REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-82/2026-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja DOŽE, državljanin Venezuele, kojeg zastupa opunomoćenik Matej Šokčević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić d.o.o., Osijek, Reisnerova 34, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, Rudina Mlaka 2, Tovarnik, OIB: OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik DO, voditelj Centra, radi zahtjeva za pravnu pomoć, 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Službe za granicu, Tranzitnog prihvatnog centra za strance Tovarnik, KLASA: UP/I-216-03/26-10/1, URBROJ: 511-15-15-1-26-1 od 15. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Službe za granicu, Tranzitnog prihvatnog centra za strance Tovarnik, KLASA: UP/I-216-03/26-10/1, URBROJ: 511-15-15-1-26- 1 od 15. siječnja 2026. odbijen je zahtjev tužitelja za pravnu pomoć u postupku povrata državljanina treće zemlje sukladno članku 198. stavku 8. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja u bitnome navodeći da je osporavano rješenje doneseno unatoč postojanju okolnosti iz članka 198. stavaka 2. i 3. Zakona o strancima kojima se uređuje navedeno pitanje. Ističe da su samo paušalno citirane zakonske odredbe, pa se tako navodi kako je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj ne ispunjava niti jedan od uvjeta za pravno zastupanje propisanih odredbom članka 198. stavkom 3. Zakona o strancima, međutim, ne navodi se koje točno zakonske pretpostavke tužitelj u predmetnom slučaju ne ispunjava. Stoga smatra da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži sve bitne dijelove propisane člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku.

2.1. Nadalje tužitelj citira odredbu članka 198. Zakona o strancima u svezi pretpostavki koje navedeni Zakon propisuje u svezi odobrenja besplatne pravne pomoći, odnosno radi uskrate iste, dok iz pobijanog rješenja ostaje nejasan razlog odbijanja zahtjeva tužitelja. Ukazuje kako se besplatna pravna pomoć može odobriti državljaninu treće zemlje ukoliko je ranjiva osoba, pa je tako odredbom članka 182. Zakona o strancima uređen institut zaštite u postupku povrata, a koji tuženik nije razmatrao prilikom donošenja pobijanog rješenja.

2.2. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode iz tužbe te se protivi tužbi kao neosnovanoj i pravno neutemeljenoj. Ističe da su prilikom donošenja pobijanog rješenja u potpunosti ispitani uvjeti za pravno zastupanje propisani odredbom članka 198. stavka 3. Zakona o strancima te je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava niti jedan od tih uvjeta. Naime, tužitelj je rođen **.**.2001. u mjestu Aragua, Venezuela, državljanin je Venezuele i nositelj putne isprave Venezuele broj: 169121752 izdane dana 14. lipnja 2022. s rokom važenja do 13. lipnja 2032., a utvrđeno je da je tužitelj u Republici Hrvatskoj boravio nezakonito, zbog čega mu je I Policijska postaja Rijeka donijela rješenje o protjerivanju od 26. rujna 2025. temeljem kojeg rješenja mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine. Osim toga, za vrijeme dok je bio smješten u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik, u razgovoru s tužiteljem utvrđeno je da nema niti jednog člana svoje uže obitelji koja bi boravila u [adresa] na dugotrajnom boravku, stalnom boravku ili da je hrvatski državljanin, a također je utvrđeno da tužitelj nije osoba koja bi se mogla svrstati u skupinu ranjivih osoba.

3.1. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 19. veljače 2026. ističe da tuženik (tek) u odgovoru na tužbu iznosi određene činjenice i djelomično obrazlaže svoju odluku koja je predmet ovog spora. Međutim, tuženik i dalje paušalno iznosi kako tužitelj nije osoba koja bi se mogla svrstati u skupinu ranjivih osoba, no pri tome ne iznosi nikakve činjenice niti prilaže dokaze koji bi išli u prilog tome da bi u postupku isto bilo utvrđeno. Ukazuje na činjenicu kako je za vrijeme smještaja u Tranzitno prihvatnom centru za strance Tovarnik, njegovo zdravstveno stanje bilo narušeno te je primjerice dana 25. studenog 2025. godine zatražio hitnu medicinsku intervenciju, a smatra bitnim napomenuti kako je tijekom kolovoza 2025. godine bio podvrgnut operaciji pupčane kile / umbilical hernia u Španjolskoj, te je nakon toga trpio jake i oštre bolove, a liječnička pomoć koja mu je bila pružena u TPCS u Tovarniku nije bila dostatna. Tužitelj je u konačnici dana 25. studenog 2025. godine bio prevezen u OŽB Vukovar gdje je bio pregledan od strane dva kirurga, a bile su obavljene laboratorijske pretrage i ultrazvuk abdomena, te je zaključeno kako su bolovi i nelagode tipične nakon izvršenog operacijskog zahvata kojem je tužitelj bio prethodno podvrgnut. S obzirom da je tuženik za vrijeme tužiteljevog smještaja u TPCS u Tovarniku (rujan-prosinac 2025.) nedvojbeno bio upoznat sa zdravstvenim stanjem tužitelja, to je neutemeljeno rješenje tuženika od 15. siječnja 2026. godine kojim je tužitelju kao možebitnoj ranjivoj osobi odbijen zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći. Pored toga, tužitelj Sudu dostavlja liječnički nalaz traumatologa-ortopeda dr. AO, od 22. listopada 2018. godine iz kojeg je razvidno kako je tužitelj zadobio ozljede nanesene hladnim oružjem uslijed fizičkog napada prilikom sudjelovanja na javnim demonstracijama protiv venezuelanskih vlasti. Naime, venezuelanske vlasti tužitelja smatraju političkom izbjeglicom, jer je tužitelj politički aktivan kao mladi aktivist u stranci COPEI (opozicijskoj prema režimu u Venezueli), a politička stranka kojoj tužitelj pripada, otvoreno se protivi vladajućem režimu u Venezueli, zemlji u kojoj i dalje postoje sustavna kršenja ljudskih prava i humanitarna kriza koju međunarodna zajednica široko priznaje.

5. Tuženik u podnesku od 16. travnja 2026. u bitnome navodi da je dana 25. studenog 2025. od strane policijskih službenika TPC Tovarnik tužitelj prevezen u OŽB Vukovar gdje je bio pregledan od strane liječnika GO, specijalista opće kirurgije te u prilogu dostavlja povijest bolesti. Stajališta je kako tužitelj radi svojih ranijih zdravstvenih problema, kao i radi operacije pupčane kile koju je obavio u Španjolskoj nije osoba koja bi se mogla svrstati u skupinu ranjivih osoba.

6. U podnesku od 6. svibnja 2026., osim već dosada iznesenih navoda, tužitelj ističe da tuženik naknadno pokušava iznijeti razloge svoje odluke, a koje je trebao iznijeti u obrazloženju rješenja. Naime, određeno, jasno i potpuno obrazloženje rješenja je uvjet bez kojega se ne može osigurati ostvarenje zakonom zajamčenog prava na pravni lijek. Stranci kojoj nisu poznati razlozi na kojima se temelji akt kojim je nezadovoljan, onemogućava se podnošenje učinkovitog pravnog lijeka, a pravilno argumentirano obrazloženje nužan je preduvjet za učinkovitu provedbu nadzora zakonitosti i pravilnosti rješenja. Stoga predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku platiti tužitelju troškove spora na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR, sastava podneska od 19. veljače 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR, sastava podneska od 6. svibnja 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 3.750,00 EUR.

7. Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-82/2026-10 od 8. svibnja 2026. pozvao stranke da se u roku od 15 dana od dana dostave toga rješenja očituju o tome jesu li suglasne da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu te su stranke Sudu dostavile podneske u kojima daju svoju suglasnost da se spor riješi bez održavanja rasprave.

7.1. Budući da su se u ovom upravnom sporu stranke izrijekom suglasile da se upravni spor riješi bez održavanja rasprave, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., - dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

8. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 22. listopada 2025. Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik, podnio zahtjev za pravnu pomoć u postupku povratka državljanina treće zemlje sukladno članku 198. stavku 8. Zakona o strancima kojom je propisano da se pravna pomoć pruža na zahtjev državljanina treće zemlje.

10. Sukladno odredbi članka 198. Zakona o strancima, besplatna pravna pomoć obuhvaća: 1. davanje pravnog savjeta, 2. pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanje pred upravnim sudom (stavak 1.). Pravo na pravnu pomoć ima državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi i državljanin treće zemlje na kratkotrajnom boravku za kojeg je pokrenut postupak donošenja rješenja u vezi s povratkom ili za kojeg je doneseno rješenje u vezi s povratkom, protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, nego pokrenuti upravni spor (stavak 2.). Pravo na pravnu pomoć iz stavka 1. točke 2. ovoga članka ima državljanin treće zemlje ako: - je rođen u [adresa], - boravi u [adresa] neprekidno najmanje jednu godinu, - član njegove uže obitelji boravi u [adresa] na dugotrajnom boravku, stalnom boravku ili je hrvatski državljanin, - je ranjiva osoba (stavak 3.).

11. Tuženik je u osporavanom rješenju citirao relevantnu odredbu članka 198. Zakona o strancima i utvrdio da tužitelj ne ispunjava niti jedan od uvjeta za pravno zastupanje propisanih člankom 198. stavkom 3. Zakona o strancima te je stoga odbio predmetni zahtjev.

12. Naime, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj rođen **.**.2001. u mjestu Aragua, Venezuela, državljanin je Venezuele i nositelj putne isprave Venezuele broj: 169121752 izdane dana 14. lipnja 2022. s rokom važenja do 13. lipnja 2032.

13. Nadalje, dana 26. rujna 2025. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava primorsko-goranska, I. Policijska postaja Rijeka donijela je rješenje o protjerivanju KLASA: NK-UP/I-216-02/25-19/400, URBROJ: 511-09-23-25-1 kojim je tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske te mu je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u trajanju od jedne godine, računajući od dana donošenja rješenja pa je stoga utvrđeno da se tužitelj nalazi u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj.

14. Osim toga, za vrijeme dok je bio smješten u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik utvrđeno je da tužitelj nema niti jednog člana svoje uže obitelji koja bi boravila u [adresa] na dugotrajnom boravku, stalnom boravku ili da je hrvatski državljanin. Također je utvrđeno da tužitelj nije osoba koja bi se mogla svrstati u skupinu ranjivih osoba sukladno članku 182. Zakona o strancima kojim je propisano da će se prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzeti u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere (stavak 1.) te da se u smislu stavka 1. ovoga članka, ranjivim osobama smatraju maloljetnici, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, članovi jednoroditeljskih obitelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa te osobe s duševnim smetnjama.

15. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, pravilno tuženik zaključuje da tužitelj ne ispunjava niti jedan od uvjeta za pravno zastupanje propisanih člankom 198. stavkom 3. Zakona o strancima obzirom da nije rođen u [adresa], ne boravi u [adresa] neprekidno najmanje jednu godinu, član njegove uže obitelji ne boravi u [adresa] na dugotrajnom boravištu, stalnom boravku i nije hrvatski državljanin te se ne može svrstati u kategoriju ranjivih osoba.

16. Tužitelj niti ne osporava činjenicu da ne ispunjava prva tri navedena uvjeta, ali se poziva na ranjivost pri tome navodeći zdravstvene probleme i operaciju koja je obavljena u Španjolskoj kao jedan od uvjeta za priznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć. Međutim, razlozi koje tužitelj navodi ne mogu se svrstati u razloge da bi se isti smatrao ranjivom osobom sukladno članku 182. stavku 2. Zakona o strancima.

17. Točni su navodi tužitelja da je tuženik (tek) u odgovoru na tužbu i podnesku od 16. travnja 2026. (dodatno) obrazložio svoju odluku u smislu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.). Međutim, obzirom da je argumentirano obrazloženje rješenja tuženik iznio tijekom upravnog spora, a tužitelju je dana mogućnost očitovati se o svim navodima tuženika te činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno članku 6. stavku 1. ZUS-a te je Sud u cijelosti razmotrio navode i prigovore tužitelja, navedeni nedostatak ne utječe na drukčije rješavanje ove uprave stvari.

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 116. stavak 2. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao što je i odlučeno u točki I. izreke presude.

19. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio predmetni spor, to Sud nije usvojio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, obzirom da je odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (točka II. izreke presude).

U Osijeku 1. rujna 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku