Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj R1-247/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u izvanparničnom postupku radi prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi predloženice ŠŠ iz [adresa], zastupane po punomoćniku Teu Raniću, odvjetniku iz Rijeke, dana 01. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Na temelju odredbe članka 27. u vezi s odredbom članka 39. stavak 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama određuje se prisilni smještaj predloženice ŠŠ iz [adresa], u Klinički bolnički centar Rijeka, Kliniku za psihijatriju, s mogućnošću njezinog premještaja u drugu odgovarajuću ustanovu.

II Prisilni smještaj predloženice ŠŠ traje do 24. rujna 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem ovog suda poslovni broj R1-247/2026-2 od 25. kolovoza 2026. pokrenut je postupak radi prisilnog zadržavanja predloženice ŠŠ iz [adresa], u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Klinici za psihijatriju, dok je rješenjem ovog suda poslovni broj R1-247/2026-5 od 27. kolovoza 2026. određen nastavak prisilnog zadržavanja predloženice u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Klinici za psihijatriju do 02. rujna 2026., jer je utvrđeno da su za to ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 36. stavak 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj: 76/14. - dalje: ZZODS).

2. U tijeku ovog izvanparničnog postupka proveden je dokaz uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju za predloženicu, saslušanjem odjelnog liječnika – specijalista psihijatrije ABC dr.med. (u zamjeni za voditelja odjela), posjetom i saslušanjem predloženice te vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji izv.prof.dr.sc. Mirjani Graovac dr.med. specijalisti psihijatrije iz Rijeke, koja je i saslušana na ročištu održanom dana 01. rujna 2026.

3. Iz priložene medicinske dokumentacije i prijamnog zapisnika, proizlazi da je predloženica dovezena kolima HMP u pratnji policije, da je navela kako joj je 09.08.2026. ukradena „fatalna doza terapije“ o čemu je obavijestila policiju, da smatra da joj je dijete u smrtnoj opasnosti, osoba M.Đ. da joj dolazi na vrata i prijeti njoj i djetetu, da se boji da će dijete progutati mrak, da zadnjih 10 dana živi na ulici ili kod prijatelja, da je zvala policiju jer ju majka nije pustila u stan, da je bez novaca, da u zadnje vrijeme ne spava kroz noć, da prospava po 2 sata u prisutnosti osoba kojima vjeruje. Zabilježeno je kako je predloženica bila verbalno neugodna prema djelatnicima policije te je tražila njihov broj značke. Kod prijem je odbijala bolničko liječenje. Po pregledu je zbrinuta, dobila je parenteralnu terapiju te je smještena u sobu uz mjere intenzivne psihijatrijske skrbi. Od heteropodataka policije u pratnji su dobiveni podaci da predloženica višekratno poziva policiju, da je agresivna spram policije te ih vrijeđa. Kod prijama su zabilježene dijagnoze: F25.2 Shizoafektivni poremećaj, mješani tip; F60.3 Emocionalno nestabilna ličnost. Iz medicinske dokumentacije Klinike za psihijatriju je vidljivo da se radi o jedanaestoj hospitalizaciji na Klinici za psihijatriju KBC Rijeka, prva hospitalizacija je bila 2013.g.

4. Prema iskazima odjelnih liječnika proizlazi da je predloženica hospitalizirana u ovoj ustanovi po deseti put zbog pogoršanja psihičkog stanja u okviru osnovne duševne bolesti psihoafektivni poremećaj. Na dan prijema bila je izuzetno uznemirena, govorila da je njezino dijete u smrtnoj opasnosti, da njoj poznata osoba dolazi na vrata, prijeti njoj i djetetu, da zadnjih 10 dana živi na ulici ili kod prijatelja, a da je policiju zvala jer ju majka nije pustila u stan i da je bez novaca. Prilikom prijema da je bila manifestno psihotična po paranoidnom tipu, nepovjerljiva, razdražljiva, praskava te daljnji egzamen nije bio moguć. Prilikom prvog ročišta, prema navodima odjelnog liječnika predloženica je i dalje na manifestno paranoidna, niti malo ne vjeruje liječnicima. Prilikom drugog ročišta prema navodima odjelnog liječnika ustrajalo se kod prijedloga datog u samom početku, uz navode da se psihičko stanje predloženice pomalo pogoršava na način da je sve više uznemirena, često praskava, konfliktna, dok je jučer opet bila na rubu fizičkog nasilja prema dementnoj bolesnici koja joj je uzela njezine stvari, ali reakcija predloženice je bila daleko iznad normalnog i uobičajenog. I prije prijema direktno je ugrozila zdravlje i sigurnost svog mlt. sina na način da je divljački lupala na vrata majčinog stana, da je majka stavila ključ u bravu i nije joj iz straha dala da uđe i pozvala je policiju, ugrožavala je svoje zdravlje i sigurnost nakon što je ostala bez smještaja, isključivo zbog svog ponašanja i 10 dana provodila gdje je god stigla kao beskućnica. U tome odjeli liječnik nalazi direktno ugrožavanje tuđih prava, zdravlja i sigurnosti kao i ugrožavanje svojeg zdravlja i sigurnosti. Prema navodima odjelnog liječnika, predloženica nema naznaka razvijanja ikakvog uvida u svoje psihičko stanje i potpuno je nekritična spram svojeg ponašanja koje ocjenjujemo nepredvidljivim i opasnim po nju i okolinu. Stoga se ustajalo na prijedlogu da je potrebno daljnje bolničko liječenje dok ambulanto liječenje u ovom trenutku nije moguće.

5. Iz pismenog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje izv.prof.dr.sc. Mirjane Graovac dr.med. specijaliste psihijatrije iz Rijeke od 31. kolovoza 2026. te njezina iskaza sa usmene rasprave, a koji nalaz i mišljenje je dan na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i osobnog pregleda predloženice dana 31. kolovoza 2026. na Klinici za psihijatriju KBC Rijeka, proizlazi da je predloženica bila pri svijesti, uredno orijentirana (osim vremenski nesigurna). Kontakt se uspostavio i održavao uz usmjeravanje. Na pitanja je odgovarala i sama spontano producirala, psihomotorno je bila ubrzana. Mišljenje je po formi bilo konfuzno, u sadržaju misli interpretacije i projekcije, moguća su i druga doživljavanja psihotičnog reda. Raspoloženje je bilo nestabilno kao i voljno nagonski dinamizmi. Prema nalazu vještakinje, predloženica je bila psihotična, nekritična i bez uvida u svoje stanje i situaciju u kojoj se nalazi.

5.1. Odgovarajući na pitanja i primjedbe punomoćnika predloženice, vještakinja je navela da se radi o psihotičnoj razini poremećaja pri čemu je testiranje realiteta upitno što ne znači da ta upitnost postoji u svim aspektima funkcioniranja osobe i u tome netestiranju realiteta predloženica se iz svih snaga trudi da zaštiti sebe i svoje dijete od osobe koju je procijenila ugrožavajućom. Braneći tako sebe i svoje dijete predloženica može ugroziti sebe i druge. Na upit da li je tijekom postupak utvrđeno postojanje opasnosti od osobe koju spominje predloženica čime bi njena reakcija bila opravdana, vještakinja je odgovorila da utvrđivanje takvih činjenica nije njezin posao niti predmet vještačenja. Vještakinja nije mogla odgovoriti niti na hipotetsko pitanje da li bi osoba bez dijagnoze postupala na jednaki način jer je zadatak vještaka dati nalaz i mišljenje u odnosu na konkretnu osobu i njezino stanje. Dalje je istakla da ponašanje predloženice prethodno prijemu na odjelu ukazuje na jedan snažan osjećaj ugroženosti s obzirom da je sama pozvala policiju, zvala svoju psihijatricu i lupala majci na vrata. Vještakinja je mišljenja da u ovoj situaciji ambulantno liječenje nije prihvatljivo nego dolazi u obzir samo bolničko liječenje nakon kojeg će se svakako nastaviti ambulantno liječenje u dogovoru predloženice i liječnika psihijatra. Vještakinja se izjasnila da je u pismenom nalazu i mišljenju u dijelu gdje je iznosila razgovor s predloženicom, iznijela njezine navode vezane za osjećaj nesigurnosti predloženice i njezinog djeteta prema stanovitom TŠ, te da zadatak vještaka nije bio pregledavati privatne poruke u mobitelu, koje je te prilike predloženica vještakinji željela pokazati.

5.2. Prema konačnom mišljenju vještakinje klinička slika odgovara dijagnostičkoj kategoriji Shizoafektivnog poremećaja, mješanog tipa (F25.2) u komorbiditetu sa dg Emocionalno nestabilna ličnost (F60.3), da se radi o psihotičnom poremećaju odnosno težoj duševnoj smetnji te da je opravdana potreba prisilnog smještaja predloženice ŠŠ u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 30 dana.

6. Predloženica ŠŠ iz [adresa], rođena **.**.1991., saslušana je navela da je svjesna svojih psihičkih problema radi kojih se liječi kod dr. Š te da je u postupku psihoterapije. Navodi da uskraćuje pristanak za boravak u KBC Rijeka, Klinici za psihijatriju zbog postupanja medicinskog osoblja kada je prisilno zadržana 2013. dok je bila trudna sa svojim prvim djetetom i tijekom boravka fiksirana za krevet. Tvrdi da je prilikom naknadnih hospitalizacija imala neugodnih iskustava na ovom Odjelu, npr. prilikom posljednjeg prijema kada je bez prethodnog pitanja i obavijesti na moguće alergije , liječnica na prijemu primijenila lijek koji nije odgovarajući za predloženicu. Iskazala je da boluje i od gastro problema te smatra da u ovoj ustanovi ne dobiva odgovarajuće medikamente za te zdravstvene probleme. Pojasnila je kako je dolazak na Kliniku uzrokovan prethodnim ponašanjem njezina bivšeg seksualnog partnera prema njoj i njezinu mlt. sinu, kojima je prijetio i radi čega je učestalo zvala policiju i vršila prijave. Pojasnila je da je na Kliniku dovedena kolima hitne pomoći po policiji, a po telefonskom pozivu majke nakon što je pokušala sa ključevima, koje posjeduje, ući u stan gdje majka predloženice boravi sa mlt. unukom. Predloženica je iskazala da je njezina majka alkoholičarka te da ne zna zašto predloženicu nije željela pustiti u stan već je zvala policiju, a oni hitnu. Istakla je da se njezino zdravstveno stanje znatno pogoršalo uslijed događaja u posljednja dva tjedna vezano za ponašanje s KŠ te gubitkom stana. Prilikom saslušanja na drugom ročištu predloženica je je iskazala da i dalje nema povjerenja u javni zdravstveni sustav niti liječenje u ovoj ustanovi zbog svega prethodnog što je navela na prvom ročištu odnosno zbog svih onih loših iskustava, neodgovarajuće terapije i loših higijenskih uvjeta radi čega i koristi usluge privatnih psihijatara i psihoterapeuta.

7. Punomoćnik predloženice je ustvrdio da sukladno članku 27. ZZODS -a, pored težih duševnih smetnji, da bi se predloženici odredio prisilni smještaj mora biti ispunjen kumulativni uvjet da zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost. Smatra da u predmetnom slučaju ne postoji takva ugroza već realna opasnost zbog koje je protiv osobe TŠ pokrenut kazneni postupak, tj. podnesena kaznena prijava. Zbog toga drži da nisu ispunjeni uvjeti za prisilni smještaj predloženice.

8. Odredbom članka 27. ZZODS-a propisano je da će se osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, smjestiti u psihijatrijsku ustanovu po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisan ovim Zakonom.

9. Ocjenom svih provedenih dokaza, a posebice prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinje kao stručan i objektivan, u bitnome je utvrđeno da je predloženici prijeko potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi jer je utvrđeno da sadašnja hospitalizacija u kojoj je započeto neophodno liječenje i upotreba psihofarmaka do sada nije polučila zadovoljavajuće poboljšanje psihičkog stanja. Nadalje je utvrđeno da kod predloženice postoji dijagnoza Shizoafektivnog poremećaja, mješanog tipa (F25.2) u komorbiditetu sa dg Emocionalno nestabilna ličnost (F60.3), da se radi o psihotičnom poremećaju odnosno težoj duševnoj smetnji koja opravdana potrebu prisilnog smještaja predloženice u psihijatrijskoj ustanovi s obzirom da je ista potpuno ne kritična i bez uvida u vlastito stanje i potrebu liječenja, što u ovom trenutku isključuje mogućnost ambulantnog liječenja.

10. Radi svega utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 27. ZZODS-a za prisilni smještaj predloženice u psihijatrijsku ustanovu pa je na temelju članka 39. stavak 1. ZZODS-a odlučeno kao u točki I izreke ovoga rješenja.

11. Sukladno mišljenju vještakinje o potrebom trajanju liječenja, prisilni smještaj predloženice u psihijatrijskoj ustanovi određen je na temelju članka 39. stavak 3. ZZODS-a u trajanju od trideset ( 30 ) dana od dana kada je psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju predloženice, pa kako je takva odluka psihijatra uslijedila 25. kolovoza 2026., trajanje prisilnog smještaja određeno je do 24. rujna 2026., kao u točki II izreke ovoga rješenja, s mogućnošću njezinog premještaja u drugu odgovarajuću ustanovu.

U Rijeci 01. rujna 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od tri dana od dana primitka njegovog pismenog prijepisa. Žalba se podnosi ovom sudu , u dva istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje vijeće Županijskog suda u Rijeci. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

DNA:

1. Predloženici - putem Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka

2. Kliničkoj bolnici Rijeka - Klinici za psihijatriju

3. Punomoćniku predloženice Teu Raniću, odvjetniku iz Rijeke

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Rijeka