REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-351/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1706/2024-18, od 15. siječnja 2026., dana 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja ŠE djelomično se uvažava, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1706/2024-18, od 15. siječnja 2026., u pobijanom dijelu (točke I. i II. izreke izreke) i sudi:

1. Nalaže se tuženiku ME isplatiti tužitelju ZE, na ime naknade štete ukupan iznos od 400,63 eura zajedno sa zateznom kamatom na iznos 15,63 eura od 1.7.2024., a na iznos od 385,00 eura od 15. siječnja 2026., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

II. Nalaže se tuženiku ME naknaditi tužitelju ZE troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 117,32 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: poslovni broj: Pn-1706/2024-18, od 15. siječnja 2026., presuđeno je:

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se tuženiku ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 801,25 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 1.7.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.”

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

2. Žalbu protiv presude uložio je tuženik navodeći u žalbi da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i udovolji tužbenom zahtjevu, ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj nalazi u tome da bi presuda bila nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude te da o odlučnim činjenicama nema dostatnih razloga, a oni koji su navedeni proturječe isprava i iskazima, a osobito iskazu i nalazu i mišljenju vještaka Berislava Šimunovića.

2.2. U sadržaju žalbe tužitelj obrazlaže zašto smatra da je prvostupanjski sud vezan činjenicom da je utvrđena prekršajna odgovornost tuženika, a da je pitanje odgovornosti za štetu trebao sagledavati kroz primjenu odredbi članka 1045. do 1054. Zakona o obveznim odnosima, odnosno prema krivnji. Također smatra da iz analize dinamike nastanka prometne nezgode koju je u svom nalazu i mišljenju iznio prometni vještak proizlazi odgovornost tuženika za nastanak nezgode.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6.1. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, te se žalba protiv presude u sporu male vrijednosti, u smislu članka 467. stavak 2. ZPP-a, ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. U drugostupanjskom postupku, kao i u prvostupanjskom, sporna je odgovornost za nastanak nezgode, te visina imovinske štete.

7.1. Nije sporno da je tuženik na licu mjesta, po nalogu policije, platio novčanu kaznu zbog postupanja protivno odredbi čl. 112. st. 6. ZOSPC-a kojom je propisano kako je vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva koji se kreće biciklističkom stazom dužan pri prelasku kolnika obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju te kolnik prelaziti nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način.

8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u snimku nezgode iz koje je vidljivo kako je došlo do nezgode i na osnovu te snimke prometni vještak izradio je svoj nalaz i mišljenje.

9. U svom iskazu tužitelj je naveo da je vozio Radničkom cestom i zaustavio se na križanju, pogledao je u desno i vidio tuženika na biciklu koji je bio udaljen 30-ak metara. Pogledao je u lijevo i kada je vidio da nema nikoga pokrenuo je automobil i tada se tuženik zaletio u njega. Smatrao je da će proći autom prije negoli tuženik na biciklu dođe do njega, odnosno, da će usporiti.

9.1. Tuženik je iskazao da je do štetnog događaja došlo iz razloga što je tužitelj prije nego je krenuo s vozilom gledao u lijevo i nije gledao desno i nije se uvjerio da može nesmetano krenuti. Nije sklon raditi probleme pa je platio prekršajnu kaznu, ali misli da to nije u redu.

10. Vezano za pitanje odgovornosti za štetu i visinu štete, provedeno je prometno vještačenje po prometnom vještaku Berislavu Šimunoviću koji je u svom nalazu i mišljenju u bitnom naveo da je u štetnom događaju bicikl tuženika s prednjim kotačem naletio na prednji desni bočni dio vozila osiguranika tuženika, nakon čega je došlo do nabacivanja tijela tuženika na poklopac motora, a zatim i pada tuženika na kolnik. Mjesto naleta se nalazilo na biciklističkoj stazi u sklopu pješačkog prijelaza Radničke ceste, a tuženik je na kolnik Radničke ulice stupio u vožnji, bez prethodnog zaustavljanja.

10.1. Glede mogućnosti izbjegavanja naleta vještak je naveo da do naleta ne bi došlo da se tuženik prije stupanja na kolnik Radničke ceste zaustavio s biciklom na istočnom nogostupu Avenije Marina Držića, jer bi tada vidio vozilo tužitelja kako se pokreće prema raskrižju istočnog kolnika i da je tada odustao od radnje prelaska kolnika i ostao zaustavljen, na taj način bi propustio vozilo tužitelja da izvrši radnju uključivanja.

10.2. Isto tako da je tužitelj prije pokretanja vozila pogledao u desnu stranu, vidio bi tuženika na biciklu udaljenog oko 2,8 m od mjesta naleta, odnosno oko 0,4 m duboko na istočnom nogostupu Avenije Marina Držića, pa da je ostao zaustavljen i propustio tuženika da na biciklu prijeđe preko kolnika Radničke ceste ispred njegovog vozila, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Da je tuženik u trenutku kada je tužitelj pokrenuo vozilo i krenuo u raskrižje i poduzeo radnju kočenja, ne bi uspio zaustaviti bicikl prije mjesta naleta jer je pri brzini kojom se kretao zaustavni put iznosio bi 3,3 metra, a on s nalazio 2,8 metara od mjesta naleta.

10.3. Što se tiče visine štete na vozilu vještak ju je procijenio na iznos od 770,00 eura.

11. Pravni okvir spora pravilno je prvostupanjski sud postavio pozivajući se na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014 64/2015, 108/2017, 70/2019,42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZOSPC) i to:

- odredbu članka 34. st. 1. ZOSPC-a prema kojem su sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.

- odredbu članka 43. st. 1. i 2. ZOSPC-a kojim je propisano kako vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu te da je prije započinjanja tih radnji dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

- odredbu članka 62. st. 1. ZOSPC-a kojim je propisano kako vozač ne smije vozilom ući u raskrižje ako je gustoća prometa takva da se očito mora zaustaviti u raskrižju ili na obilježenom pješačkom prijelazu i na taj način ometati ili onemogućiti promet vozila koja dolaze s bočnih kolnika ili promet pješaka.

- odredbu članka 112. st. 6. ZOSPC-a kojim je propisano da je vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva koji se kreće biciklističkom stazom dužan pri prelasku kolnika obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju te kolnik prelaziti nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način.

11. Cijeneći nalaz vještaka, kao i iskaze stranaka, sve u korelaciji s prometnom propisima, drugostupanjski sud smatra da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je za nezgodu isključivo odgovoran tužitelj. Naime, sasvim je izvjesno da je na mjestu nezgode preglednost vrlo dobra i da su oba sudionika u nezgodi vidjela jedan drugog i da su oba očito smatrala da će ga upravo onaj drugi propustiti ili ostati zaustavljen. Tuženik je biciklom brzinom od oko 10 km/h ušao u raskršće bez zaustavljanja ili smanjenja brzine postupajući protivno odredbi čl. 112. st. 6. ZOSPC-a, dok je s druge strane i tužitelj, koji je stajao zaustavljen na pješačkom prijelazu ispred biciklističke staze, protivno odredbi članka 43. st. 1. i 2. ZOSPC-a, pokrenuo vozilo i prešao preko biciklističke staze bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.

11.1. Na taj način oba sudionika u prometnoj nezgodi, po ocijeni drugostupanjskog suda u jednakim omjerima 50% naprama 50% doprinijeli su nastanku štetnog događaja.

12. Vezano uz visinu štete, prema procijeni vještaka ona na vozilu iznosi 770,00 eura, čemu treba pribrojiti i dokumentirani trošak uslužne procjene štete u iznosu od 31,25 eura, tako da ukupna šteta iznosi 801,25 eura.

13. Pravni okvir glede naknade imovinske štete odnosi se na primjenu odredbi članka 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, nadalje ZOO) kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, u vezi sa čl. 1085. st. st. 3. i 1092. st. 1. ZOO-a.

13.1. Tužitelj, bez obzira na činjenicu da je vozilo opasna stvar, ima pravo na naknadu štete po općim pravilima odgovornosti za štetu prema utvrđenom doprinosu učesnika u nezgodi.

14. Kako je ukupna šteta utvrđena u visini od 801,25 eura, a doprinos tuženika iznosi 50%, drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i dosudio tužitelju iznos od 400,63 eura, srazmjerno doprinosu tuženika nastaloj šteti.

15. Zatezna kamata dosuđena je tužitelju za štetu na vozilu od presuđenja pa do konačne isplate jer se radi o nenovčanoj repariranoj šteti na koju zakonske zatezne kamate mogu teći od presuđenja, a u odnosu na iznos od 31,25 eura zatezne kamate teku od dana plaćanja računa pa do konačne isplate.

16. O troškovima postupka drugostupanjski sud odlučio je primjenom odredbe članka 154. st. 4. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, na način da zbog jednakog uspjeha u parnici svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

17. Tužitelju su priznati troškovi žalbe srazmjerno uspjehu u drugostupanjskom postupku.

18. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 1. rujna 2026.

Sudac

Branimir Miljević