ZPP, uvažena žalba tužitelja i prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu odluke trošku pod točkom II. izreke kojom tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu od 187,50 eur.

27. Tužitelj je u cijelosti uspio sa žabom protiv odluke o trošku pa mu je valjalo dosuditi trošak žalbenog postupka. Prema vrijednosti predmet spora u žalbenom postupku od 187,50 eur, tužitelj ima prav na trošak sastava žalbe po Tbr. 10/4 u vezi s Tbr 7/1 Tarife od 12,5 bodova, odnosno 25,00 eur, uz PDV od 25%, trošak žalbenog postupka iznosi 31,25 eur.

28. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

29. Tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić