REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-398/2022-51
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I-tuženika Zavoda za istraživanje i razvoj sigurnosti d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, OIB: 05494093403, II-tuženika Ustanove za obrazovanje odraslih – ZIRS Učilište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, OIB: 22228764473, oboje zastupani po punomoćniku Dejanu Vukomanoviću, odvjetniku u Zagrebu, III-tuženika Elektrane Grubišno polje d.o.o., Grubišno Polje, Poduzetnička cesta I. 4, OIB: 18885958586 i IV-tuženika Akuo Energy Med d.o.o., Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 17, OIB: 46321698720, oboje zastupani po punomoćniku Andreju Žmikiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević i Krka d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani II-tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, radi naknade štete i utvrđenja, 1. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem UsI-2394/2025.
II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred Upravnim sudom u Zagrebu koji se vodi pod poslovnim brojem UsI-2394/2025 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je bio radno angažiran kao savjetnik – voditelj projekta zaštite na radu na gradilištu energane na drvnu biomasu u Grubišnom Polju, Sušari i elektrotrasi, gdje je obavljao poslove nadzora nad izvedbom gradilišta i zaštite radnika. Ističe da je 19. listopada 2017. tijekom obilaska gradilišta zadobio udarce u zaštitnu kacigu, uslijed čega je istog dana primijetio tegobe s lijevim okom, a potom u cijelosti izgubio vid na lijevo oko, pri čemu je dijagnosticirana neishemična okluzija vene retine. Navodi da je unatoč tome nastavio raditi na gradilištu tuženika, uz prekid zbog bolovanja. Tužitelj posebno ističe da je 22. veljače 2019. na gradilištu tuženika, tijekom radnog procesa, a da s time nije bio upoznat, bio izložen radioaktivnom zračenju, te se u svom posebnom izvješću požalio poslodavcu na nepoštivanje zaštitnih mjera, međutim tuženici su u cijelosti ignorirali navedeno. Upravo je nakon toga, kako tužitelj navodi, na idućem oftalmološkom pregledu utvrđeno daljnje pogoršanje oštećenja oka, odnosno da se vid na lijevom oku više ne može vratiti, a da je i na desnom oku nastupilo znatno oštećenje vida, nakon čega je tužitelj ponovno upućen na bolovanje. Slijedom navedenog tužitelj potražuje od tuženika solidarnu naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 353.649,38 kn, kao i isplatu stalne mjesečne rente s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.500,00 kn.
2. I-tuženik i II-tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome u cijelosti osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare potraživanja te navode da ne postoji uzročno-posljedična veza između navodno nastale štete i njihova postupanja. U tom smislu pozivaju se na rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, od 9. srpnja 2020. i 10. srpnja 2020., potvrđena rješenjima Direkcije HZZO- a od 30. listopada 2020. i 5. studenoga 2020., kojima ozljede tužitelja pretrpljene 19. listopada 2017. i 22. veljače 2019. nisu priznate kao ozljede na radu, uz obrazloženje da se radi o pogoršanju od prije postojeće kronične bolesti oka tužitelja, koja nije etiološki vezana uz navedene događaje. Ističu i da je tužitelj naknadnu prijavu ozljede na radu vezanu uz događaj od 22. veljače 2019., u kojoj je kao uzrok naveo radioaktivno zračenje, sam sastavio i dostavio HZZO-u 25. siječnja 2022., bez znanja tuženika, te da je HZZO i tu prijavu odbio rješenjem od 31. svibnja 2022., uz jednako obrazloženje kao i u ranijim rješenjima. I.-tuženik posebno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da tužitelj u trenutku predmetnih događaja na gradilištu nije boravio kao njegov zaposlenik. Slijedom navedenog, I.-tuženik i II.-tuženik predlažu da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
2.1. III-tuženik i IV-tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navode da u cijelosti osporavaju tužbeni zahtjev, pridružujući se prigovoru zastare koji su istaknuli I-tuženik i II-tuženik, te ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, s obrazloženjem da se tužitelj u trenutku nastanka navodnih ozljeda nije nalazio u radnom odnosu niti kod III- tuženika niti kod IV-tuženika, već isključivo kod I-tuženika odnosno II-tuženika, koji su u odnosu na III-tuženika i IV-tuženika djelovali kao podizvođači u pružanju usluga zaštite na radu. Navode da hrvatsko pravo ne poznaje pojam "ugovorno iznajmljenog zaposlenika" te da tužiteljevo dostavljanje izvješća i prisutnost oznaka na terenu ne mogu utemeljiti radni odnos s IV-tuženikom. Pozivajući se na ista rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, III-tuženik i IV-tuženik ističu da je nedvosmisleno utvrđen izostanak uzročno-posljedične veze između spornih događaja od 19. listopada 2017. i 22. veljače 2019. godine i navodne štete, odnosno da se radi o pogoršanju ranije postojeće kronične bolesti oka tužitelja uzrokovane genetskim predispozicijama, dobi, povišenim tlakom, glaukomom i pušenjem. Slijedom navedenog, III-tuženik i IV-tuženik predlažu da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
3. U podnesku od 26. kolovoza 2026. I-tuženik i II-tuženik je obavijestio sud da postupak koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu posl.br. Usl-2394/2025 još nije pravomoćno okončan, a spis se, povodom žalbe tužitelja, nalazi na Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-339/2026.
4. Odredbom članka 12. ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije riješeno, dok je odredbom članka 213. stavka 1. ZPP-a propisano da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a).
5. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24., dalje: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora među ostalim i ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; da je u smislu članka 10. stavka 1. i 2. ZUS-a pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne slijednike te da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, da je da je člankom 117. stavom 1. ZUS-a propisano da sud može ako utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.
6. Dakle, u slučaju da je protiv odluke javnopravnog tijela pokrenut upravni spor, to je zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela (u ovom slučaju rješenja HZZO) predmet preispitivanja sve do pravomoćnosti presude donesene u upravnim sporu.
7. Primjenjujući navedene odredbe članka 12. ZPP-a te članka 3., 10. i 117. ZUS-a proizlazi da u parničnom postupku sud nije vezan upravnim rješenjem radi čijeg poništenja se vodi upravni spor koji nije pravomoćno okončan.
8. Nadalje, sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a, jer odluka o tome da li se radi o ozljedi na radu ili ne, predstavlja prethodno pitanje (članak 12. ZPP-a), o rješenju kojeg ovisi i odluka u ovoj pravnoj stvari (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. siječnja 2023., poslovni broj: Rev 968/2022).
9. Naime, da bi se uopće moglo raspravljati o tome postoji li obveza I. i II. tuženika kao poslodavca prema tužitelju kao radniku na naknadu štete zbog ozljede na radu, prije svega je potrebno utvrditi radi li se o ozljedi na radu.
10. Kako je u tijeku upravni spor, sud je odlučio da u ovom predmetu ne rješava o prethodnom pitanju slijedom čega je, na temelju članka 213. stavka 1. točke 1. i članka 215. stavka 4. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 1. rujna 2026.
Sutkinja
Nikolina Labuhar Bazina
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju
2. I-IV. tuženiku
3. Umješaču
