Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-414/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženice Podravka prehrambena industrija d.d. Koprivnica, Ante Starčevića 32, OIB: 18928523252, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić i Vedran Barišić u Koprivnici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-32/2019-57 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-32/2019- 57 od 13. svibnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci. .

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: "Tužena Podravka, prehrambena industrija, d.d. Koprivnica, OIB: 18928523252, Koprivnica, A. Starčevića 32, (kao pravni slijednik Danica mesna industrija d.o.o. OIB: 71246956955, Đelekovečka c. 21, Koprivnica), dužna je tužitelju PB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti na ime naknade štete iznos od 25.217,33 €, sa zakonskom zateznom kamatom u visini uređenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućom od 13.1.2015.g. do isplate, sve u roku od 15 dana."

Pod točkom II izreke je naloženo tužitelju isplatiti tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.069,86 € (slovima:šesnaesttisućašezdesetdeveteura i osamdesetšestcenta) u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje ili istu preinačiti. Potražuje trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu. .

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženica osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog narušenja zdravlja za koje tvrdi da je nastupilo zbog toga što tuženik kao poslodavac nije postupio po preporuci liječnika medicine rada i ponudio tužitelju drugo radno mjesto.

6. Žalitelj u bitnome ističe kako je zaključak prvostupanjskog suda da kod tužitelja nisu nastala povrede prava osobnosti ili nisu tolikog intenziteta da bi prema članku 1100. Zakona o obveznim odnosima postojalo uvjeta da mu se za to dosudi pravična novčana naknada nejasan jer nije jasno smatra li sud prvog stupnja kako kod tužitelja nije nastupila povreda prava osobnosti ili je nastupila, ali je manjeg značaja pa sud smatra kako tužitelj nema pravo na pravičnu novčanu naknadu, a presuda bi u tom dijelu morala biti jasna.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama ili su proturječni dokazima u spisu. Također je prvostupanjski sud za dio dokaza samo naznačio da ih je proveo, ali ih niti jednom riječju nije ocijenio.

8. U obrazloženju pobijane presude je navedeno:

- da je tužitelj u svom iskazu naveo kako su njegove tegobe počele 2008. tako što su počeli bolovi u ramenima i rukama, a kasnije su se javile glavobolje, vrtoglavice i neurološki problemi; ustvrdio je da ga je direktor pozvao u srpnju 2011.g. i rekao da ima ograničenje medicine rada, a koji dokument je tvrtka dobila još 25. siječnja 2010.g., a uvjeren je kako se razbolio jer je nosio terete na udaljenosti i po 50 metara, zbog temperature u hladnjači, dizanja tereta i slično; da smatra kako se ne bi razbolio toliko da su u tvrtki postupili po uputi liječnika još 25. siječnja 2010.; da u vrijeme kada je napisana liječnička svjedodžba od 14. siječnja 2009. da je sposoban za mjesto prodavača – dostavljača nije govorio da se ne osjeća dobro i da ima tegobe jer je smatrao da tada nije imao teške zdravstvene probleme i nije znao da je teško bolestan,

- da je svjedok ČB (list 94-95 spisa) u svom iskazu izrazila sumnju da tužitelja nakon primitka medicinskih nalaza i mišljenja nisu odmah uputili na pronalaženje poslova koje će tužitelj moći obavljati jer to nije bila praksa tvrtke, a svjedok IB priznaje da je tužitelj rješenje da ne može dizati teže terete primio tek 2012., dok neposredno nadređeni tužitelju DB navodi kako je tužitelj njemu negdje u travnju 2010.g. donio dokument iz kojeg je vidljivo da ne smije dizati teret više od 5 kg i zbog toga je u vremenu od 1. srpnja 2010. do kraja 2010. bio na mjestu putnika gastro programa, te da mu nije poznato zašto tužitelj odmah nije raspoređen na drugo radno mjesto, dok svjedok KB navodi kako tužitelj nije ostvario rezultate, bio je konfliktna osoba te je znalo biti manjka goriva, te da je čak pokušavao manipulirati,

- da je na okolnost zdravstvenih sposobnosti sud prvog stupnja proveo medicinsko vještačenje po dr. Janku Korparu, spec. medicine rada, koji u nalazu i mišljenju navodi kako je evidentno iz medicinske dokumentacije da su zdravstvene tegobe lokomotornog sustava kod tužitelja postojale od ranije i to degenerativne promjene gornjih ekstremiteta (ramena, laktovi, ručni zglobovi, degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice), a što je vidljivo iz nalaza fizijatra i ortopeda tijekom 2008.g. i 2009.; da je vještak zaključio kako već u trenutku zapošljavanja tužitelj nije bio sposoban za veća fizička opterećenja kralježnice i gornjih ekstremiteta zbog postojanja kroničnih degenerativnih promjena; da je na kontrolnom pregledu pri specijalistu medicine rada dana 25. siječnja 2010. tužitelj ocijenjen s posebnim uvjetima rada uz zabranu nošenja i dizanja tereta težih od 5 kg te preporuku promjenu radnog mjesta, koje je promijenjeno tek 1. srpnja 2010.; da se tužitelj također žali na niz psihičkih smetnji od koje je počeo liječiti 2011., a prema psihološkom testiranju radi se o neurotskim promjenama u strukturi osobnosti uz izraženu polivalentnu neurotsku simptomatologiju i sklonost psihosomatskim reakcijama, dok opetovana ponavljanja dijagnostike pokazuju uglavnom stacionarne promjene; da je tužitelj radi navedenih tegoba i promjena zdravstvenog stanja bio privremeno radno nesposoban, odnosno na bolovanju, a od perioda 25. siječnja 2010. kada je po specijalistu medicine rada ocijenjen nesposobnim za dizanje i nošenje tereta težih od 5 kg, tužitelj je ostao raditi na istom radnom mjestu vozača dostavljača ukupno 5 mjeseci jer je od 1. srpnja 2010. g. radio na drugom radnom mjestu gdje nije bio izložen navedenim fizičkim opterećenjima,

- da prema mišljenju vještaka, uzimajući u obzir zdravstveno stanje tužitelja prije zapošljavanja, isto već bilo trajno oštećeno radi značajnih degenerativnih promjena u lokomotornom sustavu zbog čega vještak navodi kako se navedeno stanje ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu s radnim mjestom; da vještak smatra kako je tužitelj bio izložen fizičkim naporima na inkriminiranom radnom mjestu 2010. kroz 5 mjeseci, jer je u preostalom vremenskom periodu bio na bolovanju, no smatra kako taj period nije bio od lučujući za pogoršanje zdravstvenog stanja jer se relevantni nalazi dijagnostike nisu promijenili već su ostali stacionarni i nije došlo do potrebe za novi terapijskim zahvatima tipa neurokirurškog liječenja i slično ; da je minimalno pogoršanje zapravo u psihičkoj komponenti ukupnog zdravstvenog stanja tužitelja uvjetovano je neurotskom strukturom ličnosti te sklonost psihosomatskim reakcijama i djelomično nepridržavanju svih preporuka i terapije nadležnih psihijatara jer je samostalno prekidao propisane terapije;

- da je sudski vještak također naveo kako tuženica nije poštovala mišljenje stručnjaka medicinske struke kada je ono doneseno 25. siječnja 2010., već kasnije nakon 5 mjeseci, no prema mišljenju vještaka radom kod tuženice nije došlo do bitnije promjene zdravstvenog stanja tužitelja i bitnog umanjenja njegove radne sposobnosti radi uvjeta samog radnog mjesta; da se kod pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja u opisu smetnji lokomotornog sustava mora sagledati ukupno zdravstveno stanje tužitelja, posebno psihičko stanje jer se tegobe kod tužitelja opisuju u vidu psihosomatskih tegoba, a relevantni nalazi dijagnostike funkcije lokomotornog sustava ne pokazuju promjene, već su stacionarni u ponavljajajućim postupcima ;

- da je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju vještaka pa je sud vještaka saslušao na ročištu održanom 29. travnja 2025. na kojem je vještak odgovorio na prigovore tužitelja te u cijelosti razjasnio nalaz i mišljenje, navodeći sljedeće:

o da iz medicinske dokumentacije tužitelja nesporno proizlazi kako su zdravstvene tegobe lokomotornog sustava kod tužitelja postojale od ranije i to degenerativne promjene gornjih ekstremiteta (ramena, laktovi, ručni zglobovi, degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice), a što je vidljivo iz nalaza fizijatra i ortopeda tijekom 2008. i 2009.; da prema mišljenju vještaka već u trenutku zapošljavanja tužitelj nije bio sposoban za veća fizička opterećenja kralježnice i gornjih ekstremiteta zbog postojanja kroničnih degenerativnih promjena,

o da je prema mišljenju vještaka zdravstveno stanje tužitelja prije zapošljavanja već bilo trajno oštećeno radi značajnih degenerativnih promjena u lokomotornom sustavu te da se navedeno stanje ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu s radnim mjestom; da je tužitelj bio izložen fizičkim naporima na inkriminiranom radnom mjestu 2010. kroz 5 mjeseci, jer je u preostalom vremenskom periodu bio na bolovanju, no smatra kako taj period nije bio odlučujući za pogoršanje zdravstvenog stanja jer se relevantni nalazi dijagnostike nisu promijenili već su ostali stacionarni i nije došlo do potrebe za novi terapijskim zahvatima tipa neurokirurškog liječenja,

te je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije doveo u sumnju vjerodostojnost nalaza pa ga sud prihvaća u cijelosti i odbija provođenje novog medicinskog vještačenja.

9. U odnosu na dio obrazloženja pobijane presude kako „svjedok IB priznaje da je tužitelj rješenje da ne može dizati teže terete primio tek 2012.“ treba reći da svjedoci iskazuju, a ne priznaju činjenice, kao i da iz zapisnika s ročišta održanog dana 15. siječnja 2016. (list 110-111 spisa) proizlazi da je svjedok IB iskazao: „Kada sam preuzeo posao 15.08.2011.g. dužnost dir. prodaje u Danici, primio sam dopis od HZMO da je tužitelju odbijen zahtjev za invalidsku mirovinu. U prilogu toga dokumenta je bila svjedodžba od doktora opće medicine, i u toj svjedodžbi je pisalo da on ima ograničenje za rad. Mislim da se radi o tome da je pisalo da nije sposoban dizati terete veće težine. Ne mogu se sjetiti da li je još nešto pisalo. Mislim da sam to rješenje dobio 2012.g.“

10. Dakle, nije svjedok IB „priznao“ da je tužitelj dobio rješenje da ne može dizati terete teže od 5 kg, već je svjedok IB, kao direktor prodaje u trg. društvu Danica d.o.o. Koprivnica, pravnom predniku tuženice (dakle, tuženica, a ne tužitelj), dobio dopis HZMO s obaviješću da je tužitelju odbijen zahtjev za priznanjem invalidske mirovine, a u prilogu toga je bila liječnička svjedodžba da tužitelj nije sposoban dizati terete veće težine, te da misli da je to bilo 2012.

No, svjedok DB je iskazao da je njemu tužitelj u travnju 2010. donio dokument iz kojeg je vidljivo da ne smije dizati terete veće od 5 kg.

11. Međutim, osim što je kratko naveo iskaze svjedoka, prvostupanjski sud iste nije ocijenio. Jednako tako sud prvog stupnja nije ocijenio ni nalaze i mišljenja vještaka dr. Viktorije Bradić i dr. Kamile Latin Lapaine za koje je pod točkom 3. obrazloženja naveo da ih je proveo.

12. Nadalje, navod prvostupanjskog suda pod točkom 7. obrazloženja pobijane presude da vještak (očito misleći na vještaka dr. Janka Korpara) smatra kako je tužitelj bio izložen fizičkim naporima na inkriminiranom radnom mjestu 2010. kroz 5 mjeseci jer je u preostalom vremenskom periodu bio na bolovanju, je proturječan nalazu vještaka dr. Janka Korpara koji je u svom pisanom nalazu, zaprimljenom u spis 14. veljače 2025. (list 299-306 spisa), naveo da kada je po specijalisti medicine rada ocijenjen da je nesposoban za dizanje i nošenje tereta težih od 5 kg, tužitelj je ostao raditi na istom radnom mjestu vozača dostavljača ukupno 5 mjeseci, jer je od 01.07.2010.g. radio na drugom radnom mjestu (putnik gastro programa) gdje nije bio izložen navedenim fizičkim opterećenjima“ (list 305 spisa), kao i očitovanju vještaka na prigovore tužitelja na ročištu održanom dana

13. Dakle, sudski vještak dr. Janko Korpar je u svom nalazu naveo da je tužitelj na radnom mjestu prodavač-dostavljač radio u spornom razdoblju samo 5 mjeseci te da je u preostalom razdoblju bio na bolovanju, iako to proizlazi iz isprava u spisu i drugih provedenih dokaza.

14. Naime, iz evidencije radnog vremena za tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 31. listopada 2013. (prestanak radnog odnosa), na listu 76-80 spisa, kao i iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (bolovanju) na listu 97-108 spisa, je vidljivo da je tužitelj bio na bolovanju od 22. prosinca 2010. do 31. prosinca 2010., od 28. ožujka 2011. do 1. travnja 2011., od 2. svibnja 2011. do 21. lipnja 2011., od 1. kolovoza 2011. do 31. kolovoza 2011., od 5. rujna 2011. do 15. prosinca 2011., od 9. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. te od 1. siječnja 2013. do 18. rujna 2013.

15. Nadalje, iz iste evidencije radnog vremena je vidljivo da je 22. i 23. lipnja 2011. bio državni praznik, a tužitelj je koristio godišnji odmor u razdoblju od 24. lipnja do 1. srpnja 2011. kao i od 16. prosinca 2011. do 5. siječnja 2012., dok je 6. siječnja 2011. bio blagdan. Tužitelj je također bio na godišnjem odmoru od 19. rujna 2013. do 31. listopada 2013.

16. Iz iskaza svjedoka DB (list 111 spisa), koji je tužitelju „bio d ijelom nadređen“ (kako je to navedeno u zapisniku s ročišta od 15. siječnja 2016.) proizlazi da je tužitelj od početka 2010. do 1. srpnja 2010. radio na radnom mjestu vozač- dostavljač; da je u razdoblju od 1. srpnja 2010. do kraja 2010. radio na radnom mjestu putnika gastro-programa, a nakon kraja 2010. se vratio na radno mjesto prodavač - dostavljač. Okolnost da je tužitelj radio na radnom mjestu putnik gastro-prodaje proizlazi i iz iskaza svjedoka KB (list 115-116), koja nije precizno navela u kojem razdoblju je tužitelj radio na radnom mjestu, već je navela da je tužitelj radio na radnom mjestu putnik gastro-programa kao na probnom roku i nije pokazao rezultate, odnosno rezultati koji su se pokazali nisu bili profitabilni pa iz toga razloga to radno mjesto nje saživjelo. Pored toga je i sam tužitelj u svom iskazu na ročištu održanom dana 7. ožujka 2016. (list 120-121 spisa) naveo da je od 1. srpnja 2010. radio taj posao djelomično, tvrdeći da je tri dana radio kao gastro putnik, a dva dana kao vozač – dostavljač, s time da je iskazao: „ne sjećam se točno datuma kada sam što radio“.

17. Ovdje treba reći da rad tužitelja na radnom mjestu putnika gastro -programa i razdoblje u kojem je na tom mjestu radio predstavlja odlučnu činjenicu koju je prvostupanjski sud propustio utvrditi.

18. Nadalje, iz dva sklopljena ugovora - Izmjena i dopuna ugovora o radu od 4. srpnja 2011. (list 5 i 6 spisa) proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 4. srpnja 2011. do 8. srpnja 2011. (petak) radio na radnom mjestu „Procesni radnik I st., Proizvodnja, Proizvodnja konzervi“, a od 11. srpnja 2011. (ponedjeljak) do 31. srpnja 2011. na radnom mjestu „Procesni radnik I st., Proizvodnja, Proizvodnja trajnih i polutrajnih proizvoda“. U odnosu na ova dva radna mjesta je tužitelj u svom iskazu na ročištu održanom dana 7. ožujka 2016. (list 120-121 spisa) naveo da dva ili tri dana slagao konzerve u kutije, da je s proizvodne trake uzimao proizvode u kutijama (gulaši, paštete i druge konzerve) te ih slagao u kutije, od kojih su neke bile teže od 5 kg, ali ne zna reći koliko teže od 5 kg, s time da je u tvornici konzervi radio na visokim temperaturama preko 35 stupnjeva; da je nakon toga premješten u kobasičarnu, a tu mu je smetao rad na niskim temperaturama i stojeći položaj.

19. Dakle, iz naprijed navedenog bi proizlazilo da je tužitelj (ako je na radnom mjestu putnika gastro-programa radio svakodnevno kroz šest mjeseci), nakon izdavanja liječničke svjedodžbe od 25. siječnja 2010. (list 15 spisa) u kojoj mu je kontraindiciano nošenje tereta težih od 5 kg, radio na radnom mjestu prodavač-dostavljač efektivno osam i pol mjeseci (veljača, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2010. te siječanj, veljača i travanj 2011. dok je u ožujku tužitelj radio 10 dana, a 9 dana je bio na godišnjem odmoru te 4 dana na bolovanju). U svibnju 2011. je tužitelj radio samo jedan dan – 23. svibnja 2011., dok je u lipnju 2011. bio na bolovanju i godišnjem, a u srpnju 2011. je radio u proizvodnju – proizvodnja konzervi te proizvodnja trajnih i polutrajnih proizvoda. Od 1. kolovoza 2011. pa do 31. listopada 2013. je tužitelj bio na bolovanju i godišnjem odmoru, osim što je radio dva dana u rujnu – 1. i 2. rujna 2011.

20. Iz stanja spisa proizlazi da su u ovoj pravnoj stvari provedena tri vještačenja , ali prvostupanjski sud nije iznio ni sadržaj niti ocjenu nalaza i mišljenja vještaka dr. Viktorije Bradić i dr. VBJ, koje je proveo.

21. Sudski vještak prim.dr.med. Viktorija Bradić, spec. medicine rada je u svom nalazu i mišljenju, zaprimljenom u spis 4. travnja 2016. (list 125-130 spisa) navela da tuženik nije postupio po prijedlogu specijaliste medicine rada i nije trajno rasporedio tužitelja na drugo radno mjesto, gdje tužitelj ne bi bio izložen nepovoljnim uvjetima rada; da je zbog uvjeta rada kojima je bio i dalje izložen stalno uzimao lijekove, uzaludno provodio fizikalnu terapiju i učestalo koristio bolovanje, a bolest je progredirala ; da bi bolest vjerojatno napredovala i inače, ali bi progresija bila sporija, liječenje uspješnije, a tegobe i posljedice manje; da je osim progresije degenerativnih bolesti, tužitelj razvio duševni poremećaj – depresivno stanje zbog stalnih bolova, nesanica i straha od neizvjesnosti za budućnost, što potvrđuje nalaz psihijatra od 9. svibnja 2014., a pored toga je tužitelju priznato pravo na invalidnost zbog djelomične nesposobnosti za rad 16. srpnja 2014. s 47 godina života, dok tužitelj ima 26 godina radnog staža. U dopuni nalaza i mišljenja, zaprimljenoj u spis 23. lipnja 2016. (list 141 -145 spisa), sudski vještak prim.dr.med. Viktorija Bradić, spec. med. rada, je navela da je životna aktivnost tužitelja smanjenja za 60% s naslova kronične degenerativne bolesti, u čemu participira od ranije postojeća bolest s 20%, napredovanje bolesti kroz nepovoljne uvjete rada, koji čine okidač progresije bolesti, sa slijedećih 20% te novonastala bolest, duševni poremećaj koji se razvija u vidu kroničnog depresivnog stanja i participira u konačnici u smanjenoj životnoj aktivnosti s 20%.

22. Nadalje, iz sadržaja spisa je vidljivo da je na ročište održano dana 25. rujna 2020. (list 197-198 spisa) bila pozvana vještakinja dr. Viktorija Bradić, koja je svoj nedolazak opravdala telefonskim putem navodeći da više nije na popisu stalnih sudskih vještaka te da nije u mogućnosti pristupiti sudu niti se u pisanom obliku očitovati na istaknute prigovore na njezin pisani nalaz i mišljenje.

23. Nakon toga je prvostupanjski sud odredio vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Kamili Latin-Lapaine, spec. med. rada, koja je u svom nalazu i mišljenju navela da se zdravstveno stanje tužitelja pogoršalo radom kod tuženice prvenstveno zbog nezadovoljstva i izrazite negativne motivacije za rad na radnim mjestima na koja je bio raspoređen od početka 2009. Promjene u psihičkom stanju dovode do pogoršanja j tjelesnih simptoma čime radno i općenito funkcioniranje ispitanika ulaz i u začarani krug s negativnim predznakom.“, kao i da „Fizičke i psihičke bolesti utvrđene kod ispitanika, ne mogu se direktno uzročno posljedično povezati s radom kod poslodavca u periodu od 01.01.2009.g. do otkaza ugovora o radu 2013.g.“ U dopuni nalaza i mišljenja, zaprimljenoj u spis 1. veljače 2023. (list 260 -262 spisa) je sudski vještak dr. Kamila Latin-Lapaine, spec. med. rada, navela da radom kod tuženice nije došlo do značajne promjene i umanjenja radne sposobnosti tužitelja zbog uvjeta radnog mjesta te da pogoršanje bolesti lokomotornog sustava navedeno u povijestima bolesti treba sagledati u okviru psihičkih karakteristika tužitelja – Sy psychosomaticum.

Na ročištu održanom dana 4. travnja 2023. (list 266-270 spisa) je sudski vještak dr. Kamila Latin-Lapaine u svom očitovanju na prigovore tužitelj, između ostalog, navela da „U ovom slučaju ne možemo odrediti dio opsežnih politopnih, različitog oblika degenerativnih promjena koje bi nedvojbeno mogli povezati s periodom rada na poslovima vozača-dostavljača-prodavača, pa tako niti tu izoliranu smanjenju životnu aktivnost ne možemo ocijeniti, ali s obzirom da je tužitelj danas ovdje, smanjenje životne aktivnosti ne bi bio neki značajni postotak.“

24. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-32/2019-48 od 16. prosinca 2024. (list 296 spisa) je određeno vještačenje po sudskom vještaku dr. Janku Korparu, spec. med. rada, sa zadatkom davanja nalaza i mišljenja: (1) je li zdravstveno stanje tužitelja pogoršano radom kod tuženice te (2) je li tuženica poštovala mišljenje „stručnjaka medicinske struke“ i rasporedila tužitelja na poslove koje on može raditi, ako je, je li unatoč tome zbog rada tužitelja kod tuženice došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, a ako nije, da li je zbog rada kod tuženice došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, te ako je, koliko i u kojem obimu.

25. Sudski vještak dr. Janko Korpar, spec. medicine rada, je u svom nalazu i mišljenju od 14. veljače 2025. naveo da se „zdravstveno stanje tužitelja pogoršalo radom kod tužene, ali u malom opsegu prema postojećem stanju tužitelja prije stupanja na navedeno radno mjesto“ te da „radom kod tužene nije došlo do bitnije promjene zdravstvenog stanja i bitnog umanjenja radne sposobnosti radi uvjeta samog radnog mjesta“.

26. Takav nalaz i mišljenje dr. Janko Korpar, spec. medicine rada, kojeg prvostupanjski sud prihvaća, je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nejasan i neprihvatljiv, jer sudski vještak treba utvrditi je li kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, ako jest – jasno odrediti u kojem opsegu (koji zadatak vještaku je prvostupanjski sud jasno i određeno postavio u rješenju poslovni broj Pr -32/2019- 48 od 16. prosinca 2024.), a taj opseg treba biti izražen u određenom postotku smanjenja životne sposobnosti (naravno, ako je do takvog smanjenja došlo u razdoblju u kojem je tužitelj radio kod tuženice na radnom mjestu prodavač-dostavljač nakon 25. siječnja 2010.). A da li se radi o neznatnom, malom ili bitnom pogoršanju zdravstvenog stanja će ocijeniti sud kroz svoje mišljenje da li točno određeno pogoršanje zdravstvenog stanja predstavlja povredu prava osobnosti koja opravdava dosudu naknade štete ili ne opravdava takvu dosudu.

27. Suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, sudski vještak dr. Janko Korpar nije uspio otkloniti proturječnosti u svom nalazu i mišljenju, zbog čega je potrebno odrediti novo vještačenje po drugom vještaku spec. medicine rada.

28. Naime, i iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Kamila Latin-Lapaine, spec. med. i dr. Janka Korpara proizlazi da je kod tužitelja za vrijeme rada kod tuženice došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, s time da dr. V ocjenjuje da to pogoršanje „nije znatnije“, pri čemu je navela da fizičke i psihičke bolesti utvrđene kod tužitelja se ne mogu direktno uzročno-posljedično povezati s radom kod tuženice (iako je trebalo dati mišljenje da li pogoršanje zdravstvenog stanja nakon 25. siječnja 2010. u uzročnoj vezi, a ne ocjenjivati cjelokupne fizičke i psihičke bolesti tužitelja), dok sudski vještak dr. Janko Korpar smatra da nije došlo do „bitnije“ promjene zdravstvenog stanja kod tužitelja, zbog čega ti nalazi i mišljenja nisu prihvatljivi.

29. Stoga je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja zbog toga što je tužitelj nakon 25. siječnja 2010. radio na radnom mjestu prodavač-dostavljač, a za koje radno mjesto nije imao potrebnu zdravstvenu sposobnost (liječnička svjedodžba od 25. siječnja 2010.), u odnosu na zdravstveno stanje koje je postojalo u vrijeme sklapanja Ugovora o radu od 29. rujna 2010., pri čemu je potrebno jasno i nedvojbeno utvrditi onaj opseg pogoršanja zdravstvenog stanja koje je u uzročnoj vezi s propustom poslodavca da tužitelja rasporedi na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj zdravstvenoj sposobnosti, ako takav opseg u konkretnom slučaju postoji, te ako postoji – u čemu se sastoji, a ako ne postoji – obrazložiti iz kojih razloga ne postoji.

30. Dakle, sudski vještak treba dati svoje mišljenje u kojem će jasno izraziti da li je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja upravo zbog toga što je u razdoblju od (minimalno) osam i pol mjeseci radio na radnom mjestu prodavač-dostavljač, a nakon što je utvrđeno da za to radno mjesto nema radnu sposobnost (ili navesti i obrazložiti je li do eventualnog pogoršanja došlo zbog nekih drugih razloga) , ako jest došlo do pogoršanja - u kojem opsegu je zdravstveno stanje pogoršano (izraženo u postotku smanjenja životne aktivnosti, ako isto postoji), a nije dovoljno u mišljenju navesti da ne postoji znatnije ili bitnije pogoršanje, kao što su to učinili vještaci dr. Kamila Latin-Lapaine i dr. Janko Korpar u konkretnom slučaju.

31. S obzirom da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP- a odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

32. Vezano uz odluku ovog drugostupanjskog suda treba reći da, iako je u čl. 366. a ZPP-a propisana zabrana ukidanja presude dva puta, ovaj sud kao drugostupanjski je morao odlučiti kao u izreci. Pravo na pošteno suđenje skup je postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka. Ono ima tako važno mjesto u demokratskom društvu da ne može biti nikakvog opravdanja za restriktivno tumačenje tih jamstava (v. odluku Ustavnog suda broj: U–III–3538/2017 od 18. travnja 2019., www. usud. hr).

32.1. Dakle, pravo na pošteno suđenje mora uključivati i mogućnost sudova da postupovnim jamstvima (uvijek) provedu pravičan postupak.

32.2. Pri tome treba imati u vidu da pravo na pošteno suđenje ima više aspekata. Oni koji su važni za ovaj spor su pravo na pristup sudu, zabrana arbitrarnog postupanja i pravo na pravnu sigurnost.

32.3. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak već i pravo na "rješavanje" spora od strane suda. Ovaj sud smatra da bi pravo na "rješavanje" spora zabranom (ponovnog) ukidanja presude bilo povrijeđeno jer bi se dopustila i arbitrarnost ili samovolja suda prvog stupnja, koji je u potpunosti propustio ocijeniti iskaze svih saslušanih svjedoka te nalaze i mišljenje vještaka dr. Viktorije Bradić i dr. Kamile Latin Lapaine, dok je ocjenu nalaza i mišljenja vještaka dr.med. Janka Korpara prihvatio kao stručne i objektivni, unatoč proturječnostima i nedostacima na koje je ukazano u prethodnom dijelu presude, a koje nedostatke ovaj drugostupanjski sud nije mogao otkloniti.

32.4. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, prvenstveno utvrditi (ponovnim saslušanjem svjedoka DB i KB te tužitelja, a po potrebi i iz drugih dokaza) je li tužitelj na radnom mjestu putnika gastro-programa radio u razdoblju od 1. srpnja 2010. do 31. prosinca 2010. svakodnevno (kao što to proizlazi iz iskaza svjedoka DB i KB) ili je radio tri dana u tjednu, kao što to tvrdi tužitelj, a nakon toga točno utvrditi koliko mjeseci je trajalo razdoblje u kojem je tužitelj radio na radnom mjestu prodavač-dostavljač (radi li se o osam i pol mjeseci – koliko se dobije ako se računa da je od 1. srpnja do 31. prosinca 2010. tužitelj radio samo na radnom mjestu putnik gastro-programa ili se radi o duljem razdoblju), a zatim provesti novo vještačenje po sudskom vještaku medicine rada na okolnost je li kroz točno utvrđeno razdoblje u kojem je tužitelj radio na radnom mjestu prodavač-dostavljač, a nakon izdavanja liječničke svjedodžbe od 25. siječnja 2010., došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja koje je u uzročnoj vezi s radom na tom radnom mjestu prodavač-dostavljač, pa ako je došlo do pogoršanja zbog tog uzroka, u kojoj mjeri je isto pogoršano, odnosno je li došlo do smanjenja životne aktivnosti i u kojem opsegu, s time da nalaz i mišljenje vještaka moraju biti jasni, valjano obrazloženi i u skladu s pravilima struke, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku u kojoj će sud utvrditi sve odlučene činjenice i ocijeniti provedene dokaze te za svoja utvrđenja i stavove dati jasne i argumentirane razloge.

33. Na temelju odredbe čl. 371. ZPP-a je odlučeno da se predmet vraća pred drugog suca pojedinca.

34. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac