Poslovni broj: 4 Us I-1127/2023-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-1027/2023-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje  zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja J. Ć. iz N. G., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenik G. R., odvjetnik iz O., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenik J. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 21. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/23-01/137, URBROJ: 512-2501-23-2 od 16. svibnja 2023.

 

              II.              Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-560-01/23-01/678, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 14. travnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

III.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/23-01/137, URBROJ: 512-2501-23-2 od 16. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I-560-01/23-01/678, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 14. travnja 2023.

                            2.              Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

                            3.              Tužitelj u tužbi osporava pobijana rješenja navodeći da se ne osjeća odgovornim jer se ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite MZ Šećerana, te smatra da se radi o omašci jer su tu pripadnost potvrdili saslušani svjedoci. Navodi kako je prilikom davanja iskaza predočio presliku popisa sudionika Domovinskog rata izvan postrojbi Hrvatske vojske, nastao u Općini O., MZ Šećerana, kojeg je potpisao zapovjednik S. R. Navodi kako je pojasnio svoje zadaće, da je kopao rovove “na prvoj crti”, stražario, kontrolirao prometnice, a cijelo vrijeme nosio i naoružanje. Predlaže Sudu saslušati svjedoke S. R., M. K., Z. Ž. i Đ. B. s obzirom da činjenično stanje kao niti sve okolnosti nisu pravilno utvrđene te po provedenom postupku usvojiti tužbeni zahtjev.

                            4.              U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe te zaključuje da tužitelj ne udovoljava uvjetima iz članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR), jer osim što se ne nalazi na popisu pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Šećerana O., prema izjavama tužitelja i svjedoka nije obavljao aktivnosti koje se mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev. 

                            5.              Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 13. veljače 2024. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Opunomoćenik tužitelja je tom prilikom ostao pri navodima tužbe i dokaznim prijedlozima za saslušanjem predloženih svjedoka iz razloga što su isti dali svoje iskaze tijekom upravnog postupka, ali tužitelju nije omogućeno postavljati istima pitanja. Predložio je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora prema troškovniku predanom u spis (str 26 i 27 spisa). Opunomoćenik tuženika je ostao pri navodima odgovora na tužbu, a u vezi predloženog saslušavanja svjedoka, istome se protivio budući da su predloženi svjedoci u postupku saslušani, a Đuro Balić nije bio niti predložen kao svjedok.

                            6.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

                            7.              Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 14. ožujka 2023. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Šećerana O. u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj je u zahtjevu naveo da je bio na borbenim položajima, da je sudjelovao u oslobađanju neprijateljske kasarne JNA u O. 15. i 16. rujna 1991., da je materijalno pomagao pripadnike Narodne zaštite te bio na osiguranju Tvornice šećera. Kao svjedoke je predložio K. M., Ž. Z. i K. M.

                            8.              Prvostupanjsko tijelo je povodom zahtjeva tužitelja provelo postupak, izvršilo uvid u službene evidencije te je utvrdilo da tužitelj nema priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, da je regulirao obvezu služenja vojnog roka i imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske, ali da nije evidentiran na popisima naoružanih odreda Narodne zaštite MZ Šećerana O.

                            9.              U postupku je saslušan tužitelj što je razvidno iz zapisnika KLASA: 560-01/22-01/170, URBROJ: 512M2-80-22-11 od 5. listopada 2022., dok su predloženi svjedoci S. R., M. K. i Z. Ž. saslušani 19. i 20. listopada 2023. zapisnici KLASA: 560-01/22-01/07, URBROJ: 512M2-77-22-45 (46 i 47), ali bez prisutnosti tužitelja, niti mu je omogućeno očitovanje na iskaze navedenih svjedoka.

                            10.              Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

                            10.1.              Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

                            11.     Prema članku 58. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

11.1.              Osim što tužitelj nije bio prisutan pri ispitivanju svjedoka te mu nije bilo omogućeno postavljati pitanja, iz podataka spisa predmeta nije vidljivo niti da su izjave
svjedoka bile dostavljene tužitelju na očitovanje. Stoga je na taj način u upravnom postupku izostala kontradiktornost jer mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku, odnosno onemogućeno mu je sudjelovanje u izvođenju dokaza, postavljanje pitanja svjedocima, upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

12.               Slijedom iznesenoga, ovaj Sud utvrđuje da javnopravna tijela, na štetu tužitelja, nisu u cijelosti postupila u skladu s dužnostima koje imaju prema članku 8., članku 9., članku 47. stavku 1. te članku 98. stavku 5. ZUP-a jer je tužitelju onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, a niti je propuste s tim u vezi otklonio tuženik u žalbenom postupku

13.              S obzirom na utvrđene propuste, koje je potrebno otkloniti u ponovnom postupku, Sud je odbio provesti predložene dokaze u ovom sporu te saslušati svjedoke, već će utvrđeni nedostatak otkloniti prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku.

                            14.               Iz navedenog razloga Sud je osporavana rješenja poništio i vratio predmet na ponovni postupak, kako je to odlučeno u izreci presude pod točkom I. i II., u skladu s člankom 58. stavkom 1. ZUS-a. U postupku povodom ove presude prvostupanjsko tijelo će upotpuniti postupak na način da će omogućiti tužitelju aktivno sudjelovanje u postupku u vezi iskaza svjedoka te nakon cjelovito provedenog ispitnog postupka (članak 51. i 52. ZUP-a) ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja (članak 81. stavak 2. ZUS-a). 

15.              Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.

15.1.   Člankom 79. stavkom 2. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 27. točka 1. podstavak 2. prema kojem za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, prijedloga za donošenje privremene mjere, prijedloga za nagodbu te obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

15.2.   Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife te isti iznos za pristup na (Tbr. 27/2 Tarife) odnosno ukupno 2.500,00 eura, budući da je nastali trošak opravdan jer je tužitelj uspio u sporu. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

           15.3.   U odnosu na zatraženu naknadu troška sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu od 66,36 eura, iste tužitelj nije platio niti je u takvoj obvezi s obzirom na propisano člankom 2. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18. i 51/23.), prema kojem pristojbe u upravnom sporu se plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu. Stoga pristojbena obveza nije niti nastala, niti je tužitelj platio predmetne sudske pristojbe pa ih neosnovano potražuje. Iz navedenog razloga je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen i odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

              15.4.   U vezi zahtjeva tužitelja za određivanjem zatezne kamate na priznati trošak spora, iste se duguju samo ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Stoga proizlazi da zatezne kamate na troškove upravnog spora ne mogu početi teći prije isteka roka za dobrovoljno izvršenje obveze, odnosno prije nego stranka zakasni s plaćanjem tih troškova, a do pravomoćnog okončanja upravnog spora i isteka roka za izvršenje stranka nije u zakašnjenju s ispunjenjem obveze plaćanja. Dakle, tek u

eventualnom postupku prisilne naplate tužitelj ima mogućnost postupiti po članku 30.

stavku 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16, 77/17.,131/20., 114/22. i 6/24.) koji propisuje da ako plaćanje zatezne kamate na 

troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na  prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno sklapanja nagodbe do naplate. (Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj: Usž-3015/23-2 od 13. prosinca 2023., Usž-1060/18-2 od 11. listopada 2018., Usž-1702/22-2 od 12. listopada 2022.). Stoga je zahtjev tužitelja i u tom dijelu odbijen.

 

U Osijeku 21. veljače 2024.

                                                                                                            Sutkinja

                                                                                            Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

                            Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv točke I. i II. ove presude nije dopuštena žalba (članak 66.a stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točke III. dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).