Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-5300/2016-153

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja CIF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku u OD Budimir&partneri, Split i punomoćniku Bogdanu Srdeliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. GIF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. ZIF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 3. ČIF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Marini MKrklić, odvjetnici u OD Mrklić&Partneri, Split, radi utvrđenja ništenost, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika te tuženika pod 1 i 2 osobno uz zamjenika punomoćnika tuženika pod 1-3, na ročištu za objavu, 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. Iipnja 2013. sklopljen između sada pokojnog ZIF, pok. CI kao primatelja uzdržavanja i tuženika pod 1 i 2, inače sinova primatelja uzdržavanja, kao davatelja uzdržavanja, uz sudjelovanje tuženice pod 3, inače supruge primatelja uzdržavanja, u svojstvu svjedoka, i ovjeren dana 11. srpnja 2013. pred Općinskim sudom u Splitu u spisu broj R1-411/13 ništetan i da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora upisanog pod brojem Z-19947/2016 na način da se na nekretninu označenu kao čest zem. 7636/2 KO [katastarska općina] upisano u ZU 15519 KO [katastarska općina] upiše ZIF, pok. CI kao vlasnik za cijelo, uz istodobno brisanje tuženika pod 1 i 2 kao zk vlasnika za cijelo, te izvrši brisanje upisanog prava plodouživanja na ime, tuženice po 3 za cijelo. II Dužni su tuženici pod 1 2 i 3 solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak tužitelju uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje. Koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

II Odbija se kao neosnovan prvi podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da ne postoji ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. Iipnja 2013. sklopljen između sada pokojnog ZIF, pok. CI kao primatelja uzdržavanja i tuženika pod 1 i 2, inače sinova primatelja uzdržavanja, kao davatelja uzdržavanja, uz sudjelovanje tuženice pod 3, inače supruge primatelja uzdržavanja, u svojstvu svjedoka, i ovjeren dana 11. srpnja 2013. pred Općinskim sudom u Splitu u spisu broj R1-411/13 i da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora upisanog pod brojem Z-19947/2016 na način da se na nekretninu označenu kao čest zem. 7636/2 KO [katastarska općina] upisano u ZU 15519 KO [katastarska općina] upiše ZIF, pok. CI kao vlasnik za cijelo, uz istodobno brisanje tuženika pod 1 i 2 kao zk vlasnika za cijelo, te izvrši brisanje upisanog prava plodouživanja na ime, tuženice po 3 za cijelo.

II Dužni su tuženici pod 1 2 i 3 solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak tužitelju uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje. Koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

III Odbija se kao neosnovan drugi podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. Iipnja 2013. sklopljen između sada pokojnog ZIF, pok. CI kao primatelja uzdržavanja i tuženika pod 1 i 2, inače sinova primatelja uzdržavanja, kao davatelja uzdržavanja, uz sudjelovanje tuženice pod 3, inače supruge primatelja uzdržavanja, u svojstvu svjedoka, i ovjeren dana 11. srpnja 2013. pred Općinskim sudom u Splitu u spisu broj R1-411/13, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora upisanog pod brojem Z-19947/2016 na način da se na nekretninu označenu kao čest zem. 7636/2 KO [katastarska općina] upisano u ZU 15519 KO [katastarska općina] upiše ZIF, pok. CI kao vlasnik za cijelo, uz istodobno brisanje tuženika pod 1 i 2 kao zk vlasnika za cijelo, te izvrši brisanje upisanog prava plodouživanja na ime, tuženice po 3 za cijelo.

IV Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženicima pod 1-3 trošak parničnog postupka u iznosu od 33.750,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 28. listopada 2016. tužitelj navodi kako je 20. lipnja 2013. sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju između sada pok. ZIF, kao primatelja uzdržavanja i tuženika pod 1-2 kao davatelja uzdržavanja, uz sudjelovanje tužene pod 3 kao u svojstvu svjedoka. Tim ugovorom da pok. prednik stanaka raspolagao cijelom svojom nepokretnom imovinom, na način da ju je prenio u vlasništvo tuženika pod 1-2 te u korist tužene pod 3 ustanovio pravo plodouživanja, a zauzvrat uzdržavanja koje su mu se tuženici pod 1-2 obvezali pružiti. Predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju da je nevaljan iz više razloga. Pok. primatelj uzdržavanja (otac tužitelja i tuženika pod 1-2 te suprug tužene pod 3) da je u vrijeme sklapanja ugovora bio teško bolesna osoba, starije životne dobi te nije bio svjestan shvatiti značenje svog postupanja niti sposoban za rasuđivanje, što zbog bolesti, a što zbog lijekova i terapija koje je dobivao. Nadalje, tužitelj osporava i to da bi predmetni ugovor bio potpisan po pok. primatelju uzdržavanja. Naime, pok. primatelj uzdržavanja da je od 2010. godine bio prikovan za krevet te da se zadnjih barem pet godina potpisivao isključivo kažiprstom, a zbog nemogućnosti samostalnog korištenja desne šake. Dalje, tužitelj predmetni ugovor smatra i simuliranim pravnim poslom čija je jedina svrha bila prijevara trećih osoba, konkretno jedinog preostalog zakonskog nasljednika, ovdje tužitelja. Zaključno, tužitelj postavlja i tužbeni zahtjev za raskidom predmetnog ugovora, ovo jer tuženici pod 1-2 nisu izvršavali preuzetu obvezu uzdržavanja pok. NIF, nego da je to činila tužena pod 3.

2. U odgovoru na tužbu tuženici pod 1-3 su osporili sve tužbene navode. Ističu kako je pok. prednik stranaka svoju volju za sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju očitovao pri punoj svijesti, zdravlju i razumu pred sucem Općinskog suda u Splitu, uz svoju suprugu, tuženu pod 3., kao svjedoka. Predmetnu nekretninu da je za života stekao upravo pok. primatelj uzdržavanja te da je njegova slobodna volja bila uz doživotno uzdržavanje prepustiti je sinovima koji su prema njemu iskazali brigu i zahvalnost. Nadalje, navode da bi predmetni ugovor konzumiran jer da su upravo tuženici pod 1 i 2 punih 6 godina skrbili o ocu, kupovali mu lijekove, previjali ga, odvodili ga liječniku, koristili kućnu njegu, udovoljavali njegovoj volji do zadnjeg trenutka njegova života, te ga u konačnici pokopali po njegovoj želji i mjesnim običajima o svom trošku. Stoga predlažu da sud nakon provedenog postupka, tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Nije sporno da je između oca tužitelja i tuženika pod 1 i 2 dana 20. lipnja 2013. sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren od strane nadležnog suda 11. srpnja 2013. Nije sporno ni da je prednik stranaka preminuo **.**.2016.

4. Sporno je je li ugovor o doživotnom uzdržavanju valjan, odnosno je li u trenutku sklapanja ugovora pok. ZIF bio sposoban za rasuđivanje, zatim je li pokojni primatelj uzdržavanja potpisao predmetni ugovor, je li predmetni ugovor simulirani pravni posao, čiji je cilj protivan prisilnim propisima i moralu društva, te jesu li se ispunile pretpostavke za raskid predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: pročitan je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. lipnja 2013., zapisnik ovog suda od 11. srpnja 2013. u predmetu poslovni broj: R1-411/13, izvadak iz zemljišne knjige ZU 15519 k. o. [katastarska općina], medicinska dokumentacija pokojnog ZIF, kazneni nalog K-146/17, izvadak iz zemljišne knjige ZU 774 k. o. [katastarska općina], optužnica u predmetu Kov-98/17, prijepis i izvornik zapisnika s očevida od 169. travnja 2013. u predmetu Pst-1091/12, zahtjeva za ocjenu tjelesnog oštećenja, suglasnosti o obustavi od mirovine, izveden je dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka GI, ZI, ČI, HIF, NI, HI, SI, BI, ĆI, ŽI, FI, TI, izveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem po vještaku Časlavu Lončaru, izveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem po vještaku Ivanu Urliću, pročitan je nalaz i mišljenje JI, pročitano je psihijatrijsko vještačenje CI, pročitana je izjava Trpimira Glavine, Izveden je dokaz grafološkim vještačenjem, pročitan je nalaz i mišljenje Marijana Krajna, pročitan je spis ovog suda R1-411/13, pročitan je osobni zdravstveni karton pokojnog ZIF, pročitan je spis mirovinskog osiguranja u predmetu pokojnog ZIF.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP), sud nalazi da tužbeni zahtjev, kao niti prvi i drugi podredni tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

7. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je ugovor o doživotnom uzdržavanju između prednika stranaka, tj. oca tužitelja i tuženika pod 1 i 2 te supruga tužene pod 3 sklopljen 20. lipnja 2013. te ovjeren pred nadležnim sucem Općinskog suda 11. srpnja 2013.,

- da iz zapisnika Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-411/13 proizlazi kako je dana 11. srpnja 2013. ovjeren ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 20. lipnja 2013. između ZIF, kao primatelja uzdržavanja te tuženika pod 1 i 2 kao davatelja uzdržavanja. Da se sud, koliko je to moguće, uvjerio da su nazočni primatelj uzdržavanja i davatelji uzdržavanja orijetnirani u vremenu i prostoru i sposobni za poduzimanje pravnih radnji i sklapanje pravnih poslova te istima detaljno objasnio smisao i posljedice pravnog posla. Da se sudac uvjerio u njihovu pravu i ozbiljnu volju. Da je ugovor stranakam pročitan, da su stranke upozorene na pravne posljedice, posebno odredbe čl. 579-589 Zakona o obveznim odnosima te izjavljuju da ostaju kod svih odredbi ugovora te potom pred sucem potpisuju ugovor,

- da su se predmetnim ugovorom tuženik pod 1 i 2 obvezali da će zajednički doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja na način da mu u slučaju potrebe pruže svu potrebitu pažnju i pomoć, kao što su to i do sada radili, osobno i/ili putem trećih osoba o svom trošku, a glede osobnih svakodnevnih razumnih potreba primatelja uzdržavanja. Nadalje da se obvezuju primatelju uzdržavanja pružiti potpunu prehranu i pranje rublja, a u slučaju bolesti osigurati mu svu liječničku pomoć, te snositi troškove liječenja i lijekova, uključujući i bolničke troškove, a nakon smrti, primatelja uzdržavanja pristojno sahraniti po mjesnim običajima i snositi troškove pogreba na jednake dijelove,

- da je istim ugovorom pok. ZIF, tuženicima pod 1 i 2 ostavio za cijelo i to svakom po ½ suvlasničkog dijela cjeline prava vlasništva na nekretninu u svojem vlasništvu s tim da se predaja i prijenos prava vlsništa odgađaju do smri primatelja uzdržavanja,

- da je istim ugovorom na predmetnoj nekretnini ustanovljeno je pravo doživotnog plodouživanja u korist tužene pod 3.,

- da je istim ugovorom konstatirano kako je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su pokojni ZIF i tužena pod 3 sklopili 4. siječnja 2011.,

- da je pok. ZIF preminuo **.**.2016.,

- da je tužitelj, sin pokojnog NIF za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju saznao u travnju 2016.,

- da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu slijedi da je pok. ZIF bio dugogodišnji bolesnik od arterijske hipertenzije i dijabetesa te da je 18. kolovoza 2010. pretrpio moždani inzult,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Lončara i Urlića proizlazi da bi pokojnik imao pojedine smetnje psihoorganskog tipa koje nisu bile razvijene do te mjere da ne bi mogao razumjeti što radi i koje su posljedice tih radnji,

- da je pokojni primatelj uzdržavanja dao stranački iskaz dana 16. travnja 2013. u postupku pod poslovnim brojem Pst-1091/2012, a koji je pokrenut tužbom ovdje tužitelja protiv pokojnog primatelja uzdržavanja kao tuženika radi utvrđenja prava vlasništva jednog od stanova koji se nalaze u nekretnini koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju,

- da se na izvorniku zapisnika suda od 16. travnja 2013. nalazi potpis primatelja uzdržavanja,

- da iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ koja ustanova je bila određena vještačiti sporni potpis primatelja uzdržavanja proizlazi kako prema pravilima struke nije moguće izvršiti realnu procjenu dobivenih rezulatat, jer samo jedan nesporan potpis, nije dostatan za usporedbu sa spornim potpisom. Stoga da prema pravilima struke nema temelja za identifikaciju skriptora jer je potrebno raspolagati materijalima u izvornicima te većim brojem nespornih potpisa iz razdoblja nastanaka spornog potpisa,

- kako su tuženici pod 1 i pod 2 izvršavili obveze preuzete ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

8. Iz iskaza tužitelja slijedi da nalazi da je njegov otac bio nesposoban za rasuđivanje. Pretrpio je moždani udar nakon kojeg nije mogao govoriti, nije bio orijentiran u prostoru i vremenu te je trpio velike bolove i vikao je. Nije se mogao micati, ležao je u krevetu i koristio kateter i pelene. Smatra kako pokojni otac nije mogao potpisati ugovor jer je imao konturu desne šake. Otac da je pio jake lijekove za psihu i zna da nikada ne bi potpisao ugovor kojim njega i njegovu djecu ostavlja bez stana u kojem žive. Sa ocem da je bio u dobrim odnosima i nakon podnošenja tužbe u predmetu pod poslovnim brojem Pst-1091/2012, a komunicirao je s njim i nakon saznanja za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. O ocu da je skrbila majka, pomagao joj je i on, a vjerojatno su i braća (tuženici pod 1 i 2).

8.1. Iz iskaza tuženika pod 1 proizlazi kako je do sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju došlo na način da je bio pozvan od oca i majke koji su sklapanje predložili. Otac da mu je rekao kako želi sklopiti takav ugovor, a on da se sa tim složio. Otac da je nakon pretrpljenog moždanog ugovora zalegao te da se on od prvog do zadnjeg dana za njega brinuo. Ta briga da je obuhvaćala sve što je bilo potrebno, odlazak liječniku, mijenjanje pelena i sl. Tužitelj da je uz oca bio samo u kratkom periodu kada mu se zdravstveno stanje počelo pogoršavati, dok su on i tuženik pod 2 bili cijelo vrijeme i o njemu brinuli. Svi da su imali određene zadatke oko oca i kao npr. mijenjali pelene, dizali ga jer majka to nije mogla i dr. Kada bi ocu nešto trebalo, majka da bi kontaktirala njega i tuženika pod 2 i oni bi to obavili. Za prvi ugovor o doživotnom uzdržavanju da nije znao, već je saznao naknadno jer je to bio tajni ugovor. U njemu da je davatelj uzdržavanja bila majka, a u ovom predmetnom da su on i tuženik pod 2. Sporni ugovor da je sklopljen u očevoj kući, otac da je sjedio na stolici, a došao je sudac, njegova pomagačica i bili su prisutni on, majka i brat (tuženik pod 2). Sudac da je procijenio oca, nakon čega da se krenulo u realizaciju ugovora, odnosno svi su ga potpisali.

8.2. Iz iskaza tuženika pod 2. proizlazi kako je puno vremena provodio s ocem, brijao ga, šišao i s njim radio vježbe. Otac da je bio dobrog mentalnog zdravlja do 2016. i to 6. travnja 2016. kada je tužitelj u poštanski sandučić ubacio predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju te počeo vrijeđat majku, obraćajući joj se pogrdnim riječima, a što je otac čuo kroz otvorena vrata. Nakon toga da je ušao u terminalnu fazu bolesti. Od 2013. tužitelj da se nije pojavljivao kod oca niti da je s njim razgovarao, a prije 2013. da bi se pojavio samo ponekad. On to zna jer je živio na toj adresi u istom stanu. U svibnju 2013. tuženik pod 2 da je saznao za izjavu koju je majka na traženje tužitelja potpisala te o tom obavijestio oca. Ta izjava da se ticala spora pod poslovnim brojem Pst-1091/2012 predmet kojeg je bilo utvrđenje prava vlasništva. Kada je otac za to čuo bio je jako ljut na majku jer je potpisivala nešto bez njegova znanja te je tražio od njega da dovede suca i raskine prvi ugovor o doživotnom te sklopi ovaj predmetni.

8.3. Iz iskaza tužene pod 3 proizlazi kako je njen suprug šest godina prije smrti bio nepokretan, ali da je mogao govoriti te da je s njima svaki dan govorio. Prve tri godine da je i tužitelj dolazio kod pokojnog oca, ali zadnje tri godine prije smrti da je prestao. Ne zna razloge iz kojih je prestao dolaziti. Oko supruga da se brinula ona, a pomagali su joj tuženik pod 1 i 2., pritom tuženik pod 2 više jer je mogao izlazit sa posla. Tuženik pod 2 da ga je sve do dva mjeseca prije smrti dizao, a kupio mu je i kolica u kojima ga je vozio na zemlju i terasu jer je pokojni bio težak. Sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju da je bila želja njenog pokojnog supruga, kazao joj je da je on gazda te da će biti kako on odluči. Ne može se sjetiti tko je bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora, ali je sigurna kako ga je suprug potpisao. Upitana za reakciju pokojnog supruga nakon što je saznao za izjavu koju je 2013. na traženje tužitelja potpisala, tužena pod 3 je kazala kako je suprug poludio, vikao na nju te rukom krenuo prema njoj govoreći da će je zbog toga potjerati iz kuće.

8.4. Iz iskaza dr. GI, koja je bila liječnica obiteljske medicine pokojnog NIF, proizlazi kako je pokojni ZIF od 2002. bio njen pacijent. Za cijeli profil njegove bolesti da je važno to da je on bio u snazi jako komunikativan i pun života. Nakon toga da je zbog kroničnih bolesti dijabetesa, hipertenzije, artroze kuka postao slabije pokretan, ali da je i dalje dolazio kod nje na preglede. Zbog svih tih kroničnih bolesti da je njegovo zdravstveno stanje postalo kompliciranije, tako da bi sigurno dva do tri puta godišnje završavao u bolnici. Kada je dobio moždani udar da je ostao nepokretan te mu je ta nepokretnost teško padala. Često je dolazila k njemu u kućne posjete i zajedno sa sinovima ZIF i C pokušavala ga dignuti i razgovarati što bi se moglo napraviti. Može kazati da su mu sinovi ZIF i G više pripomogli u tome nego fizioterapeut koji je dolazio kod kuće. Posljedica moždanog udara da je bila i to da nije mogao dobro govoriti, ali s vježbama da je počeo artikulirati glasove i malo pomalo normalno govoriti. Ona je njega u svemu razumjela. Svako bolničko liječenje, a ZIF je takvih liječenja imao četiri do pet puta godišnje da kod ljudi izaziva određene neurotske smetnje, određena anksiozno depresivna stanja. Pokojni ZIF da je imao određenih smetnji u smislu da nije mogao spavati, da je bio tužan, a noću da bi tražio da budu uz njega, a to je bila prema njenom mišljenju bojazan za život. U konačnici da mu je ustanovljen karcinom prostate, ali da od toga nije umro već od drugih bolesti, jer su organi kod njega malo pomalo otkazivali. Kada bi ona došla kod njega, bilo bi mu drago što je vidi i komunicirao s njom. Oni da su pričali kao da su bili na kavi, bio je za razgovor i prisjećali bi se dana kad je dolazio kod nje. Spominjao je nesuglasice u obitelji, a ona bi ga tješila kako će vrijeme sve to riješiti, a ugovor o doživotnom nije spominjao. Za probleme sa spavanje da bi uzimao lijek Prazine. U početku je počela s blagim sredstvom, a kako je njemu trebao normalan san dala mu je Prazine od 25 miligrama. Nakon korištenja Prazina s pokojnim ZIF bi uredno komunicirala. Bio je puno bolje jer bi bio naspavan nego kad ga ne bi popio. Sredinom 2013. pokojni ZIF je ležao u krevetu, povremeno se dizao, ali joj je vrlo teško bez kartona pričati kako je sve kronološki išlo. Upitana o njegovom psihičkom stanju kazala je kako je bio anksiozan, malo depresivan te mu je u suradnji s psihijatricom uveden antidepresiv Seroxat. Sjeća se da je imao kontrakturu šake, ali se ne može sjetiti koje ruke. Patronažna sestra je dolazila kod njega i razvlačila ruku, a ona da je obitelji objasnila kako će raditi s tom rukom. U kućne posjete pokojnom ZIF je dolazila jednom do dvaputa mjesečno. On da je tada razumio svijet oko sebe i sa njime da je normalno komunicirala. Znao je tko je ona, zašto je došla i da mu mjeri tlak i šećer te bi je pitao koliki mu je tlak, koliki šećer. Pitala bi ga pije li lijekove i odgovorio bi joj da ih pije. Za vrijeme posjeta kod pokojnog ZIF nije viđala tužitelja.

8.5. Iz iskaza svjedoka MI proizlazi kako je pokojnog NIF posjetio par puta nakon moždanog udara, da je bio u lošem stanju i nije mogao govoriti. Zadnji put da je vidio pokojnog ZIF 2012. ili 2013.

8.6. Slično je iskazivao i NI, koji je kazao kao je pokojnog ZIF posjetio nakon što je čuo da je pretrpio moždani udar. ZIF da je ležao nepokretan na kauču, nije mogao govoriti te ga nije prepoznao. Nakon toga da ga je posjetio još jednom po proteku godine, godine i pol i više nije dolazio.

8.7. Iz iskaza svjedoka ZI, liječnika neurologa proizlazi kako je točno da je bio u kućnoj posjeti kod pokojnog ZIF, ali da se te osobe baš dobro ne sjeća. Čitajući svoj nalaz vidi da je napisao kako je pokojni uredno orijentiran u vremenu i prostoru i osobama, da je znao koji je dan i dr. Ordinirao je neke lijekove za spavanje te preporučio kućnu njegu putem patronaže sestre.

8.8. Iz iskaza svjedokinje HIF, strine tužitelja i tuženika pod 1 i 2 te jetrve tužene pod 3 proizlazi kako je pokojni ZIF nakon moždanog udara bio nepokretan, da nije mogao govoriti, da su mu prsti bili skvrčeni te ga je trebalo hraniti. ZIF da je posjećivala sve do 2014. kada joj je tuženik pod 2 zabranio dolaske. Za postojanje prvog ugovora o doživotnom uzdržavanju da je znala jer se tužena pod 3 hvalila kako će, kad pokojni ZIF umre, sve ići njoj te će moći putovati u Svetu Zemlju i sve potrošiti.

8.9. Iz iskaza svjedoka HI, proizlazi kako je prijatelj tuženika pod 3, te bi prilikom posjeta tuženiku pod 3 znao sresti i pokojnog ZIF, ali se ne sjeća je li ikada komunicirao sa pokojnim. Zna da je tuženik pod 3 skrbio o njemu, jer mu je o tome pričao.

8.10. Slično je iskazivao i TI, također prijatelj tuženika pod 3.

8.11. Iz iskaza FI, proizlazi da bi pokojnog ZIF poznavao dugo, dugo vremena te da ga je i nakon moždanog posjećivao jednom mjesečno. S njim da je normalno komunicirao sve do zadnjeg trena. Prilikom tih posjeta da bi vidio tuženike pod 1 i 2 koji su pokojnog dizali iz kreveta, a tužitelja da nije nikada vidio.

8.12. Iz iskaza svjedoka BI proizlazi kako već dvadesetak godina poznaje tuženika pod 2 te je tako upoznao i njegove roditelj. Zna da je pokojni otac tuženika pod 2 imao moždani udar. Kada bi dolazi u posjet tuženiku pod 2, navratio bi i kod pokojnog ZIF. Pokoji da je sve razumio i znao je tko je on. Popričali bi o Hajduku, bolesti ili politici. Tuženiku pod 2 da je još davao savjete o njezi pokojnog jer je po struci medicinski tehničar. Tužitelja ne bi viđao kada bi bio u posjeti pokojnom. Još je kazao kako je bio svjedok prvog ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2011.

8.13. Slično je iskazivao i svjedok ĆI koji je još kazao kako je pokojnog posjećivao četiri do pet puta mjesečno te da je mogao samostalno češljati, jesti i pisati. Kod pokojnog da je viđao tuženika pod 1 i 2, koji su mu pomagali pri podizanju, ali tužitelja da nije viđao.

8.14. Iz iskaza svjedokinje SI prijateljice tuženika pod 1 proizlazi kako je pokojni ZIF nakon moždanog udara ostao nepokretan, kasnije da su se pojavili problemi s bubrezima. Dolazilo je do zatajenja i morao je često odlaziti u bolnicu, a i liječnica je često dolazila kod njega. U bolnicu da ga je najčešće vodio GIF i majka. Pokojni ZIF da je uvijek bio vedra duha i optimističan. Bio je borac i prije bolesti, a takav je bio i poslije bolesti. Nakon moždanog udara da je nepokretan ležao na krevetu, ali da je uvijek bio za razgovor. Uvijek bi je pitao što će piti, pitao da li su joj dali kolača i dr. Kod pokojnog da bi dolazila svaki put kad bi išla kod tuženika pod 1, a to bi bilo četiri do pet puta mjesečno. Kazala je kako je pokojni ZIF mogao pisati i sam jesti. Sjeća se da je imao jedan mali češalj koji je uvijek bio uz njega i sa kojim bi se on češljao jer je bio jako uredna osoba. Za ugovor o doživotnom uzdržavanju je čula od tuženika pod 1, kazao joj je da otac to želi sačiniti. I sama je sudjelovala u pomoći oko pokojnog ZIF jer je radila u Centru za onkologiju, tako da je vidjela da su mu tuženik pod 1 i 2 pomagali.

8.15. Iz iskaza svjedokinje PI, zaručnice tuženika pod 2 proizlazi kako nije bila prisutna kad se ugovor o doživotnom uzdržavanju potpisivao, ali zna za njegovo postojanje i ugovor je bio pohranjen kod nje u stanu. U kuću da je počela dolaziti početkom 2012. i tada bi povremeno svratila kod pokojnog ZIF, a od 2014. tamo je dolazila svaki dan jer je tuženicima pod 1-3 bila potrebna pomoć oko pokojnika. Pokojni ZIF da je imao preko 100 kila i jedna osoba da nije mogla sama s njim. Sve do 2016. pokojni da je bio dobro, pod bolovima i nepokretan, ali se s njim moglo razgovarati. Kada bi došla uvijek bi je pitao je li jela. Pokojnog su nekad hranili, a nekad je sam jeo, ovisi kakvog bi bio raspoloženja. Svaki put kada bi došla on bi je prepoznao i s njom razgovarao. Pokojni ZIF da je govorio s poteškoćama, ali se s njime moglo normalno razgovarati. Nije mogao samostalno hodati, ali je hodao uz tuđu pomoć. Uz tuđu pomoć se mogao dignuti iz kreveta i staviti u fotelju. Ako ne bi bio obrijan, pitao bi je kad ćeš me obrijati jer je bio uredna osoba. TI nije viđala da dolazi kod oca.

9. Predmet spora je ocjena valjanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju što ga je prednik stranaka (otac tužitelja i tuženika pod 1 i 2 te suprug tužene pod 3) sklopio s tuženikom pod 1 i 2 dana 20. lipnja 2013., a sve s obzirom na tvrdnje tužitelja da pokojni primatelj uzdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje.

10. Odredbom članka 276. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.

10.1. Prema tome, da bi Ugovor o doživotnom uzdržavanju bio valjan, stranka mora imati poslovnu sposobnost, odnosno sposobnost da vlastitim aktivitetom – očitovanjem volje proizvodi pravne učinke, tj. stvara prava i preuzima obveze. Razumije se da takva sposobnost ne postoji kod osobe koje zbog duševne bolesti, zaostalog umnog razvoja ili kojeg drugog razloga nije sposobna za rasuđivanje, odnosno nije sposobna pravilno shvaćati zbivanja oko sebe i na osnovi tog shvaćanja donositi, prema shvaćanju sredine u kojoj živi, pravilne odluke. Svakako da osoba koja pravnim poslom raspolaže nekom svojom imovinom mora biti poslovno sposobna, odnosno u vrijeme poduzimanja toga posla mora biti sposobna za rasuđivanje i odlučivanje.

10.2. Tvrdnju o ništetnosti Ugovora tužitelj je temeljio na činjenicama koje proizlaze iz medicinske dokumentacije, glede koje tužitelj tvrdi da su u njoj navedene dijagnoze iz kojih proizlazi zaključak o poslovnoj nesposobnosti pok. ZIF u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nema spora da navedena medicinska dokumentacija koja sadržava i povijest bolesti pokojnog primatelja uzdržavanja, koju je tužitelj predočio sudu, predstavlja javnu ispravu, što nadalje znači da ona, u skladu sa odredbom članka 230. stavka 1. ZPP-a, dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje i određuje. Međutim, u konkretnom slučaju nije sporna istinitost u medicinskoj dokumentaciji naznačenih činjenica (dijagnoza), već je u predmetnoj parnici sporno da li se iz tih činjenica može izvesti zaključak o nesposobnosti za rasuđivanje pok. NIF u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

10.3. Za izvođenje navedenog zaključka – tj. zaključka o tome da li su i kako su navedene dijagnoze utjecale na sposobnost rasuđivanja primatelja uzdržavanja, potrebno je znanje medicinsko psihijatrijske struke, koje stručno znanje sud nema, zbog čega je, a radi utvrđenja navedenog, provedeno medicinsko psihijatrijsko vještačenje.

11. Tako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Časlava Lončara koje je sudu predano 14. prosinca 2018. proizlazi kako nije dvojbeno da bi pokojni ZIF Z imao značajne smetnje na somatskom planu zbog kojih je u više navrata hospitalno liječen, ali tijekom tih liječenja osim na nalazu infektologa i interniste (koji se ograđuje i kod navođenja dijagnoze piše DG. Sy psychoorganicum; po liječniku ordinarijusu) ne navode se značajnije smetnje na psihičkom planu. U zdravstvenom kartonu pokojnog da se od 15. studenog 2011. kao dijagnoza navodi Dg.Sy.psychoorganicum, ali da bi se mogla prepisati terapija Prazinom koji je pok. ZIF uzimao zbog smetnji sna. Ovo da se u kartonu ponavlja do 13. lipnja 2016. Prazine (lijek koji je pok. ZIF uzimao za spavanje) da nije mogao dovesti u pitanje sposobnost za rasuđivanje tempore acti. U zdravstvenom kartonu da se nalazi i zapis o pregledu kod psihijatra d. Katice Dotur od 22. travnja 2016. koja kao dijagnozu navodi dg.Sy.psychoorganicum decomp. Nadalje, vještak navodi kako se temeljem bilo koje dijagnoze ne može donijeti forenzičko mišljenje, već se isto u pravilu donosi temeljem procijene mogućih simptoma i njihovom povezanošću s sposobnošću rasuđivanja u promatranom vremenu. Pokojni ZIF da je imao značajne somatske smetnje, a psihičke u značajno manjoj mjeri i one da su bile uglavnom reaktivne prirode tempore acti, ali one da nisu bile ni kvalitativno ni kvantitativno takove da bi dovele u pitanje njegovu sposobnost za rasuđivanje. Temeljem svega navedenoga da kod potpisnika ugovora o doživotnom uzdržavanju tempore acti nema elemenata koji bi doveli u pitanje ispunjenje nekih osnovnih kriterija koji se obično imaju na umu kod procjene psihičkih sposobnosti primatelja uzdržavanja, a kao što su: da je osoba imala uvid koji građanskopravni posao poduzima (da je znala što radi i da je shvaćala smisao i značenje kao i posljedicu takve radnje), da je znala opseg i vrijednost imovine kojom raspolaže. Stoga, a kako iz dokumentacije priložene spisu ne nalazi podataka koji bi upućivali na neku duševnu bolest ili psihički poremećaj koji bi po svojoj prirodi i intenzitetu dovodili u pitanje sposobnost pokojnog ZIF da potpiše sporni akt te uzevši u obzir sve navedene raspoložive podatke o psihičkom stanju pokojnog ZIF vještak smatra da on tempore acti nije imao psihopatoloških smetnji koje bi utjecale na njegovu sposobnost za rasuđivanje te slobodno odlučivanje prilikom sastavljanja osporavanog akta.

11.1. Saslušan na ročištu od 21. ožujka 2019. sudski vještak se očitovao na prigovore tužitelja na njegov nalaz i mišljenje te iskazao kako u potpunosti ostaje kod danog mišljenja.

12. Rješenjem donesenim na ročištu od 21. ožujka 2019. sud je odlučio izvesti dokaz novim vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke.

12.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ivana Urlića, koje je sudu dostavljeno 8. srpnja 2019. proizlazi kako je pokojni ZIF bio dugogodišnji bolesnik od arterijske hipertenzije i dijabetesa tipa 2. Radi se o zdravstvenim problemima koji mogu značajno utjecati na razvoj arteriosklerotskih promjena, pa prema tome i na razvoj psihoorganskog sindroma, u vidu psihomotorne usporenosti, poteškoća u području zapamćivanja i pamćenja, u vidu sugestibilnosti i drugih promjena iz područja mentalnog funkcioniranja. Pacijent da je 18. kolovoza 2010. doživio ishemijski moždani inzult koji je ostavio značajne posljedice po organskom funkcioniranje u smislu jednostrane hemipareze, kontraktura desne šake te smetnje izgovora dizartriija. Njegove mentalne funkcije u smislu logičkog razmišljanja, shvaćanja sadržaja, shvaćanja posljedica određenih zaključaka i pravnih posljedica istih da su ostale očuvane te u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nigdje nema naznaka da bi se primijetilo da je unatoč navedenim zdravstvenim poteškoćama uočen uznapredovali psihoorganski sindrom ili simptomi demencije, halucinacija ili sumanutosti. Stoga je zaključak sudskog vještaka da je sada pokojni ZIF u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bio sposoban shvatiti sadržaj navedenog ugovora i pravne posljedice istoga te da je pri tome slobodno upravljao svojom voljom.

12.2. Podneskom od 16. srpnja 2020., tužitelj je, osim prigovora na nalaz i mišljenje podnio zahtjev za izuzećem stalnog sudskog vještaka Ivana Urlića, navodeći da bi isti bio član Rotary cluba Split (Distrikt 1913) jednako kao i jedna od punomoćnika tuženika

– odvjetnik Marin Mrklić, a koji je ujedno otac odvjetnice Marine Mrklić, koja se u većini slučajeva pojavljuje na ročištima ovog (ali i drugih) postupaka koji se vode između istih stranaka, te jedan od partnera – osnivača OD Mrklić&Partneri j.t.d. iz Splita u kojem radi i imenovana odvjetnica. Tužiteljev zahtjev za izuzećem stalnog sudskog vještaka Ivana Urlića odbijen je na ročištu od 5. listopada 2020. Naime, članstvo sudskog vještaka i oca punomoćnika tuženika u istom ogranku međunarodne organizacije, koja nesporno broji velik broj članova, samo po sebi ne predstavlja razlog za izuzeće vještaka Urlića u ovom predmetu.

12.3. Saslušan na ročištu od 23. studenog 2020. sudski vještak je odgovorio na istaknute prigovore tužitelja. Tako je naveo kako lijek Prazine, koji je lijek efikasan za smirivanje uznemirenosti, sada pokojnom ostavitelju bio davan, povremeno u najmanjim dozama, to jest u dozi od 25 miligrama, a najviše i to vrlo kratko i povremeno u dozi od 50 miligrama u formi injekcije. Također pacijent da je dobivao i psihofarmak Haldol i dobivao ga je u dozi od najviše 2 puta po 1 miligram što je također sasvim minimalna doza i djeluje prvenstveno na uznemirenost pacijenta. Lijek Prazine koji spada u široki krug antipsihotičnih lijekova da je bio upotrebljavan za smirenje jer spada u trankvilizantne lijekove, dakle, one koji u prvom redu djeluju na uznemirenost. Lijek je upotrebljavam povremeno upravo da djeluje na uznemirenosti. Bila je primjenjiva minimalnim dozama, najviše 75 do 100 miligrama dnevno. Lijek se može upotrebljavati do 800 miligrama dnevno. Što se lijeka Haldol tiče, da je bio prepisan u dozi od 2 miligrama, 2 puta po pola tablete. Lijek, Haldol da se uobičajeno može uzimati do 60 miligrama dnevno. U svibnju 2013. godine, zbog uznemirenosti sada pokojnog SIF u zdravstvenom kartonu da je zapisano kako je dan savjet obitelji i prepisan lijek Prazine. To da je u skladu sa onim što je već kazano, da je pacijent imao određena stanja uznemirenosti da je želio provesti određenu svoju volju, razumijevajući posljedice toga, a da mu je prepisan lijek za smirenje sam po sebi blagog učinka i u minimalnoj dozi.

12.4. Prema shvaćanju ovog suda u postupku saslušani liječnici vještaci medicinske struke, taksativno su i kronološki naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja pokojnog NIF, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice te koristeći suvremena medicinska znanja i metode dali objektivna mjerila za zaključak o poslovnoj sposobnosti pokojnog tempore acti radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća. Izlaganja vještaka su dana usmeno na raspravi pred nazočnim strankama koje su imale priliku iznositi primjedbe koje su otklonjene i postavljati pitanja na koja je odgovoreno jasno, detaljno i argumentirano.

13. Tužitelj je u spis priložio i dva nalaza i mišljenja sačinjena po stalnom sudskom vještaku JI i liječniku-vještaku CI te izjavu stalnog sudskog vještaka za psihijatriju Trpimir Glavnine, a koji u bitnom daju drugačiji ocjenu sposobnosti za rasuđivanje pokojnog ZIF in tempore acti. Konačno, predložio je izvesti dokaz usuglašavanjem svi vještaka čiji su nalazi i mišljenja dostavljeni, a što je sud odbio. Naime, treba kazati kako nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji nije izrađen po nalogu suda (odnosno koji nije izveden tijekom parničnog postupka) ima značaj samo privatne isprave (kojom stranka samo argumentira svoje tvrdnje) i nema dokaznu snagu vještačkog nalaza (budući da značaj sudskog vještačkog nalaza i mišljenja u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici) - a predstavlja dokazno sredstvo samo kao i svaka druga privatna isprava (koja ne stvara pretpostavku istinitosti). Stoga je predmetne nalaze i mišljenja odnosno izjavu sud cijenio kao privatnu ispravu kojom se osporava nalaz i mišljenje vještaka dano u postupku.

13.1. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje vještakinje JI, a koji je predan sudu uz podnesak od 18. veljače 2019., ovo jer u istom vještakinja svoj zaključak temelji na općenitom opisu osoba koja boluju od psihoorganskog poremećaja bez davanja specifičnih razloga zašto smatra da bi pokojni ZIF bio osoba kod koje je taj poremećaj uznapredovao do te razine da bi tempore acti bio nesposoban za rasuđivanje. Svoj nalaz dakle temelji na postojanju dijagnoze psihoorganskog poremećaja kod pokojnog primatelja uzdržavanja, bez davanja konkretnih razloga kako je taj poremećaj utjecao na pokojnikovu sposobnost za rasuđivanje. Pritom vještakinja smatra da bi po njoj nelogični potezi pokojnog primatelja uzdržavanja govorili u prilog njegovoj nesposobnosti za rasuđivanje, radi čega je za navesti kako je moguće u isto vrijeme poduzimati radnje koje trećima nisu logične i biti sposoban za rasuđivanje.

13.2. Također, sud nije prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje liječnika – vještaka CI, koje je sudu predano uz podnesak od 16. srpnja 2020. Naime, isti, jednako kao i vještakinja JI, ne daje konkretne razloge iz kojih bi proizlazilo da bi psihoorganski poremećaj kod pokojnog BIF tempore acti uznapredovao do te mjere da bi doveo do njegove nesposobnosti za rasuđivanje niti navodi kako je, odnosno temeljem koje medicinske dokumentacije, došao da zaključka da bi da bi kod pokojnog in tempore acti bio prisutan uznapredovali psihoorganski poremećaj.

13.3. Za navesti je i kako su predmetni nalazi i mišljenja u suprotnosti sa nalazom psihijatrice dr. Krnić od 10. travnja 2014., a koja je kod pokojnog NIF utvrdila postojanje psihoorganskog poremećaja, ordinirala terapiju Prazinom od 25mg, koliko je pokojni uzimao od prvog ordiniranja lijeka, po potrebi Haldol, te preporučila kontrolu psihijatra po potrebi, a što prema nalazu i mišljenju vještaka Urlića i Lončara predstavlja minimalnu dozu tih lijekova te ne ukazuje na postojanje uznapredovalog psihoorganskog poremećaja.

14. Izjavu stalnog sudskog vještaka za psihijatriju Trpimira Glavine, koja je sudu predana uz podnesak od 16. srpnja 2020. sud nije posebno cijenio jer istoj u potpunosti manjka obrazloženje slijedom čega nije mogla biti ispitana.

15. Uzevši u obzir da je pok. primatelj uzdržavanja moždani udar pretrpio 2010., da je nakon toga sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 4. siječnja 2011., a za koji ugovor tužitelj ne osporava pokojnikovu sposobnost za rasuđivanje, te prilog kojem je i liječnički nalaz o zdravstvenom stanju pokojnog NIF, da u medicinskoj dokumentaciji nema niti jednog objektivnog podatka da je pokojni bio promijenjene svijesti ili teškog oštećenja kognicije, da je pokojni primatelj uzdržavanja, kao tuženik, dao iskaz u predmetu pod poslovnim brojem Pst-1091/12 dana 16. travnja 2013., te s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke Lončara i Urlića, te medicinske dokumentacije, našao utvrđenim da je pokojni u trenutku sklapanja ugovora bio sposoban za rasuđivanje. Sud je cijenio i iskaze svjedoka koji su dani u tom pravcu, ali je pritom uzeo u obzir kako isti nemaju stručna znanja te po svjedocima iznesene tvrdnje o ponašanju pokojnog primatelja uzdržavanja same po sebi ne znače i njegovu nesposobnost za rasuđivanje tempore acti. Pri tome je, za navesti kako svjedok NI navodi da je pokojnog ZIF posjetio dva puta, a nije se znao točno izjasniti kada, svjedok MI kazuje da bi pokojnog ZIF vidio posljednji put 2012. ili 2013., dok svjedokinja HIF iskazuje o nerazumljivom govoru pokojnog. Ostali saslušani svjedoci (GI, SI, BI, ĆI, PI i FI) iskazivali su o tome da bi pokojni, sve do pred smrt, bio priseban, da ih je prepoznavao te da se sa istim moglo razgovarati.

15.1. Neosnovano tužitelj navodi da verificirani psihoorganski sindrom koji je ustanovljen kod pokojnog primatelja uzdržavanja ukazuje na nesposobnost za rasuđivanje. Naime, vještaci Lončar i Urlić su u svom nalazu jasno naznačili da je pokojni na dan sklapanja Ugovora bolovao od mentalnog poremećaja uzrokovanog oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (psihoorganski sindrom). No, pojasnili su i da psihoorganski sindrom naziv za niz stanja koji nije istoznačnica nesposobnosti za rasuđivanje, te da u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nema naznaka da bi se primjetilo da je uočen uznapredovali psihoorganski poremećaj, simptomi demencije, halucinacije ili sumanutosti.

15.2. Iako je u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotno uzdržavanju, prednik stranaka, bio osoba starije životne dobi koji je afirmirao neke kognitivne smetnje - mentalni poremećaj uzrokovan oštećenjem i disfunkcijom mozga i bolešću tijela (psihoorganski sindrom), sud nije našao utvrđenim da je predmetna dijagnoza tako utjecala na njegovo kognitivno funkcioniranje da nije mogao shvatiti značenje pravnog posla koji sklapa i posljedice koje iz toga proizlaze. Naime, predmetna dijagnoza sama za sebe ne isključuje ugovornu sposobnost, jer, kao što to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Lončara i Urlića, ista podrazumijeva niz stanja, pa tako i blage kognitivne poremećaje, a tek uznapredovali psihoorganski poremećaj dovodi do demencije, halucinacija ili sumanutosti, koji simptomi se kod pokojnog nigdje ne spominju.

15.3. Još je za navesti kako je pokojni ZIF dva mjeseca prije sklapanja predmetnog ugovora dao stranački iskaz u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pst-1091/12, a za ukazati je i to kako je predmetni postupak pokrenut tužbom ovdje tužitelja protiv pok. ZIF, kao tuženika te se u istom nije spominjalo da bi pokojni ZIF, uslijed pretrpljenog moždanog udara bio promijenjene svijesti i nesposoban za rasuđivanje, a time i raspravno nesposoban.

15.4. Konačno, predmetni ugovor je ovjeren od strane nadležnog suda koji je u postupku ovjere ugovora upozorio ugovorne strane na posljedice sklapanja tog ugovora, sukladno odredbi članka 580. stavka 2. ZOO-a. U postupku ovjere ugovora o dosmrtnom uzdržavanja sudac ovjere nije dužan provoditi postupak utvrđivanja poslovne sposobnosti primatelja uzdržavanja odnosno njegove sposobnosti za rasuđivanje, niti je u tom smislu dužan istraživati da li postoji neka medicinska dokumentacija iz koje bi se to moglo utvrditi. No, sudac ovjere dužan je otkloniti ovjeru ugovora ukoliko na temelju kontakta i razgovora sa strankama prije ovjere stekne uvjerenje da osoba primatelja uzdržavanja nije prisebna, odnosno ako iz njegova ponašanja prilikom ovjere očigledno proizlazi da ona nije sposobna rasuđivati te ukoliko na temelju toga ozbiljno posumnja u njenu poslovnu sposobnost, a tužitelj tijekom postupka ničime nije dokazao da su prilikom ovjere ugovora u ponašanju pokojnog NIF postojale takve okolnosti koje su nedvojbeno upućivale na zaključak o njegovoj nesposobnosti za rasuđivanje.

15.5. Navodi tužitelja o medicinskim dijagnozama njegova oca, a koji su potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom, potvrđuju dijagnoze od kojih je bolovao pokojnik, no ne ukazuju na to da su predmetne dijagnoze utjecale na sposobnost rasuđivanja pokojnog NIF, u smislu izraženijeg kognitivnog oštećenja koje bi isključilo pravilno shvaćanje zbivanja oko njega te nemogućnost razumijevanja pravnog posla koji sklapa i posljedica koje iz toga proizlaze.

16. Nadalje, tužitelj navodi da bi predmetni ugovor bio simulirani pravni posao, čija je jedina svrha prijevara trećih osoba, konkretno njega, kao jedinog preostalog zakonskog nasljednika. Radi rečenoga da bi predmetni ugovor bio ništetan jer je protivan moralu društva i prisilnim propisima.

16.1. Prividnost ugovora je uređena odredbom čl. 285. ZOO-a kojom je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

16.2. Iz navedenih odredbi proizlazi kako je zakonodavac predvidio dvije vrste prividnih (simuliranih) pravnih poslova. Takozvanu apsolutnu i relativnu simulaciju. Apsolutna simulacija postoji u slučaju kada stranke ugovora ne žele posao koji sklapaju već samo stvarju privid njegovog sklapanja, dok relativan simulacija postoji u situaciji kada stranke sklapaju jedan ugovor praveći se da ga žele i takvog ga ističu prema vani (simulirani ugovor) sa svrhom prikrivanja nekog drugog ugovora koji stvarno žele (disimulirani ugovor). Prividan (simulirani ili fiktivni) ugovor bez obzira bila simulacija apsolutna ili relativna uvijek dovodi do toga da sklopljeni pravni posao među strankama nije ni nastao, jer ne postoji suglasnost volja na sklapanje pravnog posla, već samo stvaranje privida o sklopljenom pravnom poslu. Posljedica prividnog ugovora nije njegova ništavost već se takav ugovor smatra pravno nepostojećim pravnim poslom koji kao takav nema učinak među strankama.

16.3. Kod nepostojećih ugovora uopće nisu ispunjenje pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora. Dakle, nepostojeći ugovor uopće ne postoji, za razliku od ništetnog ugovora koji stvarno postoji, makar ne i pravno pa stoga i ne proizvodi pravne učinke. Ako jedan ugovor ne postoji tada se i ne može utvrđivati njegova ništetnost.

16.4. Da su upravo tuženici pod 1 i 2 skrbili o pokojnom primatelju uzdržavanja potvrđuju iskazi mnogobrojnih svjedoka saslušanih u postupku kao i iskaz obiteljske liječnice, koja prema shvaćanju ovog sud nije osoba zainteresirana za ishod ovog spora, te zapisi koje je liječnica sačinila u osobnom zdravstvenom kartonu pokojnog iz kojih je vidljivo da bi upravo sinovi GIF i ZIF kontaktirali obiteljsku liječnicu u vezi zdravstvenog stanja primatelja uzdržavanja. Tužitelj je tvrdio da bi o pokojnom ZIF skrbila tužena pod 3, a ne tuženici pod 1 i 2, koji su joj samo pomagali, ali navedeno nije u suglasju sa ostalim izvedenim dokazima, izjavama svjedoka te zapisima sačinjenim u osobnom zdravstvenom kartonu. Također, tužena pod 3. je bila 7 godina starija od pokojnog primatelja uzdržavanja, dakle u trenutku sačinjavanja ugovora imala je 81 godinu te je neživotno da bi ista mogla samostalno skrbiti o nepokretnoj osobi jače tjelesne građe.

16.5. Dakle, iz svih provedenih dokaza proizlazi da su tuženici pod 1 i 2 izvršavali svoje obveze preuzete ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a pritom nije zabranjeno sklapati ugovore o doživotnom uzdržavanju između roditelja i djece. Stoga je zaključak suda da su tuženici pod 1 i 2 su, kada se ima u vidu sadržaj Ugovora, sukladno odredbama Ugovora, a koje odredbe nisu u protivnosti sa pravnom prirodom istog, izvršavali svoje ugovorne obveze.

17. S obzirom da tužitelj tvrdi da bi predmetni ugovor bio sklopljen i zbog nedopuštene pobude treba kazati kako, u pravilu, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (članak 273. stavak 1. ZOO). No, ZOO u članku 273. stavak 2. određuje iznimku od ovog pravila u slučajevima ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će ipak biti bez učinka. Samo u slučajevima, ako se radi o besplatnom ugovoru, on neće imati pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. Pobuda je pak nedopuštena ako je protivna Ustavu, prisilnim propisima, moralu društva.

17.1. Dakle, u konkretnom slučaju obzirom da se radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju od odlučnog značenja za ocjenu osnovanosti zahtjeva potrebno je utvrditi prije svega postojanje namjere pok. NIF da predmetnim ugovorom lišava tužitelja od zakonskog prava nasljeđivanja i s druge strane postojanju svijesti tuženika pod 1. i 2. o takvoj namjeri njihovog oca.

17.2. Tužitelj je u iskazu danom u postupku tvrdio kako je sa pokojnim ocem sve do njegove smrti bio u dobrim odnosima, što sud dovodi do zaključka da njihove odnose nije narušila tužba koju je protiv njega podnio niti izjava koju je na njegovo traženje potpisala tužena pod 3. Također prema njegovom kazivanju u dobrim odnosima su bili i nakon što je tužitelj saznao za sklapanje predmetnog ugovora. Stoga je sud shvaćanja kako je pobuda pokojnog NIF za sklapanje predmetnog ugovora bila da mu se, a s obzirom na njegovo zdravstveno stanje pruži uzdržavanje od strane osoba u koje je imao povjerenje. U postupku je utvrđeno da bi prije sklapanja ovog ugovora, pokojni ZIF imao sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženom pod 3, a koji je raskinuo prije sklapanja ovog predmetnog. U takvom postupanju sud ne vidi pobudu lišenja zakonskog nasljednika njegovog nužnog dijela jer i da je taj ugovor opstao imovina koja je njegov predmet ne bi bila ostavina pokojnog davatelja uzdržavanja. Prema mišljenu sud pokojni primatelj uzdržavanja je ugovor raskinuo imajući u vidu da mu je, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje potrebna dodatna pomoć koju mu tužena pod 3 (a uzimajući u obzir da je ista u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom imala 81 godinu života) ne može pružiti, a na formiranje takve odluke ga je prema shvaćanju sud potaklo i to što se naljutio tuženu pod 3 i želio je potjerati, nakon što je saznao za izjavu koju je potpisala (iskaz tužene pod 3 dan u ovom postupku).

18. Tužitelj je tijekom postupka još ukazivao i da bi predmetni ugovor bio ništetan jer sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju s primateljem uzdržavanja znajući da je primatelj uzdržavanja krajnje teškog zdravstvenog stanja u kojem nastupanje smrti predstavlja izvjesnu činjenicu koja po redovnom tijeku stvari nastupa kroz relativno kratko vrijeme, ovom ugovoru oduzima element aleatornosti, a time i potrebnu pravnu valjanost.

18.1. U odnosu na istaknuto, valja kazati kako je predmet obveze ugovora o doživotnom uzdržavanju, s jedne strane primatelj uzdržavanja - osoba koja je vlasnik neke imovine (nekretnina i pokretnina), a potrebna joj je odgovarajuća pomoć i skrb, najčešće zbog svoje starosne dobi i zdravstvenog stanja zbog čega se sama o sebi ne može brinuti, te s druge strane davatelja uzdržavanja - osobu koja tu pomoć i skrb može pružiti, primjerice osigurati hranu, odjeću, lijekove i stručnu medicinsku skrb, plaćanje režija i sl. Primatelj takvog uzdržavanja zauzvrat davatelju uzdržavanja prepušta u vlasništvo svoju nekretninu ili njezin dio, ili čak više nekretnina, odnosno pokretnina. Stoga prava i obveze u navedenom ugovoru dogovaraju same stranke te one ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana i različite su od slučaja do slučaja, ali najčešće se odnose na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba primatelja uzdržavanja. Kada se navedeno ima u vidu jasno je da stavljanje u omjer trajanja uzdržavanja, naspram obima imovine koja je predmetom Ugovora nije relevantno osim ako se radi o zlouporabi. Naime, uvijek kada stranke sklapaju ugovor o doživotnom uzdržavanju, prisutne su značajke dvostranoobveznosti, naplatnosti i aleatornosti (neizvjesnost u smislu trajanja uzdržavanja, eventualnog raskida ugovora i sl.).

18.2. Prilikom ovjere takvog ugovora ovlaštena osoba (ovdje sudac) dužna je ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice (koja su prava i obveze ugovornih strana, što se događa s imovinom itd.), a pisana forma se dakle, traži radi zaštite pravne sigurnosti, sprječavanja mogućih zlouporaba i dr. U konkretnom slučaju sudac je ovjerio da je pročitao Ugovor ugovornim stranama i iste upozorio na pravne posljedice.

18.3. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tuženici pod 1 i 2, u vrijeme sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju, doista znali za teško zdravstveno stanje svojeg oca, ali isto tako nisu mogli sa sigurnošću znati kada će primatelj uzdržavanja preminuti, što kod neprijeporne činjenice da je primatelj uzdržavanja u vrijeme ovjere spornog ugovora bio svjestan značenja samog ugovora otklanja tvrdnje tužitelja da su tuženici pod 1 i 2 postupali nemoralno i iskoristili situaciju i položaj sada pokojnog oca stranaka kao primatelja uzdržavanja. Ovdje je još za navesti kako je tijekom postupka bilo nesporno da bi se zdravstveno stanje pokojnog primatelja uzdržavanja narušilo moždanim udarom kojeg je pretrpio 2010., da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 2013., te da je primatelj uzdržavanja preminuo 2016.

19. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je Ugovor u cijelosti izvršavan pa tako nema mjesta zaključivanju da bi se radilo o simuliranom pravnom poslu. Jedna od bitnih značajki ugovora o doživotnom uzdržavanju jest njegovo aleatorno značenje iz čega proizlazi da ugovorne strane sklapajući ugovor preuzimaju rizik da će njihova obveza moguće biti više vrijedna od obveze drugoga. Pobude (animus donandi) iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost, osim ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, a drugi ugovaratelj je to znao ili morao znati (članak 53. stavak 1. i 2. ZOO-a). Motiv za sklapanje ugovora - stjecanje vlasništva nekretnine, predstavlja legitiman interes tuženika i nije nedopušten, zbog čega ne utječe na valjanost ugovora; dok nešto drugo nije dokazano.

20. Tužitelj je u postupku osporavao da bi predmetni ugovor bio potpisan od strane pok. NIF. Tvrdio je kako se pokojni primatelj uzdržavanja, zbog kontraktura koje su zaostale nakon pretrpljenog moždanog udara nije mogao služiti desnom šakom te da se od tada potpisivao stavljajući svoj rukoznak. Tako da se potpisao prilikom ishođenja osobne iskaznice te sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. siječnja 2011.

21. Na tu okolnost sud je proveo grafološko vještačenje te je dana 20. svibnja 2022. u spis zaprimljen nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ VI“ prema kojem s obzirom na dostavljeni nesporni materijal, potpis na izvorniku sudskog zapisnika s lica mjesta u predmetu pod poslovnim brojem Pst-1091/12, potpis na fotokopiji osobne iskaznice br. [broj osobne iskaznice] od 4. siječnja 2002. te potpis na fotokopiji suglasnosti vlasnika od 11. srpnja 2013., a na osnovu mogućnosti koje fotokopija dopušta utvrđeno je kako prema pravilima struke nije moguće izvršiti realnu procjenu dobivenih rezulatat, jer samo jedan nesporan potpis, nije dostatan za usporedbu sa spornim potpisom. Stoga da prema pravilima struke nema temelja za identifikaciju skriptora jer je potrebno raspolagati ranije traženim materijalima u izvornicima te većim brojem nespornih potpisa iz razdoblja nastanaka spornog potpisa.

22. S obzirom na prigovore tužitelja, sud je dopisom od 25. rujna 2024. od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ zatražio dopunu nalaza i mišljenja te ih pozvao očitovati se jesu li prilikom izrade nalaza i mišljenja, kao nesporni materijal, koristili fotokopiju ili izvornik „suglasnosti vlasnika od 11. srpnja 2013“, te ukoliko su koristili fotokopiju, a spisu prileži izvornik bi li njihov nalaz i mišljenje bio drugačiji.

23. Iz očitovanja vještaka, koje je u spis zaprimljeno 18. listopada 2024., proizlazi kako, suprotno tvrdnji stranaka, spisu ne prileži izvornik „suglasnosti vlasnika od 11. srpnja 2013.“ već fotokopija. Slijedom čega je vještak ostao pri ranije danom mišljenju.

24. S obzirom na prigovore tužitelja, sud je dopisom od 23. veljače 2026. od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ zatražio dopunu nalaza i mišljenja te ih pozvao očitovati se jesu li prilikom izrade nalaza i mišljenja, kao sporni materijal, koristili fotokopiju ili izvornik „ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. lipnja 2013.“, te ukoliko su koristili fotokopiju, a spisu prileži izvornik bi li njihov nalaz i mišljenje bio drugačiji.

25. Iz očitovanja vještaka, koje je u spis zaprimljeno 13. ožujka 2026. proizlazi kako je, a sukladno uputi suda od 30. ožujka 2022. (list 828 spisa), kao sporni materijal vještačena fotokopija „ugovora o doživotnom uzdržavanju“, ali da i vještačenjem izvornika potpisa mišljenje vještaka bilo isto iz već ranije iznesenih razloga.

26. S obzirom na dostavljeni nalaz i mišljenje te činjenicu da iz zapisnika ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. lipnja 2013. (a koji predstavlja javnu ispravu) proizlazi da bi isti bio potpisan pred sucem nadležnog suda, sud je shvaćanja kako tužitelj na kojem je teret dokaza, nije uspješno oborio presumpciju istinitost predmetne isprave – zapisnika o ovjeri ugovora o doživotnom uzdržavanju. Zaključno, a u odnosu na navode tužitelja da se pokojni primatelj uzdržavanja nije mogao služiti desnom rukom, za navesti je kako ovom spisu prileži zapisnik iz postupka poslovni broj Pst- 1091/12 od 16. travnja 2013. (zapisnik iza lista 810 spisa) u kojem je izveden dokaz saslušanjem pok primatelja uzdržavanja te koji je tada od njega i potpisan. Upravo je taj potpis predstavljao nesporni materijal za vještačenje u ovom postupku.

27. Tužitelj je uz podnesak od 17. rujna 2024. sudu dostavio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente Marijana Krajna, a iz kojeg proizlazi da bi taj vještak, na temelju identičnog spornog i nespornog materijala, dao mišljenje prema kojem potpis „Fer..ć To..ić-Vla…“ koji se nalazi iznad teksta „primatelj uzdržavanja“ na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, vrlo vjerojatno nije napisan rukom jedne (iste) osobe, odnosno rukom NIF.

27.1. Ovdje je opet za navesti kako nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji nije izrađen po nalogu suda (odnosno koji nije izveden tijekom parničnog postupka) ima značaj samo privatne isprave (kojom stranka samo argumentira svoje tvrdnje) i nema dokaznu snagu vještačkog nalaza (budući da značaj sudskog vještačkog nalaza i mišljenja u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici) - a predstavlja dokazno sredstvo samo kao i svaka druga privatna isprava (koja ne stvara pretpostavku istinitosti). S obzirom da je sam vještak Krajna nalaz i mišljenje dao u stupnju vjerojatnosti te u nastavku naveo kako bi se decidirano mišljenje glede zahtjeva moglo dati uz sve izvornike spornih dokumenata te ako je moguće nesporne potpise imenovane osobe nastalih u vremenu datiranja spornog dokumenta, dakle naveo je isto ono što je kazivao i vještak ustanove imenovane od strane suda, to sud nije njegov nalaz i mišljenje uzeo kao vjerodostojan.

28. Tužitelj još tužbom zahtijeva raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, navodeći kako tuženici pod 1 i 2 nisu izvršavali preuzete obveze, već da je pokojnog oca uzdržavala tužena pod 3.

28.1. Odredbom čl. 583. st. 3. ZOO propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Osim potpisnika ugovora, aktivno legitimirani zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju jesu i nasljednici primatelja uzdržavanja, budući da je pravo tražiti raskid ugovora zato što druga stranka ne izvršava svoje obveze imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Dakle, kada je primatelj uzdržavanja za života imao pravo tražiti raskid ugovora zbog toga što druga strana ne izvršava svoju obvezu, onda i njegovi nasljednici mogu po toj osnovi tražiti raskid ugovora.

29. Međutim, kako iz provedenih dokaza, iskaza svjedoka, osobito iskaza obiteljske liječnice, zapisa iz osobnog zdravstvenog kartona pokojnog primatelja uzdržavanja pa konačno i iz samog iskaza tužitelja koji je kazivao kako su i braća pomagala oko brige za oca, te s obzirom da je predmetnim ugovorom ugovoreno da će tuženici pod 1 i 2 svu potrebitu pažnju i pomoć primatelju uzdržavanja pružiti osobno i/ili putem trećih osoba o svom trošku, proizlazi da su tuženici preuzeli obvezu uzdržavanja i istu izvršavali sukladno Ugovoru, nema uvjeta za raskid predmetnog ugovora.

30. Slijedom iznesenog, valjalo je odbiti kao neosnovan tužiteljev glavni te prvi i drugi podredni tužbeni zahtjev, a kako je i odlučeno pod točkom i, II i III izreke.

31. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23).

32. Tako je tuženiku pod 1-3, kao potreban za svrhovito vođenje parnice, priznat trošak:

- za sastav odgovora na tužbu 1.200,00 eura (Tbr. 8/1 i Tbr. 40 Tarife),

- za zastupanje na ročištima od 28. veljače 2017., 31. kolovoza 2017., 26. listopada 2017., 12. prosinca 2017., 9. ožujka 2018., 19. veljače 2019., 21. ožujka 2019., 5. listopada 2020., 23. studenog 2020., 15. studenog 2021., 17. ožujka 2022., 25. rujna 2023., 5. rujna 2024., 25. ožujka 2025. i 15. srpnja 2026., iznos od po 1.200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 i Tbr. 40 Tarife),

- za zastupanje na ročištima od 4. svibnja 2017 i 12. travnja 2018. iznos od po 600,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/5 i Tbr. 40 Tarife),

- za sastav podneska od 12. svibnja 2017., 10. listopada 2017., 7. studenog 2017., 26. siječnja 2018., 5. ožujka 2019. (koji podnesak predstavlja očitovanje na nalaz i mišljenje), iznos od po 1.200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1 tarife i Tbr. 40 Tarife),

- za sastav podnesak od 18. prosinca 2020., iznos od 600,00 eura (Tbr. 8/3 i Tbr. 40 Tarife).

32.1. Tako obistinjeni iznos od 27.000,00 eura valjalo je uvećati za zatraženi PDV, čime se dolazi do iznosa od 33.750,00 eura.

32.2. Tuženiku pod 1-3 nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe ovo jer ista, sukladno odredbama čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) dospijeva po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u postupku.

32.3. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak je izostala obzirom da ista nije zatražena (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

33. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki IV izreke.

U Splitu, 1. rujna 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku pod 1-3 po punomoćniku

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte