REPUBLIKA HRVATSKA

P-1249/2019

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NP, odvjetnik, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zast.po pun. IP, odv. u [adresa] i ČP, odv. u Splitu., protiv tuženika pod 1. CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zast.po pun. RP, odv. u Splitu, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon održane glavne i javne rasprave 01. srpnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mladena Oštro, odvjetnika u Splitu i tužene pod 1. osobno sa punomoćnikom tuženika pod 1. i 2. RP, odv. u Splitu te na ročištu za objavu 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Ugovor o darovanju nekretnina koji je zaključen između tužene ad.1. CP, kao darovateljice, s tuženikom ad.2. DP, kao obdarenikom, ovjeren pod brojem OV-2558/17 kod javnog bilježnika Ilije Šarić iz Splita, dana 04.04.2017.g., te Anex predmetnog ugovora o darovanju nekretnina, ovjeren pod brojem OV-3114/17 kod javnog bilježnika Ilije Šarić iz Splita, dana 21.04.2017.g., a predmet kojeg su posebni dijelovi nekretnine koji su povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to 1.suvlasnički dio: 599/977 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) 1.dijela, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom trosobnog stana smještenog na etaţi prizemlja, označen oznakom 1, koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonom, tri sobe, dvije kupaonice i hodnika, ukupne neto površine 118,21 m², a kao pripadajući dio: skladište neto površine 39,90 m², smješteno na sjevernom dijelu aneksa sa istočne strane na razini prizemlja i vrt s okućnicom površine 441 m²; 2.suvlasnički dio: 167/977 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) 1.dijela, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom trosobnog stana smještenog na etaţi prvog kata, označen oznakom 2, koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonom, tri sobe, dvije kupaonice i hodnika, ukupne neto površine 118,21 m², sa pripadajuća dva balkona ukupne neto površine 49,21 m², što čini ukupnu neto površinu 167,42 m² i 3.suvlasnički dio: 211/977 ETAŢNO VLASNIŠTVO (E-3) 1.dijela, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom trosobnog stana smještenog na etaži drugog kata, označen oznakom 3, koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonom, tri sobe, dvije kupaonice i hodnika, ukupne neto površine 118,21 m², sa pripadajuća tri balkona ukupne neto površine 45,31 m², što čini ukupnu neto površinu 163,67 m², a kao pripadajući dio skladište neto površine 47,37 m², smješteno na južnom dijelu aneksa sa istočne strane na razini prizemlja, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za cijelo gubi pravni učinak prema tužitelju, radi namirenja dospjelog potraživanja tužitelja prema tuženoj ad.1. CP u iznosu od 44.722,13 EUR, skupa sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena.

II. Tuženik ad.2. DP je dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje u iznosu od 44.722,13 EUR, skupa sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate, namiri sudskom prodajom svih etažnih jedinica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], opisanih u točki I. ove presude, a u ovršnom postupku.

III. Nalaže se tuženima da solidarno, u roku od 15 dana, naknade tužitelju parnične troškove od 23.875,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se privremena mjera koja glasi:

"Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da provede upis zabilježbe zabrane određene u točki 1. ovog Rješenja u nadležnoj zemljišnoj knjizi, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja u iznosu od 44.722,13 EUR, zajedno sa zzk tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate.", kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. ožujka 2019. podnio tužbu protiv tuženika pod 1. i 2 radi pobijanja pravnih radni dužnika na štetu vjerovnika. U tužbi tužitelj navodi kako je tužena pod 1. CP bivša zz i direktorica kao i vlasnica trgovačkih društva Sanitetska kuća Appollonia d.o.o. Split u stečaju ( dalje Appollonia d.o.o. ) i Assista d.o.o. Split u stečaju ( dalje Assista d.o.o. ). Naime, rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. St-1878/16 od 08.05.2017. otvoren je stečajni postupak nad društvom Appollonia d.o.o. a rješenjem Trgovačkog suda u Split stalna služba u Dubrovniku vr. St-1626/16 od 11.04.2018. otvoren je stečajni postupak nad društvom Assista d.o.o. Split.

1.1. Tužitelj je kao odvjetnik zastupao društvo Appollonia d.o.o. kao tužitelja u upravnom sporu protiv Republike Hrvatske koji se vodio pred Upravnim sudom u Splitu broj Usl-139/12-15, koji je postupak pravomoćno okončan presudom od 17.10.2014. kojom je prihvaćena tužba Appolonia d.o.o. te je poništeno prvostupanjsko rješenje RH MF, porezne uprave područnog ureda Split od 08.07.2011, kao i drugostupanjsko Rješenje MF Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 24.11.2011. kojim je navedenom društvu utvrdio porezni dug na ime manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.01.2005. do 31.03.2009. u ukupnom iznosu od 4.291.847,17 kn sa pripadajućim kamatama.

1.2. Uspjeh u tom upravnom sporu je predstavljao pravni temelj za vođenje parničnih postupaka pred Trgovačkim sudom u Splitu radi naknade štete a protiv RH-a, u kojim predmetnima je tužitelj zastupao društvo Appolonia d.o.o. kao i tuženu pod 1 obje kao tužitelja u tim postupcima pred Trgovačkim sudom u Splitu a protiv tuženika RH-a . Društvo Appolonia d.o.o. je poništenjem nezakonitog upravnog akta ostvarilo i korist smanjenja nezakonito utvrđenog duga zbog kojega je njegov polovni računu bio u blokadi i to u iznosu od 7.820.365,00 kn.

2. Osnovu tužiteljevih potraživanja radi kojeg je isti podnio ovo predmetnu tužbu jeste Ugovor o zastupanju i nagradi koju je tužitelj zaključio sa tuženom pod 1. te društvima Appolonia d.o.o. i Assista d.o.o. od 02.10.2014. a koji je ovjerene od strane javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita od 09.10.2014.

2.1. Naime, člankom 3. navedenog Ugovora stipulirano je da će tužena pod 1. potpisom tog ugovora odgovarati tužitelju za tražbinu proizašlu iz zastupanja stranaka kao i preuzete obveze iz toga Ugovora. Ugovoreno je da tužitelji u slučaju uspjeha u upravnom sporu, te u drugim predmetnima koji budu pokrenuti u ime i za račun svih navedenih stranaka te nakon ostvarivanja koristi ima pravo na nagradu za odvjetnički rad od 20% od ostvarenog iznosa. Također je ugovoreno da se u slučaju otkaza tj opoziva punomoći stranka obvezuje isplatiti sve nastale i nepodmirene troškove zastupanja stranaka, te ugovorenu nagradu i ukoliko dođe do uspjeha u upravnom sporu te ostvarivanje koristi iz st.3.t.1. Ugovora.

2.2. Parnični postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Split broj P-513/15 je okončan odnošenjem nepravomoćne presude kojom je naložena RH da tuženiku tj Apolloniji isplati iznos od 4.296.157,00 kn te troškove parničnog postupka od 693.625,00 od čega na odvjetničke troškove otpada iznos od 675.625,00 kn. Apollonia u stečaju nije prema tužitelju ispunilo obvezu isplate naknade odvjetničog troška zastupanja u tome predmetu te je ista obveza dospjela radi činjenice otvaranja stečaja nad tim društvom. Isto tako to društvo nije isplatilo tužitelju odvjetničke usluge u iznos od 161.875,00 zajedno sa PDV-a i to na ime zastupanja u parničnim predmetnima koji se vode pred Trgovačkim sudom u Split broj P-771/15, P-770/15 i P-307/16 a koje tražbine su također dospjele zbog otvaranja stečaja nad tim društvom.

2.3. Tužena pod 1. opozvala je tužitelju zastupanje u parničnim predmetima u kojima je sudjelovala kao stranka i to u svojstvu tužiteljice pod 2. i to u predmetima br P-770/15 i P-771/15. Opozivom punomoćni tužitelju je dospjela tražbina prema tuženoj i to za zastupanje n postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu broj P-770/15 u iznosu od 114.375,00 zajedno sa PDV-om i u postupku broj P-771/15 u iznosu od 11.250,00 kn.

2.4. Dakle, tužitelj na ime zastupanja ima dospjelu novčanu tražbinu prema Appolonii u ukupnom iznosu od 837.500,00 kn za koju tražbinu odgovara i tužena pod 1. prema odredbama gore navedenog Ugovora o zastupanju i nagradi. Uz to tužitelj ima prema tuženoj pod 1. potraživanje na ime njezinog zastupanja u spomenutim postupcima u ukupnom iznosu od 125.625,00 kn kao i pravo na 20% od ugovorene nagrade i to od 7.820.365,00 kn a za koliko je izvršena gore navedena presuda Upravnog suda u Split a što predstavlja iznos od 1.564.073,00 kn. Dakle, tužitelj prema tuženoj pod 1. na temelju Ugovora o zastupanju i nagradi ima nepodmireno i dospjelo potraživanje od ukupno 2.527.198,00 kn.

2.5. Obzirom da je tužena pod 1. neposredno pred otvaranje stečajnog postupka nad društvom Apolonia d.o.o., svoju nekretninu označenu kao čes.t zem 1385/1 ( kuća i dvor površine 707m2, KO [katastarska općina] upisano u zk.il. 2594 i to baš etažne udjele pod E-1, E-2, E-3 , besplatnim pravnim potpisom prenijela na tuženika pod 1. DP kao svoga sina. Tuženici su ugovor o darovanju nekretnine zaključili i ovjerili u potpisu kod javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita br. OV-2558/17 od 04.04.2017., dok su zaključili Anex ugovora o darovanju koji je ovjeren u potpisu kod istog javnog bilježnika br. OV-3114/17 od 21.04.2017.

2.6. Obzirom da tuženica pod 1. nema nikakve druge vrijedne imovine iz koje se tužitelj kao vjerovnik može namiriti to je tužena pod 1. zaključujući besplatni pravni posao sa tuženikom pod 2. u njegovu korist nanijela štetu tužitelju kao vjerovniku, radi čega je tužitelj predložio sudu donošenje presudu kojom i sud utvrdio da zaključeni ugovor o darovanju između tužene pod 1. i tuženika pod 2. gubi pravni učinak prema tužitelju radi namirenja dospjelog potraživanja u iznosu od 2.527.198,00 kn sa zz kta od podnošenja tužbe do isplate , naložiti tuženiku pod 2. da dopusti tužitelju namiri svoje potraživanje prodajom nekretnine koju je stekao ugovorom o darovanju, kao i damu tuženici naknade parnični trošak zajedno sa zz kta od presuđenja do isplate.

2.7. Tužitelj je sudu predložio donošenje rješenja o osiguranju novčane tražbine donošenjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja darovane nekretnine uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda da provede upisa zabilježbe zabrane u nadležnoj zemljišnoj knjizi radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 2.527.198,00 kn.

2.8. Podneskom od 09.04.2019. tužitelj mijenja iznos dugovanja tuženika na iznos od 963.125,00 kn sa zz kta.

3. Tuženici u odgovoru na tužbu navode kako tužena pod 1. ne duguje tužitelju utuženi iznos. Člankom 3.1. Ugovora o zastupanju od 2. listopada 2014. godine jasno je ugovoreno da tužitelj ima pravo na ugovorenu naknadu isključivo u slučaju uspjeha u upravnom sporu, te u drugim predmetima koji budu pokrenuti u ime i za račun naručitelja, te nakon ostvarene koristi (naplata novčanih iznosa, obustava ovršnog postupka, povrata novčanih sredstava i sl), nakon čega se naručitelji obvezuju isplatiti tužitelju nagradu za odvjetnički rad u visini od 20% od ostvarenog iznosa. Tužitelj nije dokazao koliki iznos je ostvaren odnosno stvarno naplaćen u predmetima koje je vodio za naručitelje temeljem Ugovora o zastupanju od 2. listopada 2014. godine. Tužitelj samo paušalno navodi da na ime zastupanja ima dospjelu novčanu tražbinu prema društvu Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. u stečaju u ukupnom iznosu od 837.500,00 kn, za koju tražbinu odgovara i tužena pod 1., a što nije točno.

3.1. Naime, iz Ugovora o zastupanju od 2. listopada 2014. godine jasno proizlazi da naručitelji nisu preuzeli solidarnu odgovornost za ispunjavanje obveza prema tužitelju koje proizlaze iz sklopljenog Ugovora, već svaki naručitelj odgovara tužitelju za isplatu odvjetničke nagrade u postupcima koje je za tog naručitelja obavio tužitelj. Pored toga, iz računa priloženih tužbi je vidljivo da tužitelj nezakonito pokušava dvostruku naplatu jer je za iste pravne radnje ispostavio račun i trgovačkom društvu Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. u stečaju i tuženoj pod 1. CP. Tužitelj je nakon otvaranja stečajnog posutpka nad Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. sa stečajnom upravitelje sklopio Ugovor o zastupanju od 12. siječnja 2018. po kojemu je naplatio odvjetničku nagradu po istim pravnim osnovama. Tužitelj je u stečajnom postupku nad Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. u stečaju posl.br St1878/2016 naplatio iznos od najmanje 779.456,25 kn, a moguće i veći iznos.

3.2. Tužitelj nije dokazao ispunjenje zakonskih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz članka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima. Pobijanje pravnih radnji dužnika dopušteno je samo ako dužnik zbog učinjene pravne radnje više nema dovoljno sredstava za podmiru vjerovnikovih novčanih tražbina. Nije točno niti je tužitelj dokazao da zbog predmetnog darovanja tužena pod 1. nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Tuženici se protive prijedlogu za donošenje privremene mjere zabranom tuženiku pod 2. da otuđi ili optereti predmetnu nekretninu, jer je tužitelj u zemljišnoj knjizi zatražio i ishodio zabilježbu tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji pod brojem Z-10461/2019 kojom je postigao potpunu pravnu zaštitu, jer zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv svih kasnijih nositelja knjižnoga prava, pa će se ovrha moći neposredno provesti bez obzira na to tko je u međuvremenu postao nositelj knjižnoga prava. Zbog navedenog tužitelj nema pravni interes tražiti i donošenje privremene mjere kojom će se tuženiku pod 2. zabranisti otuđenje ili opterećenje predmetne nekretnine. Za izdavanje tražene privremene mjere nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke, jer tužitelj uslijed postignute zabilježbe tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ne može dokazati niti postoji opasnost da će bez takve mjere tuženik pod 2. spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Sve da tuženik pod 2. to i učini tužitelj će, temeljem odredbe čl.91.st.2. Zakona o zemljišnim knjigama, moći neposredno provesti ovrhu bez obzira na to tko je u međuvremenu postao nositelj knjižnoga prava. Zbog svega navedenog predlaže se odbiti tužbu kao neosnovanu, a tužitelju naložiti da tuženicima naknadi parnični troška zajedno sa zateznom kamatom.

4. Tijekom postupka tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 20.05.2024. u kojem navodi kako je tužitelj jasno, detaljno i određeno dokazao svoju tražbinu prema tuženoj pod 1. time da tuženici uporno upiru na tvrdnju da Ugovor o zastupanju i nagradi od 2. listopada 2014. ne obvezuje tuženu pod 1., Sanitetsku kuću Apollonia d.o.o. i Assista d.o.o. solidarno. Kada se uzme u obzir da je tužena pod 1. bila zakonski zastupnik Assista d.o.o. i Apollonia d.o.o, tada je jasna i faktična veza sve tri ugovorne strane, Naručitelja, s tužiteljem, kao Izvršiteljem.

4.1. Tužena problematiziranjem datum izdavanja računa na koje se tužitelj poziva pokušava sudu skrenuti pažnju s činjenice da je potraživanje tužitelja dospjelo trenutkom opoziva punomoći tužene pod 1. tužitelju pa su utoliko navodi tuženika u cijelosti promašeni i neosnovani. Pretpostavka oštećenja vjerovnika u konkretnom slučaju je i više nego očita. Tužitelj je zastupao Sanitetsku kuću Apollonia d.o.o. u parnicama koje su se vodile pred Trgovaĉkim sudom u Splitu pod poslovnim brojevima:

P-770/15, P-771/15, P-513/15, P-307/16. Tužitelj je nesporno izvršio određene odvjetničke usluge u tim parnicama, a u što se sada uvjerio i sam sud uvidom u navedene predmete. A tužitelj je namiren u dijelu i to tek djelomičnom diobom stečajne mase Sanitetske kuće Apollonia d.o.o. u stečaju. Dakle, sasvim je jasno da je vjerovnik oštećen te da je ta opća pretpostavka pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika ispunjena. Insolventnost dužnika, odnosno tužene pod 1. očito proizlazi iz činjenice da je predmetna nekretnina u K. O. [katastarska općina] bila jedina nekretnina u njezinom vlasništvu, a što je razvidno iz potvrde Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda koju je tužitelj dostavio 20. siječnja 2023.

4.2.Tužitelj je u podnesku od 18. siječnja 2023. specificirao potraživanje koje ima prema tuženoj pod 1., imajući u vidu da se tužitelj namirio nakon podnošenja ove tužbe, radi čega je tužitelj uredio tužbeni zahtjev o kojem je ovaj sud odlučio kao u izreci ove presude. .

5. Tijekom postupka tužitelj obzirom na navode tuženika podneskom od 14.03.2025. ističe kako su dugovi njenih tvrtki Apollonia d.o.o. i Assista d.o.o. nastali uslijed Rješenja o ovrsi Porezne uprave, kao i postojeća ovrha na osnovu pravomoćno utvrđenog potraživanja naknade štete iz osnova radne nesreće zaposlenika, upućivali su na ozbiljne teškoće u njihovu poslovanju već u trenutku kada se obratila tužitelju. S druge strane, iznos naknade štete koju bi Društvo Apollonia d.o.o. ostvarilo uslijed ukidanja tog ovršnog rješenja, protekom vremena potrebnog za njihovo okončanje ne bi bio dostatan da pokrije dugovanja tvrtke nastala prema trećima za vrijeme blokade pa sve do završetka tih postupaka naknade štete, radi čega je stečaj bio realna mogućnost. S druge strane, društvo Assista d.o.o. je kao založni dužnik „Apollonie“ također bilo u problemu s Erste bankom, te posljedično i drugim vjerovnicima. Također, tužena je osobno, kao fizička osoba, bila stranka u nekima od postupaka koji su tim povodom pokrenuti. Dakle, ratio njenog pojavljivanja kao fizičke osobe i solidarnog dužnika u ugovoru je jasan i logičan. Nije životno niti poslovno uvjerljivo da bi tužitelj preuzeo zastupanje u sporovima velike vrijednosti u situaciji gdje zastupanim trgovačkim društvima prijeti stečaj radi insolventnosti, bez da je njihova vlasnica na bilo koji način jamčila za naplatu nastalih troškova. Tužena ne govori istinu kada tvrdi da je ugovor potpisala samo kao zakonski zastupnik trgovačkih društava iz slijedećih razloga: 1.posebno je navedena kao stranka- fizička osoba u preambuli Ugovora; 2.potpisala je Ugovor triput : kao z.z. „Apollonie“ d.o.o, kao z.z. „Assiste“ d.o.o. te konačno i u svoje ime; 3. člankom 3.3. Ugovora o zastupanju izričito je preuzela obvezu na ispunjenje tražbine iz ugovora, uz trgovačka društva kojih je vlasnica. Na koncu, nije sporno da je naknada ugovorena u slučaju uspjeha u sporu, nije sporno ni da je tužitelj uspio u tim postupcima, niti je pak sporno da je nad oba tuženičina društva otvoren stečaj. Također nije sporno da se u okviru stečajnog postupka tužitelj djelomično naplatio.

5.1. Tužitelj ukazuje na osnovanost svog potraživanja, te suprotno navodima tuženika koji se u cijelosti poriču, ističe da je potraživanje precizirano osnovom slijedećih činjenica jer je presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: P-55/2020 od 07.10.2020., djelomično je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-5368/2020 od 12.05.2021., kojom je utvrđeno da tužitelj prema društvu Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. ima tražbinu u ukupnom iznosu od 779.997,50 kn. U tijeku stečajnog postupka donesen je prijedlog djelomične diobe, koji je dostavljen Trgovačkom sudu u Splitu, poslovni broj: St-1878/2016 od 08.07.2016., a prema kojem prijedlogu je tužitelj namiren u iznosu od 429.998,62 kn. Pored toga, rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: St-1878/2016 od 14.06.2022., tužitelju je isplaćen dodatni iznos od 14.039,96 kn. Kada se od prednje naznačenog iznosa tražbine utvrđenog navedenim presudama, u visini od 779.997,50 kn, oduzme iznos koji je diobom u stečajnom postupku isplaćen tužitelju, dobije se iznos od 336.958,92 kn / 44.722,13 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje od tužene, sukladno podnesku tužitelja od 20. svibnja 2024.kojim je uređen tužbeni zahtjev.

5.2. Dakle, predmetna tražbina tužitelja predstavlja razliku između prvotno označenog iznosa u točki II. tužbenog zahtjeva i iznosa koji je u tijeku stečajnog postupka isplaćen tužitelju. Upravo zbog toga je i umanjen iznos u točki II. tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj djelomično naplaćen u svom potraživanju od strane SANITETSKA KUĆA APOLLONIA d.o.o. u stečaju, sve kako je naprijed navedeno.

5.3.U odnosu na procesni prigovor tužene u vezi činjenice dospjelosti potraživanja tužitelja ističe se da je taj uvjet u konkretnom postupku ispunjen iz razloga jer je potraživanje tužitelja dospjelo u trenutku podnošenja tužbe, pri čemu nije relevantno vrijeme poduzimanja radnje koja se pobija. Za potrebe ovog postupka – pobijanja pravnih radnji dužnika – ispunjen je i uvjet da tužitelj ima dospjelu tražbinu. Ostalo je stvar drugih postupaka. Člankom 66. i 67. ZOO koji reguliraju pobijanje pravnih radnji dužnika nije propisan poseban uvjet da tražbina mora biti utvrđena pravomoćnom odlukom suda. Tužitelj stoga ustraje u svom zahtjevu, uz napomenu da je ovdje riječ o tužbi iz čl. 66.-71. ZOO, dok tužena u svim svojim navodima, za vrijeme cijelog ovog postupka ističe samo jednu tvrdnju: da tužitelj prema njoj nema pravnu osnovu na temelju koje bi mogao tražiti namirenje njegova dospjelog potraživanja. Ukratko, ističe samo prigovor promašene pasivne legitimacije. U tom pravcu tužena pokušava sugerirati da se „Ugovor o zastupanju i nagradi od 02.10.2014.“ ne odnosi na nju i da ne zna što znači čl.3.st.3 tog Ugovora.

6. Tužena ad.1 tijekom postupka navodi kako nije imala nikakvo dospjelo dugovanje prema tužitelju temeljem kojega bi mogao ustati za pobijanje pravne radnje dužnika. Tužitelj se neosnovano poziva na odredbu članka 33. Ugovora o zastupanju i nagradi od 2. listopada 2014. i posve zanemaruje ostale odredbe toga Ugovora, a posebno pravu volju ugovornih strana u trenutku sklapanja toga Ugovora. Tužena ad.1 nikada nije htjela niti je ugovorila da će prema tužitelju snositi solidarnu odgovornost za trgovačka društva Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. i Assista d.o.o.. Kako su navedena trgovačka društva u predmetnom razdoblju već bila u stanju blokade računa i pod prijetećim stečajevima, to je posve jasno da tužena ad.1 nije htjela preuzeti solidarnu odgovornost za znatne parnične troškove trgovačkih društava kojima prijeti stečaj. To bi bilo krajnje nelogično i tuženoj ad.1 to nije padalo na pamet. Tužitelj kao odvjetnik tuženoj ad.1 nije rekao niti je to jasno napisao da bi tužena ad.1 trebala solidarno odgovarati za parnične troškove navedenih trgovačkih društava. Da je tužitelj to rekao tuženoj ad.1 onda ona sigurno ne bi potpisala takav Ugovor jer bi to bilo u izravnoj suprotnosti s dogovorom koji je tužena ad.1 postigla sa tužiteljem a to je da će se tužitelj naplatiti „Isključivo u slučaju uspjeha u upravnom sporu, te u drugim predmetima koji budu pokrenuti u ime i za račun Naručitelja, te nakon ostvarenja koristi (naplata novčanih iznosa, obustava ovršnog postupka, povrat novčanih sredstava i sl.)“ kako je to ugovoreno člankom 3.1. Ugovora o zastupanju i nagradi od 2. listopada 2014. Naprijed citirana odredba članka 3.1. Ugovora je u izravnoj suprotnosti sa tumačenjem Ugovora od strane tužitelja i predstavlja izigravanje prave volje ugovornih strana u trenutku zaključenja Ugovora. Da su stranke htjele solidarnu odgovornost onda bi stranke to i ugovorile i to bilo navedeno u samom Ugovoru. Tužitelj se poziva na članak 3.3. koji ne govori o solidarnoj odgovornosti već o tome da se trgovačko društvo Assista d.o.o. i CP, zajedno sa društvom Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. obvezuju Naručitelju ispuniti njegovu tražbinu proizašlu iz zastupanja stranaka i preuzete obveze iz ovog ugovora.

6.1. Prema tužiteljevom tumačenju on će se naplatiti prema uspjehu u sporu ako u sporu uspije, a ako u sporu ne uspije naplatiti će se primjenom „Tarife“ i to od bilo koje stranke koju on odabere, pa čak i one koja u sporu nije sudjelovala. To svakako nije bila prva volja tužene ad.1 kao fizičke osobe niti kao zakonske zastupnice trgovačkih društava potpisnika Ugovora. Da je tužitelj sve potpisnike Ugovora smatrao solidarno odgovornima onda bi zasigurno svoju tražbinu po osnovi solidarne odgovornosti prijavio i u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom Assista d.o.o. u kojemu je bilo sredstava za namiru vjerovnika, a što je tužitelju bilo dobro poznato jer je u stečajnu masu Assiste d.o.o. u stečaju uplaćen iznos od 2.234.215,53 kn / 296.531,36 EUR iz stečajne mase Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. u stečaju koji je zastupao upravo tužitelj. Ali kako je tužitelj znao da mu pozivanje na solidarnu odgovornost neće proći u stečajnom postupku nad društvom Assista d.o.o. onda to nije ni pokušao, već se, bez ikakve pravne osnove, želi naplatiti iz imovine tužene ad.2. Tužitelj, iako je zastupao trgovačko društvo Assista d.o.o. u parnici posl.br. P-90/2021 ranije oznake P-307/2016 pred Trgovačkim sudom u Rijeci tome trgovačkom društvu nikada nije izdao račun za zastupanje u tome predmetu, a pogotovo ne u ostalim predmetima za koje tereti tuženu ad.1 temeljem navodno ugovorene solidarne odgovornosti.

6.3. Ugovorom o zastupanju od 2. listopada 2014. godine trgovačka društva Apollonia d.o.o., Assista d.o.o. i tužena pod 1. nisu tužitelju dali niti jedan nalog niti su tužitelja ovlastili za zastupanje u jednom predmetu vezanom za sve tri stranke iz koje bi proizlazila njihova solidarna odgovornost. Člankom 1.1. al.3. ugovorne strane su ugovorile da će, osim pravnih radnji vezanih za upravni spor koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu pod posl.br. UsI-139/12 koji nije pravomoćno okončan, biti potrebno poduzeti pravne radnje i mjere radi zaštite interesa društva Assista i CP. Tužitelj se obvezao zastupati naručitelje, odnosno poduzeti pravne radnje za naručitelje sukladno izdanoj punomoći. Znači da TP i navedena trgovačka društva koja je zastupala kao zakonski zastupnik nisu tužitelju dali jedan nalog za zastupanje u jednoj pravnoj stvari iz koje bi proizlazila njihova solidarna odgovornost sukladno odredbi članka 778. ZOO-a, već su tužitelja angažirali za zastupanje u čitavom nizu pravnih slučajeva koji nisu međusobno povezani i koji nisu od značaja za sva tri naručitelja, pa nema nikakve logike ni zakonskog uporišta da sva tri naručitelja, od koji je svaki angažirao tužitelja za zastupanje u njemu važnom pravnom slučaju, odgovaraju tužitelju solidarno za sve obveze koje proistječu iz zastupanja svakog pojedinog nalogodavatelja i koje nemaju nikakve međusobne povezanosti. To dokazuje i činjenica da je tužitelj nastavio zastupati Sanitetsku kuću Apollonia d.o.o. i nakon što je nad tim trgovačkim društvom otvoren stečaj, a li ne više temeljem Ugovora o zastupanju od 2. listopada 2014. godine, već temeljem Ugovora o zastupanju od 12. siječnja 2018.godine koji je tužitelj za zastupanje u istim parničnim predmetima sklopio sa stečajnim upraviteljem Duškom Lambaša.

6.4. Tuženici napominju da se predmetna parnica vodi radi pobijanja pravne radnje dužnika, a ne radi utvrđenja tražbine niti radi isplate, pa tužitelj u ovoj parnici mora dokazati postojanje dospjele novčane tražbine, a što tužitelj tijekom dosadašnjeg postupka nije dokazao, već naprotiv stalnim smanjivanjem svoje tražbine samo potvrđuje da ni sam ne zna koliko potražuje od tužene ad.1 i po kojoj osnovi.

6.5. Tuženici se protive i smanjenom tužbenom zahtjevu zbog svih razloga istaknutih tijekom dosadašnjeg postupka. Tužitelj podneskom od 20.05.2024. ponovno smanjuje svoj tužbeni zahtjev sa 963.125,00 kn / 127.828,65 EUR na 44.722,13 EUR a istovremeno ne povlači tužbu za iznos koje više ne potražuje, pa ga sud mora pozvati da to učini i tako omogući tuženicima da se izjasne prihvaćaju li djelomično povlačenje tužbe ili ne. Posebno se tuženici protive tužiteljevom prijedlogu za donošenje privremene mjere jer tužitelj ne zna koliku tražbinu želi osigurati (2.527.198,00 kn iz tužbe, 963.125,00 kn / 127.828,65 EUR iz podneska od 09.04.2019. i naknadno uređenih tužbenih zahtjeva ili 44.722,13 EUR iz podneska od 20.05.2024. Pored navedenog, tužitelj nije dokazao postojanje ni jedne zakonske pretpostavke za donošenje predložene privremene mjere, a posebno opasnost da će bez takve mjere tuženik pod 2. spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Sve da tuženik pod 2. to i učini tužitelj je potpuno zaštićen jer će u slučaju uspjeha u sporu, temeljem odredbe čl.91.st.2. Zakona o zemljišnim knjigama, moći neposredno provesti ovrhu bez obzira na to tko je u međuvremenu postao nositelj knjižnoga prava, pa tužitelj nema pravni interes za traženje predložene privremene mjere. Zbog toga je tužiteljev prijedlog za donošenje privremene mjere, pored upisane zabilježbe spora, suvišan, a zbog ranije rečenog i neosnovan.

7. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa presude Upravnog suda u Splitu broj Usl-139/12-15 od 17.10.2014., ( str 9-15), Ugovora o zastupanju i nagradi od 02.10.2014. ( str 16-18), rč br. 104-17/P1/01A ( str19,20.), rč br. 41-19/P1/01B ( str 2122), rč. Br. 42-19/P1/01B ( str 23-24), ugovor o darovanju nekretnine od 01.03.2017. ( str 25,26), Anex ugovora o darovanju od 21.04.2017. sa ovjerenim potpisima od strane javnog bilježnika Ilije Šarića br. OV-3115/17 od 21.04.2017., ( str 27,28.), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] ZK ul [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] ( str 29-31), Potvrda RH Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split br. 15409/2019 od 06.03.2019 ( str 32), Ugovor o zastupanju od 12.01.2018. ( str 54.),

Presuda Trgovačkog suda u Splitu broj15P-55/2020 od 07.10.2020. ( str 55-66.), zahtjev za izravnu naplatu od 19.10.2020. ( str 67,68), rč.br. 01-21/P1/01A ( str 69.), Očitovanja stečajnog upravitelja mr. sc Duška Lambaša u predmetu Trgovačkog suda u Splitu br. 11St-1878/2016 na izjavljene prigovore tužene pod 1. , Dopis tužitelja stečajnom upravitelju predmetu br. 11St-1878/16 , Povijesni izvadaka iz sudskog registra za tvrtku SANITETSKA KUĆA APOLLONIA d.o.o. u stečaju, Split, ( str 100- 103) , Povijesni izvadaka iz sudskog registra za tvrtku ASSISTA d.o.o. u stečaju iz Splita ( str 104-107.), popisa tražbina stečajnog upravitelja Duška Lambaše u predmetu Trgovačkog suda u Splitu br. 11st 1878/2016 ( str 142-144), Rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj 11 St-1878/2016-352 od 02.11.2021. ( str 145-147), i od 14.06.2022 ( str 151-153), Završni račun stečajnog upravitelja u predmetu br. St- 1878/2016. ( str 156-162), Potvrda RH Općinski sud u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split od 24.01.2023. ( str 167), dostava podataka od strane RH Ministarstva financija, porezna uprava, područni ured Split, Ispostava Split od 10.07.2023., ( str 226), saslušanje tužitelja od14.01.2025. i tužene pod 1. od 14.01.2025. ( str 258-262), Presuda Visokog trgovačkog suda RH-a br. 64Pž-5368/2020-4 od 12.05.2021., pregledom i čitanjem Općinskog suda u Splitu, br. Z-14766/17, izvatka iz predmeta Općinskog suda u Split br. Povr-1539/2021, iz spisa Trgovačkog suda u Splitu br. P- 770/2015, P-771/15, P-131/19, Spis Općinskog suda u Splitu broj Povrv-1534/2021, broj Ovr-1794/2019, Trgovakog suda u Splitu br. Povrv-127/2023 i spis br. 11St- 1878/2016.

8. Parnične stranke su popisale parnični trošak.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Privremene mjera osiguranja novčanog potraživanja nije osnovan.

11. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je pobijanje pravnih radnji dužnika a tuženika pod 1. i pod 2. na štetu tužitelja radi postojanja osnove na naplatu sukladno odredbi članka 66. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine br. 35/ 2005, 41/ 2008, 125/ 2011, 78/ 2015, 29/ 2018, 126/ 2021, 114/ 2022, 156/ 2022, 145/ 2023, 155/ 2023 – dalje ZOO) a u svezi sa istim je su li se u konkretnom slučaju ispunili svi kumulativno potrebni uvjeti za predmetno pobijanje pravnih radnji dužnika.

11.1. Osim toga, valjalo je utvrditi je li tužena pod 1. solidarno obvezna tužitelju temeljem Ugovora o zastupanju i nagradi od 02.10.2014. ( dalje Ugovor) a u svezi sa potraživanjem temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu br. P-55/2020. koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž- 5368/2020 od 12.05.2021., a kojom je utvrđeno da tužitelj prema društvu Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. ima tražbinu u ukupnom iznosu od 779.997,50 kn.

12. Među strankama je sporno:

- postoji li solidarna odgovornost tužene pod 1. temeljem Ugovora za potraživanja tužitelja a koja se odnosi na obveze pravnih osoba i to trgovačkog društva Sanitetska kuća Apollonia d.o.o.

- je su li ispunjeni uvjeti za pobijanje pravnih radnji dužnika tj tuženika pod 1. koje je isti napravio na štetu tužitelja zaključivanjem Ugovora o darovanju sa tuženikom pod 2. inače svojim sinom, besplatnim pravnim poslom,

13. Ugovor o nalogu definiran je odredbom članka 763.ZOO- pa je tako u st.1. propisano da se ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a st.2. da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa dok je odredbom članka 778. ZOO-a propisano da ako je više njih povjerilo nalogoprimcu izvršenje naloga, oni mu odgovaraju solidarno, time da je odredbom članka 43. istog zakona propisano u st. 1. da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju, dok je st. 2. propisano da od više solidarnih dužnika svaki može dugovati s drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i uopće s različitim odstupanjima.

14. Uvidom u zaključeni u Ugovor razvidno je:

- da su taj ugovor zaključili kao naručitelji SANITETSKA KUĆA APOLLONIA d.o.o. Split, zastupana po članu upravi i direktoru CP, iz [adresa] , ASSISTA d.o.o. Split zastupano po članu uprave i direktoru CP iz [adresa] i CP iz [adresa], sa NP odvjetnikom kao izvršiteljem,

- da su stranke čl.1. Ugovora suglasno utvrdile da je društvo Apollonia d.o.o. pokrenula upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu, pod br. Usl-139/12 radi poništenja rješenja MF Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupka a koji postupak nije pravomoćno okončan, da će u tom sporu trebati poduzeti odgovarajuće pravne radnje radi zaštite interesa i održavanja na tržištu tog društva, da će osim pravnih radnji u tom sporu biti potrebno poduzeti pravne radnje i mjere radi zaštite društva Assista d.o.o. i EP,

- čl.2. Ugovora se izvršitelj obvezuje zastupati naručitelje tj podzeti potrebne pravne radnje za naručitelje sukladno izdanoj punomoći, po pravilima struke, stručno i savjesno s pažnjom dobrog stručnjaka, pa naručitelji ovlašćuju izvršitelja da u njihovo ime i za njihov računa, savjesno i odgovorno poduzme sve pravne radnje i mjere, dok se izvršitelj sve obavljene pravne radnje obračunati naručiteljima prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i za njih ispustiti račun,

- čl. 3. je ugovoreno da isključivo u slučaju uspjeha u upravnom sporu te u drugim predmetima koji budu pokrenuti u ime iza račun narušitelja, te nakon ostvarenja koristi naručitelji se obvezuju isplatiti odvjetniku tj izvršitelju nagrdu za odvjetnički rad u visini od 20% od ostvarenog iznosa, u slučaju opoziva tj otkaza punomoći naručitelji se obvezuju isplatiti izvršitelju sve nastale i nepodmirene troškove zastupanja stranaka, kao i ugovorenu nagradu i to isključivo ukoliko dođe do uspjeha u upravnom sporu te ostvarenju koristi izu st.3.1. tog članka, kao i da se trgovačko društvo Assista d.o.o. i CP potpisom Ugovora zajedno sa društvom sanitetska kuća Apollonia do,o, obvezuju naručitelju tj. izvršitelju ispuniti njegovu tražbinu proizašlu iz zastupanja stranaka i preuzete obveze iz Ugovora,

- čl.4. je utvrđeno da su ugovorene strane zajednički i dogovorno sudjelovale u sastavu Ugovora te su ga u znak prihvata potpisale, to od strane Naručitelja CP kao direktora trgovačkih društva Apollonia d.o.o. i Assista d.o.o. te kao fizička osoba CP te NP, odvjetnik ako Izvršitelja.

.

14.1. Dakle, gore citirani Ugovor je ugovor o nalogu, sa točno određenim obvezama i navedenim uvjetima koji trebaju biti ispunjeni da bi se ostvarila kako naknada i nagrada u postupcima u kojima će tužitelj kao izvršitelj naplatiti svoju odvjetničku uslugu. Osnovni uvjet za nagradu i naknadu Izvršitelja jeste uspjeh u upravnom sporu koji se vodio pred Upravnim sudom u Splitu kao i uspjeh u drugim postupcima koji su vezani za navedeni postupak.

14.2. Uvidom u presudu Upravnog suda u Splitu broj Usl-139/12-15, donesena je presude 17.10.2014. kojom je prihvaćena tužba Appolonia d.o.o. te je poništeno prvostupanjsko rješenje RH MF, porezne uprave područnog ureda Split od 08.07.2011, kao i drugostupanjsko Rješenje MF Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 24.11.2011. kojim je navedenom društvu utvrdio porezni dug na ime manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.01.2005. do 31.03.2009. u ukupnom iznosu od 4.291.847,17 kn sa pripadajućim kamatama. Navedena presuda je postala pravomoćna 27.11.2014. a u tome postupku društvo Apollonia d.o.o. Split zastupao je tužitelj temeljem punomoći,

- dakle, ispunjen je uvjet iz čl. 3.1.. Ugovora.

14.3. Uvidom u izvode iz spisa Trgovačkog suda u Splitu broj P-771/15., 770/15 te presudu Trgovačkog suda Split br. P-55/2020 od 07.10.2020. koja je djelomično potvrđena te preinačen presudom Visokog trgovačkog suda RH-a br. Pž-5368/2020-4 od 12.05.2021., Očitovanja stečajnog upravitelja mr. sc Duška Lambaša u predmetu Trgovačkog suda u Splitu br. 11St-1878/2016 na izjavljene prigovore tužene pod 1. , Dopis tužitelja stečajnom upravitelju predmetu br. 11St-1878/16 , popisa tražbina stečajnog upravitelja Duška Lambaše u predmetu Trgovačkog suda u Splitu br. 11st 1878/2016 ( str 142-144), Rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj 11 St-1878/2016- 352 od 02.11.2021. ( str 145-147), i od 14.06.2022 ( str 151-153), Završni račun stečajnog upravitelja u predmetu br. St-1878/2016. ( str 156-162), proizlazi da je toč. I. utvrđeno da postoji kao osnovana tražbina II višeg isplatnog reda tužitelja N. u [adresa], kao stečajnog vjerovnika prema dužniku Sanitetska kuća Apollonia d.o.o. u stečaju u iznosu od 672,122,50 kn a koja tražbina je prijavljena u stečajnom postupku otvoren nad društvo Apollonia d.o.o. u stečaju , time da je Visoki trgovački sud u točki II svoje presude Pž-5368/2020-4 od 12.05.2021. utvrdio osnovanim tužiteljevu tražbinu prema tuženiku u daljnjem iznosu od 107.875,00 kn, tj ukupno 779.997,50 kn. U navedenom postupku sudovi su cijenili odvjetničke troškove tužitelja kao punomoćnika Apollonie d.o.o. u predmeti koji su vođeni pred Trgovačkim sudom u Splitu broj P-771/2015., P-770/2015., P-307/2016., P-131/2019 a u odnosu koje je tužitelj odv. ZP izdao račune radi obavljanja odvjetničkih usluga, a sve u odnosu na društvo Apollonia d.o.o. u stečaju, time da su svi vođeni i proistekli na temelju uspjeha u upravnom sporu i posljedično vođenih postupka pred navedenim sudom;

- dakle, po toj presudi postojala je obveza društva Apolionia d.o.o. spram tužitelja od 779.997,50 kn.

14.4. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Splitu br. St-1878/2016 koji se vodio radi stečaja društva Apollonia d.o.o. u stečaju razvidno je da je tužitelj kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku pravodobno prijavio svoje tražbine, koje se mu priznate te je namiran u iznosu od 429.998,62 kn. Pored toga, rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: St-1878/2016 od 14.06.2022., tužitelju je isplaćen dodatni iznos od 14.039,96 kn. Kada se od prednje naznačenog iznosa tražbine utvrđenog navedenim presudama, u visini od 779.997,50 kn, oduzme iznos koji je diobom u stečajnom postupku isplaćen tužitelju, dobije se iznos od 336.958,92 kn / 44.722,13 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje od tužene ovom postupku.

15. Sud je u ovom postupku izveo dokaze saslušanjem parničnih stranaka koji na ovu odlučnu činjenicu imaju suprotstavljene izjave, pa tako tužitelja odvjetnik NP decidirano navodi kako je tuženoj pod 1. kao zz trgovačkih društava Apollonia d.o.o. i Aassista d.o.o. te kao fizičkoj osobi objasnio što znači solidarna obveza, uzimajući u obzir među strankama nespornu činjenicu kako su oba društva bila insolventa, prezadužena temeljem Rješenjem Ministarstva financija zbog utvrđeno poreznog duga radi čega je vođen upravni spor, dok tužena pod 1 s druge strane decidirano negira da bi joj bilo razjašnjeno što znači solidarnost obveze, jer da u tom slučaju Ugovor ne bih potpisala, da je smatrala da na tom Ugovoru njezin potpis stoji kao isključivo zz trgovačkih društva a ne kao fizička osoba.

15.1. Ovaj sud na temelju gore izvedenih dokaza, posebno cijeneći okolnosti u vremenu potpisa Ugovora ( 2014.), drži kako tužena pod 1. kao zz trgovačkih društva Apollonia d.o.o. i Assista d.o.o. , koja je vrlo aktivno sudjelovala kako u upravnom sporu pred Upravnim sudom, kao i tijekom svim postupaka pred Trgovačkim sudom u Splitu pa je ista kao osnivač i zz trgovačkih društava morala znati što znači solidarna odgovornost, jer se kao poduzetnik srela sa pojmom solidarne obveze. Stoga, ovaj sud cijeni zaključeni Ugovor i to posebno točku 3.3. istoga, na način da je tužena pod 1. preuzela tim ugovorom solidarnu odgovornost sa ostala dva naručitelja koji su u to vrijeme bili na rubu stečaja, kao garanciju naplate odvjetničkih usluga tužitelja kao izvršitelja naloga. Dakle, tužena pod 1. kao solidarni obveznik temeljem odredbe članka 778. u svezi sa čl. 43 ZOO-a je odgovorna za obveze koje su nastale spram tužitelja a u odnosu na zastupanja društva Apollonia d.o.o. u postupcima koji vođeni, kako je to utvrđenu u stečajnom postupku koji je vođen nad tim društvom. Nastavno, kako se tužitelj kao izvršitelj temeljem Ugovora u tom postupku naplaćen djelomično za iznos od 429.998,62 kn, a obveza zastupanja društva kako je to obrazloženo presudi Trgovačkog suda u Splitu br. P-55/2020 koja je preinačena presudim Visokog trgovačkog suda RH-a br. Pž-5368/2020., je ukupno iznosila 779.997,50 kn, pa kada se oduzme iznos koji je diobom u stečajnom postupku isplaćen tužitelju, dobije se iznos od 336.958,92 kn / 44.722,13 EUR, koji tužitelj potražuje u ovom postupku. Obzirom da se temeljem odredbe članka 43.st.2. ZOO-a vjerovnik može ispunjenje obveze tražiti od bilo kojeg solidarnog dužnika, to je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze prema tuženoj pod 1. uz saznanje kako tužena u vlasništvu ima nekretninu opisanu u tužbenom zahtjevu, sve temeljem zaključenog Ugovora i to čl. 3.3. Ne stoji tvrdnja tužene pod 1. kako je mislila da je na Ugovoru svoj potpis dala kao zz Apollonie d.o.o. i Assiste d.o.o. jer na istome postoji i treći potpis poviše kojega stoji samo njezino ime kao fizičke osobe. Da je tako kako ista tvrdi onda bi na Ugovoru postojala samo dva potpisa.

15.2. Stoga, ovaj sud drži kako je tužena pod 1. temeljem odredbe čl. 3.3. Ugovora solidarni dužnik spram tužitelja temeljem gore citiranog mjerodavnog prava, te da je njezina obveza dospjela uzimajući u obzir da je stečaj nad Apolloniom d.o.o. otvoren 08.05.2017., ugovor o darovanju zaključen između tuženika pod 1. i 2. 04.04.2017. a ovjeren 21.04.2014., a tužitelj ovu tužbu podnio 20.03.2019. a tužena sa tužiteljem zaključila Ugovor 02.10.2014.

dakle, obveza tužene pod 1. kao solidarnog dužnika spram tužitelja je dospjela u trenutku otvaranja stečaja nad društvom Apollonia d.o.o. 08.05.2017. kao solidarnog dužnika temeljem Ugovora, u kojem postupku se tužitelj naplatio djelomično, time da je tužena svjesna solidarnosti preuzetih obveza Ugovorom zaključila Ugovor o darovanju sa sinom tuženikom pod 2., kako bi onemogućila naplatu tužitelja po Ugovoru, svjesna poreznog duga, dužine trajanja sudskih postupaka te opterećenosti društva kojih je bila osnivač i zakonski zastupnik.

16. Institut pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika reguliran je ZOO:

- odredbom članka 66. koja u st.1. propisuje da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, st.2. da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, ast.3. da se pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza;

- odredbom članka 67. u kojoj je u st. 2. da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, a st.3. da kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato;

- odredbom članka 69. propisano je u st. 1. pravna radnja dužnika pobija se tužbom ili prigovorom, st.2. da tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika, st.3. da ako je treći otuđio nekim naplatnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio besplatnim poslom, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja i ako on to nije znao, a st.4. da tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu,

- odredbom članka 70. propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina,

- odredbom članka 71. propisano je u st. 1. da se tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, a st.2. da se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

16.1. Tužitelj je pravilno obuhvatio sve tuženike sukladno odredbi članka 69.st. 1 do 3. ZOO-a.

17. Uvidom u zaključen ugovor o darovanju nekretnine od 01.03.2017. ( str 25,26), Anex ugovora o darovanju od 21.04.2017. sa ovjerenim potpisima od strane javnog bilježnika Ilije Šarića br. OV-3115/17 od 21.04.2017., ( str 27,28.), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] ZK ul [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] ( str 29-31), razvidno je da je između tuženika pod 1. i pod 2. došlo do zaključenja ugovora o darovanju kao besteretnog posla, da su tuženici u odnosu majke i sina, dakle, u krvnom srodstvu u pravom lijini, te da je predmetna nekretnina prešla u vlasništvo tuženika pod 2. temeljem istoga.

17.1. Uvidom u Potvrdu RH Općinski sud u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split od 24.01.2023. ( str 32. i 167), dostava podataka od strane RH Ministarstva financija, porezna uprava, područni ured Split, Ispostava Split od 10.07.2023., ( str 226), razvidno je da tužena pod 1. nema u svom vlasništvu kako predmetnu nekretnini tako niti bilo koju drugu nekretninu.

18. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prama dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenje vjerovnika s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Pod radnjom dužnika podrazumijeva se svaki postupak dužnika zbog kojeg se njegova imovina u nečiju korist a ne vjerovnikovu materijalno smanjila ili zbog kojega dužnik dolazi u nepovoljan položaj u nekom pravnom postupku tako da se izgledi vjerovnika za namirenje umanjuju. Pretpostavka postojanja oštećenja vjerovnika je ispunjena ukoliko je zbog radnje dužnika došlo do negativne promjene u njegovoj imovini zbog čega je namirenje vjerovnika otežano ili potpuno onemogućeno. Smatra se da oštećenje vjerovnika postoji uvijek kad zbog poduzete pravne radnje dužnik nema više dosta sredstava za ispunjenje vjerovnikovih tražbina. U sporovima koje u skladu s odredbom članka 66. ZOO-a pokreće vjerovnik s ciljem pobijanja besplatnih raspolaganja dužnika, vjerovnik kao tužitelj dužan je dokazati odnosno učiniti vjerojatnom insolventnost dužnika kao jednu od općih pretpostavki za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika ( Rev - 848/2023 od 22.11.2023.) dok je na dužniku ovdje tuženicima teret dokaza tvrdnja da je solventan odnosno da ime drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja tj vjerovnika ( Rev-2173/2016 od 09.06.2020. i Rev-764/2022 od 25.10.2022.)

18.1. Dakle, ovaj sud drži kako je tužitelj u ovom predmetu dokazao postojanje dospjele tražbinu za isplatu , da su tuženik pod 1. poduzeo pravnu radnju zaključenja ugovora o darovanju sa tuženikom pod 2., svojim sinom a kojom radnjom je tuženik pod 1. doveo je u stanje da je, u ovom slučaju, onemogućio tužitelja naplatiti svoju tražbinu na koji način ga je oštetio u namirenju, radi čega je odlučio kao u točki I izreke ove presude.

19. U odnosu na učinke pobijanje pravnih radnji dužnika pod 1. i pod 2. na štetu tužitelja, odredbom članka 70 ZOO-a ta radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina, kako je to tužitelj i odredio a ovaj sud dosudio u točki I i II izreke ove presude, radi čega je tuženik pod 2. dužan dopustiti da se tužitelj naplati svoje potraživanje koje ima prema tuženiku pod 1. za gore utvrđeni iznos dospjele tražbine.

19.1. U konkretnoj pravnoj situaciji kada je tužitelj podnio ovopredmetnu tužbu a radi naplate dospjelog potraživanja protiv tuženika pod 1. kao solidarnog dužnika to se isti ima pravo naplatiti od istoga, time da tužena pod 1. tijekom postupka nije niti pokušala dokazati da je solventna već je negirala postojanja svoje solidarne obveze koja bi proizišla iz zaključenog Ugovora.

20. Ostale u postupku prikupljene dokaze a na koje se sud nije referirao i koje nije cijenio u obrazloženju nisu relevantni.

21. U odnosu na prijedlog tužitelja za određenjem privremene mjere radi osiguranja novčanog potraživanja ovaj sud drži kako ista nije osnovana jer tužitelj nije ispunio kumulativno potrebne uvjete sukladno odredbi članka 344. Ovršnog zakona jer iako je iz rezultata postupka razvidno da je tužitelj dokazao postojanje tražbine ali isti nije dokazao opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, jer se iz izvoda iz zemljišnih knjiga razvidno da je ista opterećena založnim pravom od 330.000,00 eura u koriste ERSTE banke d.d. Rijeka, time da se radi o nekretnini od 707m2 u Podstrani od tri etaže, KO [katastarska općina], puno veće vrijednosti obzirom na sadašnju tržišnu virjednost nekretnina na tome području koje premašuju iznose od 3.000,00 eura po m2.

21.1. Radi navedenog odlučeno kao u rješenju ove presude.

22. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

22.1. Tužitelju pripada priznati parnični trošak za sastav tužbe od 20.03.2019. od 500 bodova, za sastav podnesaka od 09.04.2019., 11.10.2022., 20.01.2023., 21.05.2024., 17.03.2025., 17.12.2025., za svaku radnju o 500 bodova, za sastav podnesaka od 26.01.2023., 29.05.2024., za svaku radnju po 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 11.10.2022., 28.05.2024., 14.01.2025., 19.03.2025., 19.11.2025., 18.12.2025., 21.05.2026., 01.07.2026., za svaku radnju po 500 bodova, za zastupanje na ročištima od 25.01.2023., 13.03.2023., 09.10.2024., 08.07.2025., za svaku radnju po 250 bodova, za sastav podneska od 08.10.2024. od 100 bodova, te za ročište za objavu presude od 50 bodova, što ukupno iznosi 9150 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 18.300,00 eura koji iznos uvećan za 25% pdv-a te sudsku pristojbu tužbe i presude od po 500,00 eura što ukupno iznosi 23.875,00 eura za koji iznos valja obvezati tuženike na solidarnu isplatu u roku od 15 dana.

22.2. Na dosuđeni parnični trošak tužitelja pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe članka 151.st.3. u visini propisanoj po odredbi članka 29.st.2. ZOO-a.

22.3. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 1. rujna 2026.

S u t k i n j a

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a) . Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP- a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

-pun.tužitelja

-pun. tuženika

- u spis