REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2983/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffiesenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, dana 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 041-50- 4780990, sklopljenog dana 25. ožujka 2008. sklopljenog između tužitelja SV i tuženika Raiffiesenbank Austria d.d.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.408,27 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 538,05 EUR od 29. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 331,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 25. ožujka 2008. tužitelj je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 041-50-4780990, kojim mu je tuženik odobrio kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.644,82 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (članak 1. i 6.), uz rok otplate 84 mjeseca (članak 4.) i redovnu kamatu od 6,75% godišnje, promjenjivu sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika (članak 2.). Člankom 3. Ugovora je ugovorena obveza tužitelja prilikom prvog korištenja kredita platiti naknadu, jednokratno, u visini 3,70% od iznosa kredita. Tužitelj je naknadu za obradu kredita platio dana 1. travnja 2008. u iznosu od 4.053,93 kn / 538,05 EUR, tako da mu je navedeni iznos ustegnut od iznosa kredita. U članku 3. Ugovora, niti u bilo kojoj drugoj odredbi Ugovora, nije navedeno od čega se sastoji naknada za obradu kredita, što njome tužitelj konkretno plaća te zašto iznosi baš 3,70% od iznosa kredita. To mu nisu objasnili ni djelatnici tuženika prilikom obrade i odobrenja kredita. Naknada za obradu kredita je ugovorena po principu „uzmi ili ostavi“, jer je tužitelju rečeno da ju mora platiti, pa tužitelj nije mogao na nju utjecati, odnosno o njoj pregovarati. Štoviše, tužitelj ne bi mogao ugovoriti kredit da nije pristao na tu unaprijed formuliranu odredbu, unaprijed pripremljenog ugovora od strane tuženika. Zbog navedenog je, smatra tužitelj, riječ o odredbi koja nije jasna, lako razumljiva i uočljiva te suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača što je čini nepoštenom te ništetnom odredbom u smislu članaka 81. do 87. ranijeg Zakona o zaštiti potrošača, odnosno članaka 96. do 102. kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača, dok se tuženik u pogledu naplaćene navedene naknade ima smatrati nepoštenim stjecateljem u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima. Članak 3. Ugovora nije jedina nepoštena odredba Ugovora. Takva je i odredba članka 2. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i odredba članka 7. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzuli u CHF. Tužitelj je ranije podnio tužbu protiv tuženika radi povrata preplaćenih anuiteta po osnovi jednostranog povećanja i promjene ugovorene kamatne stope te po osnovi tečajne razlike i taj postupak je pravomoćno okončan u korist tužitelja, presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-177/2021-2 od 18. ožujka 2021. Nepoštene odredbe su ništetne od samog početka te je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvih odredbi i drugu ugovornu stranu u pravnom i činjeničnom smislu vratiti u poziciju kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo (posljedice ništetnosti), odnosno tuženik je, kao nepošteni stjecatelj, dužan vratiti tužitelju iznos naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva, i to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana kada ju je tužitelj platio pa do isplate. Obračunate zatezne kamate na iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva za razdoblje od dana njezinog plaćanja pa do dana podnošenja ove tužbe iznose 870,22 EUR, pa navedena naknada zajedno s obračunatim zateznim kamatama od dana njezinog plaćanja pa do podnošenja ove tužbe sveukupno iznosi 1.408,27 EUR (538,05 EUR + 870,22 EUR = 1.408,27 EUR), slijedom čega je tužitelj predložio da sud utvrdi ništetnom spornu odredbu predmetnog Ugovora o naknadi za obradu kredita te naloži tuženiku da mu isplati iznos od 1.408,27 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 538,05 EUR od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženiku je tužba na odgovor dostavljena dana 18. svibnja 2026., a iako upozoren od strane suda na posljedice nedavanja odgovora na tužbu, sukladno čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), isti nije podnio odgovor na tužbu u zadanom roku od 30 dana.

3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b st. 1. ZPP, valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

5. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (100 bodova), kao i PDV-a na tu radnju u iznosu od 50,00 EUR, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 55,00 EUR, slijedom čega mu je dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 331,55 EUR, i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

6. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 1 čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23).

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od primitka presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP), a može se podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku