REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-220/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Silvije Sajfert predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića člana vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UL, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika po branitelju po službenoj dužnosti Daliboru Škorputu, odvjetniku iz Zadra, protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K- 203/2026-17 od 17. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog UL, a po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se izriče da je okrivljeni UL djelom za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – opisano po članku 139. stavak 1. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

II. Odbija kao neosnovana žalba okrivljenika UL, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljeni UL je proglašen krivim zbog kaznenog djela – prijetnja – iz članka 139. stavak 3. i 2. KZ/11. te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora sedam mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. veljače 2026. pa nadalje.

2. Nadalje, na temelju članka 68. KZ/11. okrivljenom UL je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a na temelju članka 68. stavak 2. KZ/11. ta sigurnosna mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje ZKP/08.) okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08., te troška na ime nagrada i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljeni UL po branitelju po službenoj dužnosti Daliboru Škorputu , zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi optužbe ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva i ne sadrži niti jedan odlučan razlog temeljem kojeg bi se mogla ispitati, jer je izreka presude proturječna razlozima presude, odnosno presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama kako vezano za obilježje kaznenog djela, tako vezano i za odluku o kazni.

9. Suprotno ovom žalbenom navodu pobijana presuda u cijelosti je razumljiva. Pobijana presuda sadrži obrazloženje u kojem su detaljno i jasno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, u presudi nema proturječnosti, prvostupanjski sud je proveo analizu i ocjenu dokaza, pa zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upućuje žalbom, a uz to ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

10. Glede žalbenog osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da je tijekom postupka utvrđeno da okrivljenik nikada nije upoznao i ne zna tko je niti kako izgleda zamjenik načelnika Policijske uprave zadarske AL, pa bi eventualna prijetnja okrivljenika prema osobi koju ne poznaje bila dvojbena i neživotna, a to što je okrivljenik znao ime osobe koja obnaša funkciju zamjenika načelnika Policijske uprave zadarske je potpuno irelevantna, jer da je okrivljenik zaista zaprijetio nekoj konkretnoj osobi, onda bi on svakako znao i kako ta osoba izgleda.

11.Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik napisao i objavio post: "Rijesicu cilu policiju zadarsku i zamjenika načelnika zadarske policije svi cete mi do ci da vidimo kp je tata koje koga silova i ubija". Dakle, izričito je imenovao zamjenika načelnika zadarske policije. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je očigledno taj tekst okrivljenik objavio i napisao revoltiran postupanjem policijskih službenika Policijske uprave zadarske. Zamjenik načelnika Policijske uprave zadarske je oštećeni AL. Taj podatak o imenu i prezimenu zamjenika načelnika Policijske uprave zadarske je javno dostupan i okrivljeniku očigledno poznat. Prema tome, nema nikakve dvojbe da je okrivljenik tako napisane riječi usmjerio izričito prema zamjeniku načelnika Policijske uprave zadarske, a to je oštećeni AL. Stoga nije u pravu žalitelj da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

12. Također, u sklopu žalbenog osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj je naveo da nije nedvojbeno utvrđeno da je objava okrivljenika kod oštećenog FL izazvala strah, nasuprot tome oštećenik je izričito izjavio da ne može reći da osjeća strah od okrivljenika. U odnosu na ovaj žalbeni navod valja reći da je isto tako oštećeni AL naveo i da "…..znajući što je UL do sada sve napravio, smatra da istog ne treba shvatiti neozbiljno….". Za bitno obilježje kaznenog djela – prijetnja – između ostalog se traži i da ta prijetnja bude ozbiljna. Ozbiljnost prijetnje procjenjuje se po objektivnim kriterijima, pa se u ovom slučaju, kada okrivljenik riječi prijetnje usmjerava putem društvenih mreža prema zamjeniku načelnika Policijske uprave zadarske, riječi prijetnje se imaju smatrati ozbiljnima. Pri tom je nevažno je li oštećeni AL osjetio strah ili uznemirenost, već je važno da su te riječi usmjerene s namjerom da kod oštećenika izazovu osjećaj ustrašenosti ili uznemirenosti, što je ovdje slučaj. Prema tome, nije u pravu žalitelj niti da je na ovaj način prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

13. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona žalitelj taj žalbeni osnov ničim ne konkretizira, ali je sud utvrdio da je došlo do povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika. Naime, od strane okrivljenika objavljene riječi "Rijesicu cilu policiju zadarsku i zamjenika načelnika zadarske policije svi cete mi do ci da vidimo kp je tata koje koga silova i ubija" po stavu ovog drugostupanjskog suda ne predstavljaju prijetnju usmrćenjem, jer su tako objavljene riječi, a osobito "U" što treba značiti "Riješit ću" suviše uopćene da bi se moglo govoriti o prijetnji smrću, kako to utvrđuje prvostupanjski sud. Po stavu ovog drugostupanjskog suda navedeni riječi "Riješit ću" mogu se samo smatrati prijetnjom kakvim zlom. To znači da se ovdje ne radi o obliku prijetnje koji je opisan po članku 139. stavak 3. i 2. KZ/11., već o kaznenom djelu prijetnje koje je opisano po članku 139. stavak 3. i 1. KZ/11. Za razliku od oblika kaznenog djela – prijetnja – koje je opisano po stavku 2. članka 139. KZ/11. u svezi sa stavkom 3. članka 139. KZ/11., za što je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim, kod oblika kaznenog djela – prijetnja – koje je opisano po stavku 1. članka 139. KZ/11. u svezi sa stavkom 3. članka 139. KZ/11. potrebna je manja količina kriminalne radnje. Stoga, kada je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim za oblik kaznenog djela – prijetnja – iz članka 139. stavak 3. i 2. KZ/11. povrijedio je kazneni zakon na štetu okrivljenika jer je naveo da je okrivljenik drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njenim radom, dok bi ispravno bilo da je okrivljenik drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njenim radom. Međutim, oba oblika kaznenog djela kažnjiva su na isti način kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, jer su oba oblika kaznenog djela kažnjiva po članku 139. stavak 3. KZ/11.

14. U odnosu na žalbeni osnov odluke o kazni žalitelj navodi da je kazna zatvora sedam mjeseci previsoka za okrivljenika. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispravno utvrdio olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to činjenicu da je do sada kazneno neosuđivan i da je bio bitno smanjeno ubrojiv, a isto tako je ispravno utvrdio otegotne okolnosti na strani okrivljenika i to činjenicu da je ranije prekršajno osuđivan i to 2024. zbog prekršaja iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i 2025. zbog prekršaja iz članka 6. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa je zbog toga okrivljenik očigledno osoba koja je sklo na kršenju pravnih propisa. Kod takvog stanja stvari kada je ispravno prvostupanjski sud utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti, kada je za kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, upravo je kazna zatvora sedam mjeseci prikladna da bi se njome mogla izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da bi se moglo jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

15. Postupajući po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj sud nije našao bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

16. Kako je sud utvrdio da je povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, valjalo je prvostupanjsku presudu na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. preinačiti u pravnoj oznaci kaznenog djela i stoga je odlučeno kako je navedeno u točki I. izreke, a kako drugostupanjski sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu i u nepreinačenom dijelu potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Silvija Sajfert