Poslovni broj: P-4186/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužitelja VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branko Kostić odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti, 01. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broja: 049 -50- 5688695, sklopljenog dana 1.3.2011.g. između tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, 10110 Zagreb kao kreditora i tužitelja VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, kojim je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, odnosno čl. 3. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se 4,00 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita .

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, tužitelju VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 690,16 eura (šestodevedeset eura i šesnaest centi), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. ožujka 2011. pa do isplate, po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, tužitelju VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti na ime parničnih troškova iznos od 390,16 eura (tristodevedeset eura i šesnaest centi), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 01. rujna 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 1. ožujka 2011. sklopio Ugovor o kreditu broja: 049-50- 5688695, sa utanačenim čl. 8. Ugovora o osiguranju naplate tražbina po kreditu, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 17.253,97 eura, a čl. 3. Ugovora određeno je sljedeće: „3./treće/ naknada/ Naknada za obradu kredita: 4.00 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Tuženik je tužitelju dana 7. ožujka 2011. naplatio naknadu na ime troškova obrade kredita u iznosu od 690,16 eura, a koji je iznos obračunat po stopi od 4,00% od iznosa odobrenog kredita koji je iznosio 130.000,00 HRK.

Ugovor su parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je kao financijska institucija nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi na ime troškova obrade kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora.

Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje: ZZP/07) i to člancima 96., 97. i 102. ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje: ZOO/05).

Odredbom članka 96. st. 1. ZZP/07 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Prema stavku 2. istog članka ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi čl. 3. Ugovora, već je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Podredno, u Ugovoru nije navedeno po kojem će se tečaju troškovi obrade u iznosu od 4,00 % od iznosa kredita obračunati, odnosno hoće li sporna naknada biti obračunata po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju, a dodatno, nije precizirano niti hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan.

Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za odobrenje kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

Tužitelj zaključno ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za odobrenje kredita te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP -a za tužbu za utvrđenje, posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO-a).

Također, iz svega gore navedenog jasno je da su te ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/07 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 102. ZZP/07 te čl. 322. ZOO/05.

Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05), slijedom čega je tužitelj ovlašten postaviti i kondemnatorni zahtjev za isplatu

2. Tuženiku je 14. srpnja 2026. uredno dostavljena tužba s prilozima (dostavnica na l. 12. spisa) s pozivom da dostavi sudu u roku 30 dana odgovor na tužbu, sukladno čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje; ZPP-a). Ujedno je tuženik upozoren da ukoliko u određenom roku ne dostavi pisani odgovor na tužbu da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev i to presuda zbog ogluhe, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. st. 1. toč. 1.-3. ZPP-a.

3. Sukladno čl. 331. b. st. 1. ZPP-a, određeno je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ukoliko ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i to preslik Ugovora o kreditu sa informacijama (l. 7.-14. spisa), nalog za izravno terećenje (l 15. spisa), otplatni plan sa informativnim izračunom (l. 16. -23. spisa), kontrolni ispis unosa korištenja (l. 24. spisa), Opći uvjeti poslovanja po računima za plaćanje fizičkih osoba sa naknadama (l. 25.-36. spisa) te utvrdio da iz istih proizlazi osnovanost činjeničnih navoda tužbe.

5. Kako je tuženik uredno zaprimio tužbu, te nije u određenom roku dostavio pisani odgovor na tužbu, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev su u suglasju s dokazima koje je priložio uz tužbu, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe, pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke.

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a te su isti odmjereni u skladu s naznačenom vrijednosti predmeta spora, zahtjevom za naknadu troška i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarife), uzimajući u obzir da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

Stoga je tužitelju valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje postupka koji se sastoje od odvjetničkog troška nagrade za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), što iznosi 200,00 eura, uz pripadajući pdv od 25%, što ukupno iznosi 250,00 eura.

Tome treba pribrojiti troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 70,08 eura i pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 70,08 eura, pa je ukupno dosuđena naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 390,16 eura.

7. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate i to u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, 01. rujna 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz Rj. o pristojbi na presudu zbog ogluhe

2. Tuženiku