- 1 -              Poslovni broj: Usž-2983/23-2

Poslovni broj: Usž-2983/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijaliste Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. S. iz D., s boravištem u Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., radi mirovinskog staža, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2834/22-17 od 28. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

         I.  Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2834/22-17 od 28. ožujka 2023.

        II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.              Navedenom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-10/21-02/03911040805, urbroj: 341-99-11/2-21-3275 od 29. travnja 2021. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan. 

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., klasa: UP/I 140-10/21-02/03911040805, urbroj: 341-19-11/2-21-5435 od 15. ožujka 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu se u mirovinski staž utvrdi razdoblje od 30. siječnja 1996. do 27. rujna 2013. u obavljanju djelatnosti individualnog poljoprivrednika. 

3.        Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude  iz svih razloga navedenih u odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da je prvostupanjski sud donio pogrešne zaključke jer se on nakon prestanka ratnog stanja nije mogao vratiti u D. i obavljati poljoprivrednu djelatnost, s obzirom da je zbog ruševnog stanja kuće bio objektivno spriječen. Navodi da je kao prognanik ostvarivao pravo na minimalnu plaću u smislu Zakona o osiguranju sredstava, ostvarivanju prava i načinu isplate minimalnih plaća i naknada određenim fizičkim i pravnim osobama, pa time i na doprinose, te da se smatra da je uredno platio poreze i doprinose. Navodi da je Odlukom o proglašenju Zakona o prestanku važenja Zakona o osiguranju sredstava, ostvarivanju prava i načinu isplate minimalnih plaća i naknada određenim fizičkim i pravnim osobama ("Narodne novine", 152/98.) pravo priznanja mirovinskog staža njemu kao prognaniku stečeno pravo koje ne prestaje stavljanjem zakona izvan snage. Smatra da je Hrvatski zavod za zapošljavanje trebao provesti odgovarajući upravni postupak o samom pravu nakon 30. siječnja 1996. a da sama činjenica neplaćanja doprinosa nije važna za određivanje prava na mirovinu u navedenom razdoblju jer je tuženik u slučaju neplaćanja doprinosa trebao provesti postupak prisilne naplate radi osiguravanja sredstava koja su trebala biti uplaćena na ime doprinosa. Nabraja isprave iz kojih je vidljivo da je za predmetno razdoblje imao status prognanika pa da su navodi tuženika o prestanku statusa prognanika očigledno neutemeljeni. Navodi da se postojanje pravne praznine prestankom važenja zakona ne može tumačiti u smislu prestanka stečenih prava. Predlaže sudu da usvoji žalbu, poništi presudu i predmet vrati na ponovno postupanje uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 622,14 EUR uvećano za pdv.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je odluka donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, bez povrede pravila postupka i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine",  20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.-dalje ZUS), ovaj Sud ne nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.               Prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika i održane usmene rasprave, činjenično stanje pravilno utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku vođenom u povodu zahtjeva tužitelja za utvrđivanje mirovinskog staža za vrijeme obavljanja djelatnosti individualnog poljoprivrednika za razdoblje od 30. siječnja 1996. do 27. rujna 2013., te je razmatrajući odlučna činjenična i pravna pitanja, za svoju odluku dao valjane razloge, pri čemu je ocijenio i sve navode tužbe, koje tužitelj u bitnom ponovno iznosi u ovoj žalbi

8.              Nije sporno da tužitelj u razdoblju na koje se zahtjev odnosi nije uplaćivao doprinose kao osigurana osoba koja obavlja poljoprivrednu djelatnost kao jedino i glavno zanimanje (članak 12. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 102/98 do 133/13., dalje: ZOMO/98.)

9.              Imajući u vidu navedenu odlučnu činjenicu te da se prema mjerodavnim odredbama koje su bile na snazi u vrijeme za koje se priznanje staža traži članak 118. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 26/83 do 59/96. u daljnjem tekstu ZOMIO), koji je bio na snazi od 01. srpnja 1983. do 31. prosinca 1998. i članak 24. ZOMO/98. koji je bio na snazi od 1. siječnja 1999. do 31. prosinca 2013., poljoprivrednicima, koji su sami obveznici plaćanja doprinosa, razdoblje provedeno u osiguranju računa u staž osiguranja ako su u cijelosti plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje i obveze koje proizlaze iz neuplaćenih doprinosa, pravilno je zahtjev tužitelja odbijen.

10.              Navod tužitelja da je temeljem statusa prognanika imao pravo priznanja staža bez uplate doprinosa temeljem Zakona o prestanku važenja Zakona o osiguranju sredstava, ostvarivanju prava i načinu isplate minimalnih plaća i naknada određenim fizičkim i pravnim osobama ("Narodne novine", 152/98.) nije osnovan, što je pravilno obrazložio prvostupanjski sud jer je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj nije podnio pisani zahtjev kao poljodjelac da bude korisnik prava na isplatu minimalne plaće prema odredbama tog Zakona, pa se ne radi ni o nekom stečenom pravu, kako to tužitelj pogrešno smatra.

11.              S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12.              Budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog te postupovnog prava, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.

13.              S obzirom da je žalba odbijena tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava žalbe te je takav zahtjev odbijen sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 21. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić v.r.