REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2846/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, radi isplate, 1. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51401652-5103370705 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 24. siječnja 2007., u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 2,50% na iznos kredita koja se naplaćuje prije korištenja kredita.
II Nalaže se tuženiku, Erste&Steiermarkische bank d.d. isplatiti tužitelju SL iznos od 986,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.793,90 EUR, u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 327,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2026. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24. siječnja 2007. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51401652-5103370705, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 65.000,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). U članku 10. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 2,50% na iznos kredita prije korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena obveza plaćanja ulazne naknade su, smatra tužitelj, ništetne, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka navedene odredbe. U tužbi se navodi i da je tuženik tužitelju 25. siječnja 2007. obračunao i naplatio naknadu u iznosu od 616,22 EUR, a dana 31. siječnja 2007. naknadu u iznosu od 370,60 EUR, čime mu je na ime tzv. ulazne naknade naplatio ukupno iznos od 986,82 EUR. Tužitelj tvrdi da je predmetna odredba čl. 10. nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. istog Zakona). Naime, prilikom ugovaranja kreditnog odnosa tuženik je tužitelju ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac ugovora o kreditu, kako je i uobičajeno u bankarskoj praksi potrošačkog kreditiranja, pa se predmetna odredba čl. 10. Ugovora ima smatrati onom odredbom o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost predmetne odredbe. Nadalje, u odnosu na poštenost predmetne odredbe tužitelj navodi da ista, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, s obzirom da je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita te mu tuženik prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama, kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi tuženiku navodno nastaju prilikom isplate kredita, pa da bi takvi troškovi opravdavali naplaćivanje naknade od Korisnika kredita. Isto tako, tužitelj smatra da je predmetna odredba ništetna i s aspekta čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, s obzirom da je za tužitelja kao ugovornu stranu koja se obvezala na plaćanja sporne naknade, ta obveza bila potpuno neodređena i neodrediva. Pored glavničnog iznosa naknade koja je tužitelju naplaćena prilikom isplate kredita, tužitelj u posebnoj točci (točka 3. tužbenog zahtjeva), kao jedan glavnični iznos potražuje i iznos zakonskih zateznih kamata s tijekom od dana 25. siječnja 2007. odnosno od dana 31. siječnja 2007. (dan plaćanja naknada) do dana 31. ožujka 2026. te iste iznose ukupno 1.793,90 EUR (1.120,77 EUR + 673,13 EUR, a smatra i da mu na iznos glavnice od 986,82 EUR (616,22 EUR + 370,70 EUR) pripadaju i daljnje zakonske zatezne kamate od dana 1. travnja 2026. (prvi dan nakon obračuna kamata) pa do isplate, slijedom čega je zatražio da mu tuženik isplati navedene iznose i to iznos od 986,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2026. do isplate te iznos od 1.793,90 EUR, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženiku je tužba na odgovor je dostavljena 13. svibnja 2026. te iako upozoren od strane suda na posljedice nedavanja odgovora na tužbu, sukladno čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), tuženik nije podnio odgovor na tužbu u zadanom roku od 30 dana.
3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b st. 1. ZPP, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i donijeti presudu zbog ogluhe.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).
5. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. u visini od 100 bodova, uz trošak PDV-a u iznosu od 50,00 EUR, kao i pristojbe na tužbu u iznosu od 37,13 EUR (toliko je tužitelj podmirio prilikom podnošenja tužbe po ranijoj Tarifi sudskih pristojbi) i presudu u iznosu od 40,00 EUR, slijedom čega mu je dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 327,13 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).
6. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23).
U Zagrebu, 1. rujna 2026.
Sutkinja:
Davorka Ćurko Nasić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od primitka presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP), a može se podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
