Poslovni broj: Povrv-149/2025-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić-Grad, Športska 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, po sucu toga suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivani Matić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Ivamont d.o.o. iz Ivanić-Grada, Vulinčeva 24, OIB 86660343460, zastupanog po direktoru SŠ, a on po punomoćniku Hrvoju Mučnjaku, odvjetniku u Ivanić-Gradu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 7. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku, 1. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice broj Ovrv-3919/2025 od 14. svibnja 2025. održava se na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužiteljici isplati iznos od 22.215,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

na iznos od 3.125,00 EUR od 2. kolovoza 2024.

na iznos od 14,31 EUR od 9. kolovoza 2024.

na iznos od 50,11 EUR od 29. kolovoza 2024.

na iznos od 3.125,00 EUR od 3. rujna 2024.

na iznos od 39,56 EUR od 11. rujna 2024.

na iznos od 16,54 EUR od 13. rujna 2024.

na iznos od 3.125,00 EUR od 2. listopada 2024.

na iznos od 14,31 EUR od 10. listopada 2024.

na iznos od 33,40 EUR od 17. listopada 2014.

na iznos od 3.125,00 EUR od 5. studenoga 2024.

na iznos od 3.125,00 EUR od 4. prosinca 2024.

na iznos od 3.125,00 EUR od 14. siječnja 2025.

na iznos od 122,99 EUR od 15. siječnja 2025.

na iznos od 3.125,00 EUR od 6. veljače 2025.

na iznos od 48,99 EUR od 15. veljače 2025.

pa do isplate po stopi određenoj čl- 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za trgovačke odnose za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužiteljici naknadi trošak javnobilježničkog postupka ovrhe u iznosu od 845,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 14. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku Ivamont d.o.o. iz Ivanić-Grada, Vulinčeva 24, OIB 86660343460 da u roku od 15 dana tužiteljici DŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi još i daljnji trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.018,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od donošenja ove presude 1. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1 Tužiteljica DŠ je kao ovrhovoditeljica primjenom Ovršnog zakona temeljem vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika Nives Mirčetić u Velikoj D pokrenula ovršni postupak protiv tuženika trgovačkog društva Ivamont d.o.o. kao ovršenika, i u tom postupku ishodila rješenje o ovrsi broj Ovrv-3919/2025 od 14. svibnja 2025. godine (list 39). Rješenjem o ovrsi naloženo je ovršeniku - tuženiku da u roku od 8 dana ovrhovoditeljici - tužiteljici isplati iznos od 22.215,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, te naknadi trošak javnobilježničkog postupka ovrhe.

2.1 Tuženik je kao ovršenik protiv citiranog rješenja o ovrsi pravodobno izjavio prigovor (list 40), kojim je potraživanja tužiteljice kao ovrhovoditeljice osporio u cijelosti. Ističe kako je sama ovrhovoditeljica - tužiteljica s danom 31. srpnja 2024. raskinula ugovor o zakupu, pa je tada prestao ugovorni odnos stranaka. Smatra da nakon toga ovrhovoditeljica - tužiteljica „za izvanugovorne odnose“ ne može izdavati račune, jer stranke za razdoblje nakon raskida nisu sklopile nikakav novi ugovor o zakupu, tako da tužiteljica na nezakonit način pokušava naplatiti nepostojeći dug.

2.2 Stoga je sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak se nastavio kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga. Konkretno, u ovoj parnici sud treba odlučiti da li se platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti ili djelomice održava na snazi, ili se ukida.

3.1 S druge strane tužiteljica je osnovu svojeg potraživanja obrazložila u podnesku (list 48-51), u bitnome navodeći da je sa tuženikom 1. svibnja 2021. zaključila ugovor o zakupu poslovnog prostora odnosno nekretnina u svojem vlasništvu na neodređeno vrijeme, a nakon toga 1. veljače 2024. drugi ugovor o zakupu istih nekretnina, ali sada na određeno vrijeme od 6 mjeseci. Drugim ugovorom od 1. veljače 2024. ugovorena je mjesečna zakupnina 2.500,00 EUR uvećano još za porez na dodanu vrijednost, a osim toga tuženik se obvezao plaćati i vodu, struju i plin utrošen u tom poslovnom prostoru. Kako tuženik svoje obveze nije podmirivao redovito, tužiteljica je 1. srpnja 2024. otkazala ugovor o zakupu. Međutim, tuženik je i nakon toga ostao u posjedu nekretnina koje su predmet ugovora, sada kao nepošteni posjednik, pa je tužiteljica nastavila izdavati račune u visini ugovorene mjesečne zakupnine. Ove račune tuženik nije podmirio, kao niti račune za utrošak struje i vode, pa je račune za utrošenu vodu i struju podmirila tužiteljica. Na temelju ovih činjenica tužiteljica drži da primjenom čl. 165 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo na naknadu koristi koje je tuženik stekao posjedujući nekretnine tužiteljice i nakon raskida ugovora. Korist se sastoji od zakupnine koju bi tuženik bio dužan plaćati, i to u konkretnom slučaju upravo u iznosu koji su stranke ugovorile citiranim ugovorima o zakupu. Ovu zakupninu tužiteljica potražuje sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svakog pojedinog računa mjesečne zakupnine. Tužiteljica potražuje i iznose koje je umjesto tuženika platila za utrošak struje i vode, također sa zakonskim zateznim kamatama.

3.2 Dalje tužiteljica ističe kako je ovosudnom pravomoćnom presudom od 21.ožujka 2025. broj Ps-10/2024 tuženiku naloženo da iseli iz prostora koji je predmet zakupa, ali tuženik to još uvijek nije učinio.

3.3 Tako tužiteljica potražuje zakupninu u iznosu od 3.125,00 EUR mjesečno za kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2024. godine, te za siječanj i veljaču 2025. godine, utrošak struje i vode za srpanj, kolovoz i rujan 2024. godine, i utrošak struje za studeni i prosinac 2024. godine i za siječanj 2025. godine. Pri tome tužiteljica upućuje na račune ispostavljene tuženiku za zakupninu (list 11, 14, 17, 20, 21, 22, 24), za utrošak vode (list 12, 16, 18), i za utrošak struje (list 13, 15, 19, 23, 25). 4 Iz do sada navedenog nesporno je da su stranke 1. svibnja 2021. zaključile ugovor o zakupu poslovnog prostora odnosno nekretnina u vlasništvu tužiteljice, na neodređeno vrijeme (list 102-104). Nije sporno da su stranke nakon toga 1. veljače 2024. zaključile i drugi ugovor o zakupu istih nekretnina, ali sada na određeno vrijeme od 6 mjeseci (list 90-92). Drugim ugovorom od 1. veljače 2024. ugovorena je mjesečna zakupnina 2.500,00 EUR uvećano još za porez na dodanu vrijednost, što je ukupno 3.125,00 EUR mjesečno. Tuženik se obvezao plaćati i utrošak vode i struje. Na koncu nije sporno da je izjavom od 1. srpnja 2024. godine (list 41, 110) tužiteljica s danom 31. srpnja 2024. raskinula (drugi) ugovor o zakupu „zbog ne plaćanja mjesečnih zakupnina i zbog nekorektnog održavanja nekretnine“. Ujedno je tužiteljica tom izjavom zatražila da tuženik poslovni prostor isprazni odnosno vrati u prvobitno stanje. Tuženik pak smatra da nakon 31. srpnja 2024. ne postoji pravni temelj za bilo kakva potraživanja tužiteljice. Tvrdi kako računi na koje se poziva tužiteljica ne predstavljaju nikakav stvarni poslovni događaj jer se ne temelje na bilo kakvom ugovornom odnosu, pa da nisu u skladu sa odredbama čl. 8 st. 1 Zakona o računovodstvu. Takvi računi ne mogu biti dokaz tražbine, a naplatom tih računa tužiteljica bi stekla korist bez osnove u smislu čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima.

5 Iz istog pravnog odnosa tužiteljica je već pokretala i druge postupke, te ishodila i pravomoćne odluke. Tako je tužiteljica kod javnog bilježnika Valentine Žugec iz Velike Gorice ishodila pravomoćno rješenje o ovrsi od 27. kolovoza 2024. broj Ovrv- 496872024 (list 69-71), zatim ovosudnu pravomoćnu presudu od 21. ožujka 2024. broj Ps-10/2024-13 (list 112-118), i konačno ovosudnu pravomoćnu presudu od 9. svibnja 2025. broj Povrv-195/2024-15 (list 120-124). Presudom broj Ps-10/2024-13 (list 112- 118) tuženiku je naloženo da tužiteljici preda u posjed nekretnine koje su bile predmet prvog ugovora o zakupu.

6 Saslušana kao stranka, tužiteljica DŠ navodi (list 138 -139) da je sa direktorom tuženika SŠ dogovorila i potpisala ugovor o zakupu 1. svibnja 2021. na neodređeno vrijeme, a kasnije i ugovor o zakupu na određeno vrijeme od 6 mjeseci 1. veljače 2024. Tuženik nije ispunjavao svoje obveze iz ugovora, zbog čega je mobitelom kontaktirala s direktorom tuženika (list 58 -62). Račune za zakupninu ispostavljala je sa uračunatim porezom jer posluje u sustavu poreza na dodanu vrijednost, i po osnovi tih izdanih računa svaki mjesec je morala plaćati porez. Podmirivala je račune za režije odnosno za utrošak struje i vode, jer je kod isporučitelja usluga struje i vode evidentirana kao potrošač i dužnik. Zato je račune za utrošak struje i vode prefakturirala na tuženika, a takve računovodstvene poslove obavljao je LŠ. Potvrđuje da je tuženik 15. prosinca 2025. uklonio dio svojih stvari, ali da su neke stvari ostale još uvijek u prostoru. Iako je za to bilo interesa trećih osoba, svoje nekretnine ne može nikome ponuditi za zakup jer su zauzete pokretninama koje su još uvijek pohranjene u prostoru. Budući su šarke ulaznih metalnih vrata bile polomljene, 16. rujna 2025. vrata je djelomice omotala lancem, jer su se vrata jedino tako mogla držati zatvorenim. Nije stavila lokot.

7 Svjedok LŠ za tužiteljicu obavlja računovodstvene usluge, pa ima saznanja o već spomenutim ugovorima o zakupu. Potvrđuje (list 136-138) da su računi za utrošenu vodu i struju za nekretnine koje su bile u zakupu dolazili od isporučite lja tih usluga na ime tužiteljice, jer su isporučitelji u svojim evidencijama imali tužiteljicu kao korisnika usluga odnosno potrošača vode i struje. Račune za vodu i struju „prefakturirao“ je na tuženika ali račune za struju u većem iznosu, jer je tužitel jica tuženika na opisani način teretila za iznos računa bez odbitka iznosa državne subvencije. Računi za struju kasnije su korišteni za odbijanje predporeza. Ulazna vrata bila su povezana lancem i zaključana lokotom, koje su postavili i koristili radnici tuženika. U razdoblju između kolovoza 2024. i veljače 2025. više puta je dolazio u prostor zakupa, viđao odložene stvari i fotografirao zatečeno stanje. Bio je prisutan 15. prosinca 2025. kada je tuženik po svojem radniku MŠ preuzeo neke svoje pokretnine iz poslovnog prostora. Međutim, neke stvari još i sada su na nekretnini tužiteljice. Prisutan je bio i BŠ, koji je tom prilikom kazao da su tu odloženi njegovi paneli i vrata rashladnih uređaja, a čuo je da NŠ u poslovnom prostoru drži kombi-automobil i spremnik.

8 Svjedok NŠ (list 183-185) bio je 6 godina zaposlenik tuženika do kolovoza 2024. i njegovo mjesto rada je bilo najvećim dijelom upravo u prostoru tužiteljice koji je bio predan u zakup tuženiku, a njegov posao je bilo održavanje sv ih strojeva i cijelog voznog parka tuženika. Radio je i na terenu. Posljednji puta u skladištu je bio približno „prije dva mjeseca“ (što bi bilo u ožujku 2026.), kada je odvezao auto - dizalicu. Na fotografijama koje prileže spisu predmeta (list 146-158) prepoznao je skladišni prostor koji je bio predmet zakupa, a na fotografiji na stranici 147 prepoznao je auto-dizalicu koju je odvezao. Poznato mu je da je i BŠ u istom skladišnom prostoru držao svoj viličar i metalne panele, ali ne zna uz čije dopuštenje. Lokot na ulazna vrata skladišta postavio je prije više godina sin tužiteljice, ali ključ lokota čuvao se u sjedištu firme u Ivanić-Gradu, pa bi radnik koji odlazi u skladište uzimao ključ i odlazio u Čemernicu u skladište.

9 Svjedok BŠ (list 188-189) potvrđuje da je ne temelju dopuštenja direktora tuženika SŠ u skladišnom prostoru tužiteljice besplatno držao svoj viličar, hladioničke panele i hladionička vrata. Posljednje svoje stvar i odvezao je iz ovog skladišta „prije nekoliko mjeseci“. Skladište je bilo unutar ograde sa vratima koja su se zaključavala lokotom, ali nije imao ključ tog lokota.

10 Svjedok MŠ (list 182-183) je zaposlen kod tuženika dugi niz godina i potvrđuje da je upravo on za tuženika potpisao zapisnik o zatečenim pokretninama od 15. prosinca 2025. (list 141-142). Navodi kako ga je direktor uputio toga dana u skladište upravo sa zadaćom da se utvrdi što je čije, i tko mora koju stvar ukloniti. Potvrđuje istinitost sadržaja tog zapisnika, i pojašnjava da se u zapisniku zaista konstatira čije su pojedine od zatečenih stvari, i tko ih prema tome mora ukloniti. Pri tome spominje stvari tuženika, stvari BŠ i stvari NŠ. Nakon toga dolazio je u to skladište („ove godine“) još dva ili tri puta radi odvoženja stvari tuženika. Tuženik još uvijek u skladištu drži jednu glomaznu i tešku metalnu konstrukciju, koju treba prerezati na više elemenata radi lakšeg transporta. 11 Iz isprava u spisu predmeta proizlazi (kronološki) da su parnične stranke 1. svibnja 2021. zaključile ugovor o zakupu nekretnina (list 102-104) nesporno u vlasništvu tužiteljice na neodređeno vrijeme, zatim 1. veljače 2024. još jedan ugovor o zakupu istih nekretnina u vlasništvu tužiteljice na određeno vrijeme od 6 mjeseci (list 90-92), kojeg je tužiteljica raskinula izjavom od 1. srpnja 2024. (list 41, 110). Tužiteljica je zbog iseljenja tuženika sa nekretnina koje su bile predmet zakupa na koncu zaista morala tužbom pokrenuti parnicu, te je pravomoćnom presudom od 21. ožujka 2025. broj Ps-10/2024-13 njezin tužbeni zahtjev usvojen list 112-118). Ugovorom o zakupu od 01. veljače 2024. list 90-92 stranke su ugovorile zakupninu u iznosu od 2.500,00 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno 3.125,00 EUR. Stranke su također ugovorile da će tuženik plaćati „režijske troškove“ odnosno utrošak vode, struje i plina.

12 Sud prihvaća kao istinite iskaze tužiteljice i svih saslušanih svjedoka, jer su tužiteljica i svjedoci o bitnim činjenicama iskazivali nepristrano i u velikoj mjeri suglasno. Iz ovih iskaza proizlaze slijedeće činjenice. Tuženik je i nakon raskida ugovora 1. srpnja 2024. nastavio koristiti nekretnine tužiteljice koje su bile predmet zakupa, te dapače te nekretnine dijelom dao u podzakup trećoj osobi BŠ. To izričito u svojem iskazu potvrđuje svjedok BŠ, koji navodi da je svoje stvari pohranio u skladište uz privolu direktora tuženika, a posljednje svoje stvari odvezao je iz skladišta „prije nekoliko mjeseci“, dakle tijekom ove parnice. To potvrđuje i svjedok radnik tuženika MŠ, koji navodi da ga je direktor tuženika tek 15. prosinca 2025. uputio da provede svojevrsnu inventuru skladišta, sa svrhom pražnjenja skladišta. Tek nakon toga skladište se protekom vremena praznilo, ali i nakon svega toga tuženik još uvijek i tijekom ove parnice prema iskazu svjedoka MŠ u skladištu drži jednu metalnu konstrukciju.

Svjedok NŠ je bivši radnik tuženika, koji je tek nedavno iz skladišta odvezao auto-dizalicu, i osim toga potvrdio da je u skladištu svoje stvari držao i svjedok BŠ.

13 Prema tome osnovano tužiteljica pozivom na odredbe čl. 165 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/15, 94/17) potražuje od tuženika spornu zakupninu za kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2024. godine, te za siječanj i veljaču 2025. godine prema ispostavljenim računima (list 11, 14, 17, 20 -22, 24). Isto tako, osnovano tužiteljica potražuje režije koje se tuženik obvezao plaćati prema čl. 4 i čl. 5 ugovora o zakupu od 1. veljače 2024. godine, i to utrošak struje (list 13, 15, 19, 23, 25) i vode (list 12, 16, 18) prema računima koje je ispostavila („prefakturirala“) tuženiku. Zbog toga je primjenom odredaba čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi održan na snazi za iznos od 22.215,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao pod točkom I. izreke.

14.1 Pod točkom II. izreke sud je odlučio o troškovima ovog parničnog postupka primjenom odredaba čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, budući je tužiteljica u sporu uspjela u cijelosti. Tužiteljica je troškovnikom (list 190) potraživala troškove postupka u ukupnom iznosu od 5.075,10 EUR, od čega po osnovi sudske pristojbe na presudu 268,60 EUR, po osnovi troška javnobilježničkog postupka ovrhe 845,19 EUR, i po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife 3.750,00 EUR (sa što porezom na dodanu vrijednost).

14.2 Trošak javnobilježničkog postupka ovrhe u iznosu od 845,19 EUR tužiteljici je u cijelosti dosuđen pod točkom I izreke. Ostale troškove koji se sastoje od pristojbe na presudu i troška zastupanja prema odvjetničkoj Tarifi sud je primjenom od redaba čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku tužiteljici priznao kao potrebne i pod točkom II izreke dosudio u cijelosti.

14.3 Zastupanje se sastojalo od sastavljanja jednog obrazloženog podneska po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife 625,00 EUR, i dolaska na pet ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife 625,00 EUR (za svako ročište). Svi navedeni iznosi sadrže porez na dodanu vrijednost po Tbr. 46 odvjetničke Tarife.

U Ivanić Gradu, 1. rujna 2026.

Sudac:

Nenad Tudor

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

Dna:

Tužitelju po pun.

Tuženiku po pun.