REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Poslovni broj: R1-161/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, u vanparničnom predmetu predlagateljice KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Igoru Vretenaru, odvjetniku u Labinu, protiv protustranake Grad Labin, OIB 19041331726, Labin, Titov Trg 11, zastupane po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, i treće osobe SČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicama iz ZOU Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama u Labinu, radi uređenja međa, 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uređuje se međa između nekretnine u vlasništvu predlagateljice KČ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], označene kao k. č. [katastarska čestica]/ZGR, zgrada upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i k. č. [katastarska čestica], neplodno, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu protustranke Grada Labin, prema posljednjem posjedu, sukladno skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Branimira Fable, dipl. ing. geod od 15. svibnja 2026., ( stranica 161 spisa), a koja je sastavni dio ovog rješenja zajedno sa fotodokumentacijom, na način, da međa se proteže kako slijedi: Toč. R1 – ugao kamene obloge cvjetnjaka dodatno stabilizirana PVC oznakom, Toč. R2 – kamena obloga cvjetnjaka dodatno stabilizirana PVC oznakom Toč. R3 – kamena obloga cvjetnjaka dodatno stabilizirana PVC oznakom. Toč. R4 – vidljivi ostatak kamene obloge uz kolotrage dodatno stabiliziran PVC oznakom

Toč. R5 – lom betonskog zida

Toč. R6 – ugao betonskog zida

Toč. R7 – ugao kuće

Toč. R8 – čelični klin.

II. Nalaže se trećoj osobi SČ, da predlagateljici isplati iznos od 949,44 EUR, na ime troškova postupka, u roku od 15 dana.

III. Vrijednost sporne međašnje površine iznosi 2.000,00 eura (dvijetisuće eura).

IV. Svaka stranka može ostvarivati svoje jače pravo putem parnice, ali najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku glede uređenja međa.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je dostavila sudu prijedlog protiv protustranke, radi uređenja međa. U prijedlogu navodi da je predlagatelj vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica]/ZGR zgrada upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Labin. Protustranka je vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], neplodno upisana u z.k.u l. 1321 k. o. [katastarska općina], upisane kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Labin. Nekretnine u vlasništvu predlagatelja i prostustranke su susjedne nekretnine. Međašni znakovi između predmetnih nekretnina su uništeni, te se više ne raspoznaju pa je iste potrebno obnoviti. Oko obnove međašnih oznaka odnosno utvrđenja istih ne postoji suglasnost između predlagatelja i protustranke. Budući predlagatelj nije uspio mirnim, izvansudskim putem obnoviti međe, to isti predlaže da naslovni sud, temeljem odredbe čl. 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uredi međe.

2. Protustranka se ne protivi prijedlogu za uređenje međa, te je suglasna da se provede očevid na licu mjesta sa mjerničnim vještakom. Protive se zahtjevu predlagatelja za naknadu troškova postupka. Protustranka ničim nije dala povoda pokretanju ovog postupka, ovim podneskom se suglasila sa uređenjem međa, pa temeljem odredbe čl.32.st.2. Zakona o izvanparničnom postupku i čl.157. Zakona o parničnom postupku naloži predlagateljici da protustranci naknadi troškove postupka.

3. Protustranci je poznato da je kod naslovnog suda u tijeku parnični postupak pod posl. brojem P-75/2023, u pravnoj stvari tužiteljice KČ, protiv tuženice SČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ukidanja služnosti puta. Iz dosadašnjih obraćanja tih stranaka i samoga suda, protustranci je poznato da je u navedenom parničnom postupku sporno pitanje na kojoj se k.č. nalazi put koji je predmet tog parničnog postupka – na k. č. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina] ili k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su obje predmet ovog postupka uređenja međa.

4. Zbog toga odluka suda u ovom izvanparničnom postupku uređenja međa može imati utjecaj na odluku suda u parničnom postupku P -75/2023. Nadalje, SČ je protustranci dostavila prijedlog za osnivanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tvrdeći da po toj nekretnini u naravi prolazi pristupni put do njezinih nekretnina k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]. Zbog toga protustranka temeljem odredbi članka 2. i članka 5. stavak 3. Zakona o izvanparničnom postupku i članka 211. Zakona o parničnom postupku predlaže da sud ovaj podnesak dostavi trećoj osobi, i to: SČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sa učinkom obavijesti o postojanju ovog izvanparničnog postupka uređenja međa.

5. Sud je dopustio stranci SČ, da u ovoj pravnoj stvari sudjeluje u svojstvu treće osobe sukladno članku 5.st.1.t.3. Zakona o izvanparničnom postupku, s obzirom da smatra da bi na istu mogla izravno utjecati odluka u ovoj pravnoj stvari. SČ, sudjeluje u parničnom postupku kod ovog suda pod posl. brojem P- 75/2023, u pravnoj stvari tužiteljice KČ, ovdje predlagateljice protiv tuženice SČ, ovdje treće osobe, radi ukidanja služnosti puta, u kojem parničnom postupku je sporno pitanje na kojoj se k.č. nalazi put koji je predmet tog parničnog postupka – na k. č. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina] ili k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje su obje predmet ovog postupka uređenja međa. SČ kao treća osoba na temelju čl. 21. Zakona o izvanparničnom postupku predlaže da naslovni sud prekine ovaj postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi između predlagateljice i protustranke pod poslovnim brojem P-75/2023.

6. Treća osoba SČ ističe da se protivi prijedlogu predlagateljice iz svih navedenih razloga te se protivi da se nastavi ovaj postupak prije okončanja parničnog postupka koji se vodi pod brojem P-75/2023. , te se ista protivi i snašanju bilo kakvih troškova u ovom postupku.

7. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u izvod iz katastarskog plana str. 3 spisa, izvadak iz zemljišne knjige str. 4-6 spisa, podnesak IŽ, Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju str. 27 spisa, zk izvadak str. 32-33 spisa, skica premjeravanja str. 34-35 spisa, izvadak iz zemljišne knjige str. 36 spisa, povijest promjena na katastarskim česticama str. 41-44 spisa, prijavni list str. 45-59 spisa, skica izmjere od 3. studenog 1972. str. 77-80 spisa, nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka str. 89-99 spisa i str. 157- 171 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka AČ, KČU, TČ, RČ, JČ, GČ, te predlagateljice i ČČ kao treće osobe.

8. Iz zk izvadaka na stranici 4-6 spisa proizlazi da je nekretnina k. č. [katastarska čestica]/ZGR zgrada, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu KČ u cjelini. Nadalje, nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] neplodno, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu je Grada Labina u cjelini.

9. Na održanom uviđaju vještak geodetske struke Branimir Fable je naveo kako je na predmetnom području katastarski plan loše pouzdanosti, što je od ranije poznata činjenica. U pripremi predmeta pronađene su skice izmjere br. 17/1938. i 76/1980., iz kojih proizlazi da bi zgr. 253 k. o. [katastarska općina] predstavljala parcelu na kojoj se nalaze kuća, pomoćna zgrada (štala) te dvorište između navedenih građevina i južno od njih, sve do betonskog zida koji se nalazi na južnoj strani, uz prolaz koji je djelomično asfaltiran, a djelomično makadamski, te se nalazi na susjednoj k. č. [katastarska čestica]. Slijedom navedenoga, k. č. [katastarska čestica] protezala bi se od betonskog zida prema jugu, odnosno jugoistoku.

10. S obzirom da stranke nisu suglasne da se međa uredi po katastarskom operatu, kao ni sporazumno, to je sud sukladno čl. 103 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV-a), pristupio uređenju međe prema posljednjem mirnom posjedu.

11. Na skici lica mjesta na stranici 159- 160 spisa, mjernički vještak je prikazao granicu između k. č. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica], prema kazivanju predlagateljice, a koju granicu je pokazala na uviđaju, te je prikazana granica između k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Punomoćnik protustranke Grada Labin nije pokazao među, i ne želi je pokazati, ali se ne protivi da se međa uredi prema posljednjem mirnom posjedu. Treća osoba SČ je također pokazala među, a koji je vještak također prikazao.

12. Na skici lica mjesta vještak je prikazao spornu međašnju površinu koja se proteže točkama od A1-A2-A3-A4-A5A-B7-B6-B5-B4-B3-B2-B1-A1, u površini od 92 m2. Prikazana je zelenom šafriranom bojom, a u naravi čini djelomično asfaltirani prilaz i makadam.

13. Radi utvrđenja posljednjeg mirnog posjeda, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka

14. Iz iskaza svjedokinje AČ, kćerke predlagateljice, proizlazi da je k. č. zgr. [katastarska čestica] obiteljska kuća u kojoj žive njezina majka i sestra sa svojom obitelji, a u kojoj je svjedokinja živjela do 1997. godine. Navodi da su njezina majka, djed UČ i baka SČU bili u posjedu k. č. [katastarska čestica] i dijela k. č. [katastarska čestica], ograđenog suhozidom, te da je njihova obitelj predmetnu nekretninu koristila kroz više generacija, prema njezinim saznanjima još od 1921. godine. Svjedokinja navodi da je spornu međašnu površinu koristila isključivo njezina obitelj, koja ju je uređivala, nasipavala, održavala i koristila za parkiranje vozila. Suhozid uz kuću postojao je oduvijek, a tijekom vremena su ga betonirali njezin djed i očuh K, dok je asfaltiranje donjeg dijela platila njezina majka. Članovi obitelji također su kosili travu i održavali raslinje uz zid, a donji dio zemljišta koristili su kao vrt. Ističe da je spornu površinu za prolaz i parkiranje koristila i obitelj VČ. Od 2002. ili 2003. godine na tom se mjestu parkirao VČ, kojemu njegova obitelj nikada nije branila prolaz niti parkiranje. Prema iskazu svjedokinje, VČ je taj dio koristio radi pristupa svojoj kući, vjerojatno uz dogovor s njezinim očuhom, čemu njezina majka nije prigovarala. Svjedokinja nadalje navodi da, koliko joj je poznato, protustranke nisu dolazile na predmetnu nekretninu niti su poduzimale posjedovne ili vlasničke radnje. Dio zemljišta od septičke jame označene A5A do ruba pripada Gradu Labinu, pri čemu njezina obitelj nema dokument kojim bi joj bilo dopušteno njegovo korištenje. Na kraju ističe da na spornoj međašnoj površini, koliko joj je poznato, nikada nije postojala cesta prema Ripendi.

15. Svjedokinja KČU, kćerka predlagateljice, KČ, navodi da od rođenja sa svojom obitelji živi u kući izgrađenoj na k. č. zgr. [katastarska čestica], u kojoj su prije nje živjeli njezini djed i baka, UČ i HČ. Predmetna nekretnina naslijeđena je s majčine strane, odnosno baka HČ stekla ju je nasljeđivanjem od svojih prednika. Iako nije bila živa u vrijeme gradnje, prema njezinim saznanjima vanjski zid, koji je prethodno bio suhozid, izgradio je njezin djed, a kasnije ga je njezin otac obložio betonom. I donji zid između obiteljske kuće i donje nekretnine izgradio je, prema njezinim saznanjima, njezin djed. Ističe da je prostor između zidova oduvijek pripadao njihovoj obitelji te da ga je obitelj neprekidno koristila. Iako dio zemljišta između dva betonska zida djeluje kao prilaz kući, svjedokinja ga smatra dijelom njihove okućnice. Ne zna je li okućnica formalno otkupljena, ali smatra da za taj dio ne bi trebali ništa plaćati jer ga smatraju svojim. Navodi da donji asfaltirani dio i donji zid potječu od njezina djeda, pri čemu je asfaltirani dio dao urediti radi lakšeg pristupa kući.Predmetnim prolazom jedno je vrijeme prolazio očuh treće osobe, VČ, u razdoblju narušenih obiteljskih odnosa. Prema iskazu svjedokinje, prije korištenja prolaza tražio je dopuštenje njezina oca. Kasnije je suprug treće osobe počeo koristiti prostor za potrebe svojih turista, bez traženja dopuštenja. Danas prolazom pješice prolaze treća osoba i njezin suprug, dok njihovi turisti redovito prolaze vozilima i ondje parkiraju. Korištenje im nisu branili, iako su ih upozoravali da ne prolaze tim putem. Protiv njih zbog toga nisu pokretali postupke. Svjedokinja navodi da predmetni put uređuje i održava njezina majka te da sve površine iznad gornjeg betonskog zida također održava njihova obitelj. Godine 2019. pokušali su, zajedno s geodetom PČ, urediti među. Međa je prema njezinim riječima bila određena do granice koju je pokazala, ali Grad Labin nije pristupio postupku pa elaborat nije mogao biti proveden. Istoga dana suprug treće osobe iščupao je i bacio međnu oznaku, što je prijavljeno policiji, ali nisu pokretali postupak zbog smetanja posjeda. Naknadno su saznali da je dio zemljišta s unutarnje strane donjeg zida u vlasništvu Grada Labina. Prema iskazu, taj su dio desetljećima koristili njezini djed i baka, na njemu sadili razne kulture, a nakon njihove smrti uređuje ga njihova obitelj. Na dijelu gradskog zemljišta koji je pokazala tijekom očevida ne parkiraju se jer im to treća osoba brani, a ondje se, osim jednog slučaja prije mnogo godina, nikada nisu parkirali. Svjedokinja navodi da se predmetnim prostorom koriste turisti treće osobe, uključujući prolazak vozilima, a da im to nitko ne brani. U tijeku je postupak radi ukidanja služnosti, a svjedokinja smatra da bi, ako je riječ o gradskom zemljištu, i njihova obitelj trebala imati određena prava korištenja. Navodi da su odnosi između obitelji posljednje četiri godine izrazito narušeni, a problemi su, prema njezinu mišljenju, započeli dolaskom supruga treće osobe, koji osporava njihovo korištenje prostora i svojata predmetne površine. Što se tiče korištenja prolaza od strane turista, navodi da su turisti obitelji SČ uglavnom parkirali na drugom dijelu zemljišta, a ne na samom putu. Prisjeća se samo jednog slučaja kada su turisti kombijem parkirali na dijelu koji je predmet spora, nakon čega su pozvani policija i komunalni redar. Komunalni redar tada je, prema njezinim riječima, izjavio da se radi o dijelu u njihovu vlasništvu, zbog čega nisu izrečene sankcije. Svjedokinja navodi da i sama upozorava turiste da ondje ne parkiraju. Na kraju navodi da je prije u kući treće osobe živjela SČ sa svojom bakom. Iako je SČ imala automobil, nije koristila predmetni prolaz, kao ni njezin otac. Prema sjećanju svjedokinje, prolaz je počeo koristiti Nensin očuh nakon doseljenja u donji stan kuće, oko 1977. ili 1978. godine. VČ počeo ga je koristiti tijekom devedesetih godina, nakon narušavanja odnosa s GČ, koristio ga nekoliko godina, a potom se preselio u donju kuću. Svjedokinja se ne sjeća da je na tom mjestu ikada postojao put koji bi vodio prema Ripendi.

16. Iz iskaza svjedoka IČ, zeta predlagateljice, proizlazi da je u obitelj predlagateljice došao 2005. godine, kada je sklopio brak sa KČU. Na predmetnu nekretninu dolazio je i nekoliko godina ranije, ali tada ondje nije živio. Sjeća se da je predmetnim putem jedno vrijeme prolazio VČ, i to samo određeno razdoblje prije nego što se odselio. Navodi da danas predmetnim putem vozilima prolaze isključivo turisti treće osobe, koji parkiraju na dijelu označenom kao „kocka“, a putem se koriste i pješaci. Predmetni put održavaju on i predlagateljica. Prema njegovim saznanjima, gornji zid oko kuće obložio je pokojni K, dok pretpostavlja da ga je prvotno izgradio predlagateljičin djed, a donji zid također je izgradio djed. Pokojnog djeda je upoznao, ali ga se zbog proteka vremena slabo sjeća. Cvijeće ispod betonskog zida ispred kuće uređuje predlagateljica. Svjedok navodi da je netko iz njegove obitelji upozorio obitelj treće osobe da ne prolaze predmetnim putem jer ga smatraju svojim, no oni su ga nastavili koristiti. Donji dio nekretnine unutar ograđenog betonskog dijela, prema njegovim saznanjima, u vlasništvu je Grada Labina, što su saznali tek prilikom pribavljanja dokumentacije, budući da se prethodno smatralo da je i taj dio u vlasništvu predlagateljice jer ga je njezina obitelj dugi niz godina koristila. Ističe da je predmetni put dio čestice na kojoj se nalazi kuća, ali je prenamijenjen u prilaz radi uređenja pristupa kući. Prema njegovom saznanju, kuća nikada nije činila jedinstvenu cjelinu s donjom nekretninom, a oba betonska zida oduvijek su postojala. Nitko od predstavnika Grada Labina niti komunalnih službi ne održava predmetni prostor, već to čine članovi obitelji. Poznato mu je da se između stranaka vodi i postupak radi ukidanja služnosti. Navodi da svojim turistima ne dopuštaju parkiranje na predmetnom putu, već ih upućuju na parkiranje uz bočnu stranu kuće te ih upozoravaju da moraju omogućiti nesmetan prolaz vozilima turista treće osobe. Prisjeća se slučaja kada je kombi njihovih turista, parkiran uz bočnu stranu kuće, dijelom zauzeo prilaz, zbog čega vozila trećih osoba nisu mogla proći. Tom je prilikom treća osoba pozvala policiju, nakon čega svojim turistima redovito naglašavaju obvezu ostavljanja slobodnog prolaza.

17. Iz iskaza svjedoka RČ, rođaka predlagateljice, proizlazi da je pokojni MČ, otac treće osobe SČ, njegov bratić te da je treća osoba od rođenja živjela u predmetnoj kući sa svojom bakom. Iskazuje da je od najranije dobi dolazio u njihov dom te da su kao djeca do kuće dolazili pješice predmetnim putem. Navodi da je oko kuće oduvijek postojao zid, kao i donji zid, a da se površina između tih zidova uvijek koristila kao put, neovisno o eventualnim radovima na obnovi. Prema njegovim saznanjima, predmetnim putem koristile su se i predlagateljica i treća osoba, a njime su prolazile i pogrebne povorke prilikom sprovoda oca treće osobe i njezina djeda, budući da je to bio jedini prilaz kući. Ističe da mu je baka treće osobe govor ila kako je tim putem nekada prolazio put prema Ripendi te da su njime prolazili ljudi sa stokom i zaprežnim kolima. Svjedok navodi da je i sam predmetnim putem dolazio vozilom, pri čemu je, ovisno o duljini zadržavanja, vozilo zaustavljao na donjoj cesti ili parkirao na gornjem dijelu. Iskazuje da se s predmetne strane oduvijek nalazio glavni ulaz u kuću te da s gornje strane postoji još jedan put koji, prema njegovu mišljenju, koriste treća osoba i njezina obitelj.U pogledu održavanja puta svjedok navodi da ne zna tko ga održava, ali smatra da posebno održavanje nije potrebno te da svatko održava prostor ispred svoje kuće. Za površinu ispod zida kuće predlagateljice pretpostavlja da je održavaju predlagateljica i članovi njezine obitelji. Također iskazuje da su se narušeni odnosi između treće osobe i obitelji predlagateljice, prema njegovu mišljenju, počeli javljati nakon smrti bake treće osobe.

18. Iz iskaza svjedoka JČ, očuh treće osobe SČ, proizlazi da je on u predmetnu kuću, koja je danas u vlasništvu treće osobe, njegove pastorke, doselio 1981. godine te da je sa suprugom stanovao u donjem dijelu kuće, dok su baka treće osobe i SČ živjele na katu. Iskazuje da se glavni ulaz u donji dio kuće nalazio s donje strane te da je do kuće dolazio automobilom predmetnim putem, iako je postojao i gornji pristup do garaže. Navodi da je baka treće osobe gornji dio kuće iznajmljivala turistima, zbog čega su se ona i SČ tijekom turističke sezone selile u potkrovlje. Turisti su uglavnom dolazili gornjim putem, a kada bi pristupali predmetnim putem, svjedok i njegova supruga upućivali bi ih da koriste gornji prilaz kako bi predmetni put ostao slobodan. Ističe da tijekom njegova boravka u kući nije bilo problema u vezi s korištenjem predmetnog puta te da mu prolaz nisu branili ni predlagateljica ni njezini roditelji. Prema iskazu svjedoka, problemi su se pojavili tek 2006. ili 2007. godine, kada je bilo izvjesno da će se on i supruga odseliti, a obitelj predlagateljice počela je ostavljati vozila na predmetnom putu. Zbog različitih informacija o tome je li predmetno zemljište gradsko ili privatno, svjedok je tada provjeravao njegov pravni status u zemljišnoknjižnom odjelu te je utvrdio da je zemljište u vlasništvu Grada Labina. Nakon toga nastavio je koristiti predmetni put. Također navodi da je čuo kako je pokojni suprug predlagateljice govorio da će zatvoriti prolaz, zbog čega je s njim razgovarao i izrazio protivljenje takvom postupanju. Nakon preseljenja svjedoka predmetni put nastavili su koristiti treća osoba i članovi njezine obitelji, a povremeno i sam svjedok prilikom dolazaka. Navodi da se predmetna kuća i danas koristi od strane treće osobe kao vlasnice te da joj je pristup moguć predmetnim putem, kao i gornjim putem. Iskazuje da su se predmetnim putem svojevremeno polagali vodovi za električnu energiju i vodu, nakon čega je put asfaltiran. U vrijeme asfaltiranja obje su se kuće adaptirale te su, prema njegovim saznanjima, obje obitelji sudjelovale u uređenju puta. Navodi da je predlagao asfaltiranje cijelog puta, ali taj prijedlog nakon smrti djeda treće osobe nije realiziran. Svjedok nadalje navodi da je početkom osamdesetih godina, kada je doselio, već postojao kolni put koji je služio i za pristup kući predlagateljice. Nije mu poznato je li između djeda predlagateljice i bake treće osobe postojao dogovor o eventualnom proširenju puta. Ističe da tijekom razdoblja njegova boravka nitko nije branio prolaz predmetnim putem te da su se njime koristili vozilima i turisti treće osobe i predlagateljice, pri čemu se nastojalo da jedni drugima ne ometaju prolaz. Navodi da među obiteljima u to vrijeme nisu bili narušeni odnosi te da ih je prvenstveno zanimalo da prolaz putem bude slobodan. U odnosu na održavanje predmetnog prostora, svjedok navodi da dio zemljišta uz zid koji okružuje kuću predlagateljice koristi i održava predlagateljica. Također iskazuje da se, otkad traje spor između stranaka, prolaz i rubni dijelovi zemljišta održavaju i kose od strane obitelji predlagateljice. Navodi da se prilikom obnove kuće djeda treće osobe građevinski materijal i šuta odlagao na predmetnom dijelu zemljišta. U pogledu zidova svjedok iskazuje da je donji zid uz predmetni put postojao već u vrijeme njegova doseljenja 1981. godine, ali mu nije poznato tko ga je izgradio. Pretpostavlja da ga je izgradio djed treće osobe, koji je bio zidar, te smatra mogućim da je pritom pomagao ocu predlagateljice. Navodi i da je zid koji je okruživao kuću predlagateljice postojao već prilikom njegova doseljenja, a da ga je kasnije pokojni suprug predlagateljice obložio, nakon čega je uz zid iskopan prostor. Prema njegovu mišljenju, vanjski zid je cijelo vrijeme ostao na istom položaju. Na kraju svjedok navodi da se u kući treće osobe danas nalaze donji i gornji stan te potkrovlje, pri čemu je pristup donjem stanu moguć kroz glavni ulaz, ali i stepenicama s gornje strane. Ističe da se predmetnim putem kroz cijelo vrijeme njegova boravka koristilo za pristup kući te da, osim navedenih problema koji su se pojavili 2006. ili 2007. godine, nije bilo osporavanja prolaza.

19. Na uviđaju je saslušan svjedok GČ, suprug treće osobe SČ, koji je iskazao da je u predmetnu kuću prvi put došao 1996. godine, dok je brak s SČ, trećom osobom, sklopio 2005. godine. Iskazuje da su u to vrijeme u donjem dijelu kuće živjeli njegova punica, očuh i polubrat njegove supruge, dok su u gornjem dijelu živjele njegova supruga i njezina baka, pri čemu se radilo o dva odvojena stana.Navodi da se donjem stanu pristupalo predmetnim putem s donje strane, dok je on, ovisno o okolnostima, koristio i donji i gornji prilaz kući. Iskazuje da, otkad poznaje predmetnu nekretninu, postoji ulaz u dvorište kuće s predmetne strane, a prema kazivanju bake njegove supruge i drugih članova obitelji, taj je ulaz nekada bio i širi. Navodi da se predmetnim putem prolazilo vozilima i zaprežnim kolima, što je i osobno vidio, te da se njime koristila i obitelj predlagateljice. U pogledu održavanja navodi da je gornji dio zemljišta uz vanjski zid kuće održavala obitelj njegove supruge, dok predmetni put, prema njegovim riječima, nije zahtijevao posebno održavanje. Dio zemljišta ispod zida ispred kuće predlagateljice, prema njegovim saznanjima, održava sama predlagateljica, budući da je jedino nju viđao kako obavlja te radove. Svjedok ističe da sve do pokretanja ovog sudskog postupka nije bilo problema u korištenju predmetnog puta. Navodi da se između stranaka vodi još jedan sudski postupak te da je nakon njegova pokretanja predlagateljica u više navrata ostavljala vozila na predmetnom prolazu, zbog čega gosti njegove supruge nisu mogli pristupiti kući. Zbog navedenog su, prema njegovim riječima, pozivani komunalni redar i policija. Također navodi da je bilo prijetnji da više neće moći koristiti predmetni prolaz, ali da su ga on i članovi njegove obitelji unatoč tome nastavili koristiti. Iskazuje da zbog navedenih događaja nisu pokretali postupak zbog smetanja posjeda, ali da o događajima postoje službeni zapisnici. Nadalje navodi da donji dio nekretnine koristi obitelj predlagateljice, iako prema njegovim saznanjima, temeljenim na katastarskim podacima i informacijama koje je dobio od supruge, predmetno zemljište predstavlja vlasništvo Grada Labina. Iskazuje da se gornji prilaz koristi i danas te da se proteže preko nekretnine koja je u vlasništvu njegove supruge, a ne Grada Labina niti druge osobe. Navodi da gornji prilaz nije potrebno posebno održavati košnjom. U odnosu na Grad Labin, svjedok navodi da su djelatnici Grada predmetnim putem izvodili radove na postavljanju električnih i vodovodnih instalacija za oba objekta, dok kanalizacijska mreža nije izvedena. Zbog navedenih radova predstavnici Grada dolazili su na predmetni put. Također navodi da je na predmetnom putu već upisano pravo služnosti. Prema iskazu svjedoka, problemi između stranaka započeli su 2022. ili 2023. godine, kada je njegova supruga željela formirati okućnicu, zbog čega joj je bio potreban pristupni put. U tu su svrhu prema Gradu Labinu pokrenuli postupak radi osnivanja prava služnosti. Svjedok navodi da je smatrao kako je predmetni put u vlasništvu Grada te da su se njime koristili on, njegova supruga i članovi njezine obitelji, predlagateljica, kao i prijatelji i posjetitelji obiju obitelji. Na kraju iskazuje da je posljednji put komunalni redar pozvan tijekom srpnja ili kolovoza prethodne godine, nakon čega, prema njegovim saznanjima, više nije bilo intervencija.

20. Na uviđaju je saslušana KČ, predlagateljica. Navodi da je rođena u kući na adresi [adresa], u kojoj su prije nje živjeli njezini roditelji UČ i SČU, zvana HČ, a prije njih njezina baka. Iskazuje da je još kao dijete svjedočila izgradnji zida oko obiteljske kuće, koji je izgradio njezin otac, a koji je prije otprilike šesnaest godina njezin pokojni suprug K obložio betonom. Ističe da se zid cijelo vrijeme nalazio na istom mjestu. Navodi da dio zemljišta uz zid nesmetano koristi i održava kako bi spriječila njegovo zarastanje. Predlagateljica navodi da je poznavala baku i djeda treće osobe, S i A, te iskazuje da je u prošlosti postojao uži prilaz kući. Kada su započeli dogradnju kuće, zatražili su dopuštenje za proširenje puta kako bi njime mogli prolaziti kamioni potrebni za izvođenje građevinskih radova. Prema njezinu iskazu, radove na proširenju izvelo je poduzeće u kojem je radio OČ. Građevinski materijal odlagao se na prostoru današnjeg donjeg parkirališta, dok se građevinski otpad odlagao na donjoj parceli ispod kuće. Navodi da je zid oko kuće izgrađen u svrhu omogućavanja prolaska kamiona te da je zid na donjoj parceli također izgradio njezin otac dok je ona još bila dijete. Ističe da je predmetni put proš iren još za života njezina oca, koji je preminuo 2000. godine. U odnosu na korištenje predmetnog puta, predlagateljica iskazuje da se njime u početku koristila isključivo njezina obitelj. Navodi da je, koliko se sjeća, pokojni otac treće osobe koristio gornji prilaz kući, dok je ulaz u kuću treće osobe na sadašnjem mjestu postojao oduvijek. Prema njezinu iskazu, kada je treća osoba započela vezu sa sadašnjim suprugom, njih su dvoje svoja vozila u početku parkirali na gornjem dijelu, a tek kada ondje više ni je bilo mjesta počeli su ih parkirati na donjem dijelu. Navodi da je prije četiri ili pet godina treća osoba došla k njoj s dokumentacijom iz koje je proizlazilo da predmetni put nije u njezinu vlasništvu, već u vlasništvu Grada Labina. Prema iskazu predlagateljice, upravo je tada došlo do sukoba između nje i treće osobe te njezina supruga. Ističe da predmetnim prolazom prolaze i gosti treće osobe te da joj to do nastanka spora nije smetalo. Navodi da nikome ne brani prolazak predmetnim putem te smatra da su problemi započeli dolaskom supruga treće osobe. Također ističe da nastoji sa svima održavati dobre odnose.Na kraju iskazuje da joj je prilikom jednog izlaska geodeta ĐČ na teren rečeno da je predmetni put njezin, nakon čega je tu informaciju prenijela GČ. Navodi i da joj nije poznato da je uz njezinu kuću ikada postojao put namijenjen prolazu zaprežnih vozila.

21. Na uviđaju je saslušana treća osoba SČ. Iskazuje da je rođena u predmetnoj kući, u kojoj je živjela s roditeljima te bakom i djedom. Navodi da je prva četiri razreda osnovne škole pohađala u Rapcu, a potom školovanje nastavila u Labinu, pri čemu je svakodnevno pješice prolazila predmetnim putem. Ističe da je predmetni put oduvijek bio približno iste širine kao i danas te da se glavni ulaz u kuću cijelo vrijeme nalazio na istom mjestu. Nakon smrti oca nastavila je živjeti s bakom, dok su u donjem dijelu kuće od 1980. godine živjeli njezina majka, očuh i polubrat. Iskazuje da su se svi članovi obitelji koristili predmetnim putem te da im nitko nikada nije branio prolazak. Navodi da se predmetnim putem koristilo za pristup kući i da se takav način korištenja odvijao kroz dulje razdoblje. Prema iskazu treće osobe, problemi između stranaka započeli su nekoliko godina prije pandemije bolesti COVID -19, kada je obitelj predlagateljice počela parkirati vozila na predmetnom putu. Navodi da su ona i suprug tada razgovarali s predlagateljicom i pitali je zbog čega se vozila ostavljaju na prolazu, na što im je predlagateljica odgovorila da je njezin zet rekao kako je predmetni put njihovo vlasništvo. Iskazuje da su tada zatražili da im se pokažu odgovarajuće isprave, ali im one nisu predočene.Treća osoba navodi da se predmetnim prolazom i dalje koriste, iako je bilo nekoliko situacija vezanih uz prolazak vozila. Ističe da se njime koriste i turisti njezine obitelji, kao i turisti predlagateljice, te da se u tom pogledu predmetni put koristio od strane obje obitelji. Iskazuje da predmetni put održava predlagateljica, dok njezina obitelj održava gornji put, pri čemu svaka obitelj održava prostor ispred svoje nekretnine. Smatra da sama činjenica da predlagateljica održava predmetni put ne znači da je on u njezinu vlasništvu. Na upit tko održava prostor između predmetnog puta i kuće predlagateljice, navodi da taj dio održava predlagateljica. Ističe da je njezina obitelj oduvijek smatrala da se radi o komunalnom putu. U odnosu na zidove, navodi da je zid oko kuće predlagateljice obnovio, odnosno obložio, njezin pokojni suprug, dok je, prema kazivanju njezine bake, donji zid obnovio njezin djed UČ. Na kraju iskazuje da su, u vrijeme kada je živjela s bakom, gornji kat kuće iznajmljivali turistima, dok su ona i baka tijekom turističke sezone živjele u potkrovlju.

22. Iz provedenih dokaza, odnosno iz iskaza svih saslušanih svjedoka, proizlazi da predmetna sporna površina u naravi predstavlja prolaz između kamenih, odnosno naknadno betoniranih zidova, te da je sporna površina kroz dugi niz godina služila za pristup kući treće osobe SČ, ali i za pristup kući predlagateljice. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja predlagateljice, da je predmetni prostor predstavljao isključivo dio njezine okućnice koji je ona samostalno i isključivo koristila.

23. Naime, i svjedoci koje je predlagateljica predložila potvrđuju da su se predmetnom spornom površinom koristili članovi obitelji treće osobe, SČ. Tako AČ navodi da je spornu površinu koristila i obitelj VČ, dok KČU potvrđuje da je predmetnim prolazom prolazio VČ, a potom i članovi obitelji SČ, te njihovi gosti i turisti. I sama predlagateljica KČ priznaje da su predmetnim prolazom prolazili članovi obitelji treće osobe i njihovi gosti, te da im takvo korištenje sve do nastanka spora nije branila. Posebno je značajan iskaz svjedoka VČ, koji je iskazao da je još od 1981. godine redovito dolazio do donjeg dijela kuće. Njegov iskaz potvrđuje da je predmetna površina, već tada postojala kao kolni put, te da tijekom njegova dugogodišnjeg boravka nije bilo osporavanja prolaza, već su se njime koristile obje obitelji. Jednako tako, svjedok GČ navodi da je predmetnim putem dolazio do kuće još od 1996. godine te potvrđuje da su se njime koristile obje obitelji, njihovi članovi, prijatelji i posjetitelji.

24. Nadalje, iskaz svjedoka ĆČ, potvrđuje da se predmetna površina od najranije dobi koristila kao put, da su njome prolazile i predlagateljica i treća osoba, kao i druge osobe, te da je predmetni put služio kao pristup kući treće osobe. Njegov iskaz o korištenju puta za dolazak pješice, vozilima, pa čak i prolasku pogrebnih povorki, dodatno potvrđuje njegovu stvarnu i dugotrajnu funkciju prolaza.

25. Činjenica da su predlagateljica i članovi njezine obitelji održavali određene dijelove predmetne sporne površine, kosili travu, uređivali raslinje ili uređivali površinu uz svoj zid, samo po sebi ne dokazuje da su predmetni prolaz držali u isključivom posjedu. Upravo suprotno, iz iskaza treće osobe SČ proizlazi da je svaka obitelj održavala prostor neposredno uz svoju nekretninu, dok se sam predmetni put koristio kao prolaz za obje obitelji. Isto potvrđuju i ostali iskazi, iz kojih proizlazi da se predmetna sporna površina koristila radi pristupa objema kućama, bez isključivanja bilo koje od obitelji.

1 0

26. Pri tome je osobito važno da niti jedan od provedenih dokaza ne potvrđuje da je predlagateljica u relevantnom razdoblju predmetni prolaz koristila na način kojim bi iz njega isključila treću osobu i njezinu obitelj. Naprotiv, iz iskaza proizlazi da su se predmetnim putem kontinuirano koristile obje obitelji, a da je do otvorenog osporavanja korištenja došlo tek nakon pogoršanja međusobnih odnosa i nastanka spora.

27. Stoga činjenica da je predlagateljica uređivala i održavala predmetnu spornu površinu, ne može imati značenje dokaza njezina isključivog posjeda. Održavanje dijela nekretnine uz vlastitu nekretninu predstavlja uobičajeno postupanje vlasnika ili korisnika nekretnine, ali samo po sebi ne znači da je ta osoba imala isključivu faktičnu vlast nad prolazom koji su istodobno koristile i druge osobe. Osim toga, iz samih iskaza predlagateljice i članova njezine obitelji proizlazi da predmetna sporna površina ima karakter prolaza, odnosno pristupnog puta, a ne isključivo okućnice predlagateljice. Posebno je znakovito da predlagateljica danas zahtijeva da se međa utvrdi upravo do drugog suhozida, čime bi predmetni prolaz faktično bio obuhvaćen njezinom parcelom, odnosno povezan s donjom parcelom koju koristi. Međutim, takav zahtjev ne može predstavljati dokaz da je ona već ranije bila posljednja mirna posjednica cijele sporne površine. Naprotiv, zahtjev za utvrđenjem međe na način kojim bi se prolaz obuhvatio njezinom parcelom pokazuje da je upravo granica te površine među strankama sporna. Za ocjenu posljednjeg mirnog posjeda odlučne su konkretne radnje kojima se posjed ostvarivao, a iz provedenih iskaza proizlazi da je predmetni prostor dugi niz godina služio kao prolaz koji su koristile obje obitelji.

28. Posebno je pritom značajno da je svjedok VČ izričito naveo da mu tijekom njegova dugogodišnjeg korištenja predmetnog puta nitko nije branio prolaz, kao i da su se obje obitelji nastojale koristiti putem na način kojim se drugoj strani neće onemogućiti prolaz. Takvo stanje odgovara stvarnom načinu korištenja predmetnog prostora i ne potvrđuje tvrdnju o isključivom posjedu predlagateljice. Osim toga, činjenica da je u tijeku postupak između ovopredmetnih stranaka, posl. brojem P-75/2023, u pravnoj stvari tužiteljice KČ, protiv tuženice SČ, iz [adresa], ( treća osoba), radi ukidanja služnosti predmetnog puta, dokazuje da je treća osoba, zajedno sa članovima svoje obitelji, u suposjedu sporne površine.

29. Slijedom svega navedenog, iz provedenih dokaza ne proizlazi da je predlagateljica bila posljednja mirna i isključiva posjednica predmetnog prolaza , odnosno da bi bila u posjedu sporne površine od zida koji ograđuje njezino dvorište njezine obiteljske kuće do betonskog zida koji omeđuje nekretninu u vlasništvu Grada Labina, a koja se nalazi u dugogodišnjem posjedu predlagateljice.

30. Sud je uredio među prema posljednjem posjedu, onako kako je to navedeno u izreci ovog rješenja, i to djelomično po betonskom zidu koji omeđuje dvoriše kuće na k. č. [katastarska čestica]/zgr., te dalje po površini ispred betonskog zida, uz dvorište predlagateljice, a koja je uređena i održavana, te je na istoj posađeno cvijeće, a za koju površinu je nedvojbeno utvrđeno da je u nesmetanom posjedu predlagateljice, odnosno onako kako je to prikazano na Skici lica mjesta (stranica 161 spisa), te fotografijama na stranici 170-171 spisa.

31. Stoga, predlagateljica nije dokazala postojanje posljednjeg mirnog posjeda predmetnog prolaza u opsegu koji sada nastoji obuhvatiti uređenjem međe do drugog suhozida, pa njezin zahtjev u tom dijelu nije osnovan.

32. Ostale provedene dokaze, a koje sud nije posebno obrazlagao u ovoj odluci, sud ocjenjuje nebitnim za donošenje predmetne odluke.

33. Sukladno odredbi čl. 103. st. 6. ZV-a svaka stranka koja je sudjelovala u ovom postupku može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu sa

1 1

njim označi međa, pri čemu to može zahtijevati u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti ove odluke.

34. Stranke su dostavili troškovnike.

35. Predlagateljica potražuje troškove kako slijedi: za sastav prijedloga u iznosu od 100,00 eura + PDV, za pristup ročištu 19.09.2024., 18.09.2025. i 4.03.2026. i 3.07.2026. u iznosu od 100,00 eura + PDV za svako, troškove uplaćenih predujmova za vještačenja u iznosu od 908,96 eura kao i trošak od 800,00 eura, troškove za sastav podneska od 12.01.2026. i 20.04.2026. za svako u iznosu od 100,00 eura + PDV, pristojbe za podnošenje prijedloga u iznosu od 100,00 eura kao i za donošenje rješenja u iznosu od 100,00 eura. Odnosno sveukupno 2.783,96 eura.

36. Punomoćnik protustranke potražuje naknadu troškova za 2 ročišta, 2 očevida, i 2 podneska u ukupnom iznosu od 600,00 eura odnosno sa PDV-om 750,00 eura.

37. Treća osoba potražuje troškove postupka i to pristupa očevidu 18.09.2025. u iznosu od 100,00 eura, trošak pristupa očevidu 4.03.2026. u iznosu od 100,00 eura, pristupa raspravi 3.07.2026. u iznosu od 100,00 eura te za sastav podneska od 27.08.2025. u iznosu od 100,00 eura. Odnosno, sveukupno iznos od 400,00 eura uvećan za PDV.

38. Iako su obje strane imale stvarno različito viđenje međe, i kako je postupak služio interesu obiju stranaka, jer je trebalo konačno utvrditi te označiti među, to je sud odlučio da predlagateljica i treća osoba SČ snose svoje troškove zastupanja, a ostale troškove svaka u ½ dijela, i to troškove uviđaja, te troškove sudske pristojbi na prijedlog i rješenje.

39. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 32 st 4. Zakona o izvanparničnom postupku (NN 59/2023), sud je naložio trećoj osobi SČ da predlagateljici isplati iznos od 949,44 EUR (troškovi vještačenja 1.708,96 EUR i troškovi sudske pristojbe na prijedlog i na rješenje 189,91 eura, odnosno ½ dijela) 40. Kako je protustranka Grad Labin, u ovom postupku, bila pasivna i kako ista nije ni pokazala među, sud istu nije teretio za troškove.

41. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci.

Labin, 1. rujna 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

- predlagatelju putem punomoćnika

- protustranci putem punomoćnika

- trećoj osobi putem punomoćnica