REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2149/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Magazinska cesta 69, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 1. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I Odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 168-50-3879033 od 16. siječnja 2007. godine zaključenog između tužitelja ZU, kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, kao kreditora, koja glasi "0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita", utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 356,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 168-50-3879033 od 16. siječnja 2007., kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 80.500,00 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, na rok otplate od 360 mjeseci. Člankom 3. tog Ugovora pod nazivom NAKNADA, tužitelju je nametnuta/ugovorena naknada u visini od 0,50 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati, odnosno platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Tužitelju je na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 242,74 EUR (0,50% od iznosa kredita). U tužbi se navodi i da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu, koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika, kao trgovca, i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te koji kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, iz čega proizlazi da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade i ništetne. Naime, tužitelj tvrdi da se o navedenoj odredbi ugovora uopće nije pojedinačno pregovaralo, već je ista umetnuta u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik tužitelja uopće nije upoznao s njenim sadržajem. Sve je tužitelju bilo ponuđeno po principu "uzmi ili ostavi", na način da je tužitelj na potpis dobio unaprijed pripremljen ugovor, a tuženik mu uopće nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita. Osim toga, nije mu prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužitelj imao mogućnost utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, tužitelj smatra kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava. Slijedom navedenog, predložio je da sud spornu ugovornu odredbu utvrdi ništetnom i naloži tuženiku da mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženiku je tužba na odgovor dostavljena 14. travnja 2026. te iako upozoren od strane suda na posljedice nedavanja odgovora na tužbu, sukladno čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), tuženik nije podnio odgovor na tužbu u zadanom roku od 30 dana.
3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sama tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b st. 1. ZPP, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i donijeti presudu zbog ogluhe.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).
5. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. u visini od 100 bodova, uz trošak PDV-a u iznosu od 50,00 EUR, kao i pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i presudu u iznosu od 53,09 EUR, slijedom čega mu je dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 356,18 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).
6. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23).
U Zagrebu, 1. rujna 2026.
Sutkinja:
Davorka Ćurko Nasić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od primitka presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP), a može se podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženiku
